Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-300/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, pravnoj stvari tužiteljice: A. O., U., C. V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik, D. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika: škola M. i L. – S. e. M. i L. U. – U., U., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. P. B., odvjetnica u U., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pr-5/2022-19 od 11. studenoga 2022, u sjednici vijeća održanoj dana 16. srpnja 2024,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pr-5/2022-19 od 11. studenoga 2022
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pr-5/2022-19 od 11. studenoga 2022. suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna, nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Klasa: …, Urbroj: … od 25. siječnja 2022. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku škola M. i L. U., U., OIB: … da vrati tužiteljicu A. O., U., C. V., OIB: na rad na radno mjesto pomoćnice u nastavi u školu J. u roku od 8 (osam) dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati plaće od dana dostave Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. siječnja 2022. pa do povratka tužiteljice na posao, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, u roku od osam dana, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.".
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici dosuđeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tužiteljici A. O., U., C. V., OIB: …, da nadoknadi tuženiku škola M. i L. – S. e. M. i L. U. – U., U., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna / 265,45 (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi) eura1, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 11. studenog 2022. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana."
Istom odlukom je i riješeno:
"Ukida se privremena mjera određena Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie posl.br.: 16. Pr-5/2022-2, od 14. ožujka 2022. godine."
2. Protiv navedene presude, ne i protiv rješenja, pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet ovog postupka jesu zahtjevi tužiteljice za utvrđenjem nezakonitom odluke o otkazu ugovora o radu, nalog za vraćanjem na radno mjesto, naknadom plaće i naknadom troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice:
-tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćnice u nastavi za učenika s teškoćama u razvoju temeljem Ugovor o radu do 60 dana, od 6. rujna 2021., a zatim i na određeno nepuno radno vrijeme od 21 sat tjedno, 4,2 sata dnevno temeljem Ugovora o radu od 16. rujna 2021;
-tuženik je 25. siječnja 2022. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog koje, uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana, daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć;
-pri donošenju odluke tuženi poslodavac je poštovao zakonsku proceduru o savjetovanju s Radničkim vijećem i Školskim odborom, koji su svi dali suglasnost na donošenje odluke o otkazu;
-u obrazloženju ove odluke poslodavac navodi kako se teška povreda obveze iz radnog odnosa sastoji od toga jer tužiteljica u razdoblju od 11. do 24. siječnja 2022. nije pristupila svojem radnom mjestu u školi J., niti je opravdala svoj nedolazak na posao;
-utvrđeno je kako tužiteljica doista u razdoblju od 11. do 24. siječnja 2022. nije dolazila na posao, nije bila na bolovanju, niti je opravdala svoj izostanak sa posla;
-tužiteljica tvrdi kako je bila onemogućena u obavljanju svog posla iz razloga jer joj je protupravno i protuzakonito uvjetovan pristup radnom mjestu davanjem na uvid osobnih podataka vezanih uz zdravstveno stanje, i to negativnih testova na virus SarsCov-2, odnosno prilaganjem potvrda u kojim su navedeni podaci koji se odnose na zdravstveno stanje tužiteljice, a na uvid kojih podataka nisu ovlašteni zaštitari koji stoje ispred škole, te kako je ravnateljica tuženika S. Z. obaviještena o razlozima zašto se tužiteljica ne može testirati svaka dva dana, jer da isto šteti njezinu zdravlju radi čega joj je ravnateljica rekla da ne mora dolaziti na posao, pa da stoga ona nije počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa;
-tužiteljica je podnijela tuženiku, kao poslodavcu, zahtjev za zaštitu prava, a koji zahtjev je tuženik zaprimio dana 10. veljače 2022. i odbio ga obrazloženom odlukom od 17. veljače 2022.
8. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja je primijenio propise iz čl. 7., čl. 90., čl. 116., čl.119. , čl.124., čl.133. i čl. 135. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR), pa odlučio kao u izreci osporene presude.
9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo. 10. Sud prvog stupnja smatra kako je tuženik, kao poslodavac, dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu iz razloga jer je tužiteljica izostala s posla neprekidno u razdoblju od 11. do 24. siječnja 2022, a svoj izostanak nije opravdala. Tužiteljica nije uspjela s uspjehom osporiti razloge na kojima poslodavac temelji odluku o otkazu ugovora o radu obzirom da nije dokazala da je njezin izostanak s posla bio opravdan, niti je dokazala kako joj je dolazak na posao onemogućen zbog toga što nije imala ishodovanu COVID potvrdu. Neopravdani izostanak s rada predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz, a što je stajalište zauzeto u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Revr-275/2013 od 14. travnja 2016., Revr-1077/2013 od 07. listopada 2014.), a koja stajalište prihvaća i prvostupanjski sud pa je zbog toga odlučio kao u izreci.
11. Tužiteljica osporava gore izložena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i ponavlja svoju tvrdnju kako je ravnateljica tuženika S. Z. tužiteljici u telefonskom razgovoru 10. siječnja 2022. rekla da ako nema COVID potvrdu da ne dolazi na radno mjesto, pa da se stoga nedolazak tužiteljice na radno mjestu nikako ne može smatrati neopravdanim.
12. Sud je prvog stupnja obrazložio zašto ne vjeruje ovoj tvrdnji tužiteljice, a tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje pravilnost takvog činjeničnog utvrđenja. Jer tužiteljica je zainteresirana za ishod spora, a S. Z. je zanijekala ovu njenu tvrdnju te izložila logičan i uvjerljiv opis njihovog telefonskog razgovora od 10. siječnja 2022.
13. I po mišljenju ovog višeg suda samostalna procjena tužiteljice kako njoj štete testovi na COVID, što ona koristi kao opravdanje svojih nedolazaka na posao, sigurno nisu opravdan razlog za nedolaske na posao. Nesporno je kako je u ono vrijeme trajala epidemija COVID-a i kako su na snazi bile mjere za zaštitu od epidemije koje je određivalo za to nadležno središnje državno tijelo, a kojih se tuženik kao poslodavac morao pridržavati. Pa onda to što je poslodavac tražio od tužiteljice potvrdu o cijepljenju ili testiranju sigurno nije nezakonita prepreka zbog koje tužiteljica, koja se ne želi cijepiti i testirati, bila onemogućena u pristupu svom radnom mjestu.
14. Zato i ovaj viši sud smatra kako su tužiteljičini nedolasci na posao uzastopce u razdoblju od 11. do 24. siječnja 2022. neopravdani, a time predstavljaju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, te su po čl. 116. st. 1. ZOR zakonski razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu. Stoga je prihvatljiv i navod poslodavca iz sporne odluke kako uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Jer je čl. 116. st. 1. ZR propisano: "Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć."
15. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu pa je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a visinu troška nastalog zastupanjem po odvjetniku utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT/12).
16. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
17. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu nije osnovan jer nije uspjela s žalbom pa ju je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.
U Zagrebu 16. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević, v.r.