REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2680/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Trajektne luke Split d.d., Split, Gat sv. Duje 1, OIB 09153277779, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3719/2020-5 od 4. studenog 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-719/2017-13 od 21. srpnja 2020., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3719/2020-5 od 4. studenog 2022. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu te je uz navedena pitanja istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda parničnog postupka i povrede materijalnog prava povrijeđeno načelo jednakosti, razmjernosti i pravičnosti, te zakonitosti, vladavine prava i pravne sigurnosti, kao i pravo vlasništva i prava stečenih ulaganjem kapitala kao temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih čl. 3., čl. 5., čl. 14., čl. 16., čl. 29., te čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje Ustav RH).
2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeće pravna pitanja:
„1. Jesu li pravo na izgradnju, pravo korištenja, pravo upravljanja i gospodarskog iskorištavanja poslovnih prostora izgrađenih na pomorskom dobru (konkretno zgrade pomorsko-puntičkog terminala u luci Split), a potom i pravo korištenja do dodjele prvenstvene koncesije (čl. 59. st. 5. zml-a) i pravo na prvenstvenu koncesiju za korištenje predmetnih poslovnih prostora (čl. 62. zml-a), prava stečena ulaganjem kapitala, i posljedično tome ima li pravni sljednik društvenog poduzeća luka pravo na isplatu naknade za izvršena ulaganja na pomorskom dobru u slučaju kad predmetne poslovne prostore ne dobije u prvenstvenu koncesiju a niti mu je za njih isplaćena tržišna naknada?
2. Jesu li pravo na izgradnju, pravo korištenja, pravo upravljanja i gospodarskog iskorištavanja poslovnih prostora izgrađenih na pomorskom dobru (konkretno zgrade pomorsko-putničkog terminala u luci Split), a potom i pravo korištenja do dodjele prvenstvene koncesije i pravo na prvenstvenu koncesiju za korištenje predmetnih poslovnih prostora, pravo vlasništva u širem smislu, i posljedično tome ima li pravni sljednik društvenog poduzeća luka pravo na isplatu tržišne naknade u slučaju kad predmetne poslovne prostore ne dobije ni u prvenstvenu koncesiju a niti mu je za njih isplaćena naknada za izvršena ulaganja na pomorskom dobru?
3. Je li tužitelj dužan ispuniti svoju obvezu vraćanja posjeda nekretnina po ugovoru o prvenstvenoj koncesiji, ukoliko druga ugovorna strana nije ispunila svoje obveze iz ugovora o prvenstvenoj koncesiji, odnosno ima li tužitelj pravo zadržanja predmetnih poslovnih prostora dok Republika Hrvatska i lučka uprava Split ne ispune svoje obveze prema tužitelju iz ugovora o prvenstvenoj koncesiji, te članka 59., st. 5. i članka 62. zml-a, odnosno članka 50., stavak 1. Ustava Republike Hrvatske”.
5. Prva dva postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu s obzirom na to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima činjenično utvrđeno kako nekretnine, za koje tužitelj u ovome postupku traži naknadu tržišne vrijednosti i ulaganja, predstavljaju pomorsko dobro te da samim time nisu niti iskazane u temeljnom kapitalu tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj nije niti mogao imati valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, pa mu predmetne nekretnine nisu niti oduzete te je obrazloženje pobijane odluke u odnosu na prva dva pitanja iz prijedloga u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke ovog suda poslovni broj Rev 2605/13-2 od 7. studenog 2017. Treće pitanje iz prijedloga nije važno za odluku u ovome sporu s obzirom na to da je predmet postupka zahtjev za isplatu, a ne zahtjev za povrat posjeda predmetnih nekretnina.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovoga rješenja.
7. S obzirom na to da tužitelj nije niti postao vlasnikom predmetnih nekretnine, pa mu samim time navedene nekretnine nisu niti mogle biti oduzete, tužitelj nije učinio vjerojatnim niti postojanje osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava kojim bi mu bilo povrijeđeno načelo jednakosti, razmjernosti i pravičnosti, te zakonitosti, vladavine prava i pravne sigurnosti, kao i pravo vlasništva i prava stečenih ulaganjem kapitala kao temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih čl. 3., čl. 5., čl. 14., čl. 16., čl. 29., te čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 4. Ustava RH, pa je prijedlog u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 16. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
