REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3211/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB ..., iz D., , zastupanog po punomoćniku Ž. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB ..., sa sjedištem u Z., , zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-439/2015-3 od 31. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-326/12 od 26. siječnja 2015., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,

p r e s u d i o j e:

I Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se preinačuju presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-439/2015-3 od 31. siječnja 2018. u dijelu pod točkom I. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-326/12 od 26. siječnja 2015. u dijelu pod točkom VI. izreke i to u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 20.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2012. do isplate i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-326/12 od 26. siječnja 2015. u tom dijelu i sudi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnove neimovinske štete daljnji iznos od 2.654,46 EUR (20.000,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koja iznosi 2,5% godišnje, a od 1. siječnja 2024. do isplate stopa zatezne kamate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II U preostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove revizije u iznosu od 79,32 EUR (597,66 kn), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnove neimovinske štete iznos od 61.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2012. do isplate (točka I. izreke), s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos od 12.480,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate (točka II. izreke), s osnove imovinske štete troškova liječenja iznos od 10.571,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom III. izreke, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate (točka VIII. izreke). Nadalje, presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 35.000,00 kn s osnove neimovinske štete povrede prava na duševno zdravlje zbog nemogućnosti redovnog pohađanja akademske godine, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2012. do isplate (točka IV. izreke), zatim za isplatu iznosa od 180.000,00 kn s osnove imovinske štete izgubljene zarade sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate (točka V. izreke), za isplatu iznosa od 20.000,00 kn s osnove neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2012. do isplate (točka VI. izreke), kao i tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 61.000,00 kn za razdoblje od 7. ožujka 2012. do 18. travnja 2012. (točka VII. izreke), kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu (točka IX. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. IV., V., VI. i IX. izreke (točka I. izreke) te je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III., VIII. i IX. izreke (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH - dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 261. ZPP te čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda ili ukidanje samo drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Podredno predlaže preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti, uz naknadu mu troškova parničnog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

8. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 261. ZPP. Naime, revizijskim navodima tužitelj pokušava osporiti pravilnost nižestupanjskih presuda preocjenjujući izvedene dokaze, a što su sadržajno zapravo prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, u smislu odredbe čl. 385. ZPP. Pri tome revident gubi iz vida odredbu čl. 8. ZPP, prema kojoj je ocjena dokaza pridržana za sud, a ne stranke.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale mu kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 5. listopada 2011. koju je skrivio osiguranik tuženika.

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije bila sporna činjenica nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija, da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, uzročna veza između ozljeda koje je zadobio tužitelj i štetnog događaja i činjenice da je tužitelju zbog navedenog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega.

11. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je za izazivanje predmetne prometne nezgode koja se dogodila 5. listopada 2011. isključivo odgovorna osiguranica tuženika (i proglašena je krivom za kazneno djelo izazivanja prometne nezgode), jer je započela radnju skretanja ulijevo, a da se prethodno nije uvjerila da to može napraviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu te nije propustila motocikl kojim je upravljao tužitelj, dolazeći iz suprotnog pravca zbog čega je došlo do sudara te je tužitelj pao na kolnik i zadobio brojne tjelesne ozljede,

- da je tužitelj zadobio otvoreni prijelom desne nadlaktične kosti s oštećenjem živaca radialisa i medianusa, ranu razderotinu s defektom kože desne nadlaktice, ranu razderotinu prsnog koša desno naprijed i desne natkoljenice te akutni enterocolitis i kožni osip kao komplikaciju liječenja,

- da je tužitelju smanjena životna aktivnost za 20% radi čega trpi duševnu bol, da postoje značajni ožiljci desne nadlaktice i podlaktice, što predstavlja naruženje težeg stupnja,

- da se tužitelj prije nezgode aktivno bavio borilačkim sportovima, da je u trenutku nezgode bio nezaposlen i student prve godine studija, a zbog nezgode su mu studentska prava prvu godinu studija (akademska godina 2011/2012) mirovala i nastavio je studij u sljedećoj akademskoj godini.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju pripada, na temelju odredbe čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje u tekstu: ZOO) naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 61.000,00 kn (od toga 14.000,00 kn za fizičke boli, 12.000,00 kn za strah, 15.000,00 kn za smanjenje životne aktivnosti te 20.000,00 kn za naruženje), dok je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 20.000,00 kn. Nadalje, da tužitelju na temelju čl. 1095. ZOO pripada za tuđu pomoć i njegu iznos od 12.480,00 kn te za troškove liječenja iznos od 10.571,34 kn. Sud je odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 180.000,00 kn na ime izgubljene zarade, na temelju odredbe čl. 221.a ZPP, navodeći da ne može sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je tužitelj imao imovinsku štetu u tom iznosu po osnovi izgubljene zarade, obzirom u trenutku prometne nezgode nije bio zaposlen kao trener mlađih uzrasta u klubu ... niti je primao bilo kakve prihode po nekom osnovu iz kluba. Prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj nije dokazao moguću realizaciju tužitelja na radnom mjestu pomoćnog trenera, niti postojanjem ugovora, prijedloga ugovora ili neke druge isprave kojom bi dokazao da bi izvršavao rad u klubu za određenu naknadu tj. da nije sa sigurnošću dokazao da bi on zaista postao pomoćni trener. Glede potraživanja iznosa od 35.000,00 kn po osnovi neimovinske štete povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog nemogućnosti redovnog pohađanja akademske godine sud je ocijenio da se te boli tužitelja manifestiraju kao smanjenje životne aktivnosti smatrajući da i pohađanje fakulteta predstavlja svakodnevnu životnu aktivnost, stoga je taj vid štete uzeo u obzir pri odmjeravanju naknade štete za smanjenje životne aktivnosti.

13. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pri dosuđivanju naknade štete za sve vidove štete pravilno primijenio odredbe čl. 19. i čl. 1100. ZOO te čl. 1095. ZOO, pri čemu je uzeo u obzir sve odlučne okolnosti, a osobito intenzitet, narav i trajanje pretrpljenih posljedica te dob tužitelja.

14. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a osobito okolnost da je tužitelj u vrijeme predmetne nezgode bio mlada osoba na početku akademske karijere te da je u godinama u kojima je izgled osobe od osobite važnosti (pri čemu bilo kakvo naruženje narušava samopouzdanje mladog čovjeka), tužitelju na ime povrede prava osobnosti, na temelju čl. 19. i 1100. ZOO, pripada i daljnji iznos od 20.000,00 kn (2.654,46 EUR), stoga je revizija tužitelja u tom dijelu osnovana. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci pod točkom I., na temelju odredbe čl. 395. st. 1.ZPP. O zateznim kamatama odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

15. Tužitelj neosnovano prigovara u reviziji da je sud, odbijajući tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 180.000,00 kn, pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1095. ZOO, navodeći da je u tužbi od 19. travnja 2012. postavio zahtjev za izgubljenu dobit u vidu mjesečne plaće od 3.000,00 kn te da taj zahtjev predstavlja imovinsku štetu iz odredbe čl. 1089. ZOO odnosno izmaklu korist. To stoga što je sud tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 180.000,00 kn odbio na temelju odredbe čl. 221.a ZPP, odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja pa u tom dijelu sud nije niti imao priliku primijeniti odredbe materijalnog prava. Revidentu je potrebno napomenuti da je u tužbi postavio zahtjev za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene dobiti - mjesečne plaće što zapravo i predstavlja izgubljenu zaradu, a što i sam navodi u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

16. Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno u tom dijelu. Stoga je u preostalom dijelu valjalo odbiti reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

17. S obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovom revizijskom postupku (uspio je s 20.000,00 kn u odnosu na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela 235.000,00 kn što iznosi 8,5%) i da je zahtijevao troškove postupka za sastav revizije uvećan za troškove PDV, tužitelju je dosuđen trošak u onom omjeru u kojem je uspio i to u iznosu od 79,32 EUR (597,66 kn), na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. ZPP, a sve u vezi Tbr. 7. t. 1., Tbr. 10. t. 5., Tbr. 52. st. 3. te Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

18. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 16. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković