REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1894/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠJ iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice FJ iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica trgovačkog obrta boutigue “[obrt]” iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-1731/2021- 2 od 17. siječnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-6682/2020-162 od 7. lipnja 2021., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da plati tužiteljici na ime neto plaća 22. 400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako su naznačeni pod toč. I izreke. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. II izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je dosuđen iznos od 2.800,00 kn sa zateznom kamatom od 21. veljače 2007. pa do isplate (toč. I izreke). U preostalom dijelu je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom preostalog iznosa od 19.600,00 kn (toč. II/1 izreke). Naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak od 84.937,50 kn (toč. II/2. izreke) te joj je naloženo i da naknadi trošak žalbe od 1.093,75 kn (toč. III izreke).
3. Tužiteljica je protiv navedene presude podnijela prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući pitanja u pogledu odluke o troškovima postupka, uz prijedlog da se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude.
4. Odgovor na prijedlog nije izjavljen.
5. Prijedlog tužiteljice nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanje koja je tužiteljica postavila nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Naime, tužiteljica je u prijedlogu postavila sljedeće pitanja:
“Da li radni sporovi u kojim se tužbenim zahtjevom primarno traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza i ujedno traži isplata naknade štete i/ili isplata naknade plaće, smatraju procjenjivim predmetima u kojima se trošak parničnog postupka odmjerava prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.”
8. Tužiteljica ističe da je ovdje riječ o radnom sporu u kojem se primarno raspravljalo o dopuštenosti otkaza, pravu tužiteljice na rad i vraćanje na rad pa da stoga sukladno Tbr. 7.2. Tarife, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova. Ističe da je u pobijanoj odluci drugostupanjski sud pogrešno zauzeo pravno shvaćanje da se postupak u povodu zahtjeva za utvrđenjem otkaza nedopuštenim, utvrđenje da radni odnos nije prestao, vraćanje na posao, isplata naknade plaće smatra procjenjivim čime da je suprotno uobičajenoj sudskoj praksi primijenio odredbu Tbr. 7.1. prilikom obračuna troškova parničnog postupka.
9. Tužiteljica u prijedlogu ističe za zahtjev za naknadu plaće u ovom predmetu ne može biti osnova obračuna troška kao da bi se radilo o procjenjivom predmetu, jer ovaj zahtjev u cijelosti ovisi o zahtjevima radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanju na rad i u odnosu na te zahtjeve su se prvenstveno izvodili dokazi u postupku zbog čega je tuženiku valjalo priznati na ime prvostupanjskog postupka 2.000,00 kuna uz trošak PDV, dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 23.125,00 kn zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
10. Budući da je odluka drugostupanjskog suda sukladna pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda izraženog u niz odluka (primjerice Rev 706/2023 od 17. siječnja 2024., Rev 143/2020-4 od 2. rujna 2020, Revr 1028/13 od 9. rujna 2014), a prema kojem se radi o procjenjivom predmetu kad je radnik uz zahtjev za utvrđenje nedopuštnosti odluke o otkazu i zahtjev za vraćanje na rad, postavio i novčani zahtjev za isplatom naknade plaće.
11. Upravo zbog navedenog, proizlazi da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je na temelju čl. 392.a ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 16. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
