Poslovni broj: Usž-2363/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr.sc. Mirjane Juričić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. p. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik M. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Državnog inspektorata, Z., radi poništenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1344/20-8 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1344/20-8 od 29. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-336-02/20-01/4, URBROJ: 443-01-23- 01/6-20-2 od 4. ožujka 2020. i rješenja Državnog inspektorata, Ispostave P., KLASA: UP/I-336-02/19-01/8, URBROJ: 443-01-03-04/2-19-5 od 11. prosinca 2019. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, Ispostave P., KLASA: UP/I-336-02/19-01/8, URBROJ: 443-01-03-04/2-19-5 od 11. prosinca 2019. kojim mu je zabranjeno obavljanje nepoštene poslovne prakse.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je kupac imao mogućnost odabira između identičnog proizvoda koji nije imao gratis dio i proizvoda koji je imao gratis dio pa na temelju toga smatra da kupci nisu bili dovedeni u zabludu. U vezi s tim ističe i da je on jedini trgovački lanac koji uz proizvod s gratis pakiranjem na policama drži i proizvod bez gratis pakiranja. Nadodaje da nije jasno zašto prvostupanjski sud pri donošenju odluke nije cijenio činjenicu da gratis dio proizvoda nije bio naplaćivan kupcima. Naposljetku navodi da uopće nije propisana obveza isticanja jedinične cijene. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i rješenje tuženika.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je tužitelj isticanjem jedinične cijene za paket proizvoda s gratis dijelom potrošače doveo u zabludu jer takva cijena preračunata u jedinicu mjere naplatnog dijela proizvoda nije korespondirala istaknutoj oznaci „gratis“ na paketu proizvoda, zbog čega smatra da je potrošač po jedinici mjere zapravo plaćao i gratis dio tih paket proizvoda, što znači da oznaka „gratis“ zavarava potrošače i navodi ih na kupnju proizvoda koje inače ne bi kupili. Predlaže stoga Sud odbije žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta, kao i iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je kod tužitelja u prodavaonici u P. proveden inspekcijski nadzor, o kojem je sastavljen Zapisnik od 3. prosinca 2019. Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da je za 82 komada proizvoda Vanilin šećer Dr. Oetker 10 g (8+2 GRATIS) istaknuta cijena 10,32 kn/kom i cijena za jedinicu mjere 103,20 kn/kg – dalje: PROIZVOD 1, da je za 10 komada proizvoda krema za kuhanje soja 250g (2+1 GRATIS) istaknuta cijena 31,96 kn/kom, koja je prekrižena, cijena nakon sniženja 29,98 kn/kom te cijena za jedinicu mjere 39,97 kn/kom - dalje: PROIZVOD 2 te da je za 16 komada proizvoda kakao Nesquik instant 400g + 100 g (+100 g GRATIS) istaknuta cijena 19,99 kn, koja je prekrižena, cijena nakon sniženja 18,99 kn te cijena za jedinicu mjere 37,98 kn/kg
– dalje: PROIZVOD 3. Prvostupanjski sud ocijenio je da isticanjem oznaka „8+2 GRATIS“, „2+1 GRATIS“ i „+100g GRATIS“ na navedenim proizvodima uz istovremeno isticanje cijene za jedinicu mjere proizvoda za čiji izračun su uključene i količine proizvoda koje ne čine sam proizvod, nego gratis dio, koji je potrošač trebao dobiti bez plaćanja, tužitelj netočno informira potrošače o mogućnosti ostvarivanja dodatne pogodnosti i time ih zavarava kako bi donijeli odluku o kupnji proizvoda koju inače ne bi donijeli. Naime, u odnosu na PROIZVOD 1 za koji je istaknuta cijena od 10,32 kuna (10 paketića po 10 g), odnosno jedinična cijena od 103,20 kn/kg proizlazilo bi da 8 paketića (paketići koji se naplaćuju) zapravo koštaju 8,26 kuna pa potrošač s razlikom od 2,06 kuna plaća ono što je označeno kao gratis. U odnosu na PROIZVOD 2 za koji je istaknuta cijena 29,98 kn/kom (3 kreme), odnosno jedinična cijena 39,97 kn/kom proizlazilo bi da bi cijena proizvoda trebala biti 19,99 kn/kom ako bi zaista jedna krema bila „GRATIS“ pa potrošač plaća cijenu od 9,99 kuna za ono što je označeno kao gratis. U odnosu na PROIZVOD 3 za koji je istaknuta cijena 18,99 kn/kom (400 g + 100 g kakaa) odnosno jedinična cijena 37,98 kn/kg proizlazi da bi cijena proizvoda trebala biti 15,19 kn/kom ako bi zaista 100 g bilo „GRATIS“ pa potrošač plaća 3,80 kuna ono što je označeno kao gratis.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 33. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP) propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
10. Odredbom članka 32. stavka 4. ZZP-a propisano je da se nepoštenom poslovnom praksom posebno smatra zavaravajuća poslovna praksa, kako je uređena u člancima 33. do 35. ovoga Zakona.
11. Odredbom članka 31. ZZP-a propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena.
12. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citirane zakonske odredbe, ocijenio da su isticanjem niže jedinične cijene potrošači bili dovedeni u zabludu jer jedinična cijena preračunata u jedinicu mjere naplatnog dijela proizvoda nije odgovarala istaknutoj oznaci „GRATIS“ na predmetnim proizvodima. Naime, jedinična cijena proizvoda s gratis dijelom obuhvaćala je i mjeru gratis dijela proizvoda pa je potrošač plaćao i gratis dio proizvoda. Takva praksa tužitelja i prema shvaćanju ovog Suda predstavlja zavaravajuću, odnosno nepoštenu praksu koja je zabranjena.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 17. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić, v.r.
