REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-268/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Željka Pajalića i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja BĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-3005/2022-2 od 24. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-16/2022-63 od 28. srpnja 2022, u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Ukida se presuda presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 3005/2022-2 od 24. listopada 2022., u točki II. izreke, točki III. izreke, te u dijelu točke I. izreke, u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-16/2022-63 od 28. srpnja 2022. u točkama II., IV. i VI. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-16/2022-63 od 28. srpnja 2022. u točkama II., IV., VI. i VIII. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku suda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti I. tužitelju, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 263,18 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I), odbijen je I. tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 2.315,42 kn (toč. II), naloženo je tuženiku da II. tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 31. ožujka 2016. isplati bruto iznos od 366,21 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. III), odbijen je II. tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 2.622,05 kn (toč. IV), naloženo je tuženiku da III. tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 31. ožujka 2016. isplati bruto iznos od 309,11 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. V), odbijen je III. tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 2.858,85 kn (toč. VI), naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade parnične troškove u iznosu od 1.769,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, 28. srpnja 2022. pa do isplate (toč. VII).

2. 1. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-16/2022-63 od 28. srpnja 2022. u toč. II, IV i VI izreke.

2. 2. U točki II. preinačena je se navedena presuda u točki VII izreke, kao i u dijelu u kojem tužitelji nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadu parničnog troška I u tom dijelu je suđeno:

"Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.769,06 kn /234,79 eur1, sa zakonskom zateznom kamatom.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 4.547,91 kn/603,61 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 28. srpnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

2. 3. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1282/2023-2 od 20. rujna 2023., tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-3005/2022-2 od 24. listopada 2022., u odnosu na pitanje:

''Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja (do 31. ožujka 2016. godine) pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?''

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora, u ovom stadiju postupka, je zahtjev tužitelja na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014.

9. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su u spornom razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. ožujka 2016. tužitelji su bili zaposlenici tuženika i djelatne vojne osobe; da je obavljanje njihovih službenih poslova i zadaća organizirano na način da su tužitelji bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na stražarskoj službi i službi dežurstva, a slijedom čega ostvaruju dodatke na plaću; da im je u navedenom razdoblju svake godine rješenjem nadležnog zapovjedništva utvrđeno pravo na godišnji odbor u određenom trajanju radnih dana; da za vrijeme godišnjeg odbora tužitelji imaju pravo na naknadu plaće prema odredaba zakonskih i podzakonskih propisa; te da za utuženo razdoblje tuženica tužiteljima nije isplatila naknadu za godišnji odmor u iznosu u kojem bi bili uračunati i svi dodaci na plaću, konkretno dodatak za vojnu službu, kao sastavni dio redovne plaće.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi primijenili su materijalno pravo iz čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 73/13 - dalje: ZSOSRH/13), kao lex specialis, Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 54/14 - dalje: Pravilnik/14), Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09), Odluku o izmjeni te Odluke („Narodne novine“ broj 118/12), te Odluku o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14), čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 140/02, 68/11), i čl. 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine“, broj 68/11).

11. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova tužiteljima pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema prosječnoj plaći u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 7. svibnja 2014., a za razdoblje od 8. svibnja 2014. za vrijeme godišnjeg odmora tužiteljima pripada naknada kao da su redovno radili, pa je prihvaćen osnovni nalaz i mišljenje financijskog vještaka sačinjen prema čl. 4. st. 2. i 3. Pravilnika/14.

12. Prema navedenom shvaćanju nižestupanjskih sudova tužiteljima prilikom izračuna naknade plaće za godišnji odmor tuženica osnovano nije izvršila obračun temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad (dodatak za posebne uvjete službe i sl.).

13. Tužitelji u reviziji ističu da je ZSOSRH/13 u čl. 136. i 137., propisano kako se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, da je Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 140/02, 68/11) propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca (čl. 4. st. 3. izmjena i dopuna Pravilnika), a isto to propisuje i odredba čl. 14. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08). Nadalje ističu da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) propisala dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe, kao dodatke za posebne oblike rada koji se ne smatraju prekovremenim radom, dok je Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09) propisano da djelatnici koji ostvaruju dodatak za dežurstvo i stražarsku službu, unatoč činjenici 24-satnog dnevnog angažmana u službi, iste ne mogu kumulirati s dodacima za uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u smjeni i turnusu. Naglašavaju da tuženica nije osporavala da prilikom obavljanja stražarske službe i službe dežurstva tužitelji faktički ne bi radili noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, nego je tvrdila i smatra da im se obzirom na specifičnost službe priznaje poseban dodatak koji isključuje ostale dodatke na plaću. Potvrđuju da je tuženica tužiteljima isplaćivala dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe, ali da prilikom izračuna naknade plaće za godišnji odmor nisu uzeti u obzir svi dodaci na plaću, odnosno tuženica nije izvršila obračun temeljem prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad. Stoga smatraju da je tužiteljima dodatak za posebne uvjete službe trebao biti uzet u izračun naknade plaće za godišnji odmor jer se taj dodatak isplaćuje i za redovnog radnog vremena.

14. izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

15. S obzirom da su tužitelji su u utuženom razdoblju radili kao djelatne vojne osobe na njihov radno pravni status prvenstveno se primjenjuju odredbe ZSOSRH /13.

16. U Glavi VI. ZSOSRH-a, naslovljenoj prava iz radnog odnosa, sadržane su odredbe o plaći i dodacima na plaću te odredbe o naknadi plaće.

17. Odreda čl. 135. ZSOSRH-a glasi:

(1) Djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Djelatnoj vojnoj osobi ne pripada plaća za sate odnosno dane neopravdane odsutnosti s posla.

18. Prema odredbi čl. 136. st. 1. i 2. ZSOSRH-a plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu, dok je čl. 137. st. 1. ZSOSRH-a propisano da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.

19. Odredba čl. 139. ZSOSRH-a glasi:

„(1) Dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke.

(2) Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

(3) Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe.

(4) Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada.

(5) Dodaci iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se u postotku od osnovice za obračun plaće.

(6) Ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.“.

20. Prema čl. 142. ZSOSRH-a djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

21. U Glavi II. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 - dalje: Pravilnik o dodacima na plaću) propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

22. Odredba čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću glasi:

(1) Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe u iznosima:

- 24% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u Zapovjedništvo specijalnih snaga do razine Grupe specijalnih snaga i Satniju za obuku osim u Zapovjednu satniju

- 19% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u mehanizirane, motorizirane i tenkovske satnije gardijskih brigada, zapovjednici gardijskih brigada, zapovjednik Obalne straže Republike Hrvatske, zapovjednik Flotile Hrvatske ratne mornarice, zapovjednici bojni gardijskih brigada, zapovjednici divizijuna-odreda brodova borbene namjene, zapovjednici brodova borbene namjene, zapovjednici zrakoplovnih baza, zapovjednici eskadrila, zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga, zapovjednik Počasno-zaštitne bojne, zapovjednik Središnjice za obavještajno djelovanje

- 15% ostali vojnici raspoređeni u gardijske brigade i Zapovjedništvo specijalnih snaga, ostali dočasnici i časnici raspoređeni u satnije gardijskih brigada (osim raspoređenih u mehanizirane, motorizirane i tenkovske satnije), zapovjednici brodova pomoćne namjene

- 14% vojnici, dočasnici i časnici raspoređeni u Počasno-zaštitnu bojnu, Središnjicu za obavještajno djelovanje, mornari raspoređeni na brodove borbene namjene, prvi dočasnici u postrojbama razine brigade, prvi dočasnici grana, Zapovjedništva za potporu, Hrvatskog vojnog učilišta i prvi dočasnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu Oružane snage), dočasnici i časnici raspoređeni u eskadrile

- 12% vojnici raspoređeni u ostale postrojbe i mornari raspoređeni na brodove pomoćne namjene

- 11% ostali dočasnici i časnici raspoređeni u gardijske brigade

- 10% ostali dočasnici i časnici raspoređeni na brodove borbene namjene, postaje obalnog motrenja, radarske postaje, operativna središta, Zapovjedništvo specijalnih snaga, instruktori za obuku, časnici i dočasnici tehničke službe raspoređeni u postrojbe za tehničko održavanje u II. i III. stupnju tehničkog održavanja - Pomorske baze, Bojnu za opću logističku potporu, Remontni zavod i zrakoplovno-tehničke bojne

- 8% dočasnici i časnici na zapovjednim ili voditeljskim dužnostima u Oružanim snagama, Glavnom stožeru Oružanih snaga, Ministarstvu obrane te časnici i dočasnici na brodovima pomoćne namjene

- 5% dočasnici i časnici raspoređeni na ostale dužnosti u Oružanim snagama, Glavnom stožeru Oružanih snaga i Ministarstvu obrane te časnici i dočasnici izvan Oružanih snaga i Ministarstva obrane.

(2) Djelatna vojna osoba iz stavka 1. ovoga članka može ostvariti pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

23. Odredba čl. 7. Pravilnika o dodacima na plaću glasi:

1) Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje.

(2) Djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Djelatna vojna osoba može ostvariti pravo na dodatak za otežane uvjete rada uz ispunjavanje propisanih kriterija zdravstvene sposobnosti za obnašanje dužnosti ustrojbenoga mjesta za otežane uvjete rada.

24. Prema čl. 19. st. 2. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba dodaci na plaću određuju se odlukom o rasporedu na ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojno stručne djelatnosti.

25. Prema čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika („Narodne novine“, broj 54/14 - dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., jednako kao i u čl. 142. ZSOSRH-a, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema čl. 4. st. 3. Pravilnika/14 redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

26. Točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

27. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH-a i propisima donesenim na temelju toga Zakona. (Tako i u Rev-347/2023-2 od 24. travnja 2024.).

28. Prema tome, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika/14.

29. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja (do 31. ožujka 2016. godine) pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

30. S obzirom da pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova na kojem se temelji pobijana presuda nije u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda, a iz obrazloženja pobijanih odluka nije jasno o kojim se konkretnim zatraženim pojedinačnim iznosima za dodatke na plaću radi, slijedom navedenog, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje u odnosu na koje je dopuštena, zbog čega je, u pobijanom dijelu, bilo je nužno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pozivom na odredbu čl. 391. st. 7. ZPP-a.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 16. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić