Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-500/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, predsjednice vijeća, Amande Snoj, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Josipa Grubišića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: …, koje zastupaju članovi Uprave G. J. i D. Š., a njih punomoćnici-odvjetnici u O. društvu G.&partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-279/2022-56 od 2. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-279/2022-56 od 2. svibnja 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da na ime naknade štete isplati tužiteljici iznos od 3.590,15 eura[1] /27.050,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2015. pa do isplate. Pod točkom II. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.856,92 eura/29.060,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. svibnja 2023. do isplate. Pod točkom III. odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinačiti na način kako je to predloženo u žalbi te odluči o troškovima postupka, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. Tužiteljica u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, uz zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu koji su posebno specificirani.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja koji se dogodio dana 25. svibnja 2015. u Z. kada je vozilo reg. br. … kojim je upravljala tužiteljica naletjelo na vozilo reg. br. … kojim je upravljao osiguranik tuženika, pri čemu je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

5. U donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, kao niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP na koje upire žalba jer su iz točke 30. obrazloženja prvostupanjske presude određeno i jasno navedeni razlozi iz kojih prvostupanjski sud smatra da nije nastupila zastara potraživanja za preinačeni povećani dio tužbenog zahtjeva, kao i razlozi iz kojih je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

6. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 190. i 191. ZPP time što je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe učinjenu nakon zaključenja prethodnog postupka (podneskom tužitelja od 8. svibnja 2020. – list 157 i 158 spisa), što će sve biti obrazloženo u nastavku obrazloženja ove presude.

7. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je među strankama nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, te da je tužiteljici s osnova štetnog događaja tuženik isplatio iznos od 12.000,00 kn na ime neimovinske štete i 150,00 kn s osnova materijalne štete.

8. Nadalje, zbog povrede u vidu istegnuća vratne kralježnice te oštećenja donjih polovica vidnog polja nastalih u prometnoj nezgodi i utvrđeni nalazima sudskih vještaka, tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska štete u smislu čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO), a nastala je i imovinska šteta jer joj je zbog zadobivenih povreda bila potrebna tuđa pomoć i njega, pa kako je tužiteljici u mirnom postupku već dosuđena naknada neimovinske štete od 12.000,00 kn te imovinske štete od 150,00 kn prvostupanjski sud imajući u vidu nalaze i mišljenja sudskih vještaka tužiteljici na ime pravične naknade zbog povrede prava osobnosti dosuđuje iznos od 3.590,15 eura/27.050,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana kada se tužiteljica sa zahtjevom obratila tuženiku odnosno od dana 21. srpnja 2015.

9. Naime, na temelju provedenog sudskomedicinskog vještačenja po dr.sc. M. U. utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila povredu u vidu trzajne ozljede vrata, da je kontinuirano provedeno liječenje te fizikalna terapija, a koje liječenje je završeno 19. veljače 2018., da su kod tužiteljice zaostale posljedice koje se manifestiraju u povremenim glavoboljama, vrtoglavici gotovo svakodnevno, bolovi u vratnoj kralježnici uz ograničenu pokretljivost vratne kralježnice, smanjenje GMS obje šake uz utrnulost šaka. Navedene trajne posljedice kod tužiteljice rezultiraju smanjenjem životne aktivnosti u omjeru od 5% i u tom će omjeru tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a ti napori se očituju u obavljanju poslova u prisilnom položaju glave i vrata, dizanju i nošenju težih predmeta. Također je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka utvrđeno da je tužiteljica trpila bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, te slabog intenziteta 60 dana, da je pretrpjela sekundarni strah jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 15 dana, te tzv. kasni strah u trajanju od 60 dana, a utvrđena je i potreba tuđe pomoći i njege tijekom 30 dana po 2 sata.

10. Pisanim nalazom i mišljenjem liječnika vještaka oftalmologa kao i usmenom dopunom tog nalaza (list 128-129 spisa, list 152 spisa, list 259-260 spisa), utvrđeno je oštećenje vidnog polja koje je nađeno 6 mjeseci od ozljeđivanja, a koje se manifestiralo u ispadima donjih polovica vidnog polja, što upućuje na vjerojatnost uzročno posljedične veze sa prometnom nezgodom obzirom da u osobnom zdravstvenom kartonu nisu pronađeni komorbiditeti koji bi bili odgovorni za ove ispade, a ti ispadi utvrđeni su višestrukim testiranjem vidnog polja. Iz nalaza i mišljenja vještaka oftalmologa od 16. listopada 2019. proizlazi da se ne može isključiti da zbog predmetne povrede zaostaju trajne posljedice. Dopunom nalaza i mišljenja (list 152 spisa), od 12. ožujka 2020., a temeljem otpusnog pisma D. bolnice K. za očne bolesti K. Z. od 15. studenog 2019., vještak je zaključio da utvrđena povreda ima trajne posljedice koje smanjuju opću i radnu sposobnost u opsegu od 10% odnosno umanjuju opću i radnu sposobnost tužiteljice (kako je to ispravljeno usmenim saslušanjem vještaka-list 859 spisa), dok je uzročnoposljedična veza klinički vjerojatna (kako je to navedeno u nalazu i mišljenju vještaka). Temeljem navedenih nalaza i mišljenja vještaka isti su dali objedinjenu ocjenu trajnih posljedica od 13% (zapisnik o glavnoj raspravi od 14. siječnja 2021. – list 182-185 spisa).

11. S obzirom na takve nalaze i mišljenja sudskih vještaka osnovano je tužiteljici dosuđena naknada štete za povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO).

12. Pored toga prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici dosudio naknadu za tuđu pomoć i njegu obzirom da je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka utvrđeno da je ista bila neophodna u trajanju od 60 sati te je i cijena radnog sata od 20,00 kn određena sukladno čl. 233. ZPP.

13. Uzimajući u obzir težinu ozljeda tužiteljice, intenzitet i trajanje bolova i straha, dob tužiteljice (rođena 1958.), zanimanje tužiteljice (građevinski tehničar), zatim trajanje posljedice navedenih ozljeda koje smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 13%, oblike manifestiranja trajnih posljedica navedene u iskazu tužiteljice, kao i cilj kojim pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pri tom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. posl.br. Su IV 47/20-5 prema kojem su iznosi orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koji se primjenjuju od dana njegovog prihvaćanja na sve postupke u tijeku i koje obvezuju ovaj sud sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), valja reći da je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno zaključio da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada upravo u dosuđenom iznosu zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2015. pa do isplate, sve sukladno odredbama čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO.

14. Kako orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračun pravične novčane naknade, jer treba cijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja, a koje je prvostupanjski sud imao u vidu, neosnovano žalitelj smatra da je za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti pravilnom primjenom orijentacijskih kriterija trebala biti odmjerena niža naknada.

15. Nadalje, pravilno je primijenjena odredba čl. 190. st. 3. ZPP kada je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjev, budući da je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka, pa nisu osnovani suprotni navodi žalbe.

16. Sud je dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako je to učinila tužiteljica u podnesku od 8. svibnja 2020. sukladno odredbi čl. 191. st. 3. ZPP, jer je tužiteljica tek nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem mogla urediti tužbeni zahtjev budući da su joj tek tada postale poznate odlučne činjenice (opseg štete).

17. Neosnovano žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije smio dopustiti preinaku tužbe jer se preinaka tužbe temelji na novoj činjenici utvrđenoj nalazom i mišljenjem liječnika vještaka oftalmologa datog u dopuni nalaza i mišljenja od 23. ožujka 2020. te s tim u vezi pozivanje tuženika na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su IV-148/18. Naime, na temelju liječničke dokumentacije priložene uz tužbu (list 35-36 spisa) i nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 22. listopada 2019. (list 128 i 129 spisa) utvrđeno je oštećenje vidnog polja u vidu obostranih ispada donjih polovica vidnog polja, i to 6 mjeseci od ozljeđivanja tužiteljice u prometnoj nezgodi. Suprotno žalbi, već je nalazom i mišljenjem vještaka od 22. listopada 2019. na temelju liječničke dokumentacije, priložene uz tužbu, vještak utvrdio vjerojatnost uzročnoposljedične veze s predmetnim ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi zbog činjenice da su višestrukim testiranjem vidnog polja poslije predmetne nesreće utvrđeni kongruentni ispadi donjih polovica vidnog polja, a u osobnom zdravstvenom kartonu nisu pronađeni komorbiditeti koji bi bili odgovorni za te ispade, te se sa sigurnošću ne može potvrditi niti isključiti da zaostaju trajne posljedice.

18. Stoga, kako je postojanje predmetne povrede utvrđeno 6 mjeseci nakon povrjeđivanja, te je dokumentacija o tome dostavljena uz tužbu, a vjerojatnost postojanja uzročnoposljedične veze, utvrđena je navedenim nalazom vještaka od 22. listopada 2019., neosnovano žalitelj smatra da je predmetna povreda i vjerojatnost postojanja uzročnoposljedične veze, utvrđena tek na temelju nove dokumentacije (otpusno pismo K. za očne bolesti K. Z.) i nalaza i mišljenja vještaka od 23. ožujka 2020.

