REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2888/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-767/2021-4 od 21. veljače 2024. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-106/2018 od 26. travnja 2021. te je odbačena tužba, u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljeno pitanje.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-767/2021-4 od 21. veljače 2024. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-106/2018 od 26. travnja 2021. i odbačena tužba, a prijedlog podnosi u odnosu na pravno pitanje i zbog povrede temeljnog ljudskog prava.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pravno shvaćanje na kojem je utemeljeno pobijano rješenje nije u suprotnosti s praksom revizijskog suda, a odluke na koje se tuženica pozvala donesene su u različitoj pravnoj situaciji.

5. Naime, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 157/2016-2 od 11. travnja 2017. na koju predlagateljica ukazuje kao razlog važnosti kao i odluke broj:

Revr 1521/2009-2 od 27. travnja 2010. i Revr 777/2014-2 od 2. lipnja 2015. na koje se pozvao revizijski sud u odluci broj Revr 157/2016-2 od 11. travnja 2017. donesene su u postupcima o ostvarivanju prava iz radnog odnosa za čije je ostvarivanje predviđeno pokretanje odgovarajućeg postupka iz članka 133. stavaka 1., 2., 3. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/019, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) odnosno u postupcima radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, dok je u pobijanoj odluci riječ o zahtjevu za isplatu troškova prijevoza na posao i s posla, dakle, riječ je o isplati novčanog potraživanja iz radnog odnosa za čije ostvarenje nije propisana obveza podnošenja zahtjeva poslodavcu prema čl. 133. st.

4. ZR.

6. U odnosu na odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-601/2021-2 od 23. lipnja 2021. i Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž R-562/2021-2 od 23. kolovoza 2021. valja reći da u tim odlukama nije zauzeto shvaćanje o postavljenom pitanju niti je iz tih odluka vidljivo je li se tužitelj u tim predmetima obraćao tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora ili nije pa stoga niti te odluke ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti postavljenog pitanja.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje i riješiti kao pod točkom I. izreke.

8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužitelj podnosi zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo koje navodi tužitelj. Naime, pobijana presuda je obrazložena i nije očito nerazumna, a tužitelj nije ničime obrazložio u čemu se ta povreda očituje osim što smatra pobijanu odluku nepravednom.

9. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 16. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil