Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3881/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Horvat-Mataić, predsjednice vijeća, Ivice Veselića suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. F. iz D., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. & R. & C. C. d.o.o. iz G., protiv tuženika C. o. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-22/2021-41 od 26. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-22/2021-41 od 26. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. (Oib: …) iz Z., da tužitelju G. F. (Oib: …) iz D., na ime naknade štete isplati iznos od 12.684,62 kuna /1.683,54 EUR[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 26. rujna 2022. do isplate u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.995,00 kuna /1.592,01 EUR1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 26. rujna 2022. do isplate u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje da zakonske zatezne kamate na dužni iznos iz točke I. izreke teku od 2. siječnja 2021.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 11.995,00 kuna /1.592,01 EUR1 i zatraženog iznosa od 15.870,00 kuna /2.106,31 EUR."

2. Protiv dijela navedene presude u stavku I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu uzrokovane naletom divlje svinje na njegovo vozilo.

5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati.

6. U odnosu na žalbene navode tuženika, u kojima žalitelj u stvari preocjenjuje iskaz saslušanog svjedoka, na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, dalje: ZPP) samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je prihvatio iskaz saslušanog svjedoka.

7. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. U odnosu na žaliteljeve prigovore glede promašene pasivne legitimacije, takav žalbeni razlog nije osnovan s obzirom na odredbu čl. 352. st. 2. ZPP.

9.1. Naime, prema odredbi čl. 352. st. 2. ZPP, ako stranka nije tijekom prvostupanjskog postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koje prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, onda taj prigovor ne može iznijeti u žalbi.

9.2. Prema tome, s obzirom na to da prigovor promašene pasivne legitimacije (materijalnopravni prigovor koji se odnosi na pitanje na koje prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti) nije istaknut tijekom prvostupanjskog postupka, niti su iznesene činjenice iz kojih bi proizlazila eventualna osnovnost tog prigovora, pravilno je zaključiti da žalbeni razlog koji se odnosi na promašenu pasivnu legitimaciju nije osnovan.

9.3. Tek je za istaknuti da je tuženik već u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju.

10. Kako je naprijed navedeno, sud je po prijedlogu stranaka proveo dokaze koji su navedeni u točki 4. obrazloženja i do zaključenja glavne rasprave tuženik nije predložio neki dokaz koji sud ne bi proveo.

10.1. Valja istaknuti da su stranke u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a. Posebno valja istaknuti da načelo savjesnosti i poštenja u parničnom postupovnom pravu je vidljivo iz odredbe čl. 9. i 10. st. 1. ZPP (stranke su dužne savjesno se koristiti pravima koja su im zakonom priznata). Konačno, odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11. Žalitelj u žalbi navodi da je sud osnov odgovornosti tuženika, kao osiguravatelja "H. š." d.o.o. "utemeljio uvidom u priležeću potvrdu P. V. te na temelju iskaza svjedoka V. F., koji je upravljao tužiteljevim vozilom u trenutku nezgode". Žalitelj dalje navodi da "policajci nisu pronašli divljač na licu mjesta niti bilo kakve materijalne tragove koji bi upućivali da se doista radi o divljači", a da je provedenim biološkim vještačenjem izuzeta dlaka s mjesta nezgode koja odgovara svinji, no da ju "nije moguće razlikovati od dlake domaće svibnje bez provođenja molekularno genetske analize" pa smatra da kako "nije provedeno odgovarajuće vještačenje niti bilo koji drugi dokaz, kojim bi se nesumnjivo dokazalo da je došlo do naleta na divljač, a ne na neku drugu domaću životinju, odnosno domaću svinju". Žalitelj smatra da kako se nezgoda dogodila u blizini grada V. te naseljenog mjesta L., da se "ne može isključiti mogućnost da je do nezgode došlo naletom na domaću životinju, u kojem slučaju odgovornost snosi isključivo njezin vlasnik, a ne lovoovlaštenik". Konačno, tuženik je shvaćanja da je na tužitelju bio teret dokaza "predlaganja biološkog vještačenja i to molekularno genetskom analizom radi utvrđivanja takve relevantne činjenice, a što je tužitelj propustio".

11.1. Izraženo pravno shvaćanje žalitelja je neosnovano i pogrešno, imajući na umu naprijed navedene odredbe čl. čl. 7. st. 1. ZPP-a čl. 9. ZPP-a i čl. čl. 219. st. 1. ZPP. Valja ponoviti da sud donosi odluku na temelju rezultata cjelokupnog postupka, kako je to sud prvog stupnja i učinio donoseći pobijanu presudu.

11.2. Po prijedlogu tužitelja, sud je proveo vještačenje izuzete dlake na licu mjesta po centru "I. V.", koji je dostavio nalaz i rezultate ispitivanja metodom mikroskopije u kojem je izrijekom navedeno: "Mikroskopskim pregledom dostavljenih dlaka (omotnica) utvrđeno je da su iste životinjskog porijekla i pripadaju porodici svinja (Suidae). Centar je u mišljenju jasno naveo da "zbog velike sličnosti u histološkoj građi nije moguće razlikovati dlake divlje svinje od dlaka domaće svinje" te da "molekularno-genetska analiza spornih životinjskih dlaka nije provedena budući se u Centru ne provodi molekularno-genetska analiza životinjskih tragova. Nakon dostave takvog nalaza tužitelj je predložio da sud od nadležne policijske postaje "zatraži podatak da li je tko prijavio u vremenu kada se dogodio štetni događaj i na tom dijelu prometnice pojavu domaćih svinja na predmetnoj dionici kolnika ili da je netko od vlasnika na tom području prijavio da su mu svinje pobjegle a da se isto može zatražiti od pravne osobe koja gospodari i upravlja predmetnom dionicom Državne ceste – H. c. d.o.o. B.". Tuženik je, a nakon što je zaprimio nalaz centra "I. V.", predložio provesti prometno tehničko vještačenje na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode,koji dokaz je sud i proveo.

11.3. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka potpuno je jasno da kod dozvoljene brzine na tom dijelu ceste od 90 km/h i u trenutku kada je vozač mogao "uočiti svinju na udaljenosti od 19,20 m od mjesta sudara" nije bilo moguće izbjeći nalet na divljač budući bi zaustavni put iznosio oko 59,20 m, a ako se uzme u obzir iskaz svjedoka koji je tom prilikom upravljao vozilom i kretao se brzinom od oko 60 km/h zaustavni put bi iznosio 30,23 m, dakle svakako više od 19,20 metara, pa bi i kod te brzine nalet bio neizbježan. Tuženik je, kao i tužitelj prihvatio nalaz i mišljenje, koje je pravilno prihvatio i sud prvog stupnja.

12. Dakle, tuženik tek u žalbi iznosi prigovor da tužitelj nije dokazao, kraj svih provedenih dokaza, da bi se sa sigurnošću radilo o sudaru vozila i divlje svinje, a koji prigovor ne može iznositi tek u žalbi sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a.

13. Polazeći od utvrđenja suda prvog stupnja da je na temelju iskaza svjedoka, koji je jasno i životno logično iskazao da je "u jednom trenutku izvan naselja divlja svinja naišla sa lijeve strane moga vozila, pretrčala cestu tako da nisam stigao reagirati te sam automobilom udario u nju. Divljač je i dalje nastavila sa kretanje, a vidio sam da iza nje još nekoliko divljih svinja koje su pretrčale cestu i nastavile se kretati", da je znak "Divljač na cesti" postavljena na zelenoj površini sa istočne strane kolnika na 800 metara južno od mjesta događanja, kako je to razvidno iz "Potvrde o prijavi događaja" o P. u. V.-P. P. p. p. V., da prometni vještak u nalazu i mišljenju uopće ne sumnja da je predmetno vozilo bilo u sudaru sa životinjom i da je nalet bio neizbježiv, da su policijski službenici na licu mjesta izuzeli dlaku životinjskog podrijetla, za koju je jasno utvrđeno da pripada porodici svinja, sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju došlo do naleta predmetnog vozila i divlje svinje, koju nezgodu je skrivila divlja svinja.

13.1. Nastavno navedenim dokazima, jedva da postoji ikakva vjerojatnost da se u konkretnom slučaju nije dogodio sudar divlje svinje (svjedok je naveo kako je nakon divlje svinje s kojom se sudario, iza nje preko ceste prelazilo "još nekoliko divljih svinja koje su pretrčale cestu i nastavile se kretati") i vozila vlasništvo tužitelja koje je bilo u pokretu i na kojem je nastala imovinska šteta.

14. Odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači (divlje svinje) na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu ili vlasnik ili koncesionar lovišta odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev 2902/16 od 28. kolovoza 2019.).

15. Nadalje, odredbom čl. 1067. ZOO, propisane su pretpostavke odgovornosti za štetu u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti, a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećenik solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.

15.1. Dakle, tuženik bi se u okolnostima konkretnog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari samo ako bi dokazao da je vozač nepropisno upravljao svojim vozilom, što bi bilo u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem i nastalom štetom, a što u ovom slučaju nije utvrđeno.

16. Prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj: 99/18, 32/19, 32/20, dalje ZL), načelno za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik. Prema stavku 6. istog članka za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi – lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

16.1. U konkretnom slučaju kada je šteta nastala od divljači koja je u takvim okolnostima opasna stvar, a nema protupravnog ponašanja vozača, zdravorazumski valja zaključiti da je osiguranik tuženika odgovoran za nastalu štetu.

17. Zaključno, ovaj viši sud ima potrebu istaknuti i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III- 2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

18. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj viši sud, jer sa potrebnom sigurnošću proizlaze iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Naime, cjelokupan sadržaj žalbe svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokaze provedene tijekom prvostupanjskog postupka.

19. Kako visina imovinske štete i tijek kamata na istu nisu prijeporni, sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbi, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a. Također, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), uz naknadu nužnog troška prometnog vještačenja i troška fotoelaborata očevida. Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

21. Zbog svega izloženog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

U Zagrebu 16. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat-Mataić, v.r.