REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2860/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. P. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2629/2021-2 od 10. prosinca 2021., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3304/16-86 od 18. svibnja 2021., na sjednici održanoj 17. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv točke I. izreke rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2629/2021-2 od 10. prosinca 2021., u odnosu na pravno pitanje:
Ima li tužitelj prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, u situaciji kada tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega su provedena vještačenja čije troškove je predujmio tužitelj, pravo na dosudu tih troškova u cijelosti bez obzira što je s tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično?
II. U preostalom dijelu, tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2629/2021-2 od 10. prosinca 2021., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3304/16-86 od 18. svibnja 2021. Tužitelj je u prijedlogu iznio pet pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1) Teče li zakonska zatezna kamata na iznos naknade za materijalnu štetu na vozilu iz autoodgovornosti od izvida štete i pregleda oštećenja na vozilu od strane stručne osobe (procjenitelja) tuženika u mirnom postupku, ili od podnošenja tužbe, u situaciji ako tužitelj nije dokazao kada je podnio odštetni zahtjev?
2) Je li sud dužan kod ocjenjivanja uspjeha stranaka u postupku voditi računa, ne samo o visini prihvaćenog tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbenog zahtjeva? 3) Ima li tužitelj, pravo na naknadu troškova u punom iznosu bez obzira na omjer uspjeha, ako je tuženik tijekom cijele parnice osporavao u potpunosti osnovu tužbenog zahtjeva?
4) Je li sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154.st.4. Zakona o parničnom postupku te odredio da svaka stranka snosi svoje troškove u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva?
5) Ima li tužitelj, pri donošenju odluke o trošku, u situaciji kada tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega su provedena vještačenja – koje troškove je predujmio tužitelj, pravo na priznanje (dosudu) tih troškova vještačenja u cijelosti bez obzira što je s tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično?''
1.2. Kao razloge važnosti navedenih pitanja tužiteljica nalazi u pravnim shvaćanjima izraženima u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske (zahtjev br. 28963/10) od 18. srpnja 2013. te u odlukama revizijskog suda (Rev-1083/09 i dr.), a ističe da i praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. u svezi čl. 400. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), revizijski je sud dopustio tužitelju reviziju u odnosu na peto predloženo pitanje, naznačeno u točki I. izreke ovog rješenja. Navedeno pitanje ocijenjeno je važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na stajališta izražena u pobijanoj odluci odstupaju od pravnog shvaćanja izraženog u praksi ovog suda (npr. Rev-204/2023), kao i stoga što je za podudarno pravno pitanje već dopušteno podnošenje revizije u bitno sličnoj pravnoj situaciji (Revd- 3539/2022).
4. U odnosu na preostala predložena pitanja ocjena je ovog suda da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije. Prvo predloženo pitanje u svezi početka tijeka zateznih kamata ne ukazuje se važnim u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, imajući na umu da je u ovom predmetu bilo nesporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom. U tom kontekstu, izraženo stajalište iz pobijane odluke ne odstupa od prakse revizijskog suda (npr. Rev- 1734/2019, Rev-3771/2018 na koji se poziva tužitelj). Preostala pitanja, a koja se tiču odluke o troškovima postupka (u prijedlogu označena brojkama 1. do 3.), revizijski sud nije ocijenio važnim prema kriterijima iz čl. 385.a st. 1. ZPP. Tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao ne samo visinu, nego i osnovu tužbenog zahtjeva, te je u konačnici uspio u omjeru od 50 % (pri čemu je utvrđen doprinos tužitelja nastaloj štete od 50%). U odnosu na takvo procesno postupanje i uspjeh tuženika u sporu (koji je trgovačko društvo), tužitelj uz predmetna pitanja ne iznosi dostatno važne razloge zbog kojih bi trebalo odstupiti od pravila o naknadi troškova kod djelomičnog uspjeha stranaka u sporu budući da su odluke na koje se u prijedlogu poziva donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja pozivom na čl. 392. st. 1. ZPP u svezi čl. 387. st. 5. ZPP.
Zagreb, 17. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
