Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-485/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz J., … , OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u O. društvu M.-L.-B.-T. u Z., protiv tuženika Z. b. d. d, Z., … , OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica M. K. K., odvjetnica u O. društvu P. & P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 7547/2019-32 od 5. siječnja 2023., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem dijelu prihvaća i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-7547/2019-32 od 5. siječnja 2023., u pobijanom dijelu – točkama I., II., III. i V. se:
a) preinačuje u dijelu točaka III. i V. u kojem je odlučeno o zateznim kamatama za razdoblje od 1. siječnja 2023. (točka III.) i od 5. siječnja 2023. (točka V.) do isplate tako da u tim dijelovima sada glasi:
„do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena; a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
Error! No text of specified style in document. b) potvrđuje u točki I. i II., te preostalim dijelovima točaka III. i V. izreke.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 2. i 4. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu br. … sklopljen između tužitelja I. B. iz J., … OIB: … i tuženika Z. b. d.d., Z., … , OIB: … u dijelu koji glasi: „ u skladu sa tržišnim uvjetima, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.“ te koja glasi: „Za slučaj izmjene promjenjive kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“
II. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. I., II.st.1., čl.VII.st.1. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu br. … sklopljen između tužitelja I. B. iz J., … OIB: … i tuženika Z. b. d.d., Z., … OIB: … u dijelu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.
III. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d, OIB: … , isplatiti tužitelju I. B., OIB: … , iznos od 7.886,61 eura / 59.421,67 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 19,31 eura / 145,49 kn od 02. siječnja 2009.,
- 19,26 eura / 145,15 kn od 02. veljače 2009.,
- 24,95 eura / 187,97 kn od 02. ožujka 2009.,
- 11,84 eura / 86,20 kn od 02. travnja 2009.,
- 14,33 eura / 107,96 kn od 02. svibnja 2009.,
- 3,88 eura / 29,21 kn od 02. lipnja 2009.,
- 7,05 eura / 53,10 kn od 02. srpnja 2009.,
- 7,05 eura / 53,10 kn od 02. kolovoza 2009.,
- 11,82 eura / 89,04kn od 02. rujna 2009.,
- 7,05 eura / 53,10 kn teče od 02. listopada 2009.,
- 7,05 eura / 53,10 kn teče od 02. studenog 2009.,
- 13,11 eura / 98,77 kn od 02. prosinca 2009.,
- 20,81 eura / 156,82 kn od 02. siječnja 2010.,
- 30,53 eura / 230,04 kn od 02. veljače 2010.,
- 28,25 eura / 212,85 kn od 02. ožujka 2010.,
- 42,96 eura / 323,66 kn od 02. travnja 2010.,
- 42,49 eura / 320,11 kn od 02. svibnja 2010.,
- 55,97 eura / 421,73 kn od 02. lipnja 2010.,
- 88,29 eura / 665,24 kn od 02. srpnja 2010.,
- 69,00 eura / 519,90 kn od 02. kolovoza 2010.,
- 114,36 eura / 861,68 kn od 02. rujna 2010.,
- 101,67 eura / 766,02 kn od 02. listopada 2010.,
- 78,66 eura / 592,63 kn od 02. studenog 2010.,
- 121,73 eura / 917,15 kn od 02. prosinca 2010.,
- 151,26 eura / 1.139,70 kn od 02. siječnja 2011.,
Error! No text of specified style in document. - 135,94 eura / 1.024,23 kn od 02. veljače 2011.,
- 131,05 eura / 987,41 kn od 02. ožujka 2011.,
- 119,36 eura / 899,34 kn od 02. travnja 2011.,
- 137,91 eura / 1.039,06 kn od 02. svibnja 2011.,
- 188,50 eura / 1.420,28 kn od 02. lipnja 2011.,
- 171,88 eura / 1.295,00 kn od 02. srpnja 2011.,
- 275,00 eura / 2.072,01 kn od 02. kolovoza 2011.,
- 272,76 eura / 2.055,11 kn od 02. rujna 2011.,
- 195,46 eura / 1.472,69 kn od 02. listopada 2011.,
- 191,29 eura / 1.441,27 kn od 02. studenog 2011.,
- 181,27 eura / 1.365,81 kn od 02. prosinca 2011.,
- 197,13 eura / 1.485,24 kn od 02. siječnja 2012.,
- 212,12 eura / 1.598,20 kn od 02. veljače 2012.,
- 210,06 eura / 1.582,72 kn od 02. ožujka 2012.,
- 202,92 eura / 1.528,93 kn od 02. travnja 2012.,
- 205,77 eura / 1.550,36 kn od 02. svibnja 2012.,
- 211,93 eura / 1.596,77 kn od 02. lipnja 2012.,
- 205,59 eura / 1.549,01 kn od 02. srpnja 2012.,
- 208,02 eura / 1.567,29 kn od 02. kolovoza 2012.,
- 201,74 eura / 1.519,98 kn od 02. rujna 2012.,
- 192,89 eura / 1.453,32 kn od 02. listopada 2012.,
- 205,56 eura / 1.548,80 kn od 02. studenog 2012.,
- 202,32 eura / 1.524,40 kn od 02. prosinca 2012.,
- 206,69 eura / 1.557,34 kn od 02. siječnja 2013.,
- 192,24 eura / 1.448,40 kn od 02. veljače 2013.,
- 198,13 eura / 1.492,84 kn od 02. ožujka 2013.,
- 207,01 eura / 1.559,72 kn od 02. travnja 2013.,
- 199,05 eura / 1.499,76 kn od 02. svibnja 2013.,
- 184,04 eura / 1.386,62 kn od 02. lipnja 2013.,
- 179,19 eura / 1.350,13 kn od 02. srpnja 2013.,
- 180,57 eura / 1.360,50 kn od 02. kolovoza 2013.,
- 190,85 eura / 1.437,99 kn od 02. rujna 2013.,
- 201,76 eura / 1.520,15 kn od 02. listopada 2013.,
- 197,18 eura / 1.485,63 kn od 02. studenog 2013.,
- 201,16 eura / 1.515,64 kn od 02. prosinca 2013.
do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
Error! No text of specified style in document.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. B., OIB: … , u dijelu u kojem potražuje od tuženika Z. b. d.d, OIB: … , isplatu iznosa od 248,86 eura /1.875,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2019. pa do isplate.
V. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d, OIB: … , naknaditi tužitelju I. B., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.661,56 eura / 12.519,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 05. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik, osim u dijelu pod točkom IV., zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje s odgovarajućim uputama.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana samo u dijelu u kojem se tiče odluke o kamatama na glavnu i sporednu tražbinu (tužbeni zahtjev za isplatu i troškove postupka) i to od 1. (za glavnu tražbinu), odnosno 5. siječnja (za troškove) 2023. godine do isplate, dok u ostalom dijelu nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenje ništetnima odredbi ugovora o kreditu što su ga parnične stranke sklopile (u daljnjem tekstu: Ugovor) a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci tuženika te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), te isplata stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tužitelj, kao korisnik kredita zaključio s tuženikom Ugovor (o kreditu) 12. studenog 2008.,
- da je kredit bio nenamjenski, u svoti od 50.100,00 CHF, protuvrijednost u kunama, prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita,
- da je ugovorena otplata kredita u roku od 60 mjeseci,
- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odlukama kreditora, a koja u vrijeme sklapanja Ugovora iznosila 8,7% godišnje,
što među strankama nije bilo sporno.
Error! No text of specified style in document. 6.1. Sporno je bilo ima li tužitelj svojstvo potrošača, mogu li se na konkretan odnos primijeniti utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 i Pž-7129/13 na koje se pozivao tužitelj, je li tuženik neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj plaćao otplaćujući kredit i onoga koliko je iznosio anuitet definiran s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF, te je li nastupila zastara, u vezi kojih spornih pitanja je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio:
- da tužitelj (fizička osoba) ima status potrošača jer je kredit koristio za adaptaciju i osobne potrebe, a ne poslovne svrhe, a što je utvrdio na temelju njegovog iskaza, a tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao protivno,
- da se pravna utvrđenja iz navedenih presuda mogu koristiti, štoviše sud je njima vezan, sukladno odredbama članaka 502.c ZPP-a i 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP/14), na kojim utvrđenjima prvostupanjski sud i temelji odluku o ništetnosti spornih ugovornih odredbi,
- da je neosnovano tuženik stekao razliku između više uplaćenog za anuitete u odnosu na visinu početno ugovorenog anuiteta (zbog povećanja kamatne stope i povećanja tečaja CHF), a visinu koje razlike je utvrdio na temelju financijskog vještačenja u skladu s kojim je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev, zaključvši da na tako utvrđenu visinu stečenog bez osnove nije od utjecaja to što bi kamata ili tečaj CHF-a nekad bili manji od početno ugovorenih, jer da tuženik ne može crpsti koristi iz svog nezakonitog postupanja,
- da zastara nije nastupila jer je bila prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu u kojem su donesene predmetne presude (na koje se tužitelj pozvao), te je ponovno počela teći od pravomoćnosti presude donesene u tom postupku, 13. lipnja 2014. pa do podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok.
7. Prvostupanjski je sud naveo da je predmetnim presudama na koje se tužitelj (pravilno) pozvao, pravomoćno utvrđeno da je, među ostalima, i ovdje tužena banka, u određeno navedenom razdoblju (u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora (opaska drugostupanjskog suda) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, sve suprotno odredbama članaka 96. i 97., za predmetni Ugovor relevantnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07, dalje: ZZP/07) te je naloženo tuženiku prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje. Prvostupanjski je sud naglasio i da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog
Error! No text of specified style in document. ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača čitavo vrijeme dok se koriste.
8. S obzirom na ništetnost ugovornih odredbi prvostupanjski je sud obvezao tuženika vratiti tužitelju stečeno bez osnove sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja do vraćanja (isplate) temeljeći svoju odluku na odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) i to članku 323. stavak 1. kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, te st. 2. tog članka prema kojem ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, te članka 1111. st. 1. kojima je propisana obveza vraćanja stečenog bez osnove i to sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate sukladno čl. 1115.
9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik vezujući to uz činjenicu da su točkom II. izreke ništavima utvrđeni članci predmetnog Ugovora prema točno označenim rimskim brojevima, a u predmetnom Ugovoru članci su označeni arapskim brojevima. Premda je to točno da su članci Ugovora u točki II. označeni rimskim brojevima, a ne arapskim, kako su to označeni u Ugovoru. Navedeno, po shvaćanju ovog suda ne predstavlja bitnu povredu na koju ukazuje žalitelj, jer je ništetnost odredbi označena i prema sadržaju ugovornih odredbi, dakle onome što ništetnost čini, pa je zahtjev određen, neovisno o tome što sadrži pogrešnu oznaku brojeva članaka (rimske, a ne arapske brojeve, kad su u pitanju prvi i drugi članak) a bio bi određen čak i da ne sadrži brojeve članaka koje u sebi imaju navedeni sadržaj, ili da spominje broj članaka koji nema navedeni sadržaj (kad je u pitanju sedmi članak).
10. Žalbeni navodi kako nije bilo mjesta primjeni odredaba članaka 502.a i 502.c ZPP-a jer nije dokazano da bi tužitelj bio potrošač, nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio, a svoj zaključak valjano obrazložio, da tužitelj jest potrošač i kao takav se ima pravo pozivati na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača, što mu tuženik ovim žalbenim navodima osporava. Razloge koje je prvostupanjski sud naveo kao razloge za zaključak da je ovdje riječ o tužitelju kao potrošaču, a koje su sažeto navedene pod točkom 6.1. alineja prva obrazloženja ove drugostupanjske presude, ovaj drugostupanjski sud smatra dostatnim i u potpunosti ih prihvaća.
