REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1738/2019-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ŠR, drugotužitelja SR i trećetužitelja KR, svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, zastupanog po punomoćnici Jadrani Pilaš, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar u Zagrebu, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gžn-2818/13-8 od 27. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1315/13-34 od 28. listopada 2013., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija prvotužiteljice i revizija drugotužitelja i trećetužitelja u odnosu na prvo revizijom postavljeno pitanje se prihvaća i ukidaju se presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2818/13-8 od 27. studenoga 2018. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1315/13-34 od 28. listopada 2013., a predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. Revizija drugotužitelja i trećetužitelja u odnosu na drugo i treće revizijom postavljeno pitanje se odbacuje, kao nedopuštena.

III. Odluka o trošku postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev prvotužiteljice za isplatu 220.000,00 kuna (29.199,02 eura), drugotužitelja i trećetužitelja za isplatu svakom po 150.000,00 kuna (19.908,42 eura), sve sa zateznim kamatama te je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude prvotužiteljica je, s obzirom da u odnosu na nju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (26.544,56 eura), podnijela redovnu reviziju, u smislu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), koji se u ovom odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) i čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. S obzirom da u odnosu na njih nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 1. ZPP za podnošenje tzv. redovne revizije, drugotužitelj i trećetužitelj su podnijeli izvanrednu reviziju, u smislu st. 2. toga članka i u njoj naznačili sljedeća pravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

"1. Primjenjuje li se u ovom konkretnom slučaju, kao i u svim činjenično i pravno usporedivim situacijama s međunarodnim elementom kakav je u ovom slučaju, kao mjerodavno pravo radi naknade štete članovima obitelji zbog smrti putnika (njihovog pravnog prednika) stradalog u prometnoj nezgodi na području Republike Hrvatske, odredba čl. 3. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama iz 1971. – pravo države na čijem području se dogodila prometna nezgoda, kao što je to primijenio Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-744/11 od 13. rujna 2016. (a koje shvaćanje je zauzeto i u ranijim odlukama VSRH posl. br. Rev- 452/09-2 od 20. ožujka 2012., Rev-878/07-2 od 18. veljače 2010., Rev-1166/04-2 od 14. lipnja 2006., Rev-100/09-2. od 28. travnja 2010., Rev-218/08-2 od 13. svibnja 2009., Rev-x-802/13-2 od 26. ožujka 2014) ili se primjenjuje odredba čl. 4. st. 1a. al. 2., – pravo države registracije vozila (kao iznimka od primjene čl. 3. Haške konvencije)?

2. Ako nacionalno pravo države članice EU koje se primjenjuje (u ovom konkretnom slučaju pravo Republike Slovačke) dozvoljava članovima obitelji žrtava prometne nezgode da zahtijevaju naknadu pretrpljene neimovinske štete od štetnika, mora li ta naknada, u ovakvim činjenično i pravno usporedivim situacijama biti pokrivena obveznim osiguranjem motornog vozila, kao što je u svojim odlukama C- 22/12 i C-277/12 DRIR i TR te GRBaltikus ASS obrazložio sud EU i obuhvaća li u takvim slučajevima zaštita iz Prve direktive (Direktiva vijeća 72/166 EEZ od 24. travnja 1972. o usklađivanju država članica u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu uporabe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti) sve osobe koje na temelju nacionalnog prava o građanskopravnoj odgovornosti imaju pravo da naknadu štete uzrokovane motornim vozilima i to sve imajući u vidu da se konkretna nezgoda dogodila u vrijeme kada je Republika Slovačka već bila članica EU?

3. U situaciji kada odredbe Direktiva vijeća 72/166 EEZ od 24. travnja 1972. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu uporabe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (konkretno se radi o čl. 3. st. 1. te Direktive) i odredbe Druge direktive Vijeća 84/5/EEZ od 30. prosinca 1983. o usklađivanju zakona država članica na području osiguranja odgovornosti motornih vozila (konkretno čl. 1. st. 1. i. 2. Druge direktive) nisu implementirane u nacionalno pravo koje se primjenjuje u konkretnom slučaju (slovačko nacionalno napravo) te su im odredbe nacionalnog prava koje se konkretno primjenjuju kao i u suprotnosti, primjenjuje li se načelo estoppel i je li sud, koji sudi u ovom činjenično i pravno usporedivom predmetu, dužan interpretirati to nacionalno pravo na način da nacionalnoj normi da onaj značaj koji zahtjeva europska norma dakle direktiva sukladno klauzuli lojalnosti iz čl. 4. st. 3. Ugovora o Europskoj uniji, a kao što je to obrazložio Europski sud u odlukama 6/64 Costa vs. E.N.E.L, Simmenthal II.,14/83 Von Colson i Kammen, C-106/89 Marleasing, C-105/03 Pupino, C-62/00 Markas&Spencer), dakle, da pronađe kompatibilno rješenje koristeći se cjelokupnim nacionalnim pravom?".

4. U odgovoru na reviziju tuženik se usprotivio revizijskim navodima, predložio je reviziju tužiteljice odbiti, a drugotužitelja i trećetužitelja odbaciti te je zahtijevao trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija prvotužiteljice je osnovana, kao i revizija drugotužitelja i trećetužitelja u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje.

5.1. Revizija drugotužitelja i trećetužitelja je nedopuštena u odnosu na ostala pravna pitanja.

U pogledu redovne revizije prvotužiteljice

6. Predmet spora je zahtjev svih tužitelja, državljana Slovačke Republike, za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, sada pok. OR (supruga prvotužiteljice, a oca ostalih tužitelja), smrtno stradalog kao putnika u autobusu registracijske oznake [registarska oznaka], registriranog u [adresa], u nezgodi koja se na području Republike Hrvatske dogodila 7. rujna 2008., pri čemu nije sporno da je upravo vozač toga autobusa, također državljanin Slovačke Republike, skrivio nezgodu, a nema naznaka da bi u prometnoj nezgodi sudjelovalo koje drugo vozilo.

6.1. Nižestupanjski su sudovi pristupili tumačenju Konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama, Hag, 4. svibnja 1971., ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 4/94 - dalje: Haška konvencija), koja u članku 3. navodi da je mjerodavno pravo unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda, a da odredba čl. 4. st. 1.a alineja 2. Haške Konvencije određuje iznimke od tog pravila pa je tom iznimkom propisano da ako je samo jedno vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi i registrirano je u drugoj državi, a ne u državi gdje se dogodila prometna nezgoda, mjerodavno je unutrašnje pravo države registracije na odgovornost prema oštećenom koji je pretrpio ozlijede (žrtva), a koji je bio putnik u vozilu i čije se redovito boravište nalazi u drugoj državi, a ne u državi gdje se dogodila nezgoda. Dalje je sud u pobijanoj odluci izrazio shvaćanje da Haška konvencija pod pojmom žrtve podrazumijeva osobu koja je pretrpjela ozljede i bila putnik u vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći dok se po našem pravu, žrtvom osim izvornog oštećenika smatraju i srodnici žrtve. Sud se dalje u pobijanoj odluci pozvao i na shvaćanje sa sjednice predsjednika vijeća Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2012. i 3. listopada 2017. – po kojem i posredni oštećenici spadaju pod čl. 4. st. 1.a alineja 2. Haške konvencije, jer svoje pravo izvode iz prava prednika te slijede pravnu sudbinu "žrtve", pa je ocijenio da i na tužitelje (suprugu i djecu pok. oštećenika), kao posredne oštećenike, valja primijeniti pravo države registracije vozila (u konkretnom slučaju slovačko pravo kao mjerodavno pravo kroz načelo jedinstvene primjene mjerodavnog prava za žrtvu i za njezine srodnike jer je to pravo u najbližoj vezi sa spornim odnosom iz čl. 4. st. 1.a alineja 2. Haške konvencije (kao iznimku od primjene čl. 3. Haške konvencije).

6.2. Ocjenjujući tako da je na konkretni pravni odnos ima primijeniti slovačko materijalno pravo, dalje je nižestupanjski sud pristupio ocjeni tog prava (uvidom u sudsku praksu i zakonodavstvo Slovačke Republike) te je ocijenio da ono (Građanski zakon – Zbirka zakona br. 47/1992 i Zakon o odgovornosti osiguravajućeg društva u slučaju prometnih nezgoda – Zakon br. 381/2021) ne obuhvaća odgovornost društva za neimovinsku štetu zbog smrti bliske osobe, jer su predmetom zaštite čijim narušavanjem nastaje osiguravateljeva obveza ispunjenja prema oštećenom (Zakon br. 381/2021): a) štete za zdravlje i troškova nakon smrti, b) štete nastale oštećenjem, uništavanjem, otuđivanjem ili gubitkom predmeta, c) troškovi nastali zajedno s pravnim zastupanjem kod nastanka troškova sukladno a) i b), d) izgubljena dobit, osim ako u ugovoru nije ugovoreno što drugo, a nije i povreda privatnosti koja u sebi sadrži i obiteljski život (smrt bliske osobe).

