1                            Poslovni broj: II Kž-514/2023-5

Poslovni broj: II Kž-514/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Marije Balenović, predsjednice vijeća te Maje Štampar Stipić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. B., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kzd-10/2022-111 od 27. studenog 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog E. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kzd-10/2022-111 od 27. studenog 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOz-DO-10/2022. od 29. srpnja 2022., potvrđene rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-10/2022. od 10. listopada 2022., protiv optuženog E. B., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode opisanog u članku 154. stavku 2. u svezi članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., a kažnjivog po članku 154. stavku 2. KZ/11., kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - iskorištavanjem djece za pornografiju, opisanog u članku 163. stavku 2. i 6. KZ/11., a kažnjivog po članku 163. stavku 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv imovine - razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11.; kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem u pokušaju opisanog u članku 153. stavku 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11., a kažnjivog po članku 153. stavku 2. i članku 34. KZ/11., kaznenog djela protiv imovine - teškom krađom opisanog u članku 229. stavku 1. točka 2. KZ/11., a kažnjivog po članku 229. stavku 1. KZ/11. i kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem u pokušaju opisanog u članku 153. stavku 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11., a kažnjivog po članku 153. stavku 2. i članku 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog E. B. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženom E. B. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. ožujka 2022. pa nadalje.

 

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi E. B. po branitelju, odvjetniku I. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ''ukine pobijano rješenje i istražni zatvor te da se pusti optuženika da se brani sa slobode, podredno da se mjera istražnog zatvora zamijeni predloženim mjerama opreza".

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog E. B. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnova propisanih u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga su, neosnovani žalbeni navodi optuženog E. B. kako je pobijanim rješenjem povrijeđena odredba članka 124. stavka 3. ZKP/08. u smislu nedostatnih razloga za produljenje istražnog zatvora, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

6. Postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao u pobijanom rješenju, poštujući na taj način odredbu članka 124. stavka 3. ZKP/08., pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio predmetna kaznena djela, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora. U odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje do sada provedenih dokaza o kojima ovisi osnovana sumnja, skreće se pozornost žalitelju da isto nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća koje će odluku o krivnji optuženika i stupnju njegove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti tek na završetku dokaznog postupka.

 

7. Nadalje, opasnost da će optuženi E. B. eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz podataka u spisu predmeta, odnosno činjenice da je optuženik državljanin B. i H., dakle države koja nije članica Europske unije, dok teritorijem R. H. nije trajnije vezan, odnosno vezan je samo privremenim boravkom. Osim toga, iz podataka u spisu proizlazi da se optuženik prilikom počinjenja inkriminiranih kaznenih djela koristio lažnim identitetima, kao i da je uhićen u ovom kaznenom postupku tek nakon međunarodne pravne pomoći. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti optuženog E. B., tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega na strani optuženika.

 

8. Pri utvrđivanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, prvostupanjski sud se pravilno poziva na činjenicu da se optuženiku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje šest kaznenih djela na štetu triju žrtava, od kojih je jedna dijete u dobi od šesnaest godina (jedno teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. KZ/11., jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavku 2. KZ/11., jedno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., dva kaznena djela silovanja u pokušaju iz članka 153. stavku 2. i članka 34. KZ/11. i jedno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavku 1. KZ/11.), da je prema podacima I. S., u više navrata osuđivan zbog kaznenih djela imovinskog karaktera (krađe, teške krađe, prijevare), i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao iznimnu upornost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

8.1. Pri takovom stanju stvari, nije od značaja činjenica što optuženik nije ranije osuđivan i zbog kaznenih djela protiv spolnih sloboda.

 

9. Optuženik nije u pravu ni kada tvrdi da bi se svrha primjene mjere istražnog zatvora u konkretnom slučaju mogla ostvariti primjenom mjera opreza predloženih u žalbi. Imajući, naime, u vidu značaj, brojnost i međusobnu povezanost okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio da na strani optuženika i nadalje postoji opasnost od bijega, kao i opasnost od ponavljanja djela u slučaju da ga se pusti na slobodu, ni jedna blaža mjera od istražnog zatvora nije prikladna za postizanje iste svrhe.

 

10. U odnosu na ponovljeni žalbeni navod o postojanju ugovora o izručenju između R. H. i B. i H., žalitelju je već odgovoreno u rješenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj II Kž-71/2023-5 od 22. veljače 2023. pa se isti upućuje na citiranu odluku radi izbjegavanja suvišnog ponovaljanja, budući se radi o identičnom prigovoru optuženika.

 

11. Jednako tako, u odnosu na ponovljene žalbene navode optuženika da je "životno i egzistencijalno vezan za R. H., budući ima odobren boravak i radnu dozvolu u R. H.… da je prije uhićenja bio u radnom odnosu i da je tu živio sa suprugom …" navedeno nije od nikakvog utjecaja na opstojnost mjere istražnog zatvora, jer te okolnosti ne umanjuju opasnost od bijega , imajući u vidu brojnost i težinu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.

 

12. Protivno prigovorima optuženika kojima upire na povredu načela razmjernosti, ovaj sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela te kazne koja se može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

 

13. Međutim, upućuje se prvostupanjski sud kako je potrebno voditi računa da se radi o predmetu kojem je protiv optuženika određen istražni zatvor što zahtjeva posebnu žurnost u postupanju. Jednako tako nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena kaznena djela.

 

14. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 12. prosinca 2023.