REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-653/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET, Zagreb, Horvatovac 102, OIB 28163265527, kojeg zastupa punomoćnica Ana Hlupić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB 49508397045, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-153/2023-12 od 29. prosinca 2023., 15. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-153/2023-12 od 29. prosinca 2023. u točki I. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-153/2023-12 od 29. prosinca 2023. naloženo je tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 2.025,88 eura / 15.263,99 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 53,09 eura od 20. travnja 2021., a na iznos od 1.972,79 eura od 22. lipnja 2021. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 846,84 eura / 6.380,52 kuna sa zateznim kamatama od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 13,51 eura / 101,79 kuna sa zateznim kamatama od 22. lipnja 2021. do isplate i dio zahtjeva za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (točka II. izreke).
2. Tuženik je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu pobijajući je u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i njemu naloženo da tužitelju nadoknadi parnične troškove zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. Zakona o parničnom postupku, zato što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i to zbog toga što su razlozi presude proturječni odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi. U prilog tome navodi dio sadržaja obrazloženja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-950/2021 od 14. rujna 2021. i tvrdi kako je tijekom postupka istaknuo da nije sporno da je Vlada Republike Hrvatske 22. listopada 2010 sklopila s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, kojim je, pored ostalog, utvrđeno pravo zaposlenika na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada u slučaju izloženosti izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, ali da je iz presude Općinskog radnog suda poslovni broj Pr-802/2019 od 12. prosinca 2019. na kojoj se zasniva tužbeni zahtjev razvidno da se tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje od svibnja 2014. do veljače 2015. godine za koje je tužitelj izvršio isplatu svome zaposleniku Gordani Ljevar. Smatra da za to razdoblje tužitelj nije bio dužan plati traženu naknadu jer je 27. prosinca 2013. otkazan kolektivni ugovor s otkaznim rokom od tri mjeseca, pa nakon 27. ožujka 2014. više nije bilo osnove za isplatu razlike dodataka na plaću po osnovi rada u posebnim uvjetima rada, a slijedom toga ni tuženik nije dužan podmirivati tužitelju ono što je on isplaćivao svom zaposleniku po toj osnovi. Budući da se o odlučnoj činjenici vremena važenja Kolektivnog ugovora vodi spor i da o tom pitanju sud još nije odnio odluku smatra da je postupak trebalo prekinuti jer ta odluka predstavljala prethodno pitanje. Dalje u žalbi, žalitelj navodi sadržaj odredaba članaka 8., 219. stavka 1. i članka 221.a Zakona o parničnom postupku, potom osporava odluku o troškovima postupka tvrdeći da nije pravilna po osnovi i visini. Predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da su žalbeni navodi neosnovani i promašeni, pa predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude.
Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog umanjenja tužiteljeve imovine. Riječ je o novčanom iznosu koji je tužitelj platio svojem zaposleniku Gordani Ljevar na temelju pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-802/2019 od 12. prosinca 2019.
7. Takav tužbeni zahtjev tužitelj zasniva na tvrdnji da tuženik nije u državnom proračunu osigurao sredstva za dodatak na plaću za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti za tužiteljeve zaposlenike, iako je Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje priznao pravo na taj dodatak i obvezao tužitelja da ga isplati svojim zaposlenicima.
8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je Vlada Republike Hrvatske sklopila Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja 22. listopada 2010., te tako obvezala tužitelja kao poslodavca da svojim zaposlenicima isplati naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i zbog toga je tuženik trebao tužitelju doznačiti novčana sredstva koja su potrebna za isplatu tog dodatka, a budući da to nije učinio, tužitelju je prisilnom naplatom novčanih iznosa na temelju pravomoćne presude, nastala materijalna šteta umanjenjem njegove imovine, a što je uzrokovano upravo propustom tuženika kao štetnika da tužitelju doznači novčana sredstva potrebna za isplatu tog dodatka djelatniku tužitelja. Prigovor zastare prvostupanjski sud je odbio ocijenivši da je šteta tužitelju nastala 19. travnja 2021. odnosno 21. lipnja 2021. isplatom dugovanog iznosa, pa prije pokretanja ovoga postupka nije protekao zastarni rok iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Stoga je pozivom na odredbe članaka 1045. i 1046. ZOO-a u odnosu na glavni dug, te članka 1086. ZOO-a u odnosu na dospijeće tražbine za naknadu štete i članka 29. stavka 2. ZOO-a o visini stope zatezne kamate, tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan u cijelosti.
9. Žalitelj u žalbi nije naveo koja je bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena donošenjem pobijane presude, jer se pozvao samo na članak 354. ZPP-a, naveo djelomičan sadržaj stavka 2. točke 11. tog članka, a potom se pozvao i na odredbe članaka 8., 219. stavka 1. i 221.a ZPP-a.
10. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a nije učinjena jer presuda nema nikakvih nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije učinjena ni neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. S druge strane, riječ je o sporu male vrijednosti jer tužbeni zahtjev ne prelazi iznos od 6.630,00 eura, a u tim sporovima presuda ili rješenje kojim se završava spor može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Dakle, presuda se ne može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, pa u ovom žalbenom postupku nije ispitivano je li prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članaka 8., 219. stavka 1. i 221.a ZPP-a i kako je to utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
12. Presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ni taj žalbeni razlog nije razmatran u ovom postupku.
13. Iz sadržaja žalbe razvidno je kako žalitelj ne osporava zaključke prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nego se samo poziva na okolnost da je u razdoblju u kojem je tužitelj isplaćivao naknadu svom djelatniku predmetni Kolektivni ugovor bio otkazan, te da je u tijeku spor o valjanosti odluke o otkazu.
14. Iz podataka u spisu razvidno je kako se do zaključenja glavne rasprave tuženik pozivao upravo na tu okolnost da je Kolektivni ugovor otkazan, a takav prigovor prvostupanjski sud je otklonio pozivom na činjenicu da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/2014 od 29. siječnja 2018. utvrđeno da je odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. nezakonita i nedopuštena. Žalitelj se tek u žalbi poziva na okolnost da se o odlučnoj činjenici važenja Kolektivnog ugovora još vodi spor i da je zato trebalo prekinuti ovaj postupak jer bi odluka u toj pravnoj stvari predstavljala prethodno pitanje za ovu parnicu. Ovome valja dodati da u prilog tome žalitelj ni u žalbi nije naveo nikakve podatke o postupku koji je po njegovim tvrdnjama u tijeku, iako tvrdi da bitno utječe na ovaj postupak.
15. Neovisno o tome, odluka o pitanju važenja Kolektivnog ugovora nije prethodno pitanje i o njemu ne ovisi odluka suda u ovoj pravnoj stvari. To pitanje je eventualno bilo bitno za odluku o sporu koji se vodio povodom tužbe tužiteljevog djelatnika protiv tužitelja, u svojstvu tuženika, radi isplate naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada na temelju Kolektivnog ugovora. S obzirom na to da je o tome zahtjevu donesena pravomoćna sudska odluka na temelju koje je tužitelj bio dužan platiti takvu naknadu svom djelatniku i da je tuženik bio obaviješten o toj parnici u skladu s odredbom članka 211. ZPP-a, tuženik se više ne može u ovom postupku pozivati na prestanak važenja Kolektivnog ugovora.
16. Na utvrđene činjenice o postojanju i visini obveze naknade štete prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
17. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako tuženik nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna u dijelu kojim je zahtjev tužitelja za naknadu troškova priznat i tuženiku naloženo da mu nadoknadi parnične troškove. Stoga je ta odluka potvrđena bez ispitivanja, po službenoj dužnosti, je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a koja se s obzirom na dan pokretanja ovoga postupka i stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari.
18. Kako ne postoje dopušteni žalbeni razlozi zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer prema ocijeni ovog suda troškovi za sastav odgovora na tuženikovu žalbu, nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 15. srpnja 2024.
Sudac
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-3086a-2c921
Kontrolni broj: 05be0-37f31-06a79
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