11. Žalbeni navodi koji se tiču bitne povrede parničnog postupka iz članka 190. u vezi članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a (kako to navodi žalitelj), također su neosnovani. U prvom redu valja reći da bi, s obzirom na tvrdnje kako je do ove
Error! No text of specified style in document. povrede došlo, bila riječ o povredi u vezi članka 354. stavak 1., a ne stavak 2. točka 11. ZPP-a. Žalitelj tvrdi da je fizički predanim podneskom od 28. siječnja 2020., što nije dopušteno jer u to vrijeme već vrijede pravila o e-komunikaciji, tužitelj preinačio tužbu postavljajući deklaratorni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti i ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a ne samo kao do tada, za ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je kondemnatorni zahtjev (za isplatom) ostao isti. Digitalno potpisanim podneskom od … tužitelj ponovno preinačava tužbu tako što povećava zahtjev za isplatu tko da traži 59.421,67 kuna umjesto do tada traženih 3.354,77 kuna, pri čemu nije izvršio konverziju u EUR protuvrijednosti. Naime, premda su činjenično točni navodi o načinu, vremenu i sadržaju podnesaka tužitelja koji sadrže tužbeni zahtjev i koje okolnosti nisu u skladu s pravilima (način podnošenja podneska), za ovaj sud bi bio pretjerani formalizam zaključiti da je zbog toga počinjena povreda parničnog postupka zbog koje bi trebalo ukidati presudu. Naime, procesna pravila nisu sama sebi svrhom već služe za zaštitu prava sudionika u postupku. Tek ako je procesno pravilo povrijeđeno na način da se to reflektira ili moglo reflektirati na pravo neke od strana u postupku, takva je povreda relevantna. Stoga činjenica da je tužba proširena postavljanjem zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi vezanih uz valutnu klauzulu podneskom podnesenim fizički umjesto e-komunikacijom, kojem se preinačenju žalitelj protivio što znači da je s takvim preinačenjem bio upoznat, činjenica da je kasnijim podneskom predanim putem e-komunikacije tužitelj ponovno postavio isti takav zahtjev, ali pri tom istim podneskom od … povećavajući kondemnatorni zahtjev za isplatu tražeći isplatu razlike u anuitetima, dakle i razlike na ime promjenjive kamatne stope za koju je u pogledu pitanja zastare relevantan dan 13. lipnja 2014. (pravomoćnost presude u postupku kolektivne tužbe o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi VTSRH, Pž-7129/2013), a što je već bilo predmetom tužbe podnesene 12. lipnja 2019., i razlike na ime povećanja tečaja CHF u pogledu koje tražbine je relevantan dan 14. lipnja 2018. (pravomoćnost presude u postupku kolektivne tužbe o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF, VTSRH, Pž-6632/2017), i da je o takvom zahtjevu prvostupanjski sud pobijanom presudom odlučivao, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ili 354. stavak 1. u vezi članka 190. ZPP-a. Naime, u vrijeme e- komunikacijom podnesenog podneska od 25. studenog 2022. još nije bio istekao petogodišnji zastarni rok za isplatu razlike na temelju promjene tečaja CHF, a deklaratorni zahtjev nije niti nužan da bi tužitelj s kondemnatornim zahtjevom uspio i u ovakvim spornim odnosima koji slijede i temelje se na postupku kolektivne tužbe, vrlo često tužbeni zahtjevi i ne sadrže deklaratorni zahtjev, da se o svim spornim pitanjima vezano za ovako postavljeni zahtjev raspravljalo, da načelo ekonomičnosti nalaže spajanje postupaka u slučaju da je tužitelj umjesto proširenja tužbe podneskom od 25. studenog 2022. podnio novu tužbu, što bi značilo odlučivanje o istom o čemu je odlučeno pobijanom presudom, slijedom čega ovaj sud zaključuje da tuženiku nikakva prava nisu povrijeđena i bitna povreda nije počinjena, a strogi formalizam u situaciji kao što je ova mogao bi, po shvaćanju ovog suda, samo dovesti do povrede prava protivne strane na pristup sudu. Isticanje zahtjeva u Euru dok još nije bio službena valuta u RH nije od utjecaja na valjanost tužbenog zahtjeva i mogućnost o takvom zahtjevu odlučivati, kako je to i učinio prvostupanjski sud.
Error! No text of specified style in document. 12. U odnosu na žalbene navode kako se pravna utvrđenja iz kolektivne tužbe odnose na apstraktnom potrošača valja reći da prema shvaćanju ovog suda na tuženiku je teret dokaza da konkretni potrošač (ovdje tužitelj) ne spada u tu kategoriju i to zato što ne bi bio prosječni potrošač ili zato što je tog konkretnog potrošača tuženik informirao o svemu onome o čemu načelno potrošače nije informirao. Tuženik na te okolnosti nije pružio nikakve relevantne tvrdnje a niti dokaze. Ovdje, u pogledu dokaza valja reći da nije bilo osnove ostavljati tuženiku rok kako bi dostavio podatke o imenu i adresi osobnog bankara tužitelja, kako bi se isti mogao saslušati, na što žalitelj upire u žalbi, jer ako adresu nije mogao saznati do održavanja pripremnog ročišta, ime svoga službenika svakako je mogao i morao znati.
13. Ovaj sud smatra da nema mjesta pozivanju na presudu Suda EU, C-186/16 jer je o pitanju nepoštenosti relevantnih ugovornih odredbi već odlučeno u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača za koja je utvrđenja ovaj sud vezan, sve s obzirom na okolnosti predmetnog slučaja za koje tuženik nije dokazao da se razlikuju od onih koje su bile predmet raspravljanja u postupku po kolektivnoj tužbi. Isto vrijedi i za pozivanje na presudu Suda EU, C-81/19, u vezi s kojom se tako izjasnio i Vrhovni sud RH u svojoj odluci posl.br. Revd 128/2024-2.
14. U pogledu žalbenih navoda koji se tiču Općih uvjeta poslovanja iz 1999., 2011., te 2013. valja reći da Opći uvjeti poslovanja iz godina koji slijede sklapanju predmetnog Ugovora nisu relevantni, jer se nepoštenost ugovornih odredbi ocjenjuje prema vremenu zaključenja Ugovora, a Opće uvjete poslovanja iz 1999. tuženik je mogao i morao predlagati u postupku kolektivne tužbe, ali svakako treba primijetiti da oni ne sadrže jasne parametre koji utječu na tuženikovu odluku o promjeni kamatne stope.
15. Pravo klijenta predložiti okončanje poslovnog odnosa nakon što primi priopćenje o promjeni, nije od utjecaja na ocjenu nepoštenosti ugovornih odredbi, jer su one nepoštene već u trenutku sklapanja s obzirom na to da potrošači, pa tako ni tužitelj, nisu bili valjano informirani o svemu što može i kako utjecati na visinu njihove ugovorne obveze.
16. U pogledu žalbenih navoda koji se tiču „negativnih razlika“ a odnose se na manje plaćeno kada je kamatna stopa bila manje od prvotno ugovorena i/ili tečaj CHF manji od važećeg na dan isplate kredita, valja reći da o takvim razlikama nije bilo potrebe voditi računa u ovom postupku budući nije bilo prigovora prijeboja, radi prebijanja ili protutužbe, što je uvjet, prema shvaćanju ovog suda, da bi se o tome raspravljalo i odlučivalo. Tako i Vrhovni sud RH u odluci proširenog vijeća posl.br. Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
17. U pogledu pitanja zastare pravilno je prvostupanjski sud taj prigovor odbio. Zahtjev za isplatom, koji jedino može zastarjeti, teče, od pravomoćnosti presude donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, a to je 13. lipnja 2014. kada je riječ o stečenom na ime promjenjive kamatne stope, te 14. lipnja 2018. kada je riječ o isplati razlike zbog promjene tečaja. Naime, presudama u tom postupku utvrđena je nepoštenost pa time i ništetnost ugovornih odredbi kakve su predmetne, pa zastara
Error! No text of specified style in document. za individualne restitucijske zahtjeve teče od tada (a ne tek od pravomoćnosti individualnih zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbi konkretnog ugovora, što su zahtjevi pod točkama I. i II. izreke). Stoga kako je tužba za isplatu razlike na temelju promjene kamatne stope podnesena 12. lipnja 2019., a zahtjev za isplatu na ime razlike nastale zbog promjene tečaja CHF podnesen 25. studenog 2022. petogodišnji zastarni rok nije protekao. Koliko od utuženih svota otpada na jedno a koliko na drugo nije relevantno jer je već samim podnošenjem tužbe (zahtjeva) za isplatom razlike po jednom i drugom osnovu zastara prekinuta (tako i pravno shvaćanje VSRH Broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.).
18. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno odlučio da tuženik treba platiti tužitelju zakonske zatezne kamate od dana stjecanja bez osnove do isplate, jer se stečeno vraća zbog ništetnosti ugovornih odredbi kao posljedici njihove nepoštenosti, a tuženik je taj koji je takve ugovorne odredbe unaprijed formulirao, pa se ni on ne može smatrati drugačijim.
19. Osnovano žalitelj ukazuje jedino na pogrešno dosuđenu visinu zateznih kamata kako na glavnu tražbinu tako i na troškove postupka, jer od 1. siječnja 2023. kamata u odnosima kao što je predmetni, prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a nije uvećana za pet, već tri postotna poena, pa je u tom dijelu, a vodeći računa da je u odnosu na pitanje visine kamate došlo do još jedne izmjene zakonske odredbe do donošenja ove drugostupanjske presude, u tom dijelu valjalo pobijanu presudu preinačiti.
20. U pogledu žalbenih navoda koji se tiču odluke o troškovima valja reći da su isti neosnovani i to jer:
- činjenica da je troškovnik predan fizički u spis, a ne e-komunikacijom ne znači da se o zahtjevu nije moglo odlučivati, člankom 106.a ZPP-a na koji se poziva žalitelj, u stavku 6. propisano je da ako osoba iz stavka 5. tog članka, među koje spadaju odvjetnici, podnesak ne podnese u elektroničnom obliku, sud će naložiti podnositelju da u roku od osam dana podnesak dostavi u elektroničnom obliku, pa budući prvostupanjski sud to nije učinio, a tužitelj propustio postupiti po tome, ne može biti štetnih posljedica po podnositelja, kako to tvrdi žalitelj,
- neovisno o tome što je u tužbi doista označena vrijednost predmeta spora sa 3.884,76 kuna očito je riječ o omašci, jer su u tužbi bila postavljena dva tužbena zahtjeva – radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate. Vrijednost onog radi isplate je svota koja se traži platiti – 3.354,77 kuna, a vrijednost zahtjeva za utvrđenje ništetnosti je mogla biti najmanje 10.000,00 kuna (ispod te svote je malični spor kada se traži isplata novčane svote), dok prema odredbi članka 40. stavak 5. ZPP-a (kad je tužitelj propustio označiti vrijednost predmeta spora a ni prvostupanjski ga sud ne utvrdi) smatra se da iznosi 50.000,00 kuna, a u oba slučaja spada u kategoriju po kojoj je vrijednost nagrade 100 bodova, koliko je (uostalom) i sam žalitelj vrednovao svoj odgovor na tu istu tužbu,
- sve prethodno navedeno vrijedi i za nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu,
Error! No text of specified style in document. - podneske od … i … prvostupanjski je sud valjano vrednovao jer osim što su u istima postavljani tužbeni zahtjevi u prvom je i dat odgovor na odgovor na tužbu, a u drugom očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka.
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod a) izreke na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, a kao pod točkom b) na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 17. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi,v.r.
