REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2474/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Željka Pajalića i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., , OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. Ć., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & p. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1190/2024-2 od 12. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1255/20-26 od 5. veljače 2024., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,

r i j e š i o j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1190/2024-2 od 12. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1255/20-26 od 5. veljače 2024., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita i da odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda.

2. 1. U prijedlogu je postavio pravno pitanje koje glasi:

„Predstavlja li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014., stvarnu štetu puni iznos isplaćene mirovine u skladu s člankom 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 147/13, 151/114, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) ili kako smatra tuženik štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu s čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05)?"

2. 2. Za postavljeno pitanje tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješenju tog materijalno pravnog pitanja, zbog čega je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a kao razlog važnosti navedene su odluke Ustavnog suda RH broj U-IV/856/2016 od 7. veljače 2017., te više odluka županijskih sudova u kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odluke revizijskog suda broj Revd-655/2021, Revd-4411/2021, Revd-476/2020, Revd-1177/2023., u kojim odlukama je odbijen prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u kojima je bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog je neosnovan.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje koja se u biti svodi na pitanje koje je materijalno pravo primjenjivo u konkretnoj pravnoj situaciji, međutim po ocjeni ovoga suda ono nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

6. Naime, ovaj sud je u brojnim odlukama (npr. Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev 12/22 od 12. siječnja 2022., Rev 264/2022-2 od 19. travnja 2022., Rev 122/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev 174/2022-3 od 6. srpnja 2022., Rev 909/2021 od 8. srpnja 2021., Rev 2140/2018-23 od 13. srpnja 2022. Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i dr.), izrazio shvaćanje tom pitanju i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, prema kojem "se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon jer ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon, pri čemu činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja". Pri tome se naglašava da odluka USRH, na koje se poziva predlagatelj, nisu odgovarale na postavljeno pitanje te iz tog razloga one ne mogu dati značenje važnosti istom pitanju.

7. Slijedom iznesenog, shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda, te je na temelju odredbe čl. 385.a. u svezi čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP- a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 16. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić