Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-223/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda - predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Klaudio Čurin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1527/2022-13 od 30. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1527/2022-13 od 30. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke je utvrđeno da nisu dopuštene točke II. i V. Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je tuženik Zagrebački holding d.o.o. donio dana 26. svibnja 2022. i otkazao Ugovor o radu od 6. studenoga 2019. tužiteljici DJ.

Pod točkom II. izreke je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na otkazni rok u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a koji traje od 7. lipnja 2022. te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice prestaje s danom 7. rujna 2022.

U točki III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće u bruto iznosu od 1.117,19 eura, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 864,92 eura od 15. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 252,27 eura od 15. listopada 2022. do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, prema naznačenoj stopi, sve u roku od 15 dana.

U točki IV. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju razliku otpremnine u neto iznosu od 1.990,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2022. do isplate, prema naznačenoj stopi, u roku 15 dana.

Pod točkom V. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2024. do isplate, prema naznačenoj stopi, u roku 15 dana.

Pod točkom VI. izreke je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće.

2. Protiv navedene presude pod točkama I.-V. izreke žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) , te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica osporava žalbene navode te predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu odluke u troškovima postupka.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika osnovom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. studenog 2019. na radnom mjestu referent koordinator u Uredu voditelja Podružnice (list 28), a prije toga je bila u radnom odnosu kod poslodavca Vodoopskrba i odvodnja d.o.o.,

- da je tuženik otkazao tužiteljici navedeni Ugovor o radu Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. koju je tužiteljica primila putem pošte 7. lipnja 2022. i u zakonskom roku od 15 dana protiv iste podnijela Zahtjev za zaštitu prava 10. lipnja 2022. na koji tuženik nije odgovorio u daljnjem zakonskom roku od 15 dana,

- da je tužiteljica u daljnjem zakonskom roku dana 8. srpnja 2022. podnijela tužbu, stoga je ostvarila zaštitu povrijeđenog prava u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/18 - dalje: ZR)

- da je tuženik 12. kolovoza 2022. tužiteljici isplatio na ime otpremnine iznos od 10.000,00 kn,

- da je u Odluci Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 16. travnja 2007. (pogrešno napisano u točkama 10. i 15. obrazloženja 2017.), koju je donijela Uprava društva, navedeno da se radnicima trgovačkih društava ili ustanova u vlasništvu tuženika koji prelaze u rad u Zagrebački holding d.o.o. ili drugo trgovačko društvo u vlasništvu Društva za ostvarivanje prava po osnovu trajanja radnog odnosa kod poslodavca (otkazni rok, otpremnina, jubilarna nagrada i sl.) radni staž ostvaren prije i nakon prelaska priznaje u kontinuitetu i smatra se radom kod poslodavca,

- da je iz Povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. razvidno je da je osnivač i član tog društva bio Zagrebački holding d.o.o.,

- da je iz Obračunske liste za travanj 2022. razvidno da je tužiteljici utvrđen ukupni staž od 6 godina, a staž kod poslodavca 5 godina te joj je utvrđen dodatak za radni staž kod poslodavca od 0,75%.,

- da je u čl. 63. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od prosinca 2019. (dalje: KU) propisano da radniku pripada dodatak za radni staž kod poslodavca za svaku navršenu godinu staža kod poslodavca od 0,15%,

- da je tužiteljica radila u društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. čiji je osnivač tuženik, a potom je radila kod tuženika te ukupan staž kod ta dva poslodavca iznosi 5 (pet) godina,

prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik na isplatnoj listi isplatom dodatka na staž kod poslodavca priznavao tužiteljici radni staž od pet godina, pa je tužiteljici trebalo priznati kontinuitet radnog odnosa kako je to odlučeno Odlukom Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 16. travnja 2007. i kod utvrđivanja otkaznog roka koji u tom slučaju iznosi tri mjeseca sukladno odredbi čl. 123. KU.

7. Budući da otkazni rok pravilno iznosi tri mjeseca, prvostupanjski sud je ocijenio da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. pod točkama II. i V. te je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkama I. i II. izreke pobijane presude, a kako je tužiteljici otkazni rok počeo teći 7. lipnja 2022., isti pravilno traje do 7. rujna 2022.

8. Imajuću u vidu sve naprijed navedeno, sud prvog stupnja je ocijenio da su se stekli uvjeti za isplatu razlike naknade plaće (čl. 95. st. 3. ZR-a), koja dospijeva 15. u mjesecu te za isplatom razlike otpremnine (čl. 127. KU), koja dospijeva 7. rujna 2022. jer je to zadnji dan radnog odnosa, i to u visini koja među strankama nije bila sporna pa je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti prihvatiti i presuditi kao u izreci.

9. Opisana utvrđenja, zaključke i ocjene prvostupanjskog suda, tuženik nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

10. Žalitelj u bitnome ističe da tužiteljica temelji svoj zahtjev na Odluci od 16. travnja 2007, a za koju tuženik tvrdi da je stavljena izvan snage novom Odlukom tuženika od 18. veljače 2009. (Odluka o postupanju pri zapošljavanju novih radnika te postupanju pri izmjeni ugovora o radu Zagrebačkog holdinga d.o.o. i društava u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o.), odnosno da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da je Odlukom od 18. veljače 2009. ukinuta Odluka od 16. travnja 2007.

11. U Odluci o postupanju pri zapošljavanju novih radnika te postupanju pri izmjeni ugovora o radu Zagrebačkog holdinga d.o.o. i društava u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 18. veljače 2009. (list 95-96 spisa) je u točki 1. jasno navedeno da se tom Odlukom, u skladu s Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., propisuje postupak pri zapošljavanju novih radnika u Zagrebački holding d.o.o. i ovisna društva, te postupak pri izmjeni ugovora o radu radnika Zagrebačkog holdinga d.o.o. i ovisnih društava, dok je u točki 4. navedeno da se stupanjem na snagu te Odluke stavljaju se izvan snage sve prethodne odluke/odredbe/upute koje su nadležnost i postupak pri zapošljavanju novih radnika i izmjenama ugovora o radu radnika u Zagrebačkom holdingu do.o.o i ovisnim društvima uređivale na drugačiji način.

12. S obzirom da je Odlukom od 18. veljače 2009. regulirano pitanje zapošljavanja novih radnika kod tuženika i ovisnih društava te postupak pri izmjeni postojećih ugovora u tim društvima, kao i da su tom Odlukom od 18. veljače 2009. stavljene izvan snage odluke/odredbe/upute koje su nadležnost i postupak pri zapošljavanju novih radnika i izmjenama ugovora o radu radnika regulirale na drugačiji način, dok je Odlukom od 16. travnja 2007. regulirano pitanje uračunavanja radnog staža kod ostvarivanja prava po osnovi trajanja radnog odnosa kod poslodavca Zagrebačkog holdinga d.o.o. te trgovačkih društava i ustanova u vlasništvu Zagrebačkog holdinga, očito je i nedvojbeno da Odlukom od 18. veljače 2009. nije stavljena izvan snage Odluka od 16. travnja 2007. pa su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu neosnovani.

13. Na žalbene navode tuženika kako se zadržavanje prava iz radnog odnosa priznaje samo kod instituta „prenošenja ugovora na novog poslodavca“, u skladu s čl. 137. st. 2. ZR-a, a u konkretnom slučaju ne postoji prijenos ugovora na novog poslodavca, treba odgovoriti da je tuženik donio Odluku od 16. travnja 2007. kojom se obvezao priznati u radni staž ono vrijeme koje su radnici ostvarili u Zagrebačkom holdingu i trgovačkim društvima koja u vlasništvu Zagrebačkog holdinga, koju Odluku je poštivao prilikom obračuna plaće tužiteljici kada joj je priznavao radni staž od pet godina te je istu Odluku dužan poštivati i prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici.

Stoga je trebalo odbiti žalbu tuženika pogledu glavne stvari kao neosnovanu.

U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

14. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

15. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu te je odlučiti kao u točki II izreke.

16. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka III izreke).

U Zagrebu 16. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac