Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1353/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. V., iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u Odvjetničkom uredu B. G., K. B., M. M., u R., protiv 1. tuženika Grada O., sa sjedištem u O., OIB: …, i 2. tuženika W. o. V. I. G. d.d., sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I. i C. j.t.d., u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-278/2020-68 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. tuženika Grada O. i 2. tuženika W. o. V. I. G. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-278/2020-68 od 9. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je naloženo 1. tuženiku Gradu O. i 2. tuženiku W. o. V. I. G. d.d. solidarno isplatiti tužiteljici V. V. 3.124,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2020. pa do isplate te u dijelu pod točkom II izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-278/2020-68 od 9. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u dijelu kojim je 1. tuženiku Gradu O. i 2. tuženiku W. o. V. I. G. d.d. naloženo solidarno isplatiti tužiteljici V. V. 265,45 eura sa kamatama tekućim od 19. kolovoza 2020. pa do isplate te sudi:

Odbija se tužiteljica V. V. sa dijelom zahtjeva kojim traži solidarnu isplatu svote od 265,45 eura od 1. tuženika Grada O. i 2. tuženika W. o. V. I. G. d.d.

III Odbija se 2. tuženik W. o. V. I. G. d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženicima Gradu O. i W. o. V. I. G. d.d., Z. da tužiteljici V. V. solidarno isplate 3.389,74 EUR / 25.540,00 kn1 s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, tekućom od 19. kolovoza 2020. pa do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, a odbija se preostali zahtjev do ukupnog iznosa u visini od 3.782,60 EUR, te zahtjev za preostali tijek zatezne kamate od 17. studenog 2017. do 18. kolovoza 2020.

II. Nalaže se tuženicima Gradu O. i W. o. V. I. G. d.d., Z. da tužiteljici V. V. solidarno naknade prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.548,01 EUR / 19.197,97 kn1 s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, tekućom od dana presuđenja tj. 9. siječnja 2023. pa do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, a odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.“

2. Protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu žali se 1. tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga s prijedlogom, preinačiti pobijanu presudu a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. 2. tuženik se također žali protiv tog dijela prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže pobijanu odluku preinačiti odnosno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalbe 1. i 2. tuženika su djelomično osnovane.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile, budući da na ročištu održanom 28. studenog 2022. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga a 2. tuženik nije tražio provedbu dokaza saslušanjem liječnika vještaka glede primjedbi na njegov nalaz i mišljenje, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć, kao posljedica štetnog događaja od 11. kolovoza 2017. kada je u O., na ulazu u park V. A., krećući se na javnoj površini – stepenicama koje su bile stare i razbijene te neosvijetljene javnom rasvjetom, pala i zadobila prijelom lateralnog maleola desnog gležnja.

8. Prvostupanjski sud je iz iskaza tužiteljice, svjedoka te priležećih isprava i snimaka utvrdio kako je tužiteljica pala na stepenicama koje predstavljaju javnu površinu – park za održavanje kojega je odgovoran 1. tuženik, nesporno osiguran od odgovornosti kod 2. tuženika tako, što joj je noga ušla u pukotinu stepenice nakon čega je izgubila ravnotežu i pala a radi se o mjestu gdje nema javne rasvjete koja bi neposredno bacala svjetlo na stepenicama dok su rukohvati nedostupni.

9. Stoga prvostupanjski sud ocjenjuje 1. tuženika te njegova osiguravatelja isključivo odgovornim za štetni događaj jer predmetne stepenice sa pukotinom koju imaju cijelom svojom dužinom, nisu sigurne za prolaz pješaka u silasku pa predstavljaju opasnu stvar pri čemu nema suodgovornosti tužiteljice jer nije mogla pretpostavljati da se kreće po oštećenim stepenicama a javne stepenice trebaju biti sigurne za prolaz po cijeloj svojoj površini a ne samo u dijelu.

10. Potom, po provedbi liječničkog vještačenja primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje ZOO) ocjenjuje osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u svoti od 30.000,00 kn te 3.540,00 kn za troškove tuđe pomoći kao i 2.000,00 kn za troškove puta i liječenja koje dosuđuje primjenom odredbe čl. 223. ZPP jer je odlazila na liječenje, kontrolne preglede, kupovala kremu za bolove te po odbitku nesporno plaćenih 10.000,00 kuna sudi svotu od 25.540,00 kuna. I naposlijetku, prigovor zastare prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim jer je liječenje tužiteljice trajalo još i u veljači 2018. prema sadržaju zdravstvenog kartona tužiteljice te niti tada još nije mogla znati krajnji opseg štete a bio joj je već isplaćen dio novčane svote naime štete u cilju izvansudskog okončanja zahtjeva zbog čega nije protekao zastarni rok od 3 godine, propisan odredbom čl. 230. ZOO.

11. Prvostupanjski sud je nakon opsežno provedenih dokaza i to saslušanjem tužiteljice i svjedoka, pregledom isprava i snimaka koje prileže spisu a potom vještačenjem po sudskom vještaku zaštite na radu te vještaku za strojarstvo i zaštitu na radu utvrdio kako predmetne stepenice predstavljaju opasnu stvar s obzirom da zbog stanja u kojem su se nalazile predstavljaju povećanu opasnost zbog oštećenja koja se na njima nalaze i nemogućnosti korištenja zaštitne ograde te nisu sigurne za hodanje pješaka u silasku a propisano je da stepenice sa otvorene strane moraju imati zaštitnu ogradu sa rukohvatom koji moraju biti postavljeni na njihovoj cijeloj dužini dok su postojeći rukohvati bili djelomično pokriveni krilima vrata.

12. Slijedom iznijetog je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako stepenice kojima se kretala tužiteljica predstavljaju opasnu stvar za koju se na temelju odredbe čl. 1064. ZOO odgovara po načelu objektivne odgovornosti jer za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik koji se, sukladno odredbi čl. 1067. ZOO, može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvar a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe ili ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

13. S obzirom da tijekom postupka nije utvrđen niti jedan uvjet za oslobođenje od odgovornosti 1. i 2. tuženika, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a posljedično i pogrešne primjene materijalnog prava kojega ističu 1. i 2. tuženici vlastitom ocjenom provedenih dokaza, što je međutim isključiva ovlast suda.

14. Odredbom čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. br. 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013, 147/2014, 36/2015, 68/2018 – dalje: ZKG) koji je važio u vrijeme štetnog događaja, je propisano kako su jedinice lokalne samouprave obvezne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, održavati objekte i uređaje u stanju funkcionalne sposobnosti a prema odredbi čl. 3. toč. 7. ZKG se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina zbog čega je neosnovan paušalni prigovor promašene pasivne legitimacije kojega je istaknuo 1. tuženik a nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kojega ističe 2. tuženik u odnosu na pasivnu legitimaciju 1. tuženika, nesporno osiguranog kod 2. tuženika.

15. Liječničkim vještačenjem provedenim sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP, imajući na umu da tuženici nisu predlagali usmeno saslušanje vještaka koji se na primjedbe tuženika očitovao 8. kolovoza 2022., je utvrđeno da je tužiteljica u ovom štetnom događaju zadobila lom vanjskog gležnja desne goljenice koji se mogao dogoditi uvrtanjem desnog stopala dok njezino javljanje liječniku trećeg dana po ozljeđivanju predstavlja odluku pacijenta koja se događa u praksi što je utjecalo samo na činjenicu da bi tri dana trpjela manje jake bolove a kako je prvostupanjski sud cijenio trajanje bolova upravo s obzirom na vrijeme javljanja liječniku tužiteljice, nije ostvaren žalbeni razlog 2. tuženika koji upućuje na ovakvo ponašanje tužiteljice.

16. Zbog ovih ozljeda je tužiteljica trpjela jake bolove kroz 3 dana nakon kirurškog zahvata, srednje jake 10 dana a slabije 45 dana dok je povremene blaže bolove trpjela oko 3 mjeseca a sekundarni jači strah trajao je 3 dana te postikirurški jaki još 2 dana a sekundarni srednji je trajao tjedan dana te blaži 2 tjedna poslije toga, dok su posljedice ozljeda smanjile opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 2-3% i imala je potrebu za tuđom pomoći u opsegu od 130 sati zbog potrebe za pomoći kod nošenja kućnih predmeta, čišćenja, odlaska u kupovinu i slično.

17. Za početak tijeka zastarnog roka je odlučujući trenutak onaj, kada je oštećenik saznao za štetu a ne za štetni događaj dok prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila a u svakom slučaju za pet godina.

18. S obzirom da se znanje oštećenika za štetu ne odnosi samo na saznanje o postojanju štete već i na saznanje o opsegu štete a kada utvrđuje visinu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sud utvrđuje kvalifikatorne okolnosti (fizičke bolove, strah, duševne bolove i dr.) ali ne kao samostalne oblike neimovinske štete već kao povredu prava osobnosti u cjelini.

19. Kako je iz nalaza i mišljenja te liječničkih isprava jasno moguće utvrditi da se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo i kada je tek dobila saznanje o postojanju i opsegu štete nakon 19. kolovoza 2017., nije osnovan prigovor zastare kojega ističe 2. tuženik upućujući na činjenicu da je štetni događaj nastupio 11. kolovoza 2017. a tužbu je podnijela 19. kolovoza 2020.

20. Budući da se radi o šteti u kojoj je kontinuitet održan do završetka liječenja a imajući na umu da je tužiteljici još 20. prosinca 2017. ordiniran hod sa štakama, vježbe te daljnje kontrole, pobijana prvostupanjska odluka je donijeta pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 230. ZOO.

21. Prvostupanjski sud je potom pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. ZOO utvrdio osnovanom pravičnu novčanu naknadu u jedinstvenoj svoti od 30.000,00 kn vodeći računa o neugodnostima tijekom liječenja, opsegu duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, boli i straha pa je, cijeneći svu težinu ozljeda i okolnosti slučaja, zaključio da tužiteljici pripada jedinstvena naknada zbog povrede prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje u svoti od 30.000,00 kn.

22. Sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO je naknadu zbog potrebe plaćanja tuđe pomoći prvostupanjski sud priznao tužiteljici u visini od 30,00 kn za jedan sat tuđe pomoći odnosno 3.540,00 kn te, po odbitku nesporno isplaćenih 10.000,00 kn ukupno dosudio tužiteljici 23.540,00 kn.

23. Prvostupanjski sud je potom dosudio tužiteljici za troškove puta i liječenja 2.000,00 kn primjenom odredbe čl. 223. ZPP zaključkom, kako je odlazila na liječenje, kontrolne preglede, rehabilitaciju i kupovala kremu za bolove.

24. Odredbom čl. 223. st. 1. ZPP je propisano da će sud odlučiti prema slobodnoj ocjeni samo ako se utvrdi da stranci pripada pravo na novčanu svotu naknade štete ali se visina te svote ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim teškoćama.

25. Putni troškovi i troškovi lijekova se mogu utvrditi bez ikakvih teškoća pa je pobijani dio prvostupanjske odluke donijet pogrešnom primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP a kako tužiteljica niti na koji način nije dokazala visinu niti opseg ove štete, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) je taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan jer su ostvareni žalbeni razlozi tuženika.

26. Slijedom svega iznijetog je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba 1. i 2. tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke za svotu od 3.124,29 eura a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda i odbijen dio tužbenog zahtjeva u svoti od 265,45 eura.

27. Odluku o parničnom trošku je prvostupanjski sud donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, iako su tuženici u ovoj parnici uspjeli sa razmjerno neznatnim dijelom svojeg zahtjeva zbog kojeg nisu nastali nikakvi posebni troškovi a imajući na umu da su se u cijelosti protivili osnovi i visini zahtjeva, tu je odredbu trebalo primijeniti i u odnosu na sadašnji djelomični neuspjeh tužiteljice (265,45 eura).

28. Kako je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP djelomično prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška a taj trošak je priznat sukladno čl. 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 142/12, 107/15, 37/22 i 138/23), nisu ostvareni paušalni žalbeni razlozi 1. i 2. tuženika glede ovog dijela pobijane odluke te je njihove žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku kojom je obređen trošak tužiteljice, sadržanu pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu 16. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.