REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2438/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Željka Pajalića i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIČKO DRUŠTVO HEĆIMOVIĆ I PARTNERI d.o.o., OIB 77869532442, Slavonski Brod, Ante Starčevića 40, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Kovačić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Petra Krešimira IV. broj 9, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-926/2024-2 od 29. veljače 2024., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-290/2023-18 od 16. siječnja 2024., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje podnošenja revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-926/2024-2 od 29. veljače 2024., u odnosu na postavljeno pravno pitanje, kao neosnovan. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava, navedenog u prijedlogu, zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-926/2024-2 od 29. veljače 2024., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 290/2023-18 od 16. siječnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno je pravno pitanje koja glasi:
"Jesu li činjenični navodi i dokazni prijedlozi izneseni, odnosno predloženi u parnicama male vrijednosti nakon podnošenja tužbe, odnosno odgovora na tužbu, a prije održavanja pripremnog ročišta, nove činjenice i novi dokazi u smislu čl. 461.a st. 9. ZPP?"
3. Navodi da je naznačeno pravno pitanje, zbog kojeg i predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije, važno za odluku u ovome sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pravnom pitanju o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, iznesene u odluci broj Rev-988/2023-2 od 6. prosinca 2023., dok praksa drugostupanjskog suda nije jedinstvena (Pž-5000/2022-2 od 28. lipnja 2023.).
4. Uz navedeno tvrdi da je postupanjem prvostupanjskog i drugostupanjskog suda protivno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe te suprotno odredbi čl. 5., 7., 8., 10. i 461.a ZPP bio onemogućen u raspravljanju pred sudom čime je došlo do teških povreda prava na pravično suđenje na štetu tužitelja.
5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
6. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je riječ o pravnom pitanju za koja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti.
8. Prvostupanjski je sud primijenio odredbu čl. 461.a ZPP-a, kojoj je svrha koncentracija i ubrzavanje parničnog postupka u sporovima male vrijednosti, a posebice st. 9., prema kojem stranke na pripremnom ročištu mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odgovoru na tužbu ili podnescima iz st. 6. i 7. istog članka. Prema shvaćanju toga suda tužitelj je bio dužan u tužbi navesti odlučne činjenice: kako je oštećeno vozilo njegovo jedino vozilo, zašto je popravak trajao četiri mjeseca i da je u to vrijeme morao obavljati poslove izvan svog sjedišta te predložiti odgovarajuće dokaze, odnosno navesti kako to nije učinio bez svoje krivnje i zašto, a kako to tužitelj nije učinio, i prema shvaćanju drugostupanjskog suda, odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilna.
9. 1. U odluci broj Rev-988/2023-2 od 6. prosinca 2023., na koju se u prijedlogu pozvao tužitelj, radi se o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, odnosno o situaciji kada su obje stranke nakon zaključenja prethodnoga postupka sporu male vrijednosti predložile provođenje određenog dokaza i kada je sud po takvoj dispoziciji stranaka odlučio provesti dokaze predložene od obje strane nakon zaključenja prethodnoga postupka (a u konkretnom slučaju nije bilo takvog prijedloga stranaka), izneseno je pravno shvaćanje prema kojem:
"Prema pravnom shvaćanju ovoga suda i u situaciji kada se radi o sporu male vrijednosti i kada je sukladno odredbi čl. 461.a ZPP-a st. 2. propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, pa kada protivno toj zakonskoj odredbi sud odluči provesti dokaze predložene od obje strane nakon zaključenja prethodnoga postupka (što je u konkretnom slučaju bilo izvođenje prometnoga vještačenja na okolnost visine nastale štete na vozilu tužitelja) provedeni dokazi trebaju se vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza."
9. 2. Iz navedenog razloga navedena odluka ne daje značenje važnosti postavljenom pitanju.
10. Odluka Pž- 5000/2022- 2 od 28. lipnja 2023., nije odgovarajući razlog važnosti postavljenom pitanju jer se radi o odluci kojom je ukinuta ranije donesena presuda, a kako u ponovljenom suđenju drugostupanjski sud nije vezan pravnim shvaćanjem iznesenim u ukidnoj odluci, takva odluka ne predstavlja razlog važnosti u smislu čl. čl. 385.a ZPP-a. Osim toga, tom odlukom ukinuta je ranije donesena prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari iz razloga što je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenice i tužiteljeve dokaze dostavljene tijekom postupka, odnosno nakon primitka odgovora na tužbu iako tužitelj nije tvrdio da ih bez svoje krivnje nije mogao dostaviti već u tužbi, pa se i ne može reći da se radi različitoj praksi drugostupanjskog suda.
11. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije vezano za postavljeno pitanje nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a. st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a, u odnosu na taj dio prijedloga riješeno kao u izreci ovog rješenja u točki I. izreke.
12. Na temelju iznesenog, ovaj revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim, protivno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe, te da je, suprotno odredbi čl. 5., 7., 8., 10. i 461.a ZPP-a bio onemogućen u raspravljanju pred sudom čime bi došlo do teških povreda prava na pravično suđenje na štetu tužitelja.
13. Iz navedenih razloga, prijedlog za dopuštenje revizije je valjalo u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a i odlučiti kao u točki I. izreke.
Zagreb, 16. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
