Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-253/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur. u pravnoj stvari tužiteljice A. B. OIB:… iz R. B.i. H., K., zastupane po punomoćnici L. C., odvjetnici u R., protiv tuženika I. B. OIB:… iz R., zastupanog po punomoćnici V. R., odvjetnici u R., uz sudjelovanje mlt. E. B., OIB:…, zastupane po posebnoj skrbnici T. K., diplomiranoj pravnici, djelatnici Centra za posebno skrbništvo Dislocirana jedinica R., radi razvoda braka, roditeljskoj skrbi, stanovanju i održavanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja iz stavka II izreke presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-379/2021-41 od 12. prosinca 2023., dana 16. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, ukida se rješenje iz stavka II izreke presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-379/2021-41 od 12. prosinca 2023. i predmet se vraća istom sudu na daljnji postupak.
II Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavlja se za konačnu odluku.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.1. U stavku I izreke presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-379/2021-41 od 12. prosinca 2023. razveden je brak stranaka.
1.2. U stavku II izreke navedene odluke sud prvog stupnja proglasio se nenadležnim za postupanje u odnosu na roditeljsku odgovornost i u tom je dijelu tužba odbačena.
1.3. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak, kao u stavku III izreke navedene prvostupanjske presude.
2.1. Protiv rješenja iz stavka II izreke o nenadležnosti prvostupanjskog suda žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da povodom žalbe isto rješenje ukine, uz naknadu troška sastava žalbe.
2.2. Tužiteljica u odgovoru na žalbu smatra da je žalba neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4.1. Postupak u predmetnoj pravnoj stvari započeo je 9. travnja 2021. sporazumnim zahtjevom za razvod braka, od kojeg su stranke odustale te je po obustavi izvanparničnog postupka rješenjem posl. br. R1 Ob-261/2021-9 postupak nastavljen po tužbi za razvod braka, uz zahtjev svake od stranka za donošenje odluke da zajedničko dijete rođeno 14. srpnja 2019. stanuje s njim uz održavanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje i uz doprinos tog roditelja u uzdržavanju, pri čemu tužiteljica zahtijeva da sud odredi njezino samostalno izvršavanje roditeljske skrbi a tuženik da roditeljska skrb bude zajednička.
4.2. Kao što je navedeno, prvostupanjski je sud u stavku I izreke predmetne presude posl. br. P Ob-379/2021-41 razveo brak stranaka, koju odluku stranke žalbom ne osporavaju.
4.3. U rješenju kojim se sud prvog stupnja po službenoj dužnosti proglašava nenadležnim za postupanje u odnosu na roditeljsku odgovornost i u tom dijelu odbacuje tužbu ostvaren je žalbeni pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, Zakona o parničnom postupku
6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) na koju ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ).
5.1. Pri donošenju odluke o nenadležnosti za postupanje u odnosu na roditeljsku odgovornost i o odbačaju tužbe u tom dijelu prvostupanjski se sud pozvao na Uredbu Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenog 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/200 izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima povezanim s roditeljskom odgovornošću (Službeni list EU br. 46, str. 22; dalje Uredba 2201/2003).
5.2. Iz odredbe mjerodavne za nadležnost iz čl. 50. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17 i čl. 67/23, dalje: ZMPP) slijedi da se nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima roditeljske skrbi određuje prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EU) br. 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinaka) (Službeni list EU br. 178; str. 1-115, dalje: Uredba 2019/1111) i Haškoj konvenciji od 19. listopada 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece ("Narodne novine, Međunarodni ugovori 5/09., dalje: Haška konvencija o nadležnosti iz 1996.).
5.3. Odredbom o općoj nadležnosti iz čl. 7. st. 1. Uredbe 2019/1111 na koju upućuje čl. 50. ZMPP propisano je da su u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću nadležni sudovi uobičajenog boravišta djeteta u trenutku pokretanja postupka, s tim da je ta nadležnost podložna promjeni ukoliko su ostvarene pretpostavke iz čl. 8.-10.
6.1. U vrijeme pokretanja postupka stranke su s djetetom boravile na području nadležnosti prvostupanjskog suda - u R., …, na kojoj adresi dijete i dalje ima prebivalište u Republici Hrvatskoj te su svi državljani Republike Hrvatske.
6.2. U tijeku trajanja postupka, u podnesku od 8. veljače 2023. tužiteljica izvješćuje kako je dana 1 veljače 2023. s djetetom preselila u R. B.i.H., dostavljajući uvjerenje o djetetovom državljanstvu te države i o podnesenom zahtjevu za promjenu djetetovog prebivališta na adresu u K., ...
6.3. Na ročištu od 1. ožujka 2023. tuženik ističe kako on nije bio suglasan s preseljenjem zajedničkog djeteta u drugu državu, iz kojeg je razloga pokrenuo postupak za vraćanje djeteta iz R. B.i.H. u R. H. temeljem odredbi Haške konvencije od 25. listopada 1980. o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece ("Službeni list SFRJ" Međunarodni ugovori, 7/91; daje Haška konvencija o otmici djece iz 1980.) koju je R. B.i.H. preuzela notifikacijom ugovora o sukcesiji bivše SFRJ. Nadležno tijelo Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike R. H. je u odgovoru sudu KLASA:552-07/23-04/5 URBROJ:524-08-03-03/5- 23-9 od 22. ožujka 2023. izvijestilo je kako je tuženikov uredan zahtjev za vraćanje djeteta po odredbama Haške konvencije o otmici djece iz 1980. proslijeđen na daljnje postupanje središnjem tijelu R. B.i.H.
6.4. Općinski sud u Kiseljaku je u odluci br. 49 0 V 065374 23 v od 10. srpnja 2023. utvrdio da je odvođenje djeteta bez pisane suglasnosti oca suprotno mjerodavnom pravu iz čl. 100. ObZ i kao takvo protupravno s elementima otmice djeteta. Međutim, navedeni je sud procijenio kako vraćanje nije u djetetovom interesu i stoga je tuženikov zahtjev za vraćanje djeteta u R. H. odbio, naglašavajući da se time o bilo kojem pitanju roditeljske odgovornosti ne odlučuje meritorno. Tuženikova žalba je odbijena i rješenje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku od 29. kolovoza 2023.
6.5. Kao što je iz navedene odluke suda u R. B.i.H. razvidno, ona je odraz primjene odredbi vezanih za postupak povodom zahtjeva za vraćanje nezakonito odvedenog djeteta i kao takva se ne smatra meritornom odlukom o bilo kojem pitanju roditeljske odgovornosti, sukladno čl. 19. Haške konvencije o otmici djece iz 1980.
7.1. Slijedom navedenog a s obzirom da se ne radi o ustaljivanju nadležnosti u vezi prava na kontakt (čl. 8. Uredbe 2019/1111) ni o izboru suda (čl. 10. Uredbe 2019/111), za odluku o nadležnosti u slučaju protupravnog odvođenja djeteta kao što je to ovdje slučaj, mjerodavna je odredbe čl. 9. Uredbe 2019/1111 po kojoj će prvostupanjski sud kao sud na čijem je području dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije nezakonitog odvođenja, zadržati svoju nadležnost sve dok dijete ne dobije uobičajeno boravište u drugoj državi i ako se ujedno ostvarila koja od dviju popisanih pretpostavki a te su:
(a) svaka osoba, ustanova ili drugo tijelo s pravom na skrb ne pristane na odvođenje ili zadržavanje; ili
(b) dijete u toj drugoj državi članici ne boravi najmanje godinu dana nakon što je osoba, ustanova ili drugo tijelo s pravom na skrb saznalo ili trebalo saznati gdje se dijete nalazi, a dijete se smjestilo u novoj sredini, s tim da se uz ovu pretpostavku veže i ostvarenje jednog od uvjeta propisanih odredbom čl. 9.b) i., ii., iii., iv. i v. 7.2. Pretpostavke iz čl. 9.a) Uredbe 2019/1111 nisu ostvarene jer se tuženik kao roditelj izričito protivio odvođenju iz R. H. u R. B.i.H., dakle ne može se smatrati da je pristao na odvođenje djeteta.
7.3. Ne radi se ni o tome da bi dijete u R. B.i.H. boravilo dulje od godine dana nakon što je tuženik za to saznao. Naime, tuženik je odmah po saznanju u veljači 2023. podnio zahtjev za vraćanje djeteta temeljem odredbi Haške konvencije o otmici djece iz 1980. Ako se za računanje početka roka od godine dana od tuženikovog saznanja uzme i najudaljeniji datum 1. veljače 2023., slijedi da do oglašavanja prvostupanjskog suda nenadležnim kao što je to učinjeno u osporenom rješenju posl. br. P Ob-379/2021-41 od 12. prosinca 2023. nije protekao rok od godine dana od saznanja za odvođenje u R. B.i.H.
7.4. U navedenim okolnostima predmetnog slučaja proizlazi da nije ostvaren osnovni uvjet dovoljno dugog boravka djeteta u državi u koju je protupravno odvedeno iz čl. 9.a) Uredbe 2019/1111, tako da nema mjesta razmatranju je li zadovoljen koji od daljnjih kumulativnih uvjeta iz čl. 10. b) i, ii, iii i iv iste Uredbe.
7.5. Naprotiv, u predmetnom se slučaju, u kojem pretpostavka iz čl. 100. st. 2. ObZ nije ispunjena jer tužiteljica za promjenu djetetovog prebivališta odnosno boravišta nije pribavila pisanu suglasnost tuženika - oca kao drugog roditelja a ni suglasnost centra za socijalnu skrb (čl. 100. st. 3 i 4. ObZ) niti odluku suda (čl. 100. st. 5. ObZ), ne može se smatrati da je došlo do promjene djetetovog uobičajenog boravišta kojeg ono ima u Republici Hrvatskoj.
7.6. Ovdje valja ukazati da je svrha navedenog pravnog uređenja protupravnog odvođenja, isto kao u Haškoj konvenciji o otmici djece iz 1980., odvratiti moguće počinitelje od protupravnog odvođenja djece u drugu državu time što im se uskraćuje korist koju bi u meritornom odlučivanju o roditeljskoj odgovornosti mogli ostvariti prijenosom nadležnosti. Ovo stoga što se onoj stranci koja je protupravno odvela dijete u drugu državu uskraćuje korist koju bi takvom manipulacijom mogla ostvariti time što joj se bitno ograničava mogućnost prijenosa nadležnosti na državu u koju je dijete nezakonito odvela.
8. Slijedom navedenog i uz odgovarajuću primjenu mjerodavne odredbe o općoj nadležnosti iz čl. 7. Uredbe 2019/1111 vezano za čl. 50. ZMPP prvostupanjski bi sud bio nadležan u predmetnoj stvari povezanoj s roditeljskom odgovornošću prema uobičajeno boravište u R. H. u trenutku pokretanja postupka. djetetu koje ima
Nadležnost prvostupanjskog suda ne bi bila podložna promjeni jer za primjenu čl. 9. b) Uredbe 2019/1111, kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja, nisu ostvarene pretpostavke a tako ni za primjenu čl. 16. st. 3. ZPP.
9. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 3 ZPP u vezi čl. 346. ObZ odlučeno kao u stavku I izreke.
10. Primjenom čl. 166. st. 3. ZPP je odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavljena za konačnu odluku, kao u stavku II izreke.
11. U stavku III izreke odlučeno je o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao radnje koja nije nužna za postupak, primjenom čl. 155. st. 1. ZPP.
12. Prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom i u daljnjem postupku odlučiti o preostalim zahtjevima, u skladu s čl. 413. st. 1. toč. 1 ObZ.
U Zagrebu 16. srpnja 2024.
S u d a c:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur, v.r.
