Poslovni broj: Usž-2643/2022-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. P. iz H. T., kojeg zastupa opunomoćenica M. M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske autoceste d.o.o., Z., radi nepotpunog izvlaštenja nekretnine, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-192/2021-11 od 2. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-192/2021-11 od 2. ožujka 2022.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/16- 01/325 URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-02 od 4. rujna 2019.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II- 943-04/16-01/325 URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-02 od 4. rujna 2019. (točka I izreke) te je odbijena žalba zainteresirane osobe protiv rješenja Ureda državne uprave u Z. županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave V. G., KLASA: UP/I-943-04/09-01/151, URBROJ: 238-05/8-15-37 od 10. studenog 2015. kao neosnovana (točka II presude). Točkom III naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 (šesttisućadvijestopedeset) kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
1.1. Rješenjem tuženika od 4. rujna 2019., povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Z. županiji, Službe za imovinsko- pravne poslove, Ispostave V. G., KLASA:UP/I-943-04/09-01/151, URBROJ: 238- 05/8-15-37 od 10. studenoga 2015. i zaključak istog ureda KLASA: UP/I-943-04/09- 01/151, URBROJ: 238-05/8-16-44 od 2. ožujka 2016. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
1.2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem od 10. studenoga 2015. utvrđen je interes Republike Hrvatske i prihvaćen je prijedlog zainteresirane osobe za izgradnju kolektora oborinske odvodnje autoceste i zaštite postojećeg kabela utvrđen odredbom čl. 26. Zakona o javnim cestama (Narodne novine, broj: 180/04, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09) na nekretnini u k.o D. L. te su se u korist predlagatelja nepotpuno izvlastile, ustanovljavanjem prava služnosti, nekretnine pobliže označene u izreci. Navedenim zaključkom od 2. ožujka 2016. ispravljeno je prethodno citirano rješenje od 10. studenoga 2015. na način da je njime izmijenjena osoba kojoj treba isplatiti naknadu za nepotpuno izvlašteno zemljište.
2. Protiv osporene presude zainteresirana osoba je podnijela žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je pobijanom presudom prvostupanjski sud u potpunosti zanemario utvrđenja tuženika vezana uz odluku prvostupanjskog tijela iz zaključka od 2. ožujka 2016. kojim je protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku odlučeno o žalbi tužitelja, odnosno donesen zaključak o ispravku rješenja o izvlaštenju, iako se radilo o utvrđenju prava vlasništva na nekretninama koje su predmet postupka, odnosno o pravu na naknadu za izvlaštenje kao i o obvezi isplate te naknade, a o čemu se ne odlučuje zaključkom nego rješenjem, a slijedom čega smatra odluku tuženika iz točke II. izreke pobijanog rješenja zakonitom. Pozivajući se na presude Upravnog suda u Zagrebu posl.br. UsI-189/21 od 28. siječnja 2022. i UsI-202/21 od 1. ožujka 2022., ističe da je navedeni sud u predmetima iste činjenične i pravne osnove donio presude kojima su odbijeni tužbeni zahtjevi izvlaštenika.
2.1. Nadalje tvrdi da je sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno prihvatilo nalaz i mišljenje vještaka B. Š. i na temelju istog utvrdilo visinu naknade za umanjenu tržišnu vrijednost za predmetnu nekretninu, iako je isti izrađen temeljem pogrešnih propisa, odnosno propisa koji nisu bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka. Također navodi da je tuženik pravilno utvrdio da navedeni nalaz nije obrazložen, niti potpun obzirom da ne sadrži podatke o konkretnim cijenama, usporedne podatke, podatke Porezne uprave te da iz tog razloga nije niti provjerljiv.
2.2. Tvrdi da je sud zanemario žalbene navode zainteresirane osobe vezane uz troškove pravnog zastupanja tužitelja kojemu je u potpunosti neosnovano prvostupanjsko tijelo priznalo troškove zastupanja svih devet zatraženih radnji, bez obrazloženja zašto svaku radnju smatra nužnom i opravdanom. Predlaže uvažiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu te donijeti presudu kojom će se riješiti upravna stvar na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanjem rješenja tuženika.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da se u postupcima nepotpunog izvlaštenja naknada određuje sukladno prostorno-planskoj dokumentaciji te Zakonu o prostornom uređenju i gradnji, koji propis je bio na snazi u trenutku pokretanja postupka. Smatra da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske U-zpz-1072016 od 19. prosinca 2017. kojom je potvrđena ustaljena upravnosudska praksa prema kojoj se u postupcima izvlaštenja, bez obzira radi li se o potpunom ili nepotpunom izvlaštenju, namjena zemljišta određuje sukladno mjerodavnoj prostorno-planskog dokumentaciji i planiranom zahvatu zbog kojeg je i pokrenut postupak izvlaštenja, a koji stav je zauzet i u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-2356/20 od 11. ožujka 2021. i Usž-2405/19 od 16. srpnja 2021.
3.1. Ukazuje na to da sukladno odredbi članka 4. Zakona o cestama, javnu cestu, između ostalog čine i građevine odvodnje ceste i pročišćavanje otpadnih voda sakupljenih na cestovnoj građevini, a iz čega proizlazi da je kolektor oborinske odvodnje dio autoceste Z. - S., odnosno sama autocesta. Pozivom na presudu ovog suda poslovni broj: Usž-711/22 od 7. rujna 2023. naglašava da se kod donošenja odluke trebaju primijeniti pravni propisi koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja, odnosno da se ne mogu susjedna zemljišta procjenjivati na različit način, a da izvlaštenici ne smiju trpjeti posljedice toga što postupci izvlaštenja traju desetljećima. Obzirom da je u vrijeme pokretanja predmetnog postupka izvlaštenja bio na snazi Zakon o prostornom uređenju i gradnji, koji propisuje da je građevinsko zemljište ono zemljište unutar i izvan građevinskog područja, koje je izgrađeno ili prostornim planom namijenjeno za građenje građevina i uređenje javnih površina, treba se primjenjivati upravo ta definicija iz tog, a ne iz današnjeg zakona. Predlaže odbiti žalbu zainteresirane osobe kao neosnovanu.
4. Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti zakonitom.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak izvlaštenja pokrenut 11. ožujka 2009., prijedlogom zainteresirane osobe kao korisnika izvlaštenja radi nepotpunog izvlaštenja nekretnina u k.o D. L., u svrhu izgradnje autoceste Z.-S., dionice J.-V. G., a radi izgradnje kolektora oborinske odvodnje autoceste od km 2+930,00 do km 5+380,00 i zaštite postojećeg kabela: križanje br.9.km 0+700 ŽC3109 KBDV 20 kV od TS 165 D. L.. 1 do TS 5087 H. II.. Iz prijedloga zainteresirane osobe razvidno je kako se za planirani zahvat predlaže provesti postupak nepotpunog izvlaštenja za više nekretnina – poslužnog dobra, prema priloženom elaboratu.
7.1. Odlučujući o navedenom prijedlogu, u ponovljenom je postupku, prethodno citiranim, rješenjem od 10. studenoga 2015., točkom 1. izreke, utvrđen interes RH za izgradnju kolektora oborinske odvodnje autoceste i zaštite postojećeg kabela utvrđen odredbom čl. 26. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj: 180/04, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09). Točkom 2. prihvaćen je prijedlog zainteresirane osobe radi izgradnje kolektora oborinske odvodnje autoceste od km 2+930,00 do km 5+380,00 i zaštite postojećeg kabela: križanje br.9 km 0+700 ŽC 3109 KBDV 20 kV od TS 165 D. L. 1 do TS 5087 H. II, na nekretnini u k.o D. L. te su se u korist predlagatelja nepotpuno izvlastile, ustanovljavanjem prava služnosti, nekretnine pobliže označene u izreci. Točkom 3. izreke utvrđena je naknada u iznosu od 39.377,95 kuna, a točkom 4. je utvrđeno da je predlagatelj izvlaštenja dužan deponirati iznos od 100.167,49 kuna na poseban račun do usklađivanja zemljišnoknjižnog i posjedovnog stanja koji iznos predstavlja razliku između naknade utvrđene u točci 3. izreke predmetnog rješenja i naknade isplaćene temeljem rješenja KLASA: UP/I-943-04/09- 01/151, URBROJ: 238-04-06-09-2 od 13. ožujka 2009., uz ostala prateća utvrđenja precizirana točkama 5.-7. rješenja. Točkom 8. je naloženo zainteresiranoj osobi isplatiti na ime naknade za troškove pravnog zastupanja iznos od 28.906, 25 kuna tužitelju u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja.
7.2. Isto tijelo je zaključkom UP/I-943-04/09-01/151, URBROJ: 238-05/8-16-44 od 2. ožujka 2016. ispravilo prethodno citirano rješenje od 10. studenoga 2015. u točki 4. izreke na način da umjesto "deponirati iznos od 100.167,49 kuna na poseban račun do usklađivanja zemljišnoknjižnog i posjedovnog stanja" treba stajati: " isplatiti iznos od 100.167,49 kuna P. S. (tužitelju), putem FINA-e"
8. Odlučujući o žalbi zainteresirane osobe, tuženik je poništavajući prvostupanjsko rješenje obrazložio da je predmetnu naknadu trebalo utvrditi u iznosu za koji je umanjena tržišna vrijednost cijele nekretnine, a ne u iznosu za koji je umanjena tržišna vrijednost onog dijela nekretnine na kojem je ustanovljena služnost. Osim navedenog, tuženik je, također, naveo da su nalaz i mišljenje vještaka Š., a na kojima je prvostupanjsko tijelo utemeljilo visinu naknade, izrađeni na temelju propisa koji nisu postojali u vrijeme pokretanja postupka ili su prestali vrijediti te da predmetni nalaz i mišljenje ne sadrže podatke o konkretnim cijenama, usporedne podatke, niti podatke Porezne uprave o tržišnim cijenama u blizini predmetnih čestica, a budući kriteriji određivanja jedinične cijene po m2 moraju biti jasni, tuženik je zaključio da naknada nije određena sukladno odredbi članka 37. Zakona o izvlaštenju. U odnosu na žalbeni prigovor da se naknada treba utvrditi kao za poljoprivredno, a ne građevinsko zemljište, utvrdio je da se treba izvršiti uvid u prostorno plansku dokumentaciju obzirom da se polaganjem kolektora ne vrši prenamjena, odnosno da se predmetno zemljište ne privodi nepoljoprivrednoj namjeni. Također, u odnosu na zaključak od 2. ožujka 2016. tuženik je utvrdio da se zaključkom ne mogu ispravljati osobe na koje se odnosi isplata naknade, obzirom da se o meritornim činjenicama odlučuje rješenjem. Slijedom svega navedenog osporenim rješenjem tuženika od 04. rujna 2019. poništeni predmetno prvostupanjsko rješenje 10. studenoga 2015. i zaključak od 2. ožujka 2016.
9. Odredbom članka 37., ovdje mjerodavnog, Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94, 35/94, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12, dalje: Zakon), propisano je da se u slučaju ustanovljenja služnosti naknada određuje u iznosu za koji je uslijed ustanovljene služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine.
9.1. Člankom 33. stavak 1. Zakona određeno je da ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje, ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu, ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe, a stavkom 2. istog članka Zakona da je tržišna vrijednost, vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.
10. Prvostupanjski je sud, protivno stajalištu tuženika, ocijenio da je prvostupanjsko tijelo prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka B. Š., na temelju istog, pravilno utvrdilo visinu naknade za umanjenu tržišnu vrijednost za predmetnu nekretninu koja je predmet nepotpunog izvlaštenja, pri čemu je naglasio da su nalaz i mišljenje detaljno obrazloženi te izrađeni u skladu s pravilima struke i odredbom članka 33. stavka 1. Zakona, a da je na održanom ročištu 11. lipnja 2015. i u podnesku vještak detaljno odgovorio na sva postavljena pitanja i iznesene primjedbe, a da u Republici Hrvatskoj nije pravno regulirana metodologija procjene tržišne vrijednosti nekretnine. Prvostupanjski je sud, također, suprotno mišljenju tuženika, zauzeo stav da iz odredbe članka 37. Zakona ne proizlazi da je nedopušteno naknadu posebno procjenjivati za dio nekretnine kojom će prolaziti služnost te posebno za ostatak nekretnine, osobito iz razloga jer je vještak sukladno članku 37. Zakona o izvlaštenju utvrdio umanjenje tržišne vrijednosti cijele čestice, a nakon što je posebno procjenjivao pojedine dijelove nekretnine, ovisno o vrsti ograničenja kojima je vlasnik podvrgnut.
10.1. Nadalje, pozivajući se na praksu ovog Suda (Usž-2536/2020 od 11. ožujka 2021., Usž-2405/2019 od 16. srpnja 2021.) prvostupanjski je sud pojasnio da je irelevantan stav tuženika da se polaganjem kolektora-cjevovoda ne vrši prenamjena poljoprivrednog zemljišta u građevinsko ili da je potrebno formirati građevinsku česticu da bi zemljište postalo građevinsko, budući je predmetno zemljište postalo građevinskim donošenjem prostornog plana – dokumenta prostornog uređenja kojim je određena gradnja kolektora oborinske odvodnje na predmetnom zemljištu.
