Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-265/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, sa sjedištem u Zagrebu, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćniku Igoru Borčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Borčić i Majdak Juranović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., OIB 70133616033, sa sjedištem u Zagrebu, Josipa Marohnića 1, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ostermann Ivančić d.o.o. u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4077/2022-6 od 27. ožujka 2023. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-48/2021-25 od 14. listopada 2022., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4077/2022-6 od 27. ožujka 2023. u točkama I. i II. izreke i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Psp-48/2021-25 od 14. listopada 2022. i rješava:

„1. Utvrđuje se da je tuženik Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, smetao tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 547 [adresa] STAMBENA ZGRADA [adresa], 5, 7, 9, 11, 13, 15 površine 1454 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Utvrđuje se da je tuženik Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, smetao tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme

– kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb opisana kao zk.č.br. 547 [adresa] STAMBENA ZGRADA [adresa], 5, 7, 9, 11, 13, 15 površine 1454 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, pa se tuženiku nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

3. Utvrđuje se da je tuženik Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, smetao tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme

4. Nalaže se tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 358,35 eura (2.700,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s tim da je referentna stopa od 1. siječnja 2024., kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje bankete, tekućim od 16. srpnja 2024. do isplate, u roku od osam dana.“

II. Nalaže se tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, OIB: 70133616033, naknaditi tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, OIB: 29524210204 troškove žalbenog postupka u iznosu od 99,54 eura (750,00 kuna), te troškove revizijskog postupka u iznosu od 574,09 eura (4.325,48 kuna), sve u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu postavljene telekomunikacijske opreme – kanalica u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa], 5 i 7, na način da je koristio vertikalne kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade radi postavljanja svojih kabela te je postavio svoje ormariće na kanalice tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, da se tuženiku naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni postavljene kabele u vertikalnim kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, kao i da ukloni postavljene ormariće na kanalicama tužitelja od prizemlja do 8. kata stambene zgrade, sve u roku od 8 dana, i da se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka I izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II izreke).

2. Rješenjem suda drugog stupnja žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke), te tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu (točka III. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2543/2023-2 od 4. listopada 2023., tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 4077/2022-6 od 27. ožujka 2023., u odnosu na pitanje:

''Mogu li kanalice, koje su privremeno pričvršćene na unutarnji zid zgrade i koje služe zaštiti telekomunikacijskih kablova, biti samostalan predmet posjedovanja?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tužitelj je u odnosu na točke I. i II. izreke citiranog drugostupanjskog rješenja podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) zbog navedenog pravnog pitanja. Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženika na naknadu mu troškova parničnog postupka, podredno predlaže ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti tome sudu na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju tuženik navodi da kanalice ne mogu biti predmet samostalnog posjedovanja jer da su pripadak zgrade, kao i da tuženik nije postupao samovlasno. Predlaže odbiti reviziju tužitelja uz naknadu mu troškova parničnog postupka, kao i troška odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite u odnosu na telekomunikacijsku opremu – kanalice postavljenih u stambenoj zgradi koja se nalazi na adresi [adresa], 5 i 7 u [adresa], koje smetanje je izvršio tuženik na način da je u vertikalne i horizontalne kanalice koje je postavio tužitelj u navedenoj zgradi položio svoje kabele putem kojih pruža svoje usluge krajnjim korisnicima.

9. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da tužitelj telekomunikacijske usluge pruža putem kabela koji su provučeni kroz kanalice, koje je 2014. postavio njegov prednik Amis Telekom d.o.o. na temelju pisanog sporazuma sa suvlasnicima zgrade, s time da su kanalice većinom plastične, a manji broj kanalica je metalni,

- da su se do utuženog čina u tim kanalicama nalazili samo oni kabeli putem kojih tužitelj pruža telekomunikacijske usluge svojim korisnicima,

- da je tuženik svoje kabele provukao upravo kroz te iste kanalice te da je uz njih postavio svoje razvodne ormariće,

- da se plastične kanalice jednostavno otvaraju putem običnog poklopca, dok se metalne kanalice mogu jednostavno otvoriti običnim odvijačem (jer su pričvršćene vijcima),

- da su kanalice povezane s razvodnim ormarićem (čvorištem) kojeg je postavio tužiteljev prednik i koji je zaključan, a njegov ključ imaju samo tužiteljevi zaposlenici i kooperanti,

- da otvaranje kanalica na bilo koji način ne ovisi o razvodnom ormaru (čvorištu) sa kojim su te kanalice povezane.

