REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1214/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o., Zagreb, OIB 54189804734, zastupanog po punomoćnici Andrei Grugan Šagud, odvjetnici iz Svetog Ivana Zeline, radi utvrđenja, zabrane i otklanjanja diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-141/2021-3 od 19. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2709/2016-57 od 25. studenoga 2020., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž R-141/2021- 3 od 19. svibnja 2021. i predmet se vraća sudu drugoga stupnja na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o trošku revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Utvrđuje se da je tužiteljica KĐ, [adresa], na radnom mjestu kod tuženika Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o., OIB: 54189804734, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 72/5, tijekom 2014., 2015. i 2016. godine uznemiravana, to jest diskriminirana po osnovi spola, te uz to vezanog obiteljskog statusa.
2. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 30.000,00 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 8 dana.", kao neosnovan.", te je odlučeno o trošku postupka.
2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju je, u smislu odredbe čl. 382.a st. 1. al. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/19, 70/19 - dalje: ZPP), a koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), podnijela tužiteljica iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode, predložio je odbiti reviziju te je zahtijevao trošak odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382.a tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci je pošao od odredbe članka 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/2008, 112/2012 - dalje: ZSD), koji glasi:
"Ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.".
8. Nastavno tome, taj je sud utvrdio da tužiteljica nije učinila (niti) vjerojatnim da je do diskriminacije došlo, uzimajući u obzir i tumačeći izjavu direktora prednika tužitelja povodom saopćenja tužiteljičine trudnoće, a to stavljajući u odnos sa poslovnom situacijom u kolektivu, potrebom reorganizacije rada, činjenicom izmjene sistematizacije poslovanja, činjenicom pravomoćnog odbijanja tužbenog zahtjeva tužiteljice u drugom predmetu u kojem je tražila utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu, činjenice opće narušenosti međuljudskih odnosa u društvu prednika tuženika, zbog opće svijesti o mogućnosti otkaza.
9. Međutim, pravilno tužiteljica u reviziji navodi da prilikom ocjene vjerojatnosti je li do diskriminacije došlo drugostupanjski sud nije cijenio sve dokaze koji su izvedeni u ovome postupku, pa tako nisu cijenjeni navodi svjedokinje HĐ u dijelu da se pričalo po trgovačkom društvu Dukom, a i izvan tvrtke, da tadašnji direktor tužiteljicu uznemirava, svjedokinje JĐ, u kojem ona navodi da se po kuloarima u tvrtki pričalo o diskriminaciji tužiteljice od strane direktora, dalje nisu cijenjeni niti navodi elektroničke prepiske, kao niti navodi tužiteljice (koji nisu ocijenjeni neistinitima) da joj je direktor rekao da je ona sada trudna ali da više neće biti te nije dan sud o smislu i kontekstu takvih navoda, pa posljedično i o njihovom utjecaju na činjenje vjerojatnim da je do diskriminacije došlo.
9.1. Sve ovo može utjecati (ali i ne mora, međutim o čemu se sud u odluci mora očitovati ocjenjujući te dokaze) na ocjenu činjenja vjerojatnim da je do diskriminacije došlo.
10. Napominje se osobito da nomotehnički izričaj članka 20. st. 1. ZSD „učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije“ upućuje na potrebu da se svi ovi elementi kao dokazi moraju detaljno, sveobuhvatno i kompleksnije uzeti u obzir, uzimajući u obzir sveopći ton i kontekst u kojem su se ti događaji (koji se utvrđuju dokazivanjem) dogodili (a koji mogu činiti vjerojatnim da je do diskriminacije došlo) i svakako se o njima moraju dati dostatni razlozi, što sud u pobijanoj odluci, ipak nije učinio.
10.1. Pritom se mora imati na umu da ti dokazi ne moraju dokazivati diskriminaciju na razini njezine utvrđenosti, nego činiti vjerojatnim da je do diskriminacije došlo, u kojem slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.
11. Stoga ovaj, revizijski sud ocjenjuje da je pred drugostupanjskim sudom došlo do bitne povrede odredba parničnog postupka, u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer nije dan razlog o odlučnim činjenicama, slijedom čega je, na temelju čl. 394. st. 2., u svezi st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. I.
12. U ponovnom će odlučivanju drugostupanjski sud otkloniti povrede na koje mu je ovaj, revizijski sud ukazao ovim rješenjem, ocijeniti sve relevantne dokaze i donijeti novu, zakonitu odluku.
13. Zaključno, ovaj revizijski sud naglašava da ovom odlukom ne ulazi niti u tom smislu želi implicirati u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva ni u ocjenu utvrđenja diskriminacije ili u ocjenu je li utvrđeno vjerojatnim je li do diskriminacije došlo, nego svoju odluku ograničava samo na utvrđenje navedenog postupovnog propusta drugostupanjskog suda.
14. Odluka o trošku postupka povodom revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 16. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