19. To što je temeljem navedenog otpusnog pisma K. za očne bolesti K. Z. od 15. studenog 2019., sudski vještak oftalmolog utvrdio da uslijed povrede u vidu ispada donjih polovica kapaka zaostaju trajne posljedice, nije okolnost zbog koje bi ta povreda i postojanje uzročnoposljedične veze sa prometnom nezgodom predstavljala novu činjenicu jer je ta povreda utvrđena temeljem liječničke dokumentacije predane uz tužbu i temeljem te dokumentacije liječnik vještak je utvrdio i vjerojatnost postojanja uzročnoposljedične veze te povrede sa prometnom nezgodom, pa su stoga neosnovani i svi žalbeni navodi u tom pravcu.

20. Neosnovano tuženik prigovara zastari, a zbog toga što je tužiteljica s iste osnove na kojoj temelji tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, preinačila tužbeni zahtjev tako što je isti povisila. Radi se o zahtjevu za naknadu iste neimovinske štete koji je postavljen, kako je rečeno već u tužbi, pa zahtjev za isplatu više svote pravične naknade koja se radi naknade te iste štete traži, nije u zastari.

21. Pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanjem tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva. Ako je povećanje tužbenog zahtjeva došlo i do izmjene činjenične osnove zahtjeva u navedenoj mjeri, tada je za ocjenu prigovora zastare, u odnosu na dio zahtjeva na koji se odnosi preinačenje tužbe, bitan dan preinake tužbe. Na takav se slučaj odnosi primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev x 424/11-2 od 28. siječnja 2014. kojom su preinačene prethodne odluke uvažavanjem prigovora zastare zbog promjene činjeničnog kompleksa tužbenog zahtjeva.

22. Budući da u predmetnom postupku nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva već je zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem generičkog-novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, prekid zastare nastupio je podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Ovo stoga, jer je podnošenjem tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete, a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove.

23. Tužiteljica je podnošenjem tužbe unutar zastarnog roka od 3 godine, poduzela radnju ostvarenja svog objektivnog prava na naknadu nematerijalne štete te je time prekinula zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove. Tako je odlučeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev x 1196/11-2 od 4. travnja 2012. Navedenom je presudom odbijena revizija kao neosnovana u sudskom sporu za naknadu upravo nematerijalne štete, sa sljedećim zaključkom: "Podizanjem tužbe kojom zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade određenog vida štete visina koja se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelji ujedno poduzimaju radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi prekidaju zastarijevanje i u odnosu na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove".

24. U odnosu na posljednji žalbeni prigovor u vezi tijeka zatezne kamate, treba reći da je ovaj drugostupanjski sud na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanoj 9. srpnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje, prema kojem kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe (kod kojeg pravnog shvaćanja se ostalo i na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022.).

25. Dakle suprotno žalbenim navodima, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od podnošenja zahtjeva, jer je to sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) prema kojem u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prema tome u konkretnom slučaju tužiteljici je i na povišeni iznos naknade štete valjalo dosuditi pripadajuće zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 21. srpnja 2015.

26. Budući iz nalaza i mišljenja vještaka od 16. listopada 2019. proizlazi da kako je u predmetnom ozljeđivanju tužiteljica zadobila traumu glave i trzajnu ozljedu vratne kralježnice kakva može oštetiti vizualni sustav (list 129 spisa), to je oštećenje vidnog polja u vidu obostranih ispada donjih polovica vidnog polja, po redovnom tijeku bilo predvidivo, iako nije bilo verificirano prilikom podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, to sukladno čl. 12. st. 4. ZOOP zatezne kamate teku od podnošenja zahtjeva za isplatu štete tuženiku.

27. I žalbu tuženika protiv odluke o troškovima postupka valjalo je odbiti kao neosnovanu jer tužiteljici za poduzete radnje pripada nagrada u iznosu od 15,00 kn za bod sukladno Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: OT) u svezi čl. 2. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 126/22). Ove izmjene i dopune stupile su na snagu 5. studenog 2022. i primjenjuju se na ovaj postupak jer se vrijednost boda sukladno Tbr. 52/3 OT obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade odnosno kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

28. Slijedom navedenog primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

29. Kako tuženik sa žalbom nije uspio odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude, a budući je odgovor na žalbu bio nepotreban odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 16. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.