1              Poslovni broj: II Kž-512/2023-5

Poslovni broj: II Kž-512/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Maje Štampar Stipić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. Z., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj K-31/2022. od 29. rujna 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog F. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog F. Z., zbog tri kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 3. i 4. ZKP/08. te je određeno da isti ima trajati i nadalje, a najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi F. Z. osobno zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede ustavnog prava i povrede konvencijskog prava", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "da pobijano rješenje preinači te optuženika pusti odmah na slobodu bez određivanja mjera opreza". Optuženik je podnio žalbu i po branitelju odvjetniku T. V. bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači na način da "mjeru istražnog zatvora stavi izvan snage i istu zamijeni odgovarajućom mjerom opreza". Kako se žalbe sadržajno nadopunjuju, iste se razmatraju kao jedna žalba.

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene opća i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog F. Z. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. te je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, valjane i određene razloge koje prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

5.1. Stoga, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire optuženik u žalbi kada navodi da prvostupanjski sud nije iznio dokaze niti razloge na kojima se temelji osnovana sumnja kao i da su izneseni razlozi u pogledu postojanja pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. paušalni te identični prethodnim rješenjima o produljenju mjere istražnog zatvora. Naime, razlozi na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 3. i 4. ZKP/08. nisu izgubili na važnosti i značaju protekom vremena od određivanja istražnog zatvora te i nadalje opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Zbog navedenog, nije u pravu žalitelj kada upire na povredu tzv. dinamičkog pristupa pri procjeni postojanja istražnozatvorskih osnova te nije došlo do povrede ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

5.2. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja odredio da istražni zatvor može trajati najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne u skladu s člankom 131. stavkom 2. ZKP/08. Naime, nakon podnošenja optužnice se u rješenju o istražnom zatvoru ne određuje rok njegovog trajanja, ali će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora u skladu s člankom 131. stavkom 3. ZKP/08. Stoga, iako žalitelj pravilno ističe da se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije pozvao na odredbu članka 131. stavka 3. ZKP/08., time nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.

6. Protivno žalbenim navodima pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se osnovana sumnja temelji na dokazima iz potvrđene optužnice. Naime, sama činjenica potvrđene optužnice pretpostavlja postojanje osnovane sumnje jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji takva sumnja i proizlazi. Stoga, prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja osnovane sumnje nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti dokaza na kojima se temelji optužnica jer je ocjena vjerodostojnosti tih dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća po završetku dokaznog postupka prilikom odlučivanja o krivnji optuženika. Slijedom navedenog, postojanje osnovane sumnje ne znači utvrđenje krivnje optuženika pa nije u pravu optuženik da mu je povrijeđena pretpostavka nedužnosti te nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima optuženik analizira dokaze na kojima se temelji optužnica te u suštini iznosi svoju obranu.

7. U odnosu na postojanje osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela temelji na ranijoj osuđivanosti optuženika zbog imovinskih kaznenih djela te na činjenici da se optuženiku stavlja na teret znatna kriminalna količina od tri kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. što ukazuje na visok stupanj iskazane upornosti i kriminalne volje radi činjenja kaznenih djela. Pored navedenog, prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja optuženik ima miješani poremećaj ličnosti s narcističnim i histroničnim elementima, kao i konverzivni poremećaj koji se očituje kao psihološka obrana od suočavanja sa iznimno stresnim i neugodnim događajem. Stoga, kada se uzmu u obzir sve izložene okolnosti i po ocjeni drugostupanjskog suda iste upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi optuženik mogao ponoviti kaznena djela.

7.1. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije od utjecaja što je optuženik do sada osuđivan zbog kaznenih djela različitih od onih za koje se tereti, jer ranija osuđivanost ukazuje da je optuženik sklon protupravnom ponašanju te da ranije osude nisu na njega utjecale s obzirom na to da je sada osnovano sumnjiv za počinjenje težih kaznenih djela.

8. U odnosu na postojanje istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene kumulativne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora po ovoj osnovi jer je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka. To iz razloga jer se optuženik tereti za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške, s obzirom na to da je prema optužnici optuženik inkriminirane zgode prethodno nabavio automatsku pušku, tražio po gradu žrtve i potom u njih ispalio veliki broj rafalnih i pojedinačnih hitaca u vrijeme i na mjestima gdje se kreće veliki broj osoba, koje je time također ugrozio. Imajući u vidu da je taj događaj izazvao veliku pozornost i uznemirenost šire javnosti koja je prisutna i nakon proteka više od tri godine od inkriminiranog događaja, to je zbog potrebe neometanog odvijanja kaznenog postupka i jačanja povjerenja u državna tijela koja su dužna štititi društvo od sličnih događaja i na njih reagirati zakonskim posljedicama, nužno i nadalje primijeniti mjeru istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

9. Slijedom svega izloženoga, po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se u konkretnom slučaju ne može zamijeniti blažim mjerama te je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

10. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje najduljih rokova trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. stavku 4. ZKP/08. Pri tome, propisani rokovi trajanja istražnog zatvora se primjenjuju usprkos žalbenim navodima optuženika da prvostupanjska presuda nije u cijelosti, već djelomično ukinuta.

11. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. prosinca 2023.