REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-471/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MARINA ZUBOVIĆA iz Njivica, Omladinska ulica 7, OIB 52813011115, kojeg zastupaju punomoćnici Marko Puhovac i Nora Kišur, odvjetnici u Rijeci, protiv 1. tuženika ZAGORJE d.d. u stečaju, Varaždin, Ulica Ankice Opolski 2, OIB 69246918842, kojeg zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica iz Varaždina i 2. tuženika TRANS AUTO d.o.o., Zagreb, Dubrava 264, OIB 31307182561, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Orehovec & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, poništenja ugovora i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i prvotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-26/2023-11 od 20. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i prvotuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-26/2023-11 od 20. prosinca 2023. u točkama I. do IV. izreke i dijelu točke V. izreke kojim je naloženo tužitelju da drugotuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 42.305,40 EUR sa zateznim kamatama od 20. prosinca 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-26/2023-11 od 20. prosinca 2023. u preostalom dijelu točke V. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 10.567,35 EUR sa zateznim kamatama od 20. prosinca 2023. do isplate, kao i zatezne kamate obračunate na iznos od 42.305,40 EUR od 20. prosinca 2023. do isplate preko stope propisane za ostale odnose.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja i drugotuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se dopuna žalbe tužitelja od 21. veljače 2024. kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-26/2023-11 od 20. prosinca 2023. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude sklopljen 11. studenog 2022. između prvotuženika, kao prodavatelja i drugotuženika, kao kupca, naloži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog i posjedovnog stanja na toj nekretnini kakvo je bilo prije sklapanja tog ugovora odnosno prije nego što je drugotuženik ishodio upis uknjižbe svog prava vlasništva na nekretnini u cijelosti na svoje ime, kao i da prvotuženiku naloži da s tužiteljem sklopi ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine čiji je sadržaj naveden u izreci prvostupanjske presude. Točkom II. izreke presude također je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje ugovora o kupoprodaji nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude sklopljen 11. studenog 2022. između prvotuženika, kao prodavatelja i drugotuženika, kao kupca, naloži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog i posjedovnog stanja na toj nekretnini kakvo je bilo prije sklapanja tog ugovora odnosno prije nego što je drugotuženik ishodio upis uknjižbe svog prava vlasništva na nekretnini u cijelosti na svoje ime, kao i da prvotuženiku naloži da s tužiteljem sklopi ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine čiji je sadržaj naveden u izreci prvostupanjske presude, dok je točkom III. naloženo prvotuženiku da tužitelju plati iznos od 23.491,94 EUR / 177.000,00 kn sa zateznim kamatama od 18. rujna 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose u roku od 15 dana. Točkom IV. izreke naloženo je prvotuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 454,59 EUR / 3.425,11 kn u roku od 15 dana, a točkom V. izreke tužitelju je naloženo da drugotuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 52.881,75 EUR / 398.437,55 kn sa zateznim kamatama po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora od dana donošenja presude 20. prosinca 2023. do isplate.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli tužitelj i prvotuženik.

3. Tužitelj pobija presudu u točkama I., II. IV. i V izreke, kao i rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora od 5. srpnja 2023. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ponavlja sve ono što je već naveo u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka, nepotrebno opširno, dok u prilog ostvarenja žalbenih razloga više puta ponavlja da presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati i time ukazuje na učinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim i poništenjem ugovora nije obrazložena nijednim „pravno relevantnim argumentom“, zatim dovodi u pitanje postupanje stečajnog suda u odnosu na način prodaje predmetne nekretnine, tvrdi da je očito došlo do nesporazuma između njega i stečajnog upravitelja prvotuženika o krajnjem roku uplate kupoprodajne cijene odnosno da je postupanjem stečajnog upravitelja doveden u zabludu glede uvjeta prodaje, te da je prvotuženik postupao protivno moralu društva tako što je pogodovao drugotuženiku pozivajući ga na sklapanje ugovora iako mu je prethodno vraćena jamčevina. Odluku o troškovima pobija zbog pogrešne odluke o vrijednosti predmeta spora, zatim da troškovi nisu određeni u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, jer visina kupoprodajne cijene ne bi trebala biti jednaka vrijednost predmeta spora s obzirom da je riječ o sporednom zahtjevu kojim tužitelj traži sklapanje ugovora. Zaključno tvrdi da mu je donošenjem presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 2. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu „u korist tužitelja“ i naloži tuženicima da mu nadoknade parnične troškove uključujući i troškove žalbenog postupka ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Prvotuženik svojom žalbom pobija presudu u točkama III. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nema pravne osnove za zadržavanje jamčevine, iako je to jasno propisano u uvjetima prodaje, da u ovom slučaju prodaju ne provodi sud, nego stečajni upravitelj, koji je odredio i objavio uvjete prodaje, pa kako tužitelj nije tražio utvrđenje ništetnim uvjeta prodaje o zadržavanju jamčevine, smatra da je i tužbeni zahtjev za povrat jamčevine trebalo odbiti kao neosnovan. Odluku o troškovima pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijani dio presude tako da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove uključujući i troškove žalbenog postupka.

5. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu prvotuženika u kojoj je naveo da je žalba neosnovana i potom ponavlja sve ono što je više puta naveo tijekom prvostupanjskog postupka i u svojoj žalbi o postupanju stečajnog upravitelja protivno prisilnim propisima i moralu društva u pogledu zadržavanja jamčevine. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i traži naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu.

6. Drugotuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja u kojoj je potpuno nepotrebno izložio sve ono što se po njegovom mišljenju događalo nakon što je stečajni upravitelj objavio oglas za prodaju predmetne nekretnine sve do sklapanja ugovora o kupoprodaji s drugotuženikom, a u odnosu na tužiteljevu žalbu naveo je kako razlozi presude nisu nejasni ni proturječni, da ugovor koji je on sklopio s prvotuženikom nije ništetan ni pobojan, te zaključuje da je prvostupanjski sud donio na zakonu zasnovanu presudu u dijelu kojim je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i zato predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži naknadu troškova za sastavljanje „žalbe“.

7. Tužitelj je podnio i dopunu žalbe u kojoj navodi da je nakon izjavljivanja žalbe saznao za razloge zbog kojih je sudac koji je donio odluku u ovoj pravnoj stvari u prvostupanjskom postupku trebao biti izuzet.

8. Drugotuženik je podnio odgovor na dopunu žalbe u kojoj tvrdi da je dopuna žalbe podnesena nepravovremeno, a zatim opširno obrazlaže razloge za izuzeće suca, rokove u kojima se zahtjev za izuzeće može podnijeti, te zašto smatra da ti razlozi ne postoje u ovoj parnici. Traži naknadu troškova za sastavljanje „žalbe“.

9. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a dopuna žalbe je nepravovremena.

10. Žalba prvotuženika je neosnovana.

11. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

12. Prema podacima iz spisa proizlazi da je pobijana presuda dostavljena tužitelju 20. prosinca 2023., pa je zadnji dan roka za podnošenje žalbe bio 5. siječnja 2024. (članak 348. stavak 1. u vezi s člankom 105. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 70/19). Tužitelj je dopunu žalbe podnio 21. veljače 2024., dakle nakon proteka zakonom propisanog roka u kojem je mogao izjaviti žalbu. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 367. u vezi s odredbom članka 358. stavka 1. ZPP-a dopuna žalbe odbačena kao nepravovremena.

13. S obzirom na to da je dopuna žalbe odbačena, odgovor drugotuženika na dopunu žalbe nije uzet u obzir u žalbenom postupku.

14. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine koje su sklopili prvotuženik i drugotuženik, zatim uspostavljanje zemljišnoknjižnog i posjedovnog stanja kakvo je bilo prije sklapanja toga ugovora, te nalog prvotuženiku da s tužiteljem sklopi ugovor o kupoprodaji nekretnina čiji je sadržaj dio tužbenog zahtjeva. Uz taj zahtjev tužitelj je istakao i drugi za koji predlaže da ga sud prihvati ako nađe da prvi istaknuti zahtjev nije osnovan (članak 188. stavak 2. ZPP-a). Tim zahtjevom tužitelj traži poništenje istog ugovora o kupoprodaji i uz njega ističe i ista druga dva kumulirana zahtjeva kao i uz onaj prvobitno postavljen. Pored toga tužitelj je istakao i treći zahtjev za koji predlaže da ga sud prihvati ako nađe da prva dva istaknuta zahtjeva nisu osnovana, a tim zahtjevom traži da mu tužitelj vrati iznos od 23.491,94 EUR / 177.000,00 kn koji je platio na ime jamčevine.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je našao da su prva dva tužbena zahtjeva neosnovana, a da je treći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovan. Za takvu odluku prvostupanjski sud je dao valjane i jasne razloge, pa donošenjem presude o svim istaknutim tužbenim zahtjevima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuju oba žalitelja. Nije učinjena ni neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti i nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi na koje ukazuju žalitelji.

16. Pravilno je utvrđeno da ugovor o kupoprodaji nije ništetan ni pobojan. Naime, tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovora koje su sklopili tuženici samo zato što smatra da je prvotuženik trebao s njim sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnine, a to nije učinio jer je postupao suprotno prisilnim propisima i moralu društva. Dakle, tužitelj ne navodi nijedan drugi razlog zbog kojega bi ugovor o kupoprodaji bio ništetan sam po sebi, zato što je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, kako je to propisano člankom 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).

17. Tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva za poništenje ugovora o kupoprodaji jer prema odredbi članka 331. stavka 1. ZOO-a ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi. S obzirom na to da tužitelj nije ugovorna strana ugovora o kupoprodaji čije poništenje traži, prvostupanjski sud je pravilno odbio taj drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kao neosnovan, bez potrebe upuštanja u raspravljanje i odlučivanje o istinitosti činjenica na kojima tužitelj zasniva taj tužbeni zahtjev.

18. Navedeno je dovoljna pravna argumentacija za odbijanje prva dva tužbena zahtjeva i prvostupanjski sud nije trebao utvrđivati sve činjenice na koje se tužitelj poziva, posebno one koje se tiču pravilnosti odluke o prodaji predmetne nekretnine u stečajnom postupku, jer ne bi mogle utjecati na drukčiju odluku o valjanosti sklopljenog ugovora o kupoprodaji. Predmet raspravljanja i odlučivanja u ovoj parnici ne mogu biti odluke koje su donesene u stečajnom postupku glede načina prodaje predmetne nekretnine koje su prethodile sklapanju ugovora o kupoprodaji, prije svega zato što se o tome odlučuje u stečajnom postupku, a također i za to što sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZPP-a), dakle o ništetnosti i pobojnosti sklopljenog ugovora.

19. Suprotno žalbenim navodima prvotuženika pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je treći tužbeni zahtjev osnovan. Naime, točne su tvrdnje prvotuženika o tome da se na prodaju predmetne nekretnine ne primjenjuju odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), odnosno Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22) zato što je skupština vjerovnika prvotuženika donijela odluku o prodaji nekretnine javnim prikupljanjem ponuda, ali u tome slučaju se iznos novca koji je prilikom stavljanja ponude trebao platiti ne može ni smatrati jamčevinom u smislu članka 99. Ovršnog zakona.

20. Prava i obveze tužitelja i prvotuženika, nakon što je tužitelj dao ponudu za kupnju nekretnine, a prvotuženik tu ponudu prihvatio (članak 252. ZOO-a) trebaju se cijeniti po pravilima obveznog prava propisanim za sklapanje ugovora. U tome smislu iznos novca koji je dan kao znak volje za sklapanje ugovora, najbliži je institutu kapare kao odustatnine iz članka 307. ZOO-a. U ovom konkretnom slučaju ne može se s pravom tvrditi da je tužitelj odustao od ugovora time što u roku koji je određen uvjetima prodaje (30 dana od dana izdavanja predračuna) nije platio kupoprodajnu cijenu, budući da je sa sigurnošću utvrđeno da je stečajni upravitelj izjavio da taj rok nije prekluzivan, da tužitelj ne mora brinuti i ako bude kasnije plaćanje da neće biti problema (elektronička poruka upućena tužitelju 7. srpnja 2022.), a uz to je pitanje vremena izdavanja predračuna ovisilo o volji stečajnog upravitelja koji je sam kreirao uvjete prodaje (osim visine cijene po kojoj se nekretnina može prodati, kako se to može zaključiti usporedbom sadržaja zapisnika sa skupštine vjerovnika od 10. svibnja 2022. i objavljenog oglasa za prikupljanje ponuda). Dakle, s obzirom na to da je od sklapanja ugovora o kupoprodaji s tužiteljem, zapravo odustao prvotuženik (dok se tužitelj s pravom nadao da će rok za uplatu cijene biti produljen) prvotuženik je dužan vratiti tužitelju iznos primljen na ime jamčevine.

21. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tužitelj neosnovano osporava rješenje doneseno na pripremnom ročištu održanom 5. srpnja 2023. kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora, nakon što su tuženici prigovorili onoj vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da vrijednost predmeta spora treba odrediti prema kupoprodajnoj cijeni nekretnine, budući da je predmet ovoga spora po prva dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva utvrđenje ništetnosti odnosno poništenje ugovora o kupoprodaji. U svemu ostalom prvostupanjski sud je postupio na način propisan člankom 40. stavkom 3. ZPP-a, pa je rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora pravilno i zakonito. 22. Međutim, osnovano tužitelj osporava odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke jer je donesena protivno odredbi članka 155. u vezi s člankom 156. ZPP-a. Naime, drugotuženiku su priznati troškovi na ime nagrade za sastavljanje podneska od 19. lipnja 2023. u iznosu od 10.576,35 EUR, iako u spisu nema podneska od toga dana. U spisu se nalazi podnesak na kojem je naznačen datum 16. lipnja 2023., ali je predan sudu elektroničkom komunikacijom tek 28. srpnja 2023. Kao razlog za njegovo podnošenje navedeno je kako uz odgovor na tužbu tehničkom greškom nije priložena izvansudska nagodba, pa tu ispravu drugotuženik dostavlja uz podnesak. Prema tome, troškovi sastavljanja tog podneska nastali su krivnjom drugotuženika ili slučajem koji se njemu dogodio, pa tužitelj nije dužan snositi takve troškove. Pored toga, drugotuženik nema pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, jer predmet spora glavnog zahtjeva nije spor iz trgovačkog ugovora (članak 29. stavak 2. ZOO-a).

23. Na temelju navedenog valjalo je odbiti žalbe tužitelja i prvotuženika kao neosnovane i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u točkama I. do IV. izreke i dijelu točke V. izreke kojim je naloženo tužitelju da drugotuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 42.305,40 EUR sa zateznim kamatama od 20. prosinca 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, dok je pobijana presuda u preostalom dijelu točke V. izreke, preinačena tako da je zahtjev prvotuženika odbijen kao neosnovan (članak 380. točka 3. u vezi s člankom 129. stavkom 5. ZPP-a).

24. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova žalbe jer je njegova žalba osnovana samo u pogledu odluke o troškovima postupka, a prema odredbi članka 35. stavka 2. ZPP-a parnični troškovi ne uzimaju se u obzir za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora ako ne čine glavni zahtjev.

25. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu prvotuženika, kao i zahtjev drugotuženika za naknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu i odgovora na dopunu žalbe tužitelja odbijeni su kao neosnovani jer prema ocijeni ovog suda ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 16. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-3086a-58c00

Kontrolni broj: 08723-e6d3a-e9257

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.