REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2143/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CIRKVENI I PARTNERI j.t.d. u likvidaciji, Zagreb, Radićeva 27, OIB 30453279445, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Sabljić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GRAND AUTO d.o.o. Zagreb, Ljubljanska avenija 4, OIB 30176496729, kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje stvari, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1173/2014-52 od 28. listopada 2016., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2024.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1173/2014-52 od 28. listopada 2016. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1173/2014-52 od 28. listopada 2016. naloženo je tuženiku da u roku od 30 dana isporuči tužitelju novo i ispravno vozilo marke Jaguar XKR 4,2 V8 S/C iste razine opremljenosti kao tužiteljevo, koje obveze se tuženik može osloboditi tako da tužitelju isporuči odgovarajuće novo i ispravno sportsko vozilo oblika karoserije coupe s vrha proizvodnog programa marke Jaguar u trenutku donošenja pravomoćne presude, barem iste razine kakvoće, snage motora i opremljenosti kao tužiteljevo (točka 1. izreke) i platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 29.550,00 kuna, dok je odbijen zahtjev za naknadu troškova u visini od 40.425,00 kuna.
2. Tuženik je protiv te presude pravovremeno podnio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je presuda nerazumljiva i nejasna, a obrazloženje proturječno i u suprotnosti s izrekom presude. U tome smislu posebno ističe kako je u obrazloženju navedeno da je tuženik pogriješio zato što nije izravno obavijestio proizvođača o svim nedostacima iako je suprotno tome tijekom postupka prvostupanjski sud na traženje tuženika o ovoj parnici obavijestio zastupnika proizvođača, zatim da u obrazloženju uopće nije navedeno na temelju kojih je dokaza presuda donesena i na temelju kojih dokaza je sud utvrdio relevantne činjenice odnosno presuda se zasniva samo na nalazima i mišljenima vještaka dok za ostale dokaze nije ništa navedeno. Žalitelj zatim opširno obrazlaže svoje stajalište o tome zašto nalazi vještaka ne mogu biti valjan dokaz u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je pogrešno utvrđeno da je tužitelj zabranio tuženiku da otklanja kvarove koji su naznačeni u tužbi jer suprotno proizlazi iz tužiteljevog dopisa od 11. lipnja 2007. Nadalje, žalitelj tvrdi da je pobijana presuda zasnovana na vještačenju vještaka Milana Vinčića koje je provedeno suprotno odredbi članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku, jer je pregled vozila izvršen bez nazočnosti predstavnika tuženika. Tvrdi da se ne radi o nedostacima koji bi na bilo koji način umanjivali bitne osobine vozila, niti je zbog njih bila ugrožena sigurnost vozača i putnika i da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno po pitanju postojanja nedostataka. Svoje stajalište o tome žalitelj obrazlaže ponavljanjem svojih navoda iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka i tvrdi kako su svi nedostaci otklonjeni unutar garantnog roka, da je tužitelj više od šest godina koristio vozilo i s njim je prešao više od 100.000 km što ne bi bilo moguće da su nedostaci takve naravi da predstavljaju bitne nedostatke zbog koji bi bila potrebna isporuka novog vozila. Također ponavlja i svoje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husinca i Ace Šikanića, tvrdeći da vještaci uopće nisu utvrđivali bitne činjenice, nego su samo pobrojali prijemne listove s datumima i primjedbama tužitelja, ali nisu utvrdili jesu li učinjeni popravci, dijelovi koji su ugrađeni ili zamijenjeni i općenito stanje vozila nakon popravaka, dok su svi oni popravci koje su konstatirali bili otklonjeni i nisu sadržani u činjeničnom opisu tužbe, te posebno nisu ispunili zadatak koji im je sud naložio prilikom određivanja vještačenja, ali unatoč tome dali su svoje mišljenje o tome da je vozilo tehnički neispravno i da ga nije moguće dovesti u tehnički ispravno stanje iako vozilo nisu ni pregledali. Zbog toga je i u ponovljenom postupku ostalo neutvrđeno radi li se o bitnim nedostacima vozila koji opravdavaju zahtjev za zamjenu vozila. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 507. Zakona o obveznim odnosima koja se odnosi i na prodavatelja, a ne samo na proizvođača stvari, i utvrditi da je prošao prekluzivni rok za podnošenje tužbe. Tvrdi da je prošao i prekluzivni rok propisan odredbom članka 500. tog Zakona ako se radi o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari. Zaključno žalitelj navodi kako predmetni nedostaci na vozilu ne opravdaju zahtjev za predaju novog vozila nego bi se eventualno moglo raspravljati o pravu tužitelja na sniženje cijene ili nekom drugom pravu koje nije takvog intenziteta da nerazmjerno pogađa tuženika, kao prodavatelja predmetnog vozila. Pobija i odluku o troškovima postupka koji su dosuđeni tužitelju ne navodeći za to posebne razloge i predlaže ovom žalbenom sudu da preinači prvostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbe.
3. Tužitelj nije dao odgovor na žalbu.
4. Povodom tuženikove žalbe već je bila donesena drugostupanjska presuda kojom je žalba uvažena i preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 19.612,50 kuna, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 273.753,61 kuna. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2223/2019-5 od 5. ožujka 2024. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Pž-8432/2016-3 od 10. travnja 2018. i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Kao razlog za ukidanje ranije drugostupanjske odluke u obrazloženju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2223/2019-5 od 5. ožujka 2024. navedeno je da je drugostupanjski sud bez izvođenja i ocijene dokaza koje je tužitelj predložio preinačio prvostupanjsku odluku tako da je odbio tužbeni zahtjev zato što tužitelj nije dokazao postojanje pravno odlučnih činjenica (da tuženik nije u razumnom roku otklonio kvarove koji su se pojavili na tužiteljevom vozilu za vrijeme trajanja garantnog roka), pa je na taj način postupio protivno odredbi članka 221.a ZPP-a, što je utjecalo na pravilnost i zakonitost drugostupanjske presude.
6. U ponovnom postupku pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) i vodeći računa o razlozima zbog kojih je ranija drugostupanjska odluka ukinuta u revizijskom postupku.
7. Žalba je osnovana.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda novo i ispravno vozilo marke Jaguar XKR 4,2 V8 S/C, iste razine opremljenosti kao tužiteljevo. Uz taj tužbeni zahtjev tužitelj je u tužbi bio postavio i eventualni kumulirani tužbeni zahtjev za naknadu štete i izdavanje novog garantnog lista, ali je taj zahtjev tijekom prvostupanjskog postupka povukao. Potom je podneskom od 22. ožujka 2016. uz tužbeni zahtjev tužitelj dodao izjavu da je voljan umjesto dužne činidbe primiti neku drugu činidbu pobliže označenu u izreci prvostupanjske presude. Suprotno onome što je navedeno u obrazloženju tužitelj time nije preinačio tužbu isticanjem novog tužbenog zahtjeva uz postojeći (članak 190. ZPP-a), nego je uz tužbeni zahtjev dodao svoju ponudu tuženiku da se može osloboditi činidbe čije mu je ispunjenje naloženo ako ispuni tu drugu činidbu (članak 327. ZPP-a). Riječ je, dakle, o alternativnom ovlaštenju oslobađanja tuženika od obveze koje nije tužbeni zahtjev nego građanskopravna ponuda tužitelja tuženiku koju sud unosi u izreku presude kojom prihvaća kondemnatorni tužbeni zahtjev, ali o njemu ne može raspravljati ni meritorno odlučivati. Iz tužiteljevih navoda proizlazi da je to učinio zato što se vozilo čiju je predaju tražio više ne proizvodi, pa bi zahtjev za njegovu predaju za tuženika predstavljao dodatni teret jer bi ga proizvođač morao posebno ručno izraditi mimo serijske proizvodnje, osim ako zahtijevano vozilo tuženik ne drži u pričuvi za slučaj prihvaćanja tužbenog zahtijeva (s tim u vezi postavlja se pitanje kako bi takvo vozilo moglo biti novo). To drugim riječima znači da je već u vrijeme odlučivanja o tužbenom zahtjevu bilo očito da tuženik, kao prodavatelj vozila, ne može ispuniti činidbu koja mu je naložena prvostupanjskom presudom. Unatoč tome, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kojim tuženiku nalaže ispunjenje te, za njega nemoguće činidbe, bez navođenja razloga za to.
9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud ocjenom izvedenog dokaza kombiniranim vještačenjem od strane vještaka strojarske i elektrotehničke struke, zaključio kako je vozilo tužitelja puno pogrešaka koje uzrokuju tehničku neispravnost vozila, a ta neispravnost se ne može otkloniti nikakvim popravkom u ovlaštenom servisu, što je dokazano opetovanim kvarovima popravljenih sklopova, tako da je vozilo nemoguće dovesti u kontinuirano tehnički ispravno stanje, zbog čega su ispunjeni svi zakonski uvjeti za obvezu tuženika da isporuči tužitelju novo i ispravno vozilo, pa je pozivom na odredbe članaka 501. i 502. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO), koji se s obzirom na vrijeme nastanka ovog obveznog odnosa primjenjuje u ovoj pravnoj stvari prihvatio tužbeni zahtjev.
10. O tome da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a time što je vještak Milan Vinčić izvršio pregled vozila, bez prisutnosti tuženika, ovaj sud je već zauzeo svoje stajalište u presudi poslovni broj Pž-8432/2016-3 od 10. travnja 2018., pa se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelja upućuje na sadržaj obrazloženja te odluke o tom žalbenom razlogu. Jednako tako je već zauzeto i pravno shvaćanje o pitanju je li tužitelj izgubio prava iz garancije, kao i prava po osnovi nedostatka stvari zato što je od traženja popravka do podnošenja tužbe prošlo više od godinu dana.
11. Osnovano žalitelj tvrdi da je donošenjem pobijane presude učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o bitnim činjenicama potrebnim za pravilnu odluku suda o zahtjevu tužitelja da mu tuženik preda vozilo koje ispravno funkcionira, jer ga nije popravio u razumnom roku (članak 501. ZOO-a), kao ni o bitnim činjenicama na kojima tužitelj zasniva odgovornost tuženika za materijalne nedostatke stvari (članci 478. do 500. ZOO-a). Ovo zbog toga što je sa sigurnošću utvrđena samo činjenica da je tužitelj preuzeo predmetno vozilo 29. prosinca 2004. Ostale bitne činjenice nisu utvrđene, niti se mogu utvrditi na temelju do sada izvedenih dokaza, dok prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje je tužitelj predložio.
12. Riječ je o dokazima saslušanjem osam svjedoka na okolnosti postojanja različitih kvarova i neispravnosti pojedinih uređaja i sklopova na vozilu koje je tužitelj predložio podneskom od 31. kolovoza 2009., zatim izvođenjem dopunskog vještačenja u dijelu u kojemu je ono prethodno već provedeno na kočionom sustavu tako da to vještačenje obuhvati i novonastalu manifestaciju neispravnosti kočionog sustava, predloženo podneskom od 11. ožujka 2010., kao i daljnje dopunsko izjašnjavanje vještaka Gorana Husinca i Ace Šikanića, predloženo podneskom od 21. ožujka 2016.
13. Naime, među strankama nije bilo prijeporno da je tužitelj kao prodavatelj vozila predao tuženiku garancijski list kojim je proizvođač garantirao njegovo ispravno funkcioniranje u roku tri godine. Također nije bilo prijeporno da je za vrijeme garantnog roka vozilo više puta bilo popravljano, ali su se isti ili slični kvarovi ponovo javljali. Tuženik je tvrdio da su u vrijeme podnošenja tužbe svi kvarovi na koje se tužitelj poziva bili otklonjeni, dok je tužitelj inzistirao na činjenici za koju tvrdi da proizlazi iz njegovih dopisa upućenih tuženiku, da je tuženik unatoč tužiteljevom protivljenju (čak zabrani), popravio i one kvarove zbog kojih je tužitelj izjavio da će tražiti zamjenu vozila. Iz nalaza i mišljenja vještaka Milana Vinčića proizlazi da su u vrijeme izvođenja vještačenja postojali samo nedostaci koji se odnose na orošavanje svjetala i povremena nepouzdanost prekidača za sportsku/gradsku vožnju, dok je tuženik sve ostale kvarove, koji su uočeni do izvođenja tog dokaza već bio popravio. Jesu li nedostaci postojali i u vrijeme izvođenja dokaza vještačenjem od strane vještaka Gorana Husineca i Ace Šikanića, ne može se sa sigurnošću utvrditi iz toga dokaza. Ovo zbog toga što su ti vještaci samo pobrojali koliko je puta tužitelj doveo vozilo tuženiku na popravak (za onaj naveden pod brojem 3.12. već je u nalazu i mišljenju vještaka Milana Vinčića bilo navedeno da se ne odnosi na tužiteljevo vozilo), koji kvar ili nedostatak je bio razlog traženja popravka, ali nema podatka o tome je li tuženik popravio vozilo i popravljeno vratio tužitelju i je li popravak obavljen u razumnom roku. S druge strane, prema navodima stranaka tuženik je popravljao tužiteljevo vozilo i nakon podnošenja tužbe, tijekom prvostupanjskog postupka, a tužitelj je vozilo koristio nakon popravaka sve dok ga „nije ostavio u servisu“, što po svemu sudeći ne bi mogao da vozilo nije ispravno funkcioniralo. Stoga, iz obrazloženja presude nije jasno na temelju kojih je dokaza utvrđeno da su se svi ostali kvarovi pojavili u garantnom roku i da ih tuženik nije popravio u razumnom roku, da bi tužitelj imao pravo zahtijevati od tuženika predaju novog vozila pozivom na odgovornost za ispravno funkcioniranje prodane stvari iz članka 501. ZOO-a.
14. Prema odredbi članka 501. ZOO-a kad je prodavalac nekog stroja, motora kakvog aparata ili drugih sličnih stvari koje spadaju u takozvanu tehničku robu predao kupcu garancijski list kojim proizvođač garantira ispravno funkcioniranje stvari u toku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar ne funkcionira ispravno, zahtijevati kako od prodavaoca tako i od proizvođača da stvar popravi u razumnom roku ili ako to ne učini da mu mjesto nje preda stvar koja funkcionira ispravno. Nadalje, prema odredbi članka 504. ZOO-a ako prodavalac ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari, kupac može raskinuti ugovor ili sniziti cijenu i zahtijevati naknadu štete. Dakle, kupac je dužan omogućiti prodavatelju ili proizvođaču da stvar za koju je izdan garancijski list prije svega popravi u razumnom roku, a tek onda tražiti zamjenu stvari. U ovom konkretnom slučaju tužitelj je bio dužan dokazati da tuženik nije popravio stvar u razumnom roku, da bi imao pravo zahtijevati predaju novog vozila, a ako tuženik ne bi ni u razumnom roku zamijenio stvar, tuženik je kao kupac imao pravo raskinuti ugovor ili sniziti cijenu i zahtijevati naknadu štete.
15. Suprotno tome, prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husineca i Ace Šikanića već iz same činjenice da se vozilo često kvarilo u garantnom roku izvodi zaključak da je tuženik dužan predati tužitelju novo vozilo. To svoje stajalište prvostupanjski sud posebno potkrepljuje tvrdnjom da je riječ o skupom luksuznom vozilu za koje nije dovoljno da bude samo tehnički ispravno nego mora pružati one performanse koje je sam proizvođač deklarirao da ih proizvod ima ili takve koje su uobičajene za tu vrstu, pa se svaki kvar na takvom vozilu treba smatrati bitnim. Također, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski sud smatra da pravo tužitelja na zamjenu vozila opravdava već i sama okolnost što je tužitelj morao često dovoziti svoje vozilo na servis radi popravka iako je kupio vozilo visoke klase i prema tome očekivao visoku kvalitetu vozila. Međutim, na takve nedostatke se ne odnose prava iz garancije za ispravno funkcioniranje prodane stvari propisana odredbom članka 501. ZOO-a. Riječ je o takvim materijalnim nedostacima prodane stvari propisanim odredbom članka 401. stavka 1. točke 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22); u vezi sa stavkom 2. toga članka, koja se ne primjenjuje na obvezne odnose nastale prije njegovog stupanja na snagu (članak 1163. tog zakona).
16. Zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. i članak 370. ZPP-a).
17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako da će izvesti dokaze koje je tužitelj predložio (točka 12. ovog obrazloženja), a za koje sud ocijeni da su bitni radi utvrđenja odlučnih činjenica, navesti razloge eventualnog odbijanja predloženih dokaza, te pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će obrazložiti na način propisan člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, tako da će, pored ostalog, posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka. U toj odluci prvostupanjski sud će ponovo odlučiti i o ukupnim troškovima postupka uključujući i troškove nastale u ovom žalbenom postupku (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
Zagreb, 16. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec
Broj zapisa: 9-3086a-60351
Kontrolni broj: 09244-7807c-d6f34
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