11. Razmatrajući ovako utvrđeno činjenično stanje u kontekstu žalbenih navoda zainteresirane osobe, mjerodavnih zakonskih odredbi i ustaljene upravnosudske prakse, ovaj Sud nije suglasan s utvrđenjima prvostupanjskog suda proizašlim iz obrazloženja pobijane presude.
12. Prije svega valja pojasniti da je, suprotno stavu prvostupanjskog suda, u pravu tuženik kad je poništavajući prvostupanjsko rješenje, skrenuo pozornost na već ustaljenu praksu ovog Suda (Usž-4530/18 od 29. svibnja 2019. i Usž-4467/18 od 2. svibnja 2019.) i pojasnio da se u odnosu na utvrđivanje naknade za nepotpuno izvlaštene nekretnine, u slučaju ustanovljenja služnosti, naknada određuje u iznosu za koji je umanjena tržišna vrijednost cijele nekretnine, a ne u iznosu za koji je umanjena tržišna vrijednost onog dijela nekretnine na kojem je ustanovljena služnost (pojas služnosti). Naime, činjenica postojanja služnosti opterećuje i neminovno umanjuje tržišnu vrijednost cijele nekretnine, a ne samo onog dijela na kojem se ustanovljuje služnost, pri čemu je pravilan stav prvostupanjskog suda da se prema ustaljenoj praksi ovog Suda, u postupcima izvlaštenja, bez obzira radi li se o potpunom ili nepotpunom izvlaštenju, namjena zemljišta određuje sukladno mjerodavnoj prostornoplanskoj dokumentaciji.
13. Nadalje, pravilno zainteresirana osoba upire na činjenicu da nije bilo osnove za prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka Š., a na temelju kojeg je utvrđena visina naknade u predmetnom postupku. Naime, osim što dostavljeni nalaz i mišljenje nije provjerljiv jer uistinu ne sadrži podatke o konkretnim cijenama, usporene podatke, niti podatke nadležne Porezne uprave, također je pravilno navođenje zainteresirane osobe da je isti izrađen i na temelju podzakonskih propisa koji nisu bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja. Naime, iz podataka spisa predmeta uistinu proizlazi da je vještak pri izradi nalaza i mišljenja koristio Uredbu o procjeni vrijednosti predmetne nekretnine ("Narodne novine", broj 74/14.) koja je stupila na snagu 26. lipnja 2014. godine, dok je postupak započeo 11. ožujka 2009. i Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj 79/14.). Stoga je, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, ispravan stav tuženika da s obzirom na navedeno, takav nalaz i mišljenje nije smio biti prihvaćen u postupku, a što je imalo za posljedicu i da naknada nije pravilno određena temeljem prethodno citirane odredbe članka 37. Zakona. Ovakvo stajalište izraženo je i u dugogodišnjoj upravnosudskoj praksi (primjerice, presuda poslovni broj: Usž-1733/2018 od 10. listopada 2019.).
14. Pravilno je upiranje zainteresirane osobe i da se prvostupanjski sud nije očitovao na utvrđenja tuženika vezana uz odluku prvostupanjskog tijela iz zaključka od 2. ožujka 2016. Kao što je prethodno pojašnjeno, navedenim je zaključkom uistinu protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 103/96, 47/09, dalje: ZUP) izmijenjena osoba kojoj se treba isplatiti naknada za nepotpuno izvlaštenu nekretninu, a što se ne može podvesti pod odredbu članka 219. stavka 1. ZUP-a koja se odnosi na "očigledne netočnosti u rješenju". Stoga je pravilno tuženik postupio kad je predmetni zaključak poništio, jer se o takvim činjenicama ne odlučuje zaključkom, već rješenjem.
15. Iz navedenih razloga, ovaj Sud nalazi žalbu zainteresirane osobe osnovanom, a tužbeni zahtjev neosnovanim, pri čemu valja reći da je tuženik u osporavanom rješenju dao jasnu analizu razloga kojima se rukovodio, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju materijalnopravnih odredbi relevantnih za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.
16. Budući je rješenjem tuženika predmet vraćen na ponovni postupak, to će se o zatraženim troškovima pravnog zastupanja tužitelja u upravnom postupku, odlučiti u ponovljenom postupku.
17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude, dok je odluka o troškovima upravnog spora (točka III. izreke) donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a budući da tužitelj u sporu nije uspio.
U Zagrebu, 17. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić, v.r.