9. Prvostupanjski sud je ocijenio da kanalice koje su pričvršćene uz zid građevine i kroz koje su položeni kabeli koji služe pružanju telekomunikacijskih usluga u toj građevini, nisu i ne mogu biti samostalan predmet posjedovanja, već se posjedovanjem građevine ujedno ostvaruje faktična vlast (posjed) i na takvim kanalicama, koje su samo dio te građevine tj. njen pripadak. Bez obzira što u skladu s čl. 10. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP) predmet posjeda može biti i samo dio stvari, imajući u vidu strogo ograničenu namjenu i svrhu kanalica – a to je da se u građevini i za potrebe posjednika te građevine omogući korištenje određenih telekomunikacijskih usluga – kanalice nisu takav dio stvari koji bi mogao biti samostalan predmet posjedovanja u smislu čl. 10. st. 4. ZVDSP. Slijedom navedenoga, bez obzira što je on (tj. njegov prednik) postavio predmetne kanalice i bez obzira što su u njima do sada bili postavljeni isključivo kabeli putem kojih je on pružao svoje usluge, sud utvrđuje da tužitelj kao pružatelj telekomunikacijskih usluga nije i po prirodi stvari ne može biti posjednikom predmetnih kanalica u smislu čl. 10. st. 1. ZVDSP, već su posjednicima kanalica one osobe koje su posjednici višestambene zgrade, a posjed tih kanalica se ostvaruje posjedovanjem zgrade.

10. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravno kada je predmet spora razmatrao u granicama iz čl. 22. st. 2. ZVDSP i čl. 441. ZPP, po kojima je raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete te da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da kanalice koje su pričvršćene uz zid građevine i kroz koje su položeni kabeli služe toj građevini, poput kabela kojima se u građevini omogućava korištenje telekomunikacijskih usluga te se ne može smatrati da su u višestambenoj stambenoj zgradi predmetne kanalice samostalna stvar, već predstavljaju samo dio druge stvari, nekretnine.

10.1. Polazeći od odredbe čl. 10. ZVDSP prema kojoj je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast na stvari (st. 1.), a posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično (st. 4.), kanalice koje su pričvršćene uz zid građevine i kroz koje su položeni kabeli koji služe pružanju telekomunikacijskih usluga u toj građevini, nisu i ne mogu biti samostalan predmet posjedovanja, već se posjedovanjem građevine ujedno ostvaruje faktična vlast (posjed) i na takvim kanalicama, koje su postale dio te građevine.

10.2. Prema ocjeni drugostupanjskog suda tužitelj nema posljednji posjed kanalica, već su u posjedu one osobe koje su posjednici višestambene zgrade, a posjed tih kanalica se ostvaruje posjedovanjem zgrade.

11. Tužitelj u reviziji naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbe čl. 6., čl. 7., čl. 10. i čl. 21. st. 1. ZVDSP navodeći da je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj nema posljednji posjed kanalica, već su u posjedu one osobe koje su posjednici višestambene zgrade, a posjed tih kanalica se ostvaruje posjedovanjem zgrade, da je suglasnost suvlasnika stambene zgrade tuženiku potpuno irelevantna za ovaj postupak, jer suvlasnici tuženiku nisu dali, niti su mu uopće mogli osnovano dati suglasnost da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja.

12. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

13. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZVDSP samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (st. 2. te odredbe). Prema odredbi st. 4. citirane odredbe nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

13. 1. Pravo na zaštitu posjeda, prema odredbi čl. 21. st. 1. ZVDSP ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo.

13. 2. Prema odredbi čl. 6. st. 1. ZVDSP dio stvari koji se ne može od nje fizički odvojiti, a da ne bude time uništen on ili sama stvar (bitni dio), ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava, ako zakonom nije što drugo određeno, a prema st. 2. te odredbe, na dijelovima stvari koji nisu bitni (odvojivi dijelovi) postoje ona ista prava kao i na cijeloj stvari, osim ako na takvu dijelu postoji na posebnom pravnom temelju neko pravo u korist neke druge osobe. Tko tvrdi da takvo pravo postoji na nekom odvojivom dijelu, treba to i dokazati.

13. 3. Pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) prema čl. 7. st. 1. ZVDSP je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne, a stoji u takvu prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni. Nije pripadak ona stvar koja se prema shvaćanju u prometu ne smatra pripatkom.

13. 4. Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZVDSP osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik (st. 2. čl. 10. ZVDSP). Posjednikom se prema st. 4. citirane odredbe, smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično, a s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona (st. 5. čl. 10. ZVDSP).

14. Za odgovoriti na postavljeno pitanje relevantna je i odredba čl. 24.b Zakona o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'', broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017 i 76/22 - dalje: ZEK), koja glasi:

"(1) Svi operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, o vlastitom trošku uvesti svoju mrežu do pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, ako je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito.

(2) Vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža.

(3) Ako se sporazum o pristupu iz stavka 1. ovoga članka ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Agenciji za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s uvjetima iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Agencija donosi odluku o zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka, vodeći u potpunosti računa o načelu razmjernosti, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva."

15. U ovom slučaju je prethodno potrebno ocijeniti je li postupanje tuženika bilo dopušteno zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela (čl. 24.b ZEK), odnosno kakav značaj ima suglasnost suvlasnika stambene zgrade tuženiku, a na koji se tuženik poziva, i je li ta suglasnost relevantna za ovaj parnični postupak. Tom suglasnosti suvlasnici stambene zgrade dali su dopuštenje tuženiku da postavi, koristi i održava svoje svjetlovodne kabele u postojeće kanalice koje su u vlasništvu vlasnika/suvlasnika zgrade/obiteljske kuće (list 123 spisa).

16. Odredbom čl. 1. ZEK određeno je da se tim zakonom uređuje područje elektroničkih komunikacija, i to, između ostaloga postavljanje, održavanje i korištenje elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, uvjeti tržišnog natjecanja te prava i obveze sudionika na tržištu elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, a u čl. 2. st. 1. u smislu navedenog Zakona definirani su pojedini pojmovi pa se tako pod pojmom elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema podrazumijeva pripadajuća infrastruktura i oprema povezana s elektroničkom komunikacijskom mrežom i/ili elektroničkom komunikacijskom uslugom, koja omogućuje ili podržava pružanje usluga putem te mreže i/ili usluge, što osobito obuhvaća kabelsku kanalizaciju, antenske stupove, zgrade i druge pripadajuće građevine i opremu, te sustave uvjetovanog pristupa i elektroničke programske vodiče.

17. Prema shvaćanju ovoga suda suvlasnici predmetne zgrade suglasnost tuženiku u smislu članka 24.b. ZEK da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u vlasništvu tužitelja nisu mogli valjano dati. Oni su tuženiku mogli dati relevantnu suglasnost samo u odnosu na one kanalice koje su suvlasnici stambene zgrade sami postavili i koje su u njihovom vlasništvu i posjedu, naravno ukoliko te kanalice zaista i postoje. U konkretnom slučaju, suvlasnici stambene zgrade, dali su suglasnost tuženiku da svoje kabele postavi u kanalice koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja, za što nisu ovlašteni, te zbog toga ta suglasnost nije odlučna za ovaj slučaj i ona ne otklanja samovlasno postupanje tuženika.

17.1. Posjed predmetnih kanalica, nakon što ih je tužitelj postavio na temelju suglasnosti suvlasnika, i po ovome sudu, ne izvršavaju korisnici TK usluga tuženika niti suvlasnici stambene zgrade, kako to pogrešno smatra tuženik, a i nižestupanjski sudovi, već isključivo tužitelj s obzirom na činjenicu što su u njima položeni tužiteljevi kablovi putem kojih pruža svoje TK usluge, a koje je po zakonu dužan i održavati, a tim kanalicama je isključiva svrha zaštita kablova koje je tužitelj dužan održavati sukladno odredbama ZEK, i što one predstavljaju tužiteljevu TK infrastrukturu, što ga nedvojbeno legitimira posjednikom kanalica. Ne radi se stoga ovdje ni o kakvom pripatku zgrade ili pojedinog stana u smislu odredbe čl. 67. ZVDSP, kako bi eventualno stanari ili tuženik izvršavali bilo kakav posjed jer su suvlasnici predmetne zgrade dali odobrenje tužitelju da svoju stvar (konkretno TK opremu-kabele i kanalice) postavi unutar njihove zgrade. Time oni nisu dobili posjed te tužiteljeve TK opreme jer je niti održavaju niti koriste nego to čini upravo i jedino tužitelj, koji je to dužan činiti i po odredbama ZEK.

17.2. Da predmetne kanalice nisu pripadak zgrade proizlazi i iz činjenice da je njihova uloga isključivo zaštita kablova, a ne i poboljšanje izgleda zajedničkih dijelova zgrade. Kanalice su dio elektroničke komunikacijske infrastrukture, prema odredbi čl. 5. točke 1. sada važećeg ZEK, koje su, u ovom slučaju postavljene od strane i o trošku jednog isporučitelja TK usluga u svrhu zaštite vodova koji služe isporuci TK usluge (tužitelja) određenom broju korisnika, te čine njegovu distributivno odnosno elektroničku komunikacijsku infrastrukturu, koju je on, a ne i suvlasnici zgrade, dužan održavati. Stoga tužitelj u odnosu na te kanalice, prilikom pružanja svojih usluga ne izvršava faktičnu vlast stanara koji koriste te usluge, stoga prema suvlasnicima zgrade nema položaj pomoćnika u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZVDSP.

18. Prema odredbama ZEK (čl. 24.b) za dopuštenost pristupa kanalicama drugog operatora moraju biti ispunjeni uvjeti da je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito. Ukoliko navedeni uvjeti nisu ispunjeni, citirana odredba ZEK ne daje tuženiku pravo samovlasnog pristupa kanalicama koje se nalaze u posjedu i vlasništvu tužitelja. Tuženik nije tvrdio, a to ne tvrdi ni u reviziji da postavljanje vlastite infrastrukture tuženika u predmetne stambene zgrade ne bi bilo tehnički neizvedivo, nego tvrdi da je gospodarski neučinkovito, što tužitelj osporava.

18.1. Ovaj sud prihvaća tvrdnju tuženika prema kojoj je gospodarski najučinkovitije ponovno koristiti postojeću fizičku infrastrukturu za postavljanje elektroničke komunikacijske mreže i da mu to tužitelj mora omogućiti sukladno odredbi čl. 24. b st. 1. ZEK, međutim ta činjenica ne daje za pravo tuženiku da postupa samovlasno i da ne poštujući proceduru propisanu u čl. 24.b ZEK samovlasno, dakle bez sporazuma s operaterom koji u zgradi ima položenu TK infrastrukturu, postavlja svoje kabele.

18.2. Tuženik prije postavljanja svojih kablova u kanalice koje je postavio tužitelj nije postupio sukladno odredbama čl. 24. b ZEK, a tom odredbom u st. 2. i 3. je određeno da vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža, a ukoliko se sporazum o pristupu ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (HAKOM) za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s propisanim uvjetima. Tuženik je samovlasno uvukao svoje kabele u kanalice tužitelja, a tuženik nije osporio tu tvrdnju tužitelja.

19. Vezano za Odluku HAKOM od 7. listopada 2021. ističe se da, u smislu odredbe čl. 24.b ZEK i čl. 20. st. 4. ZVDSP, HAKOM nije nadležno tijelo čijom bi odlukom postavljanje kabela tuženika u kanalice tužitelja uopće moglo biti dopušteno niti je izrekom predmetne Odluke od 7. listopada 2021. HAKOM uopće dopustio tuženiku postavljanje kabela u kanalice tužitelja. Tom Odlukom je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za izmještanjem postavljenih optičkih kabela, a u točki II. izreke naloženo je tuženiku da podnese zahtjev tužitelju za sklapanje sporazuma o pristupu i korištenju pristupne točke i fizičke infrastrukture. Tužitelj kao operater koji je opremu i infrastrukturu postavio na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima o vlastitom trošku mora, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operatori javnih komunikacijskih mreža, a u slučaju da se sporazum o pristupu iz stavka 1. navedenog članka ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Agenciji za rješavanje spora, kako bi se procijenila usklađenost s uvjetima iz stavka 1. ovoga članka. Međutim to tuženiku ne daje za pravo da bez sporazuma sa tužiteljem ulazi i koristi njegovu infrastrukturu.

19.1. Kako je iz rješenja HAKOM, na koje se poziva tuženik, vidljivo da tuženik nije podnio zahtjev za rješavanjem spora, već zahtjev za provođenjem inspekcijskog nadzora, a budući da je tuženik bez podnošenja ikakvog zahtjeva temeljem odredbi čl. 24. b ZEK pristupio kanalicama tužitelja i u iste postavio svoje kabele, smetao je tužitelja u posjedu istih, jer čin smetanja posjeda, izvršen od strane tuženika, nije dopušten niti zakonom niti odlukom suda ili drugog tijela, kako to neosnovano tvrdi tuženik.

20. Slijedom navedenog, proizlazi da su predmetne kanalice odvojene od stambene zgrade u kojoj su postavljene, a tužitelj je u tijeku postupka dokazao da je on u posljednjem mirnom posjedu navedenih kanalica, s tim da faktičnu vlast na njima vrši polaganjem i održavanjem kabela koji su u njima postavljeni, a putem kojih tužitelj i pruža usluge svojim korisnicima. Kanalice nisu pripadak zgrade jer ne služe svrsi stambene zgrade (čl.7. st. 1. ZVDSP), jer je njihova osnovna funkcija zaštita kabela koji su u njima postavljeni od vanjskih utjecaja, posljedično čemu one služe svrsi kabela a ne svrsi stambene zgrade, zbog čega se ne mogu smatrati pripatkom zgrade. Po prestanku potrebe za zaštitom kabela, kao glavne stvari, prestaje i svrha kanalica. Kako je tužitelj postavio predmetne kanalice i u njima postavio svoje kabele kojima pruža TK usluge svojim korisnicima, kako ih on održava zajedno s kanalicama, tužitelj a ne netko drugi, ima faktičnu vlast u odnosu na kanalice i one mogu biti predmet samostalnog posjedovanja.

21. U odluci Rev 69/2024 od 13 veljače 2024. revizijski sud je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

"Tuženik postupa samovlasno ako je postavio kabele u postojeću infrastrukturu zgrade (kanalice) bez sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, odnosno ukoliko nije postupio po odredbi čl. 24.b. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017).".

22. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Kanalice, koje su privremeno pričvršćene na unutarnji zid zgrade i koje služe zaštiti telekomunikacijskih kablova, mogu biti samostalan predmet posjedovanja.

23. Prema navedenom nižestupanjski sudovi su u ovom slučaju pogrešno primijenili materijalno pravo, te je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP u svezi čl. 400. st. 2. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke (tako ovaj sud i u odlukama Rev-549/2024 od 16. travnja 2024. i Rev-618/2024 od 15. svibnja 2024.).

24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP. Tužitelj je uspio u sporu pa mu pripadaju zatraženi troškovi prvostupanjskog postupka i to: trošak jednokratne nagrade za zastupanje (Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) u iznosu od 2.000,00 kuna, PDV od 25% na navedeni iznos od 500,00 kuna, trošak pristojbe na prvostupanjsko rješenje u iznosu od 200,00 kuna, ukupno 358,35 eura (2.700,00 kuna), s kamatama prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) od dana donošenja odluke o troškovima.

25. Revident je uspio sa žalbom pa mu pripada i pravo na trošak žalbenog postupka i to trošak sastava žalbe (Tbr. 10. t. 3. Tarife) u iznosu od 79,63 eura (600,00 kuna), PDV-a na navedeni iznos od 19,91 eura (150,00 kuna), ukupno 99,54 eura (750,00 kuna).

25.1. Revident je uspio i s revizijom pa mu je valjalo dosuditi i troškove revizije, i to: trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr. 10. t. 6. Tarife) u iznosu 159,27 eura, trošak PDV u iznosu od 39,82 eura, ukupno 199,09 eura, kao i trošak sastava revizije (Tbr. 10. t. 5. Tarife) u iznosu 300,00 eura, trošak PDV u iznosu od 75,00 eura, ukupno 375,00 eura, slijedom čega ukupno 574,09 eura revizijskog troška.

25.2. Tužitelju nije dosuđen trošak sudskih pristojbi, i to na tužbu, na žalbu, na prijedlog za dopuštenje revizije i na reviziju obzirom nije dokazao da je iste platio. 25.3. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci pod točkom II.

26. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

Zagreb, 16. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte