REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2872/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice A. K., D. M., OIB: ..., II-tužiteljice M. F., D., OIB: ..., III- tužitelja M. G., B., OIB: ..., IV-tužiteljice E. Č., B., OIB: ..., i V-tužiteljice J. P., B., OIB: ..., sve zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1239/2022-4 od 28. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-1050/2021-17 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 16. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Predlagatelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1239/2022-4 od 28. ožujka 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-1050/2021-17 od 27. svibnja 2022.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačili dva pravna pitanja za koja smatraju da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a kao razlog važnosti naznačili su različite odluke drugostupanjskih sudova.

3. U postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za isplatu naknade za nekretnine koje su izvlaštene u korist tuženika, a koji postupak je proveden 1992. od tijela Srpske oblasti Slavonije, Baranje i Zapadni Srijem.

4. Sud je u pobijanoj presudi ocijenio da je za potraživanje tužitelja nastupila zastara jer, u ovom slučaju, zastara počinje teći onog trenutka kada su tužitelji mogli postaviti zahtjev za naknadu odnosno kada je završena gradnja ceste na zemljištu tužitelja. Utvrđeno je da je gradnja ceste završena 1997., a postupak mirne reintegracije završen je 1998., a tužitelji su podnijeli tužbu 2013. stoga je protekao petogodišnji zastarni rok u kojem su tužitelji mogli potraživati naknadu za oduzeto zemljište na kojem je sagrađen dio državne ceste.

5. Izraženo shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu je sa shvaćanjem koje je izrazio ovaj sud na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske /2/24) održane 27. svibnja 2024. i koje glasi:

„Zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova.

Iznimno, u implementaciji sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-3062/2019 od 3. studenoga 2020., u okolnostima kada je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.“.

6. Budući da u postupku nije utvrđeno da postoje specifične okolnosti konkretnog slučaja zbog kojih zastara ne bi počela teći od trenutka izgradnje ceste i završetka radova, naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Stoga je valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP jer je ovaj sud ocijenio da nije riječ o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

Zagreb, 16. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.