REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-3783/2023-4
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. R. d.d., P., kojeg zastupa opunomoćenik I. Đ., dipl. pravnik, zaposlenik tužitelja, protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Z., radi prigovora u postupku izlaganja na javni uvid, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 UsI- 2906/22-8 od 14. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 UsI-2906/22-8 od 14. srpnja 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 932-04/22-06/74, URBROJ: 541-11/2-22-2 od 29. studenoga 2022. i rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar D., KLASA: UP/I-932- 04/22-03/152, URBROJ: 541-30-02/8-22-2 od 1. srpnja 2022., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troška ovoga spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim se odbija njegov prigovor broj: 183, izjavljen u postupku izlaganja na javni uvid katastarskih podataka postojećeg katastarskog operata k.o. D. i podataka prikupljenih tehničkom reambulacijom za k.č. 452/1 k.o. D.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, osvrće se na ključne činjenice te iznosi kronologiju predmetnog postupka u kojem je dana 23. lipnja 2022. podnio prigovor na oblik i površinu predmetne nekretnine, jer su isti prethodno utvrđeni na temelju lokacijske dozvole koju je izdalo upravno tijelo Grada D. (građevna čestica objekta tzv. Gospodarskog centra na B. k. D.) pa naknadno proglašenje dijela već utvrđene građevne čestice nerazvrstanom cestom nije moguće niti je pravno dopušteno. Ističe da je tuženik najveći dio obrazloženja sveo na citiranje odredaba Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina i Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11.), a da pritom uopće nije dao valjane i obrazložene razloge niti se očitovao o žalbenim navodima iznesenim u žalbi tužitelja, čime je povrijeđena i odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Prvostupanjski sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela, uz obrazloženje da odgovaraju podacima preuzetima iz postojećeg katastra zemljišta, što je način utvrđivanja podataka u postupku tehničke reambulacije, te da tvrdnja da se radi o nerazvrstanoj cesti potječe od tijela koje o tome vodi službenu evidenciju pa isto predstavlja javnu ispravu. Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda tužitelj drži neosnovanim, štoviše, smatra da nema uporišta niti u pravnim propisima niti činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, a niti u postupku pred prvostupanjskim sudom. Da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno proizlazi i iz toga što je prvostupanjski sud prihvatio obrazloženje upravnih tijela prema kojem je k.č. 5097/1 evidentirana kao put u službenim evidencijama katastra od 1963., međutim, treba razlikovati česticu 5097/1 koja je u katastarskom operatu postojala do postupka obnove zemljišne knjige za k.o. D. – G. i česticu 5097/1 koja je formirana u postupku obnove zemljišne knjige. Prva čestica koja je postojala do postupka obnove je u katastru bila evidentirana kao put od 1963., ali novoformirana čestica 5097/1, u čiji sastav je sada ušlo više čestica u vlasništvu tužitelja među kojima i predmetna, nisu u katastru bile upisane kao put niti su u naravi činile put. Nadalje, ističe kako geodetski elaborat kojim je formirana k.č. 5097/1, koja je u ovom postupku upisana kao nerazvrstana cesta – ulica …, a u sklopu kojeg je tužitelju oduzet predmetni dio nekretnine, nije izrađen u skladu sa zakonom, podzakonskim propisima i uputama samog tuženika za izradu geodetskih elaborata evidentiranja cesta. Pritom tužitelj citira odredbe članka 131. Zakona o cestama i članka 37. Pravilnika o geodetskim elaboratima ("Narodne novine", broj 59/18. i 112/18.), zaključujući da u konkretnom slučaju geodetski elaborat ne sadrži niti jedan od dva propisana obvezna sastojka elaborata odgovarajuće odluke o razvrstavanju ceste i očitovanja upravitelja ceste, odnosno nositelja prava na cesti, u odgovarajućem zakonom propisanom obliku i sadržaju. Osporava i zakonitost Odluke o nerazvrstanim cestama na području Grada Dubrovnika, jer nije donesena temeljem valjane pravne osnove. Konačno, upire na povredu prava na pošteno suđenje (na raspravljanje pred sudom), iz razloga jer tuženik nije dao odgovor na tužbu, a niti je pristupio ročištu za raspravu, zbog čega rasprave zapravo nije ni bilo, čime je tuženik kao javnopravno tijelo postupio suprotno svojim obvezama i time uskratio tužitelju zajamčenu sudsku zaštitu protiv upravnog akta. Iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra da je osporenom presudom povrijeđen zakon na njegovu štetu, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i presudom riješiti ovu upravnu stvar.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), o čemu se ovdje ne radi, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.
8. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni dostatni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim, a iz kojih razloga posljedično proizlazi neosnovanost tužbenih prigovora na kojima tužitelj inzistira i u žalbi.
9. Pritom nije od utjecaja na zakonitost osporene presude okolnost što je prvostupanjski sud, odlučujući o tužbenom zahtjevu, prihvatio utvrđenja tuženika, kraj činjenice da je već tuženik dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio odbijajući žalbu tužitelja, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.
10. Tužitelj pak, osim što tvrdi da dio k.č. 452/1 k.o. D. koji je ušao u sastav novoformirane k.č. 5097/1 k.o. D. (nerazvrstana cesta Ulica …) nije predstavljao cestu izgrađenu/rekonstruiranu do dana stupanja na snagu Zakona o cestama (28. srpnja 2011.), takve tvrdnje ne dokazuje pravno relevantnim dokazima jer takav dokaz ne predstavlja izmjena i dopuna lokacijske dozvole od 9. prosinca 2016., koja je izdana za rekonstrukciju poslovno-uslužne građevine na novoformiranoj k.č. 1065/2 k.o. G. (k.č. 452/1 k.o. D.) temeljem propisa iz područja prostornog uređenja, a primjena kojih je, sukladno članku 133. stavku 3. Zakona o cestama, isključena kod evidentiranja nerazvrstanih cesta iz članka 131. stavka 1. i članka 132. stavka 1. istog Zakona.
11. Nije ostvarena bitna postupovna povreda ni iz razloga jer tuženik nije dao valjani odgovor na tužbu (samo kratki podnesak), a niti je po pozivu pristupio na raspravu, jer su to procesna prava koja svaka stranka može, ali i ne mora koristiti u svrhu zaštite svojih interesa. Stoga time što je ta prava tuženik propustio koristiti niti na koji način nisu povrijeđena prava tužitelja, pa tako ni pravo na pošteno suđenje na koje ukazuje u žalbi, ali ga pogrešno tumači.
12. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.), žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 16. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
