REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-68/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-59/2022-2 od 13. svibnja 2022. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-36/2021-50 od 2. studenoga 2021., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 10.00,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2016. do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 9.777,50 kuna kao neosnovan, pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku na ime imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 2.405,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. studenoga 2021. do isplate, pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske štete u daljnjem iznosu od 2.875,00 kuna kao neosnovan. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.731,40 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. studenoga 2021. do isplate, pod točkom VI. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog, a pod točkom VII. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti na ime neimovinske štete iznos od 10.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2018. do isplate, kao i u pobijanom dijelu pod točkom III., V. i VII. izreke, a rješenjem pod točkom I. izreke je djelomično usvojena žalba tuženika i ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke za zatezne kamate na iznos od 10.000,00 kn za period od 20. lipnja 2016. do 13. kolovoza 2018., dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3692/2022-2 od 21. rujna 2022., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-59/2022-2 od 13. svibnja 2022. zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Je li promjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji su povećani na sjednicama građanskog odjela od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., razlog, koji bi se mogao podvesti pod odredbu iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog koje bi se trebala dopustiti preinaka tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka?
2. Da li se u smislu odredbe iz čl. 191. ZPP-a u slučaju povećanja tužbenog zahtjeva radi o preinaci tužbe, te da li u takvom slučaju zastaru u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva valja prosuđivati od dana kada je tužba preinačena?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) podnio reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda ili ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovnu odluku.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet revizijskog stadija postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog ozljeda pretrpljenih u prometnoj nesreći prema povećanom tužbenom zahtjevu koji je tužitelj zatražio tužbom koju je preinačio nakon zaključenja prethodnog postupka zbog donesenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020., kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji od 29. studenog 2002.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev odnosno preinačio tužbu podneskom od 30. lipnja 2020. nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija VSRH te da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe. Tuženik se protivio preinaci i istaknuo je prigovor zastare.
10. Nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj sukladno čl. 190. st. 2. ZPP nije mogao bez svoje krivnje preinačiti tužbu prije zaključenja prethodnog postupka jer je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo zbog promjena Orijentacijskih kriterija donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. i koji se prema obrazloženju pravnog shvaćanja primjenjuju na sve parnične postupke od dana prihvaćanja na sjednici, a tužitelj iz iste činjenične osnove potražuje drugu novčanu svotu.
11. Nadalje, nižestupanjski sudovi su zaključili i da je prigovor zastare neosnovan jer se štetni događaj dogodio 14. kolovoza 2015, a tužba je podnesena sudu preporučenom pošiljkom 14. kolovoza 2018., dakle, unutar zastarnog roka od 3 godine prema čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO). Sudovi smatraju da je neosnovan i tuženikov prigovor zastare i u odnosu na podneskom od 30 lipnja 2020. preinačeni odnosno povišeni tužbeni zahtjev jer je 14. kolovoza 2018. podnošenjem tužbe unutar propisanog zastarnog roka došlo do prekida tijeka zastare zahtjeva za naknadu štete pa tako i preinačenog (povećanog) zahtjeva.
11.1. Drugostupanjski sud smatra da bi pravno shvaćanje prema kojem bi se zastara u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev cijenila prema danu kada je tužba preinačena predstavljalo ograničenje pristupa sudu pa je proveo test razmjernosti i zaključio da pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-4-47/2020-5 treba tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
12. Mjerodavne odredbe čl. 190. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) glase:
(1) Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
(3) Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
13. Prema shvaćanju ovog suda, donošenje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. predstavlja opravdan razlog zbog kojeg je tužitelj mogao preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP. Takvo pravno shvaćanje je izraženo i u odluci revizijskog suda broj: Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024.
14. Naime, do donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o novim Orijentacijskim kriterijima od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. tužitelji su na temelju prevladavajuće prakse mogli predvidjeti negativan ishod sudskog postupka u odnosu na povećane iznose ako bi tužbeni zahtjev bio postavljen u iznosima većim od onih koje su sudovi dosuđivali primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002.
15. Tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima, tužitelj je tužbenim zahtjevom opravdano mogao tražiti naknadu štete u povećanom iznosu s, ovaj put, predvidivim ishodom. U obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Ako se tužitelju ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, u većini slučajeva, ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija što bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje upućuje na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH.
16. Stoga se tužitelju ne može staviti na teret njegov propust da prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nije tužbenim zahtjevom tražio povećani iznos naknade štete jer bi tada s takvim iznosima prema prevladavajućoj sudskoj praksi bio odbijen.
17. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Promjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji su povećani na sjednicama građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. predstavljaju razlog zbog kojeg sud treba dopustiti preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka prema čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
18. Prema odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
19. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. pod brojem Su-IV-123/2024-5 zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:
"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."
20. U skladu s gore citiranim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zastara u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva prekinuta je već podnošenjem tužbe, a ne tek podnošenjem podneska od 30. lipnja 2020. kojim je tuženik preinačio tužbu odnosno povećao tužbeni zahtjev.
21. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. ZOO kada su tužitelju dosudili naknadu štete u povećanom iznosu prema preinačenoj tužbi iz podneska od 30. lipnja 2020. odnosno u iznosu od daljnjih 10.000,00 kuna te zaključili da niti u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara s obzirom na pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je zastara u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom predmetu, a ne tek podneskom kojim je tužitelj povećao tužbeni zahtjev.
22. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
