Poslovni broj: Usž-2519/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr.sc. Mirjane Juričić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ad 1. A. & K. B. F. R. s.p., Š., Republika Slovenija, i ad 2. F. R., Š., Republika Slovenija, koje zastupa opunomoćenik V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & partneri d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-3244/23-9 od 4. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-3244/23-9 od 4. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-01/23-01/29, URBROJ: 513-04-23-2 od 28. veljače 2023. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/22-18/601, URBROJ: 513-02-3005/14-22- 11 od 7. prosinca 2022. i dopunskog rješenja Područnog carinskog ureda Z., KLASA: UP/I-415/02/22-18/601, URBROJ: 513-02-3005/15-22-12 od 27. prosinca 2022. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., KLASA: UP/I-415-02/22-18/601, URBROJ: 513-02-3005/14-22-11 od 7. prosinca 2022. kojim je utvrđeno da su trošarinski obveznici G. B., tužitelj ad 1. i tužitelj ad 2. te I. O. solidarno dužni platiti trošarinu u iznosu od 5.504.000,00 kuna
3. Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navode da je sud neopravdano odbio njihove dokazne prijedloge jer je izvođenje istih bilo nužno za pravilno rješenje ove upravne stvari. Ističu da se u Zapisniku o provedenom nadzoru od 19. srpnja 2022. niti na jednom mjestu ne spominju tužitelji u smislu osumnjičenika odnosno eventualnih sudionika i da je istim samo utvrđeno da je I. O. prevozio smrvljeni duhan u listićima uz pomoć G. B., koji mu je osiguravao slobodan promet kao njegova pratnja s namjerom da pošiljke dostave I. F. i A. F.. Nadodaju i da iz predmetnog Zapisnika proizlazi da će se kaznene prijave podnijeti isključivo protiv I. O., G. B. te I. F. i A. F., zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela nedozvoljene trgovine. S obzirom na to zaključuju da oni nisu nezakonito postupali. Naposljetku pojašnjavaju da kamion koji se pokvario i iz kojeg je sporna roba pretovarena u kamion u njihovom vlasništvu nije bio u njihovom vlasništvu pa oni ne raspolažu o tom kamionu. Predlažu stoga da Sud poništi pobijanu presudu, otkloni nedostatke i sam riješi ovu upravnu stvar uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da su 18. srpnja 2022. vršeći pojačane mjere trošarinskog nadzora policijski i carinski službenici utvrdili da postoji osnovana sumnja da se teretnim vozilom, slovenskih registarskih oznaka, u vlasništvu tužitelja, kojim je upravljao I. O., vrši nezakonit prijevoz duhana namijenjenog daljnjoj prodaji na „crnom tržištu“ u Republici Hrvatskoj te da je navedeno teretno vozilo pratilo osobno vozilo, kojim je upravljao G. B.. Provjerom u evidencijama Carinske uprave utvrđeno je da prijevoz duhana navedenim teretnim vozilom nije elektroničkim putem najavljen Carinskoj upravi – Trošarinskom uredu za vezu, sukladno odredbi članka 115. i 116. Zakona o trošarinama. Pretragom teretnog vozila pronađeno je ukupno 14 paketa, a u svakom paketu pronađene su 3 kartonske kutije sa smrvljenim duhanom u listu, ukupne mase 6.400,00 kg. Teretno vozilo je na temelju toga privremeno oduzeto, kao mjera osiguranja naplate trošarine. Prilikom oduzimanja istog tužitelji nisu osporavali utvrđenja carinskog tijela iako se radilo o teretnom vozilu u njihovom vlasništvu. Tek nakon nešto više od dva mjeseca, nakon što ih je na to pozvalo carinsko tijelo, tužitelj ad 2. dostavio je očitovanje u kojem je iznio svoju verziju cijelog događaja prema kojoj se kamion koji je prevozio predmetnu pošiljku pokvario i onda je po telefonskom pozivu on poslao svoj kamion kako bi se roba pretovarila u njega i prevezla do odredišta, ali pritom kako navodi nije znao koja se roba prevozi.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da je nastala obveza obračunavanja i plaćanja trošarine zbog nezakonitog postupanja, koje se sastoji u tome da je pošiljka duhana teretnim vozilom u vlasništvu tužitelja uvezena iz Republike Slovenije u Republiku Hrvatsku bez podnošenja prijave nadležnom Carinskom uredu. Prvostupanjski sud utvrdio je neosnovanim navode tužitelja o tome da je roba pretovarena iz kamiona koji se pokvario u njihov jer za isto nisu predočili dokaze, odnosno nisu naveli dan kada se kamion pokvario, marku i registarsku oznaku pokvarenog kamiona, mjesto gdje je izvršen pretovar robe i slično te navode o neznanju koja se roba prevozi jer isto nisu osporavali prilikom privremenog oduzimanja teretnog vozila u njihovom vlasništvu.
9. Odredbom članka 6. stavka 2. točke 4. Zakona o trošarinama „Narodne novine“, broj: 106/18., 121/19. i 144/21. – dalje: ZOT) propisano je da trošarinu plaća svaka osoba koja nezakonito postupa u primjeni ovog zakona, kao osoba koja sudjeluje u nezakonitom postupanju, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takvo postupanje nezakonito. Stavkom 5. istog članka ZOT-a propisano je da ako je više osoba odgovorno za plaćanje trošarine za plaćanje odgovaraju solidarno.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji bili upoznati s tim da se teretnim vozilom u njihovom vlasništvu prevozi duhan jer je prijevoznik, inače dugogodišnji zaposlenik tužitelja, propustio prijaviti Carinskom uredu prijevoz trošarinske robe i jer su tužitelji činjenična utvrđenja osporavali tek nakon proteka dva mjeseca od pretrage predmetnog teretnog vozila, kojoj je uslijedilo i oduzimanje istog, i to sve bez predočenja bilo kakvih dokaza.
11. U odnosu na prigovor tužitelja da nisu optuženi u kaznenom postupku pa da ne mogu biti obvezani na plaćanje trošarine u upravnom postupku ovaj Sud nalazi da je isti neosnovan i u potpunosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem nema osnove za povezivanje kaznenog i upravnog postupka, zbog toga što se kazneni postupak vodi radi utvrđenja jesu li ostvarena obilježja nekog kaznenog djela, a ovaj upravni postupak vodio se radi naplate trošarine na uvezeni duhan.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 17. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić, v.r.
