REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-775/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz C. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2765/2021-2 od 8. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-380/20-23 od 18. lipnja 2021., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2765/2021-2 od 8. ožujka 2022. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-380/20- 23 od 18. lipnja 2021. u pogledu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 5.500,00 kn od 15. prosinca 2017. (preko iznosa od 10.500,00 kn), te se u tom dijelu preinačuje i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-380/20-23 od 18. lipnja 2021. i sudi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 431,35 EUR (3.250,00 kn) tekuće od 1. rujna 2020. do isplate, te na iznos od 298,63 EUR (2.250,00 kn) tekuće od 4. svibnja 2021. do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. stopu zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje obavlja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate stopu zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

II. U preostalom dijelu revizija tuženika se odbija.

III. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak revizijskog postupka od 155,50 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 16.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2017. pa do isplate, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.972,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2021. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 100,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke za žalbom pobijani iznos preko dosuđenog iznosa od 10.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i preko dosuđenog iznosa parničnog troška od 3.000,00 kn, a drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je kao osnovana žalba tužitelja te je preinačena odluka o trošku sadržana u toč. I. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za dosuđenje parničnog troška u iznosu od 1.875,00 kn pa je tuženiku naloženo platiti tužitelju u roku 15 dana taj iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2021. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno u rješenju drugostupanjskog suda. U toč. II. drugostupanjskog rješenja naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak žalbe u iznosu od 625,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude sukladno navodima revizije.

4. Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4202/2022-2 od 3. studenoga 2022. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije zbog slijedećih pravnih pitanja:

"1. Da li se pitanje zastare u slučaju preinake/povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva, u odnosu na preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje samostalno na način da zastara u odnosu na preinačeni/povećani zahtjev počinje teći od dana kada je tužba preinačena tj. povećan tužbeni zahtjev ili je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare u odnosu na prvotno utuženi iznos naknade štete i preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva?

2. Je li u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, nakon zaključenja prethodnog postupka, s pozivom i na temelju Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.?

3. Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, da li od trenutka kada je isti postavljen u postupku ili od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva/tužbe, tj. i za period prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete, odnosno, može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?"

8. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 16.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a zbog štetnog događaja od 13. veljače 2020. kada je došlo do prometne nezgode u Zaboku i koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući svojim vozilom u alkoholiziranom stanju. Pritom su nižestupanjski sudovi naložili tuženiku i platež zakonske zatezne kamate tekuće od 15. prosinca 2017., odnosno od podnošenja zahtjeva za naknadu štete.

9. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 13. veljače 2020. potraživao na ime cjelokupne naknade štete prvotno iznos od 10.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2017., a zatim je prvu preinaku učinio podneskom od 1. rujna 2020. na način da je povećao tužbeni zahtjev na iznos od 15.500,00 kn. Podneskom od 15. veljače 2021. tužitelj je povukao dio preinačenog tužbenog zahtjeva na način da potražuje iznos od 13.750,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je konačno podneskom od 4. svibnja 2021. ponovno preinačio tužbeni zahtjev gdje je potraživao iznos od 16.100,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10. Nižestupanjski sudovi zauzeli su pravno shvaćanje da tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na cjelokupni iznos naknade štete, pa tako i na povećane iznose tijekom prvostupanjskog postupka jer da se ne radi o novim zahtjevima glede početka tijeka roka zastare u odnosu na početno postavljeni zahtjev jer je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka pa se istaknuti prigovor zastare kao i prigovor o tijeku zateznih kamata na povećani dio zahtjeva u konkretnom slučaju ukazuje neosnovanim.

11. Nižestupanjski sudovi također su zauzeli pravno shvaćanje da se tuženik ne može protiviti preinaci, odnosno povećanju postojećeg zahtjeva kada se isti poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela ovoga suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete.

12. U odnosu na pitanje zastare u slučaju preinake, odnosno povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da zastara u odnosu na tako povećani zahtjev nije nastupila jer se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Takvo pravno shvaćanje je u potpunosti u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda sa druge sjednice Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

13. Isto tako su pravilno nižestupanjski sudovi ocijenili da je dopuštena preinaka tužbe i nakon zaključenja prethodnog postupka ako je tužbeni zahtjev povećan na temelju Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete ovoga suda u kojem slučaju se radi o preinaci koju tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odluci ovoga suda broj Rev 389/2023-2 od 17. listopada 2023.

14. Stoga revizija tuženika nije osnovana u dijelu koji se odnosi na prva dva pravna pitanja zbog kojih je dopuštena i u odnosu na koja odgovor glasi:

"Pitanje zastare u slučaju preinake ili povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva, u odnosu na preinačeni ili povećani dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje se na način da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe, a kada je povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva proizašlo iz iste činjenične osnove.

Dopuštena je preinaka tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, pozivom i na temelju Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. ako tužitelj to nije mogao istaknuti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka."

15. Slijedom navedenog valjalo je u toč. II. izreke djelomično odbiti reviziju tuženika na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

16. Međutim, revizija tuženika osnovana je u odnosu na pravno pitanje tijeka zakonskih zateznih kamata na dio povišenog tužbenog zahtjeva. Naime, proizlazi da je tužitelj 1. rujna 2020. povisio tužbeni zahtjev za 3.250,00 kn ili 431,35 EUR, a 4. svibnja 2021. za daljnjih 2.150,00 kn ili 298,63 EUR. Ovaj sud je u nizu svojih odluka u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni, odnosno povišeni tužbeni zahtjev zauzeo pravno shvaćanje da zatezna kamata pripada tužitelju u takvom slučaju od dana kada je tužbeni zahtjev povišen (tako revizijski sud i u odlukama broj Rev 1303/22-2 od 31. siječnja 2023., Rev 1133/21-2 od 14. prosinca 2021. i Rev 389/2023-2 od 17. listopada 2023.).

17. Takvo pravno shvaćanje temelji se na tome da tuženik nije u obvezi plaćati zakonsku zateznu kamatu za iznose za koje uopće nije znao i nije mogao znati jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Kod toga je potrebno napomenuti da ovaj sud nije odstupio od tog pravnog shvaćanja, bez obzira na pravno shvaćanje u vezi tijeka zastare kod preinake tužbe i povećanja tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove.

18. Stoga je odgovor na treće postavljeno pravno pitanje slijedeći:

"Tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen u postupku, odnosno tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen povišeni dio tužbenog zahtjeva."

19. Obzirom na navedeno, valjalo je u toč. I. izreke na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske odluke u pogledu tijeka zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev tijekom postupka.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, te ovaj sud nije mijenjao odluku o troškovima nastalim u postupku iz razloga jer je u revizijskoj fazi postupka predmet spora bio neznatan iznos u vezi tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni i povišeni dio tužbenog zahtjeva tijekom postupka.

21. U odnosu na troškove revizijskog postupka, uključujući i postupak povodom prijedloga za dopuštenje revizije ovaj sud je na temelju Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) priznao tuženiku za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 112,5 bodova, a kako je tuženik zatražio iznos od 1.125,00 kn ili 149,31 EUR valjalo mu je priznati 1/3 tog iznosa ili 49,77 EUR obzirom na uspjeh u revizijskoj fazi postupka sa jednim pravnim pitanjem od tri pravna pitanja u odnosu na koje je dopuštena revizija. Nadalje, temeljem Tbr. 10. toč. 5. Tarife tuženiku je priznato 125 bodova za sastav revizije te je u tom dijelu osnovano potraživanje tuženika od 223,88 EUR računajući vrijednost boda prema Tbr. 50. od 2,00 EUR, a umanjeno na 1/3 obzirom na uspjeh s revizijom što iznosi 74,63 EUR ili sveukupno za postupak povodom prijedloga za dopuštenje revizije i revizije 124,40 EUR što s PDV-om od 25% iznosi 155,50 EUR. Zagreb, 16. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.