Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1137/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja Z. C. iz I., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. Ć., odvjetniku u I., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: … zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6691/2021-5 od 14. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6691/2021- 5 od 14. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja Z. C. za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 5.383,00 kn/714,45 EUR–a[1] , zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova isplatiti tužitelju Z. C. bruto iznos od 5.383,00 kn/714,45 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na sljedeće iznose:

- na iznos od 160,12 kn/21,25 EUR–a od 16. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 11,99 kn/1,59 EUR–a od 16. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 131,58 kn/17,46 EUR–a od 16. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 110,63 kn/14,68 EUR–a od 16. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 104,89 kn/13,92 EUR–a od 16. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 86,32 kn/11,46 EUR–a od 16. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 115,22 kn/15,29 EUR–a od 16. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 90,86 kn/12,06 EUR–a od 16. studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 101,13 kn/13,42 EUR–a od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 116,49 kn/15,46 EUR–a od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 113,59 kn/15,08 EUR–a od 16. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 65,10 kn/8,64 EUR–a od 16. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 140,26 kn/18,62 EUR–a od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 144,77 kn/19,21 EUR–a od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 30,11 kn/4,00 EUR–a od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 101,05 kn/13,41 EUR–a od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 174,92 kn/23,22 EUR–a od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 96,01 kn/12,74 EUR–a od 16. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 142,68 kn/18,94 EUR–a od 16. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 114,04 kn/15,14 EUR–a od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 58,41 kn/7,75 EUR–a od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 140,22 kn/18,61 EUR–a od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 113,68 kn/15,09 EUR–a od 16. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 74,86 kn/9,94 EUR–a od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 142,81 kn/18,95 EUR–a od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 90,95 kn/12,07 EUR–a od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 102,44 kn/13,60 EUR–a od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 94,00 kn/12,48 EUR–a od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 131,64 kn/17,47 EUR–a od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 102,16 kn/13,56 EUR–a od 16. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 116,64 kn/15,48 EUR–a od 16. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 39,36 kn/5,22 EUR–a od 16. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 147,91 kn/19,63 EUR–a od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 136,37 kn/18,10 EUR–a od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 127,03 kn/16,86 EUR–a od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 152,13 kn/20,19 EUR–a od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 8,33 kn/1,11 EUR–a od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 152,73 kn/20,27 EUR–a od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 135,92 kn/18,04 EUR–a od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 118,74 kn/15,76 EUR–a od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 111,63 kn/14,82 EUR–a od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 109,30 kn/14,51 EUR–a od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 137,12 kn/18,20 EUR–a od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 28,22 kn/3,75 EUR–a od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 149,07 kn/19,78 EUR–a od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 107,20 kn/14,23 EUR–a od 16. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 117,11 kn/15,54 EUR–a od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 111,97 kn/14,86 EUR–a od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 172,76 kn/22,93 EUR–a od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u S. poslovni broj Pr- 6691/2021-5 od 14. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju Z. C. bruto iznos od 21.146,83 kn/2.806,67 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova naknaditi tužitelju Z. C. trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 937,50 kn/124,43 EUR–a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja Z. C. za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 312,50 kn/41,48 EUR–a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom odlučeno sljedeće:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 21.146,83 kn (2.806,67 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 8 dana, dok je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 5.383,00 kn (714,45 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenom iznosu od 21.146,83 kn (2.806,67 EUR–a), odbijen kao neosnovan (točka I. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn (1.493,13 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 8 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 5.383,00 kn (714,45 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se njegov zahtjev u tome dijelu prihvati, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 EUR–a).

3. Protiv navedene presude, a kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 21.146,83 kn (2.806,67 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st.

1. ZPP–a, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te da se predmetna presuda u dijelu u kojem ju tuženica pobija potvrdi.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Žalba tuženice je neosnovana.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom (list 55-56 spisa) predanim na ročištu od 21. svibnja 2019. (list 46-47 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. M. G., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 11. ožujka 2019. (list 38-43 spisa), da mu tuženica na ime razlike plaće koja je nastala zbog neplaćenog rada u trajanju od 1 sata koji je tužitelj obavljao prije početka i nakon završetka svake smjene u razdoblju od 1. ožujka 2013. pa do 30. travnja 2017. (osim za ožujak 2014.), isplati bruto iznos od 26.529,34 kn (3.521,05 EUR–a) u smislu odredaba iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 89/12 i 89/12 – u daljnjem tekstu: KU 1) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16 i 123/16 – u daljnjem tekstu: KU 2), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od šesnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 21.330,00 kn (2.830,98 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate.

8. Prilikom ispitivanja predmetne presude u dijelu u kojem ju tužitelj i tuženica pobijaju te postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

9. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetne presude u dijelu u kojem ju tužitelj pobija počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, budući da su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama na kojima se ista u tome dijelu temelji.

10. Unatoč tome, ovaj drugostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica, a konkretno zapisnika o saslušanju svjedokinje M. K. i svjedoka K. B. na ročištu od 15. siječnja 2019. koje je održano tijekom postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem Pr-167/18 (list 26-27 spisa), zapisnika o saslušanju svjedokinje M. K. i svjedoka K. B. na ročištu od 15. siječnja 2019. koje je održano tijekom postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem Pr-241/18 (list 28-29 spisa), zapisnika o saslušanju svjedoka F. Č., svjedoka S. Š., svjedoka M. G. i svjedoka J. G. na ročištu od 20. lipnja 2018. koje je održano tijekom postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem Pr-157/18 (list 30-32 spisa), zapisnika o saslušanju svjedoka M. G. na ročištu od 10. siječnja 2019. koje je održano tijekom postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem Pr-245/18 (list 33-34 spisa), zapisnika o saslušanju svjedokinje M. K., svjedoka I. Z. i svjedoka M. V. na ročištu od 12. travnja 2018. koje je održano tijekom postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu vodio pod poslovnim brojem Pr-322/17 (list 35-36 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. oec. M. G., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 11. ožujka 2019. (list 38-43 spisa) te dopunskog usmenog očitovanja vještaka na ročištu od 9. rujna 2019. (list 58 spisa), kao i činjeničnih navoda tužitelja i tuženice iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbama iz čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP–a, otklonio počinjenu bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a te utvrdio u bitnom sljedeće:

- na temelju činjeničnih navoda tužitelja iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju, dakle od 1. ožujka 2013. pa do 30. travnja 2017., bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Postaji granične policije I. na radnom mjestu policijskog službenika i da je obavljao poslove kontrolora prelaska državne granice,

- da je tužitelju radno vrijeme bilo organizirano u turnusu, i to na način da je radio u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 sati, s time da je jedna smjena trajala od 7,00 sati pa do 19,00 sati (dnevna smjena), a druga smjena od 19,00 sati pa do 7,00 sati (noćna smjena),

- da je tužitelj po nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije i to u 6,30 sati kad mu je smjena počinjala u 7,00 sati, odnosno u 18,30 sati kada mu je smjena počinjala u 19,00 sati te da je odlazio s posla pola sata kasnije i to u 7,30 sati kada mu je smjena završavala u 7,00 sati, odnosno u 19,30 sati kada mu je smjena završavala u 19,00 sati,

- na temelju iskaza svjedokinje M. K. (voditeljice smjene graničnog prijelaza) i svjedoka K. B. (kontrolora prelaske državne granice):

- da na području Postaje granične policije I. postoje dva međunarodna granična prijelaza, i to V. D. i V. G. te tri pogranična prijelaza, i to J. M., S. i S.,

- da su policijski službenici za graničnu kontrolu u Postaji granične policije I. bili dužni javljati se u policijsku postaju 15 minuta prije početka smjene kako bi im voditelj smjene dao radne naloge i pregledao njihovu urednost, nakon čega su se iz postaje službenim vozilima vozili do graničnih prijelaza,

- da su samo voditelj smjene i policijski službenici koji su radili na pograničnim prijelazima J. M., S. i S. bili dužni nakon dolaska s graničnog prijelaza javljati se u policijsku postaju kako bi predali radne naloge i ključeve vozila, nakon čega su mogli otići kući,

- da bi policijski službenici koji se ne bi javili prije početka smjene ili po završetku smjene, a koji su to bili dužni učiniti, zbog toga pisali izvješća o razlozima nedolaska u postaju te disciplinski odgovarali,

- na temelju iskaza svjedoka F. Č. (voditelja smjene graničnog prijelaza), svjedoka S. Š. (voditelja smjene graničnog prijelaza), svjedoka M. G. (voditelja smjene graničnog prijelaza) i svjedoka J. G. (voditelja smjene graničnog prijelaza):

- da je policijskim službenicima za graničnu kontrolu u Postaji granične policije I. radno vrijeme organizirano u turnusu, i to na način da se radi u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 sati, s time da dnevna smjena traje od 7,00 sati pa do 19,00 sati, a noćna smjena od 19,00 sati pa do 7,00 sati,

- da su svi policijski službenici za graničnu kontrolu u Postaji granične policije I. do listopada 2013. bili dužni dolaziti u policijsku postaju pola sata prije početka smjene, a od listopada 2013. pa nadalje 15 minuta prije početka smjene, kako bi se izvršila prozivka od strane šefa smjene, prihvat smjene i preuzimanje službenog vozila, nakon čega su se iz policijske postaje službenim vozilima vozili do graničnih prijelaza,

- da su se svi policijski službenici, ovisno o tome o kojem je graničnom prijelazu bilo riječ, vraćali u policijsku postaju oko 19,15–19,20 sati (V. D.), 19,30– 19,35 sati (V. G.) ili oko 20,10–20,15 sati (S.–Slivno) kako bi šefu smjene predali radne naloge i službeno vozilo, nakon čega su mogli otići kući,

- da bi policijski službenici koji se ne bi javili prije početka smjene ili po završetku smjene zbog toga disciplinski odgovarali,

- da su svi policijski službenici za graničnu kontrolu u Postaji granične policije I. (pa tako i tužitelj) bili ujedno i voditelji smjene,

- na temelju iskaza svjedokinje M. K. (voditeljice smjene graničnog prijelaza), svjedoka I. Z. (voditelja smjene graničnog prijelaza) i M. V. (kontrolora prelaske državne granice):

- da je policijskim službenicima za graničnu kontrolu u Postaji granične policije I. radno vrijeme organizirano u turnusu, i to na način da se radi u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 sati, s time da dnevna smjena traje od 7,00 sati pa do 19,00 sati, a noćna smjena od 19,00 sati pa do 7,00 sati,

- da su svi policijski službenici za graničnu kontrolu u Postaji granične policije I. do listopada 2013. bili dužni dolaziti u policijsku postaju pola sata prije početka smjene, a od listopada 2013. pa nadalje 15 minuta prije početka smjene, kako bi se izvršila primopredaja smjene i zadužilo vozilo, oprema i naoružanje te da su se, ovisno o tome o kojem je graničnom prijelazu bilo riječ, vraćali u policijsku postaju oko 20,00–20,10 sati, nakon čega su mogli otići kući,

- na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 11. ožujka 2019. te njegovog dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 9. rujna 2019.:

- da je tužitelj odradio ukupno 594 sata duže od punog radnog vremena, odnosno smjena u utuženom razdoblju,

- da je vještak, sukladno prijedlogu tužitelja, izradio dvije varijante u pogledu visine tužiteljevog potraživanja,

- da je prva varijanta izrađena na način da su, nakon utvrđenja visine jednog bruto radnog sata (redoviti rad uvećan za minuli rad) u svakom mjesecu odrađenog povrh formalno propisanog radnog vremena za svaku smjenu, zbrojene vrijednosti obračuna tih sati za svaki mjesec u utuženom razdoblju,

- da prema prvoj varijanti visina tužiteljevog potraživanja iznosi 21.146,83 kn (2.806,67 EUR–a) bruto,

- da je druga varijanta izrađena na način da je, nakon izračuna vrijednosti prosječnog bruto radnog sata u svakom pojedinom mjesecu, taj iznos pomnožen s brojem odrađenih smjena (1 sat po smjeni) u svakom pojedinom utuženom mjesecu,

- da prema drugoj varijanti visina tužiteljevog potraživanja iznosi 26.529,34 kn (3.521,05 EUR–a) bruto.

11. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio predmetnu presudu kojom je pod točkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 21.146,83 kn (2.806,67 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 5.383,00 kn (714,45 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenom iznosu od 21.146,83 kn (2.806,67 EUR–a), odbijen kao neosnovan, obrazlažući svoju odluku u bitnom na sljedeći način:

- da prvostupanjski sud prihvaća prvu varijantu koju je vještak izradio u pogledu visine tužiteljevog potraživanja jer je ista izrađena pravilnom primjenom odredaba KU 1 i KU 2, slijedom čega isti sud smatra da tužitelju pripada naknadu za rad duži od redovnog radnog vremena kako je to vještak iskazao u prvoj varijanti, i to izračunom jednog bruto radnog sata (redoviti rad uvećan za minuli rad) u svakom mjesecu odrađenom povrh formalnog radnog vremena za svaku smjenu uvećan za rad u turnusu od 5 % te zbrojem vrijednosti obračuna tih sati za svaki mjesec u utuženom razdoblju,

- da je vještak izvršio obračun za 1 sat rada duže od redovnog radnog vremena prema evidenciji i podacima tuženice sukladno dostavljenoj dokumentaciji, odnosno evidenciji o odrađenim satima i ispravama za isplatu plaće, tako da je u cijelosti neosnovan prigovor tuženice na visinu tužbenog zahtjeva, kao i prigovor tužitelja na prvu varijantu koju je vještak izradio.

12.1. Nadalje, odredbom iz čl. 44. st. 1. KU 1 (koji je bio snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2013. pa do 31. srpnja 2013.), kao i odredbom iz čl. 44. st. 1. KU 2 (koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. kolovoza 2013. pa do 30. travnja 2017.), ugovoreno je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to za rad u turnusu 5%.

12.2. Sukladno odredbi iz čl. 44. st. 8. KU 1, kao i odredbi iz čl. 44. st. 8. KU 2, radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48.

12.3. Isto tako, odredbom iz čl. 84. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR/09) (koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2013. pa do 6. kolovoza 2014.), kao i odredbom iz čl. 92. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 – u daljnjem tekstu: ZR/14) (koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 7. kolovoza 2014. pa do 30. travnja 2017.), propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, a odredbom iz čl. 84. st. 3. ZR/09, kao i odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR/14, propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

13. S obzirom na to da je tužitelj u utuženom razdoblju po svakoj odrađenoj smjeni koja je trajala 12 sati obavljao još i 1 sat rada duže, a koji se sastojao u tome da je tužitelj, kao i svi ostali policijski službenici za graničnu kontrolu, bio dužan dolaziti u Postaju granične policije I. pola sata (do rujna 2013.), odnosno 15 minuta (od listopada 2013. pa nadalje) prije početka svake smjene kako bi se izvršila prozivka od strane šefa smjene te prihvat smjene i preuzimanje službenog vozila, nakon čega se iz policijske postaje službenim vozilom vozio do graničnog prijelaza, te se potom nakon završetka smjene, ovisno o tome o kojem je graničnom prijelazu bilo riječ, vraćao prvo u policijsku postaju kako bi šefu smjene predao radne naloge i službeno vozilo, nakon čega je mogao otići kući, tuženica je dužna tužitelju isplatiti razliku plaće koja obuhvaća sve sate rada koje je tužitelj odradio duže od svake smjene u utuženom razdoblju.

14. Ovdje valja istaknuti da je prilikom utvrđivanja visine razlike plaće koja tužitelju pripada, uvažavajući pritom pravno stajalište koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u rješenju poslovni broj Revd-3986/2021-2 od 29. rujna 2021. i rješenju poslovni broj Rev-184/2019-2 od 30. siječnja 2019., trebalo prihvatiti drugu varijantu koju je vještak izradio na način da je prvo izračunata vrijednosti prosječnog bruto radnog sata u svakom pojedinom mjesecu, nakon čega je taj iznos pomnožen s brojem odrađenih smjena (1 sat po smjeni) u svakom pojedinom utuženom mjesecu, a kako to tužitelj u svojim daljnjim žalbenim navodima pravilno ističe.

15.1. Prema tome, tužitelju na ime razlike plaće ne pripada samo bruto iznos od 21.146,83 kn (2.806,67 EUR–a) koji je utvrđen u prvoj varijanti, kako to prvostupanjski sud pogrešno zaključuje, već cjelokupni zatraženi bruto iznos od 26.529,34 kn (3.521,05 EUR–a) koji je utvrđen u drugoj varijanti, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 44. st. 1. i 8. KU 1, čl. 44. st. 1. i 8. KU 2, čl. 84. st. 1. i 3. ZR/09, čl. 92. st. 1. i 3. ZR/14 te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

15.2. Slijedom toga, tužitelju je na ime razlike plaće u utuženom razdoblju, osim bruto iznosa od 21.146,83 kn (2.806,67 EUR–a) koji mu je dosuđen predmetnom presudom, odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo dosuditi još i preostali zatraženi bruto iznos od 5.383,00 kn (714,45 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

16. Samim time, osnovani su u konačnici žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prilikom utvrđivanja iznosa razlike plaće koja mu pripada trebalo prihvatiti drugu varijantu koju je vještak izradio, dok su neosnovani žalbeni navodi tuženice, a u kojima ona u bitnom ističe da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao da je u utuženom razdoblju po svakoj odrađenoj smjeni koja je trajala 12 sati obavljao još i 1 sat rada duže, budući da su isti suprotni činjeničnom stanju koje je utvrđeno u ovom predmetu.

17. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke predmetne presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1., Tbr. 10. st. 1., Tbr. 28. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

18. Slijedom svega navedenog, unatoč tome što je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 373. t. 3. i čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

19. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 EUR–a), valja reći da tužitelj, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela predmetne presude iznosi 5.383,00 kn (714,45 EUR–a), kao i da je sa žalbom uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe u konačnom iznosu od 937,50 kn (124,43 EUR–a), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 312,50 kn (41,48 EUR–a) ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 1., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 16. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.