6.3. Stoga, primjenjujući materijalno pravo Slovačke Republike (kao pravo države registracije – lex stabuli) na ovaj konkretni slučaj tužbeni je zahtjev pobijanom odlukom ocijenjen neosnovanim.

7. Ovakvo pravno shvaćanje, u ovom stadiju postupka revizijski sud ocjenjuje pogrešnim.

8. Revizijski je sud u nizu odluka (od kojih se izdvajaju odluke poslovnih brojeva Rev- 452/2009 od 20. ožujka 2012., pa i recentna Rev-912/2019 od 7. studenoga 2023.), u činjeničnopravnoj situaciji podudarnoj sa ovopredmetnom, izrazio pravno shvaćanje da "u okolnostima konkretnog slučaja nisu ostvarene iznimke od primjene temeljnog pravila iz članka 3. Haške konvencije, revizijski sud zaključuje da je za ocjenu osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva mjerodavno unutarnje pravo države na čijem se području dogodila predmetna prometna nezgoda (…).".

9. Dakle, ustaljeno je pravno shvaćanje ovoga suda u tumačenju čl. 3. i 4. Haške konvencije, da se u sporovima radi nakade štete zbog smrti bliske osobe u slučajevima u kojima je jedno vozilo (registrirano u drugoj državi, osim one na teritoriju koje se dogodila prometna nezgoda) sudjelovalo u prometnoj nezgodi, pri čemu je pok. oštećeni koji je bio putnik imao redovno boravište u drugoj državi, osim one na teritoriju koje se dogodila prometna nezgoda (kao i tužitelji), primjenjivo unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda (lex loci delicti commissi).

10. Pravno je shvaćanje sudova u nižestupanjskim odlukama protivno navedenom pravnom shvaćanju revizijskog suda, slijedom čega ovaj sud utvrđuje da je pred nižestupanjskim sudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo u okolnostima i u okviru dokaza koji su bili uzimani u obzir u konkretnom slučaju, slijedom čega je valjalo, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovoga rješenja.

11. U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi ponovno sagledati predmet imajući u vidu prethodno izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda. Međutim, sagledat će predmet i u okviru pravnog shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci poslovnog broja U-III-5424/2016 od 12. prosinca 2019., u kojem taj sud samo upućuje na potrebu razmatranja i eventualnog tumačenja Haške konvencije u svijetu eksplanatornog izvješća koje se tamo dijelom citira. Cjelovit uvid u te isprave ovaj sud, pri ovakvom stanju spisa, nema. Također, uzet će se u obzir i eventualne promjene u (eventualno relevantnim) nacionalnim zakonodavstvima i ocijeniti njihov utjecaj na ishod ovoga postupka.

11.1. Pritom revizijski sud ovom odlukom ne daje ocjenu (niti implicira) bi li uzimanje u obzir ovih elemenata dovelo do promjene pravnog shvaćanja i tumačenja relevantnih odredbi, nego samo ukazuje na daljnju potrebu preispitivanja pravnog pristupa u svjetlu svih primjenjivih elemenata za tumačenje ugovora (koje se naslanja na navedenu ustavnosudsku praksu) i utvrđivanje primjenjivog materijalnog prava, kao i njegovog sadržaja.

U pogledu izvanredne revizije drugotužitelja i trećetužitelja

12. Pravnim shvaćanjem iz točke 9. ovoga obrazloženja ovaj se sud očitovao i zapravo dao odgovor i u pogledu prvog revizijom drugotužitelja i trećetužitelja postavljenog pravnog pitanja, pa je i tom dijelu ocjenjeno da je pred nižestupanjskim sudovima pogrešno primijenjeno materijalno pravo u okolnostima i u okviru dokaza koji su bili uzimani u obzir u konkretnom slučaju, slijedom čega je valjalo, na temelju čl. 395. st.

2. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke ovoga rješenja. Također, i uputa iz toč. 11. i 11.1. je primjenjiva na daljnje postupanje nižestupanjskih sudova, u pogledu zahtjeva tih tužitelja.

13. Imajući u vidu prethodno izraženo pravno shvaćanje, jasno je da u ovom stadiju postupka, sagledavajući predmet u okolnostima i u okviru dokaza koji su i uzimani u obzir pri nižestupanjskom odlučivanju, o odgovoru na preostala dva revizijom drugotužitelja i trećetužitelja postavljena pravna pitanja, ne ovisi odluka u sporu, slijedom čega je, na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod točkom II. 14. Odluka o trošku postupka povodom revizije je utemeljena na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 16. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug