Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-43/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ČN, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. 84/21., 114/22 i 114/23., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje USKOK) i okrivljenice podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 6. veljače 2024. broj Kir-Us- 5/2024., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe USKOK-a i okrivljene ČN kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu odbijen je kao neosnovan prijedlog branitelja okrivljene ČN da se iz sudskog spisa kao nezakoniti dokaz izdvoji dokumentacija sa sadržajima telefonskih razgovora tzv. "Chatovi", pribavljena putem kriptirane Sky ECC komunikacije.

2. Protiv toga rješenja žalbe su podnijeli USKOK i okrivljena ČN.

2.1. USKOK je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi sucu istrage na ponovno odlučivanje.

2.2. Okrivljena je podnijela žalbu po branitelju, odvjetniku Željku Lubini, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi isprave navedene u prijedlogu za izdvajanje, podredno da se ono ukine i predmet vrati pred drugog suca istrage.

3. Spis je, na temelju članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje iz osnova iz kojih se pobija žalbom te sukladno članku 493. stavku 4. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje žalitelji upiru kao niti one koje ispituje po službenoj dužnosti.

5.1 Nije u pravu USKOK s tvrdnjom da je pobijano rješenje proturječno do te mjere da se zbog toga ne bi moglo ispitati pa da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.1.1. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog suda razvidno je kako je taj sud zaključio da osporeni dokazi nisu nezakoniti u smislu odredbe članka 10. stavka 3. ZKP/08., jer interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava okrivljene iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08., a za tu svoju odluku dao je dovoljno jasne razloge, pa nije ostvarena bitna postupovna odredba kako to tvrdi USKOK. Drugo je pitanje pravilnosti takve argumentacije, a o čemu će biti riječi u nastavku ove odluke.

5.2. Nije u pravu žaliteljica koja u uvodu žalbe navodi kako je podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali je dalje u obrazloženju ne određuje, iako očito također smjera na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer da postoji proturječnost u razlozima rješenja i stanja spisa u pogledu Europskog istražnog naloga od 29. rujna 2022. No, nije u pravu.

5.2.1. Naime, žaliteljica neosnovano tvrdi da Europski istražni nalog (dalje EIN) na kojem je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku, a koji je USKOK izdao 29. rujna 2022. pod brojem Kmp-Us-64/2022. ne prileži spisu, iako tome nije tako budući da se on nalazi na listovima 3891-3930 na francuskom i na hrvatskom jeziku.

6. Protivno tvrdnjama okrivljenice, prvostupanjski je sud s pravom odbio izdvojiti dokaze navedene u okrivljeničinom prijedlogu, međutim, razlozi koje je iznio sud prvog stupnja u argumentaciji svoje odluke nisu u potpunosti pravilni.

6.1. Prvostupanjski sud je smatrao da osporene dokaze treba konvalidirati u smislu članka 10. stavka 3. ZKP/08. iako je utvrdio kako je USKOK u cijelosti postupio u skladu sa zakonom, kako su francuski sudovi izdali valjane naloge i u skladu sa zahtjevima iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje Konvencija), a koji udovoljavaju odredbama domaćeg prava (Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i ZKP/08.)), a zbog toga što su nalozi francuskih sudova o provođenju tajnih mjera predstavljali zadiranje u privatnost nadziranih osoba što prvostupanjski sud smatra razmjernim interesima kaznenog progona.

6.2. Dakle, iz izloženog je razvidno da prvostupanjski sud polazi od pogrešne pravne premise, kako svako zadiranje u privatnost treba u smislu odredbi ZKP/08. podvrgnuti testu razmjernosti. Međutim, prema tumačenju Europskog suda za ljudska prava (primjerice, u pogledu nadzora komunikacija i telefonskih razgovora presude Č protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavak 44.; Malone protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavak 64.;), povreda prava na privatnost izostaje u situaciji ako je miješanje države u pravo pojedinca utemeljeno na zakonu, ako ono služi legitimnom cilju (jedan od kojih je i "sprečavanje zločina") i ako je ono nužno u demokratskom društvu. Prema tome kako je prvostupanjski sud utvrdio da su nalozi francuskih sudova bili valjani (točka 8.1.), kako su služili probicima kaznenog postupka te su bili nužni s obzirom na prirodu potrebe otkrivanja i istraživanja međunarodnog zločinačkog udruženja i najtežih oblika kriminaliteta, za zaključiti je kako pribavom takvih dokaza nije povrijeđeno pravo na privatnost pa time ne postoje niti razlozi iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08., zbog čega je izostala potreba konvalidacije dokaza u smislu odredbe članka 10. stavka 3. ZKP/08.

7. Žaliteljica ČN u žalbi problematizira EIN koji je USKOK izdao 29. rujna 2022. Tvrdi da je takav nalog trebao izdati sudac istrage, a potom i da se takav nalog, koji se temelji na Direktivi 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (SL 2014., L 130, str. 1. i ispravak SL 2015., L 143, str. 16., dalje Direktiva) uopće nije mogao izdati u pogledu isprava ishođenih u okviru djelovanja zajedničkih istražnih timova koji su isključeni iz područja primjene Direktive. Niti ovdje žaliteljica nije u pravu.

7.1. Prvo treba reći da je Direktiva, sadržana u pobijanom rješenju, na koju se poziva žaliteljica, neovisno o tome što u skladu s pravom Unije proizvodi pravne učinke, implementirana u Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20. i 18/24.), o čemu treba voditi računa.

7.2. Potom, iz stanja predmeta razvidno je da su se EIN-om koji je USKOK izdao 29. rujna 2022. pribavljali dokazi koji su se već nalazili u posjedu tijela izvršitelja. U tom pravcu, mjerodavno je tumačenje Suda Europske unije iz presude od 30. travnja 2024., M.N. (EncroChat), C-670/22., ECLI:EU:C:2024:372, prema kojem članak 1. stavak 1. i članak 2. točku (c) Direktive treba tumačiti na način da EIN radi prosljeđivanja dokaza koji su već u posjedu nadležnih tijela države izvršiteljice ne mora nužno donijeti sud kada bi na temelju prava države izdavateljice prvotno prikupljanje tih dokaza u isključivo nacionalnom postupku u državi izdavateljici morao naložiti sudac, ali je za prosljeđivanje navedenih dokaza nadležan javni tužitelj. Prema tome, kako je prema članku 335. stavku 6. ZKP/08. propisano kako se dokazi do kojih se došlo prilikom poduzimanja radnji iz članka 332. stavka 1. ZKP/08. koji upućuju na drugo kazneno djelo i počinitelja jednog od kataloških djela, kakvo je i djelo koje se stavlja ne teret žaliteljici, dostavljaju državnom odvjetniku, to je za zaključiti kako je USKOK bio ovlašten izdati EIN radi prosljeđivanja dokaza koji su već u posjedu države izdavateljice.

7.3. Time je u stvari i odgovoreno da daljnju žalbenu tvrdnju žaliteljice, kako nema mjesta izdavalju EIN-a u pogledu isprava ishođenih u okviru zajedničkog istražnog tima. Naime, ovdje nije riječ o uspostavi zajedničkog istražnog tima niti prikupljanju dokaza u takvom timu, već o dostavi dokaza koji se nalaze u posjedu države izvršiteljice.

8. Naposljetku, žaliteljica ističe kako joj se inkriminira postupanje od veljače do rujna 2020., a da je nalogom francuskog suda od 14. lipnja 2019. odobreno provođenje tajnih mjera na razdoblje od mjesec dana, pa smatra da svaki dokaz koji se odnosi na razdoblje prije 2022. mora biti izuzet. Niti ovdje nije u pravu.

8.1. Opet, valja ponoviti kako je USKOK EIN-om od 29. rujna 2022. zatražio dostavu dokaza koji su se već nalazili u posjedu države izdavateljice (Republike Francuske) pa nije riječ o tome da bi se na temelju tih naloga pribavljali neki novi dokazi. Potom, dokazi koje su se već nalazili u posjedu države izvršiteljice (koji su proslijeđeni izvršenjem EIN-a od 29. rujna 2022.), su bili pribavljeni na temelju niza izdanih naloga pored onog od 14. lipnja 2019., uključujući i naloge francuskih sudova iz 2020., koji prileže spisu predmeta (listovi 3708-3890) na francuskom i hrvatskom jeziku, što žaliteljica i njezin branitelj mogu provjeriti uvidom u spis predmeta.

9. Slijedom navedenog kako žalbenim navodima USKOK-a i okrivljene ČN nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. obje žalbe odbiti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 16. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović