Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-629/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva O., P. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika V. I.-F. d.o.o., S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. T. i B. M., odvjetnicima u S., radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2254/2022-21 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 16. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2254/2022-21 od 24. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od dana 14. listopada 2022., a kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 05. lipnja 2022. nije dopuštena. (st. 1.), da se utvrdi da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika. (st. 2.) te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad i to radno mjesto – "Z.", odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i iskustvu. (st.3.). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 625,00 €.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 14. listopada 2022. (čl. 116. st. 1. Zakona o radu, "Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR), te vraćanje na rad (čl.124. st.1 ZR)

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje tužitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između njega kao radnika i tuženika kao poslodavca 05.06.2017.godine na radnom mjestu zaštitara;

- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu od 14. listopada 2022. izvanredno otkazao Ugovor o radu tužitelja zbog osobito teške povrede radne obveze radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je tuženiku dan otkaz za radno mjesto z. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa jer je tuženik kao zaposlenik počinio dvije osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i to prvu 17.06.2020., a drugu 14.09.2020. zbog kojih je i zaprimio dvije opomene pred izvanredni otkaz ugovora o radu o čemu postoji evidentirana dokumentacija. Zatim, proizlazi da je dana 11.10.2022. tuženik zaprimio obavijest generalnog menagera od H. M., a s kojim tuženik ima ugovor o tjelesnoj zaštiti, te se u toj obavijesti moli da se tužitelj ne raspoređuje u navedeni hotel kao zaštitar zbog grubih kršenja odredbi koje je preuzeo ugovorom o radu. Također, proizlazi da je isto tako, dana 11.10.2022. zaprimljena obavijest o grubom kršenju obveza prouzročenih od strane tužitelja i to obavijest trgovačkog centra M. o. S., a sa kojim da je sklopljen ugovor o tjelesnoj zaštiti te je u navedenoj obavijesti istaknuto da se upravo tužitelju zabranjuje da dolazi u centar M. o. S. kao z. i to zbog grubih kršenja svojih obveza preuzetih ugovorom o radu sa Društvom pa je slijedom navedenog jasno da je radnik - tužitelj počinio dva gruba kršenja odredbi ugovora o radu te da daljnji rad između poslodavca i zaposlenika nije moguć, a društvo zadržava pravo tražiti naknadu štete od radnika - krivca za otkaz zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza;

- da iz obavijesti putem e-maila generalne menadžerice H. M., D. R. od 11.10.2022. proizlazi da je zatraženo od tuženika da njihovog djelatnika-tužitelja u ovom postupku ne raspoređuje u H. M. kao z. slijedom ugovora o pružanju usluga tjelesne zaštite;

- da iz obavijesti putem e-maila od I. G. tuženiku od 11.10.2022. proizlazi da isti izvješćuju tuženika da nastavno na prethodni mail u kojem zabranjuju djelatniku tuženika – tužitelju dolazak u centar M. o. S., da su uočili da se tužitelj ponovno vratio u M. o. S., te isti ističu da navedenim e-mailom pozivaju tuženika da hitno reagiraju te da svog djelatnika tužitelja više ne dovode/zapošljavaju u centru M. o. S. jer da njegovi propusti i djelovanja ozbiljno ugrožavaju poslovanje centra M. o. S., te su isti zahtijevali potvrdu da tužitelj više ne obavlja dužnost u centru M. o. S.;

- da iz obavijesti putem e-mail od managera M. o. S. I. G. proizlazi da se tuženik obavještava da se dana 26.11.2019. upalio u 18:13 i 18:18 sati alarm u sobi videonadzora te da u tom trenutku tužitelj kao djelatnik tuženika nije poduzeo potrebne mjere informiranja i pozivanja djelatnika tehničke službe niti na jedan niti na drugi navedeni alarm, te se navodi da navedeni odnos prema dužnosti oni kao društvo ne mogu dopustiti pa da zbog svega, a prema nalogu direktora mole da djelatnika tuženika J. D. kao zaštitara više ne dovode u centar M. o. S. te da na dotično radno mjesto postave adekvatne djelatnike kako bi se izbjegle ubuduće navedene situacije;

- da iz iskaza saslušanog svjedoka D. B., nadređenog tužitelju proizlazi da su ga klijenti iz njihove uprave obavijestili osobno o problemu s tužiteljem kao zaštitarom nakon čega mu detaljno objasne problem u službenom e-mailu kojeg mu pošalju. Zatim, proizlazi da je tužitelj radio teške povrede radne obveze npr. gdje je postojao video nadzor te je došlo do kvara na instalacijama u M. i otopilo se klizalište u M., ali tužitelj kao z. o tome nije obavijestio tehničku službu, a isto tako, proizlazi da se tužitelj ponašao u ulozi z. kao da ga nema na radnom mjestu budući nije nosio ni zaštitnu uniformu koju mu je poslodavac osigurao te ukoliko bi se uključio alarm nije provjeravao o čemu se radi i obavještavao nadležne, a i često je znao kasnije dolaziti na posao i ranije odlaziti s posla, a nikome nije davao ni svoj broj mobitela na kojeg ga se može kontaktirati;

- iz iskaza svjedoka D. B., također, proizlazi da su tužitelja naposljetku prebacili kao z. u h. M. i H. te mu je djelatnica tog hotela koja je bila zadužena da kontrolira rad tužitelja kao zaštitara u hotelu poslala poruku da ima velike probleme s tužiteljem, budući tužitelj odlazi u obilaske bez najave, a nema broj mobitela na kojeg ga može nazvati pa u slučaju potrebe za intervencijom ne može se do njega doći, izbjegava radne zadatke, koristi osobno ležaj za wellnes u hotelu, da se žali na muziku koja se čuje u hotelu, da ne vraća ključ nakon smjene te da bez dozvole ulazi u prostoriju direktora održavanja pa zbog toga ima s njim velike probleme jer ga mora opravdavati nadležnima i objašnjavati što se dogodilo. Isto tako, proizlazi da je tužitelj po povratku s bolovanja postupio tako da bi izišao iz kruga video nadzora i skinuo oznaku iz koje se vidi da je zaštitar i onda šetao po centru kao civilna osoba te je zbog načina rada tužitelja dolazilo do velikih problema jer primjerice djelatnice s info pulta su uručivale određene pozive za intervenciju, a na koje je trebao pristupiti tužitelj kao zaštitar, ali ga ne bi bilo po sat vremena, a da ga nitko ne bi mogao kontaktirati na mobitel i sl., a nakon što bi jedva došli do njega bi rekao da to nije bio njegov posao, s time da je prije otkazivanja tužitelj već imao dvije opomene pred otkaz;

- da iz iskaza svjedoka L. P. P., voditeljice i pomoćnice direktora proizlazi da je tužitelj dva puta upozoravan na kršenje radnih obveza na radnom mjestu z. i to prvi puta kada je nešto isključio na licu mjesta pa se dogodilo da se otopilo klizalište na ledu u centru M. o. S. te da je M. o. S. tada već tražio od tuženika da ne šalje tužitelja u centar, ali da oni su tada pokušavali izgladiti cijelu situaciju jer da nisu imali dovoljan broj zaštitara kojeg bi mogli umjesto tužitelja poslati u M. o. S.. Zatim, proizlazi da je pritužbi na tužitelja vezano za M. o. S. da se skrivao od kamera kad je bio u zamjeni, da nije dolazio na vrijeme na posao itd. te da su i M. o. S. i h. M. slali tuženiku mailove u kojem su tražili da ne šalju tužitelja kao zaštitara kod njih u smjenu i nakon što je tužitelj zbog navedenog upozoren na kršenje radne obveze da je otvorio bolovanje, ali da je viđan na "M." kako vozi biciklu i da je čak poslodavac zatražio od HZZO-a kontrolu bolovanja za tužitelja;

- da iz iskaza svjedokinje L. P. P., također proizlazi da vezano uz odluku o otkazu da se radi o dvije povrede obveze iz radnog odnosa i to problemi s radom tužitelja u S. c. M. i h. M. pa tako u h. M. tužitelj ukoliko je ima zaštitarsku smjenu od 12 sati ili se ne bi pojavio na poslu ili ga se nigdje ne bi moglo vidjeti, a bio je obvezan čim bi došao na posao javiti se u smjenu nadležnoj osobi kao i prilikom odlaska te ga najčešće ne bi nitko vidio na radnom mjestu pa je u oba e-maila koje je tuženik zaprimio od h. M. i M. o. S., bilo naglašeno da se tužitelja više nikad ne šalje M. o. S. ni h. M., a ukoliko bi tuženik i dalje slao istog da u tom smislu M. o. S. i H. M. ne žele više surađivati sa tuženikom, pri čemu naglašava da su h. M. i M. o. S. bili većinski izvor prihoda tuženika te u slučaju otkazivanja suradnje h. M. i M. o. S. tuženiku, tuženik ne bi više mogao zadržati radnike niti uopće poslovno funkcionirati;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da kad bi došao u smjenu nije trebao raditi na nekom konkretnom mjestu niti se kome posebno javljati niti je postojala kartica za evidenciju dolazaka i odlazaka sa posla, već da je bilo bitno da on tijekom radnog vremena odnosno svoje smjene bude u centru, a u odnosu na ono što mu se stavlja na teret da se zbog njegove povrede radne obveze otopilo klizalište u M. o. S. isti navodi da to klizalište uopće nije bilo niti je trebalo biti pod njegovim zaštitarskim nadzorom već da je trebalo biti pod nadzorom tehničke službe te da nije niti bio fizički prisutan gdje se nalazilo spomenuto klizalište i da nije imao nikakav radni nalog poslodavca da bude u tom prostoru. Isto tako je naveo da je s poslodavcem imao određene razgovore-sugestije vezano za spomenute obavijesti tuženiku od strane h. M. i centra M. da ga ne šalje kod njih na rad, ali mu je poslodavac i dalje pružao mogućnost da tu dolazi i radi;

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, posebno pregledanog e-maila generalne menadžerice H. M. D. R. te e- maila menadžera M. o. S. I. G. dostavljenih tuženiku 11.10.2022. te 26.11.2019., kao i iskaza svjedoka D. B. koji je u sporno vrijeme bio nadređena osoba tužitelju te nadzornik tjelesne zaštite kod tuženika, kao i iskaza saslušane svjedokinje L. P. P. koja je u sporno vrijeme bila voditelj, da je utvrđena činjenica da je tužitelj u više navrata ozbiljno kršio radne obveze tako što nije na odgovarajući način obavljao zaštitarske poslove na koje ga je slao tuženik u h. M. i M. o. S., a iz kojih razloga su M. o. S. i H. M. obavještavali tuženika da tužitelj ne obavlja zaštitarske poslove kod njih na odgovarajući način te su zahtijevali od tuženika da ga više ne šalju u h. M. i M. o. S., a isto tako proizlazi da je tuženik opominjao u više navrata tužitelja za teško kršenje radne obveze. Naime, opisana teška kršenja radne obveze od strane tužitelja kao zaštitara kod tuženika su dovela do spomenutih mailova tuženikovih najvažnijih klijenata za suradnju centra M. o. S. i H. M. koji su bili izričiti u traženju da im tuženik više ne šalje tužitelja u smjenu, slijedom čega nije uvjerljiv ni logičan dio iskaza tužitelja iz kojeg proizlazi da isti nije bio upozoren od strane poslodavca na učinjene propuste na radnom mjestu zaštitara jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza tužitelju neposredno nadređene osobe svjedoka D. B., te iz iskaza svjedokinje L. P. P., a koji ističu da su razgovarali sa tužiteljem i omogućili istom sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a da iznese obranu, ali da tužitelj nije iznio logičnu obranu već da se branio na način da je isticao da mu netko želi smjestiti otkaz ugovora o radu.

10 Slijedom navedenog, navedenim opisanim načinom tužiteljeva ponašanja prilikom rada u smjenama u centru M. o. S. i H. M. prilikom obavljanja rada zaštitara, a koje su ponašanje opisali svjedoci B. i P. P. te nespornim traženjem najvažnijih poslovnih suradnika tuženika, a s kojima je tuženik imao ugovore o suradnji da im tuženik zbog navedenog ponašanja tužitelja više ga ne šalju kao zaštitara za rad kod njih, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa kod tuženika, a zbog čega je osnovana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 14.10.2022. slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I.

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 116. st. 1. i 2. ZR, utvrdivši da Odluka o otkazu Ugovora o radu nije nedopuštena i nezakonita.

12. U odnosu na žalbene navode da otkaz ne sadrži obrazloženje, odnosno razloge radi kojih je tuženik smatrao da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa te da tuženik nije ovlašten u postupku proširivati razloge preko onih razloga navedenih u odluci o otkazu, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani.

13. Naime, u konkretnom slučaju otkaz ima pisani oblik, a u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu navedeno je da se ugovor o radu otkazuje radi osobito teških povreda iz radnog odnosa jer je dana 11.10.2022. tuženik zaprimio obavijest generalnog menagera od H. M. s kojim tuženik ima ugovor o tjelesnoj zaštiti, te se u toj obavijesti moli da se djelatnik J. D. ne raspoređuje u navedeni hotel kao zaštitar zbog grubih kršenja odredbi koje je preuzeo ugovorom o radu. Također, proizlazi da je dana 11.10.2022. zaprimljena obavijest o grubom kršenju obveza prouzročenih od strane tužitelja i to obavijest trgovačkog centra M. o. S., a sa kojim da je sklopljen ugovor o tjelesnoj zaštiti te je u navedenoj obavijesti istaknuto da se upravo J. D. zabranjuje da dolazi u centar M. o. S. kao zaštitar i to zbog grubih kršenja svojih obveza preuzetih ugovorom o radu sa Društvom, dakle, klijenti tuženika su izričito zatražili da se tužitelj ne stavlja u njihove objekte radi grubih kršenja obveza iz radnog odnosa budući da njegovi propusti i djelovanja ozbiljno ugrožavaju poslovanje centra. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, iz navedenog obrazloženja ne proizlazi da otkaz ne sadrži činjenične razloge za otkaz u smislu odredbe čl. 120. st. 2. ZR-a.

14. Dakle, imajući na umu da ZR ne određuje da bi otkaz morao imati oblik odluke koji bi sadržavao uvod, izreku i obrazloženje, dovoljno je da je otkaz obrazložen tako da je iz istog moguće sa sigurnošću zaključiti zbog kojih razloga poslodavac daje otkaz ugovora o radu (tako i Vrhovni sud RH u odluci Revr-68/2010-2), s time da je samim navođenjem razloga za otkaz ispunjen i propisani uvjet da poslodavac mora u pismenom obliku obrazložiti otkaz. (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev 90/2021-3 od 13. listopada 2022.)

15. Stoga, u situaciji kada je u Odluci o otkazu navedeno, između ostalog, da se otkaz daje jer je tuženik od dva ključna klijenta u svom poslovanju zaprimio obavijesti u kojima izričito traže da se tužitelj ne stavlja u njihove objekte radi grubih kršenja obveza iz radnog odnosa, a imajući u vidu i prethodne dvije opomene kojima je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa u navedenim objektima, može se bez svake sumnje zaključiti zbog čega se daje otkaz ugovora o radu. Pri tome se ističe da činjenica da u odluci o otkazu nije naveden sadržaj opomena ne čini otkaz ugovora o radu nezakonitim. Iz otkaza ugovora o radu jasno je zbog čega je otkaz dan, a to je da je radnik nastavio sa kršenjem obveza iz radnog odnosa. (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev 108/2020-2 od 24. siječnja 2023.)

16. Točno je da postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR, mora dokazati poslodavac s time da je, ograničen isključivo razlogom navedenim u odluci o otkazu. To, međutim ne onemogućava poslodavca da tijekom parničnog postupka koji za predmet ima utvrđenje dopustivosti odnosno nedopustivosti određenog otkazivanja pojašnjava i dokazuje postojanje navedenog razloga. (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev 90/2021-3 od 13. listopada 2022.), slijedom čega su žalbeni navodi tužitelja u tom smislu ocijenjeni kao neosnovani.

17. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da tuženik u odluci o otkazu tereti tužitelja za dvije osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, za koje pritom navodi kako su se dogodile 17. lipnja 2020. godine i 14. rujna 2020. godine, da bi potom u nastavku obrazloženja sporne odluke o otkazu naveo dan 11. listopada 2022. kao datum na koji je zaprimio obavijest od društava s kojim ima sklopljene ugovore o tjelesnoj zaštiti, a u odnosu na rad tužitelja, valja reći da se opomene izrečene tužitelju odnose na razdoblje tijekom 2020., a odluka o otkazu se temelji se na obavijesti koju je tuženik zaprimio 11.10.2022. od generalnog menagera od H. M., u kojoj obavijesti se moli da se djelatnik Joško Dumanić ne raspoređuje u navedeni hotel kao zaštitar zbog grubih kršenja odredbi koje je preuzeo ugovorom o radu, kao i obavijesti od 11.10.2022. o grubom kršenju obveza prouzročenih od strane tužitelja i to obavijest trgovačkog centra M. o. S., u kojoj je istaknuto da se upravo J. D. zabranjuje da dolazi u centar M. o. S. kao z. i to zbog grubih kršenja svojih obveza preuzetih ugovorom o radu sa Društvom jer njegovi propusti i djelovanja ozbiljno ugrožavaju poslovanje centra M. o. S. uz molbu za potvrdu da djelatnik više ne obavlja dužnost u Centru, dok je odluka o otkazu donesena 14. listopada 2022., slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani jer je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 116. st. 2. ZR.

18. Isto tako, u odnosu na žalbene navode da je neispravan zaključak suda da je tužitelj u više navrata ozbiljno kršio radne obveze jer nije na odgovarajući način obavljao zaštitarske poslove jer da je tužitelj izvjesno vrijeme, konkretno od dana 01. siječnja 2021. od 30. rujna 2022. bio na bolovanju, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o otkazu budući da je tužitelj ozbiljno kršio obveze iz radnog odnosa u razdoblju kada je radio poslove za koje je imao sklopljen ugovor o radu. Naime, tuženik je kao poslodavac imao pravo očekivati i zahtijevati od tužitelja (kao uostalom i od svih svojih radnika) da savjesno ispunjava svoje radne obveze - a u okviru toga i da se korektno te disciplinirano, odgovorno i profesionalno ponaša prema zadanim joj poslovima - prema klijentima kojima pružaju zaštitarske usluge uz dosljedno poštivanje propisanog procesa rada i radnih obveza te vođenje brige o radu i ugledu poslodavca, a prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se tužitelj nije ponašao u skladu s takvim standardom ponašanja - jer se već i ono što je učinio ili propustio učiniti (prema prethodno izloženom), ne može okarakterizirati primjerenim ili discipliniranim te profesionalnim i odgovornim postupanjem, pa je njegovim propustima, a nakon što je prethodno bio dva puta upozoravan na iskazano neprihvatljivo ponašanje te mogućnost otkaza ugovora o radu ako nastavi s kršenjem radnih obveza, pravilno dan značaj povrede koja po svojoj težini i karakteru opravdava pobijanu Odluku o otkazu ugovora o radu.

19. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da je tužitelj jasno naveo da nije postojala nikakva uputa njegova poslodavca, temeljem koje bi on kao zaštitar morao nositi zaštitno odijelo te da nije takvo zaštitno odijelo niti dobio od poslodavca, već mu je rečeno da treba biti odjeven u crne hlače i majicu, valja reći da pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz tužitelja u tom dijelu jer je u suprotnosti sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka i to posebno svjedoka D. B. i svjedokinje L. P. P., a iz čijih iskaza nedvojbeno proizlazi da je tuženik kao poslodavac osigurao tužitelju zaštitarsko odijelo koje je trebao nositi, a da je tužitelj protivno tome samovoljno obavljao zaštitarske poslove u civilu, te da bi u početku znao imati pločicu sa oznakom zaštitara koju bi tijekom rada skinuo pri čemu je svjedok B. neposredno na ročištu pokazao na uvid sliku na mobitelu u kojoj je razvidno da tužitelj hoda u civilnoj odjeći shopping centrom i zabilježen je na snimci datum 4.10.2022. i vidljivo je da isti prolazi u prizemlju D3/D4 centra M. o. S. u tamnoj odjeći kratkih rukava, a koja nije zaštitna uniforma.

20. U tom smislu neosnovani su i neodlučni daljnji žalbeni tužitelja da tuženik ne navodi o kakvim je osobito teškim povredama radnih obveza radi za trajanja postupka, a niti da kamoli da je dokazao postojanje istih kao opravdanih razloga za otkaz u ovom radnom sporu, a da i kad bi sve bilo istinito da su to razlozi za redovni otkaz skrivljenim ponašanjem. Naime, dostavljene obavijesti e-maila od 28. studenog 2019. proizlazi da je I. G. iz Menangementa M. o. S. obavijestio tuženika da je bio oglašen alarm u sobi videonadzora te tužitelj nije poduzeo potrebne mjere informiranja i pozivanja djelatnika tehničke službe niti na jedan niti na drugi alarm, a takav odnos ne mogu dopustiti pa po nalogu direktora zamoljavaju tuženika da tužitelja više ne dovode u centar M. o. S. kako bi ubuduće izbjegli takve situacije. Isto tako, iz iskaza saslušanih svjedoka D. B. i L. P. P. utvrđeno je da je tužitelj kad je obavljao poslove zaštitara po nalogu tuženika u M. o. S. često bio nedostupan prilikom zvanja na intervencije, nije koristio zaštitarsku opremu, te se skrivao od kamera, nije obavijestio tehničku službu u M. o. S. o kvaru koji se dogodio na instalacijama kad se otopilo klizalište u M. o. S., nije obavještavao nadležne kad bi se uključio alarm, znao je kasnije dolaziti na posao i ranije odlaziti sa posla, dok je u H. M. odlazio u obilaske bez najave, a nije davao broj mobitela na kojeg ga se može nazvati pa se do njega nije moglo doći, izbjegavao je radne zadatke, koristio wellnes ležaj u hotelu, nije vraćao ključ od smjene te je ulazio bez dozvole u prostoriju direktora održavanja, a sva navedena teška kršenja radne obveze od strane tužitelja kao zaštitara kod tuženika su dovela do spomenutih mailova tuženikovih najvažnijih klijenata za suradnju centra M. o. S. i H. M. koji su bili izričiti u traženju da im tuženik više ne šalje tužitelja u smjenu, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi u smislu nepostojanja težih razloga koji opravdavaju izvanredno otkazivanje ugovora o radu te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je poslodavac imao opravdani razlog za izvanredni otkaz i da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

21. Naime, tužitelj se, prema prosudbi i ovog suda, u okolnostima konkretnog slučaja nije ponašao u skladu s preuzetim obvezama iz sklopljenog Ugovora o radu, odnosno uredno i savjesno u skladu s uputama, u potpunosti poštivajući radnu disciplinu i organizaciju rada odnosno nije se ponašao takvim standardom ponašanja - jer je svojim pristupom poslu i pružanju usluga zaštite klijentima uzrokovao upravo ono što nije trebao, nezadovoljstvo ili nesigurnost korisnika koje je trebao zaštiti, dakle - stvorio ono sa čime je nespojiva priroda njegovog (posebno osjetljiva) posla, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da utvrđeno ponašanje tužitelja ipak ima značaj kršenja obveza iz radnog odnosa, takvog kršenja - da po svojoj težini i karakteru, a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika, ukazuje da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć i (time) opravdava tužitelju dani otkaz ugovora o radu. Konkretno, ono što je tužitelj činio i što mu je tuženik stavio na teret ne može se okarakterizirati primjerenim i profesionalnim postupanjem, poželjnim za ono čime se bavio.

22. Žalbeni navodi tužitelja se u pretežnom dijelu odnose na preocjenjivanje iskaza saslušanih svjedoka, na što nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tužitelj žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

23. U odnosu na navode žalitelja da je prvostupanjski sud propustio utvrditi nezakonitosti u postupanju tuženika, a u odnosu na nemogućnost tužitelja da iznese obranu pred poslodavcem, valja reći da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane pred poslodavcem, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka D. B. te iz iskaza svjedokinje L. P. P., a koji ističu da su razgovarali sa tužiteljem i omogućili istom sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a da iznese obranu, ali da tužitelj nije iznio logičnu obranu već da se branio na način da je isticao da mu netko želi smjestiti otkaz ugovora o radu. Tako, svjedokinja P. P. je potvrdila i činjenicu da su ona i svjedok D. B. razgovarali s tužiteljem vezano za mogućnost iznošenja tužiteljeve obrane vezano za navedene slučajeve, ali da taj razgovor nije urodio plodom jer tužitelj nije govorio istinu, već se tužitelj branio na način da je govorio da drugi manipuliraju situacijom i da mu pokušavaju namjestiti otkaz.

24. Pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužitelja u dijelu u kojem ističe da uopće nije imao mogućnost iznijeti obranu kod poslodavca vezano za odluku o otkazu i da mu nije jasno zbog čega ga je dobio budući je bio na dugotrajnom bolovanju. To stoga jer je i sam kasnije u svom iskazu naveo da je s poslodavcem imao određene razgovore-sugestije vezano za spomenute obavijesti tuženiku od strane h. M. i centra M. da ga ne šalje kod njih na rad.

25. Pri tome je tužitelju za ukazati da prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a postupanje tužitelja u konkretnom slučaju svakako bi bila okolnost zbog koje nije opravdano niti očekivati od poslodavca da omogući davanje obrane budući da je nakon izrečenih opomena nastavio s kršenjem obveza iz radnog odnosa tako da su neosnovani žalbeni navodi da je otkaz nedopušten jer da mu nije bilo omogućeno iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR. 26. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je dakle, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje tužitelj svojim žalbenim navodima ne može dovesti u pitanje. Na tako, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. i 2. u svezi s čl. 119. st. 2. ZR kada je tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza odbio. Kako nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti osporene Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, nije osnovan niti zahtjev (kojeg tužitelj vezuje uz tvrdnju da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nedopuštena) na obvezivanje tuženika vratiti tužitelja na poslove ugovorenog radnog mjesta.

27. Zbog navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

28. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

29. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

30. Isto tako, zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP ).

U Zagrebu 16. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.