REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1240/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.B.M. 48 d.o.o., iz Zagreba, Čajkovčeva 1, OIB 68066273180, kojeg zastupa punomoćnik Anđelko Jureško, odvjetnik u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika HD, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika "[obrt]" obrta za graditeljstvo, ugostiteljstvo i trgovinu, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Rubeša, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 64a, radi uklanjanja nedostataka i isplate, odlučujući o revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4688/18-2 od 13. studenog 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3048/16-52 od 18. svibnja 2018., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku ukloniti nedostatke u izvedbi na stanu tužitelja i to apartmanu oznake A5 s nus prostorijama na prvom katu zgrade koja se nalazi u [adresa], površine 37,81 m2, u etažnom elaboratu sve označeno plavom bojom, kao i na stambeno – apartmanskom objektu u kojem se isti stan nalazi, a koji je sagrađen na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana, a ukoliko to ne učini da mu se naloži isplatiti tužitelju iznos od 200.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, pa do isplate te je odbijen i tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku na ime umanjene vrijednosti stana isplatiti tužitelju iznos od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate te je odbijen i zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Nadalje, naloženo je tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 40.625,00 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. Tuženik je podneskom dostavio oduku revizijskog suda za koju navodi “da se odnosi na isti objekt i činjeničnu i pravnu osnovu, samo se radi o drugom suvlasniku- tužitelju“.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer smatra da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je nerazumljiva, da proturječi sama sebi te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni.
7.1. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je sud u obrazloženju revizijom pobijane presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, koje proizlaze iz dokaza koje prileže spisu, presuda nije niti nerazumljiva niti razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni ni nejasni. Stoga presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.
7.2. Nadalje, suprotno navodima iz revizije sud prvog stupnja postupio je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sud drugog stupnja prihvativši takvu ocjenu, također je postupio u skladu s navedenim odredbama, te se u postupku pred sudom drugog stupnja nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju upućuje revident u svojoj reviziji.
7.3. Osim toga, u drugostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio sve tužiteljeve žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
7.4. Pri tom je sud drugog stupnja odgovorio i na žalbene razloge tužitelja vezane za zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj odustao od izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem određenim rješenjem suda prvog stupnja od 9. srpnja 2012., kao i za zaključak suda prvog stupnja da izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem na okolnosti koje je tužitelj predložio na ročištu održanim 16. travnja 2018., a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nije bilo potrebno. Naime, sud drugog stupnja obrazložio je da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao visinu novčanih zahtjeva koje je postavio, jer nije dostavio račune na okolnost sanacije nedostataka na predmetnoj nekretnini.
7.5. U odnosu na ostale navode iznesene u reviziji kojima revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud takve, činjenične navode revidenta nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja (alternativna obveza, čl. 403. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), radi uklanjanja nedostataka na nekretnini - apartmanu oznake A5 s nus prostorijama na prvom katu zgrade koja se nalazi u [adresa], površine 37,81 m2, u etažnom elaboratu sve označeno plavom bojom, kao i na stambeno – apartmanskom objektu u kojem se isti stan nalazi, a koji je sagrađen na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a ako to tuženik ne učini da isplati iznos od 200.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 50.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove umanjenja vrijednosti stana.
8.1. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno sljedeće:
- da je tužitelj od tuženika kupio dvosobni apartman oznaka A5 s nus prostorijama na prvom katu zgrade koja se nalazi u [adresa], površine 37,81 m2, u etažnom elaboratu sve označeno plavom bojom, kao i na stambeno – apartmanskom objektu u kojem se isti stan nalazi, a koji je sagrađen na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ugovor o prodaji nekretnine br.1/N);
- da na predmetnoj nekretnini postoje nedostaci;
- da je tužitelj na predmetnoj nekretnini izvršio potrebne radove;
- da tužitelj, koji je tijekom postupka predlagao izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem koje je i određeno rješenjem suda od 9. srpnja 2012. (na okolnost utvrđivanja nedostataka na apartmanu tužitelja i stambeno – apartmanskom objektu
– zajedničkim dijelovima zgrade/pročelje, stepenice, ulazni dio zgrade/, i utvrđivanja vrijednosti popravka navedenih nedostataka), nije uplatio predujam za izvođenje građevinskog vještačenja,
- da je na ročištu održanom 16. travnja 2018. predložio provođenje dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja nedostataka na stambeno- apartmanskom objektu i to kako na zajedničkim dijelovima zgrade tako i na apartmanu tužitelja, na okolnost jesu li opravdani troškovi izvedenih radova prema troškovniku od 2. studenoga 2010. postoji li uzročna veza između prvotno postavljene fasade od strane tuženika i vlage u stanu tužitelja te je li postojala potrebe za bojanjem apartmana svake godine i koliki su troškovi bojenja stana,
- da na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, tužitelj nije predlagao dodjeljivanje daljnjeg roka radi uplate predujma radi provođenja građevinskog vještačenja određenog rješenjem suda od 9. srpnja 2012.,
slijedom čega su sudovi u postupku zaključili da je tužitelj odustao od provođenja navedenog dokaza dok je dokazni prijedlog tužitelja predložen na ročištu 16. travnja 2018. odbijen, uz obrazloženje da su sve činjenice potrebne za utvrđenje predmetne pravne stvari utvrđene na temelju provedenih dokaza, te je zaključak sudova kako je provođenje navedenog dokaza (na predložene okolnosti) nepotrebno.
8.2. Na temelju gornjih utvrđenja sudovi u postupku su odbili kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za uklanjanje nedostataka na predmetnoj nekretnini, cijeneći pri tom činjenicu da se stanje na predmetnoj nekretnini u međuvremenu promijenilo budući da su nedostaci na predmetnoj nekretnini uklonjeni. Nadalje, u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 200.000,00 kn na ime troškova uklanjanja nedostataka na predmetnoj nekretnini, a s obzirom na to da tužitelj nije dostavio dokaze na okolnost visine troškova koje je snosio za uklanjanje nedostataka u predmetnom stanu, račune iz kojih bi bilo vidljiva cijena izvedenih radova na sanaciji nedostataka, sudovi su isti također odbili kao neosnovan, pozivajući se na odredbe čl. 7. i 219. st. 1. ZPP. U pogledu troškova uklanjanja nedostataka na predmetnoj zgradi, zaključak je sudova u postupku da tužitelj također nije dokazao visinu troškova sanacije nedostataka. Konačno, a u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 50.000,00 kn na ime umanjenja vrijednosti predmetnog stana, isti zahtjev je također odbijen jer je ocjena sudova u postupku da tužitelj visinu tog zahtjeva nije dokazao u smislu odredbe čl. 488. st. 1., u vezi s odredbom čl. 489. ZOO.
9. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ocjenjeno je da su drugostupanjski i prvostupanjski sud pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev, zaključujući prije svega da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.
10. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
11. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
12. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
