Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-188/2023-13

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja BOSNIĆ d.o.o., OIB 25825171166, Žrnovnica, Rakite 27, kojeg zastupa Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, Put Mostina 8, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa Ilija Krivić i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete ( 53,15 EUR / 400,44 kn), dana 15. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 53,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 19. rujna 2020. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 19. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 874,96 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je tužitelj 15. srpnja 2021. podnio ovom sudu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 400,44 kn u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-455/2021, tužitelj je naveo da se 16. srpnja 2020. dogodio štetni događaj kojom prigodom je oštećeno vozilo marke VW, broj šasije: WVWZZZ3CZGP022683, registarskih oznaka ST 6168-R u vlasništvu Ana Marije Lešić. Po učinjenom izvidu štete predmetno vozilo da je popravljeno u autokući BOSNIĆ d.o.o., ovlaštenom Škoda i VW servisu te da je Ana Mariji Lešić ispostavljen račun br. 2179/11561/3 u iznosu od 9.400,44 kn. Ana Marija Lešić, kao cedent i tužitelj BOSNIĆ d.o.o., kao cesionar, da su 18. rujna 2020. sklopili Ugovor o cesiji 03/2020, kojim je cedent svoje potraživanje prema cesusu, ovdje tuženiku, prenio na cesionara Bosnić d.o.o. Tuženik da je po tom računu isplatio iznos od 9.000,00 kn, koji iznos nije dovoljan da šteta u cijelosti bude podmirena obzirom da je račun popravka iznosio 9.400,44 kn. Tužitelj se, nadalje, odštetnim zahtjevom 29.1.2021. obratio tuženiku za isplatu iznosa od 400,44 kn, ali da je tuženik zahtjev tužitelja odbacio svojom odlukom od 5.2.2021. Stoga je tužitelj predlažio sudu da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 440,44 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. rujna 2020. do isplate.

2. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu: prometnu dozvolu, izvid štete broj 201810511043/2, račun broj 2179/11561/3, ugovor o cesiji broj 03/2020, Obavijest cesusu o sklopljenom ugovoru o cesiji, e-mail potvrdu o poslanoj obavijesti o ustupu tražbine, izvadak po transakcijskom računu od 15. rujna 2020., odštetni zahtjev od 28. siječnja 2021., e-mail potvrdu o poslanom odštetnom zahtjevu, dopis tuženika od 5.2.2021. i dopis Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA-e). Tužitelj je predložio je da sud obveže tuženika da dostavi cjelokupni spis kojeg je vodio povodom ovog štetnog događaja te da službenim putem zatraži potvrdu / zapisnik o očevidu, fotoelaborat i skicu mjesta nezgode prema broju potvrde, da provede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka Ana Marije Lešić, kao i da izvede dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike i visine štete te očevid. 3. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao činjenicu da se 16. srpnja 2020. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ST 680-UT, za koje vozilo je vlasnik u trenutku nezgode, imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog uništenja ili oštećenja stvari. Dakle, tuženik nije osporavao pasivnu legitimaciju, niti nastanak štetnog događaja, potvrdio je da je isplatio iznos od 9.000,00 kn prije podnošenja tužbe, kao i što je potvrdio da je Bosnić d.o.o. ovlašteni serviser vozila marke VW. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj prema tuženiku nema dospjelu tražbinu te je osporio visinu tužbenog zahtjeva, troškove popravka vozila, posebno rukorada prikazanih po Bosnić d.o.o., koje društvo da ima cjenik radova i dijelova koji je znatno skuplji od drugih ovlaštenih servisa, pa je tuženik postupajući pažnjom dobrog stručnjaka pribavio ponude drugih ovlaštenih servisera te je dostavio ponudu za popravak vozila ovlaštenog servisera EURO DAUS d.d. od 31. srpnja 2020. na koji način da je oštećenici omogućeno izvršiti popravak vozila jednake kvalitete uz manji trošak. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio zatraženi početak zateznih kamata, predlažući da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj je u očitovanju na odgovor na tužbu u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije istakao kako između stranaka nije sporno da je tuženik po štetnom događaju od 16. srpnja 2020. bio u obvezi prema Ana Mariji Lešić te da je isplatio iznos od 9.000,00 kn, ali da nije isplatio preostali iznos od 400,44 kn pa da su oštećenica u štetnom događaju, Ana Marija Lešić i tužitelj 18. rujna 2020., nakon što je ista popravila vozilo u servisu tužitelja, sklopili ugovor o cesiji 03/2020 kojim je Ana Marija Lešić na tužitelja, prenijela svoje potraživanje, nepodmirenu obvezu tuženika u iznosu od 400,44 kn, što je u skladu s odredbom članka 80. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na prigovor tuženika da su cijene tužitelja više od drugih ovlaštenih servisa tužitelj je istakao da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati popravak te da oštećena osoba može slobodno izabrati kod koga će popraviti vozilo te da može na temelju računa kojeg mu je izdao ovlašteni serviser zahtijevati naknadu štete iz osiguranja, sve sukladno očitovanju iz dopisa HANFE.

5. Sud je nakon provedenog postupka, pregledom priložene dokumentacije i očitovanja stranaka, presudom poslovni broj P-455/2021-10 od 17. ožujka 2022. u cijelosti odbio tužiteljev zahtjev jer da tužitelj nije dokazao da je zamjenske dijelove zaračunao prema odobrenom izvidu štete, odnosno da je tužitelj trebao dokazati visinu tužbenog zahtjeva vještačenjem po vještaku prometne struke koji bi dao odgovore na pitanja jesu li pravilno zaračunati troškovi popravka predmetnog vozila te je naložio tužitelju isplatiti tuženiku troškove postupka u iznosu od 625,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

6. Povodom tužiteljeve žalbe, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-2054/2022-2 od 30. siječnja 2023. ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio na ponovno suđenje s time da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem kao i da se u konačnoj odluci odluči o troškovima žalbenog postupka. U obrazloženju je drugostupanjski sud istakao da je tužitelj aktivno legitimiran jer je moguće ustupiti i buduću tražbinu kao i da je tužitelj u žalbi osnovano istakao da su razlozi izneseni u prvostupanjskoj presudi da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza (prometno vještačenje) u suprotnosti sa stanjem u spisu te je naveo da sud u ponovljenom postupku usporedi tužiteljev račun sa stranice 8. spisa s neobvezujućom ponudom koju je pribavio tuženik a nalazi se na stranici 28. spisa te da po potrebi utvrdi uobičajene cijene ovlaštenih servisa, cijene dijelova i usporedi odstupaju li bitno tužiteljeve cijene u odnosu na druge ovlaštene servise te utvrditi cjenike tužitelja u vrijeme popravka vozila i je li sporni račun u skladu s tužiteljevim cjenikom i izvidom štete. Drugostupanjski sud je napomenuo da oštećenik ima pravo izabrati ovlašteni servis u kojem će popraviti svoje vozilo kao i da tuženik nije ovlašten ovlaštenom serviseru diktirati cijenu rada budući da je svaki poduzetnik slobodan formirati svoju cijenu rada.

7. Sukladno Sudskom poslovniku spisu je dodijeljen novi poslovni broj

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 53,15 EUR / 400,44 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. rujna 2020. do isplate, koji iznos tužitelj potražuje kao cesionar temeljem Ugovora o cesiji 03/2020 kojeg je tužitelj 18. rujna 2020. sklopio sa cedentom Ana Marijom Lešić (oštećenicom u štetnom događaju od 16. srpnja 2020., kojim ugovorom je tužitelju ustupljena tražbina štete koja je nastala kao posljedica prometne nezgode koja je prouzročena krivnjom osiguranika tuženika.

9. S obzirom da je potraživanje tužitelja zahtjev za naknadu štete u iznosu od 53,15 EUR / 400,44 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, to se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a).

10. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: prometnu dozvolu Ana Marije Lešić (stranice 5.-6. spisa), izvid štete broj 201810511043/2 (stranica 7. spisa), račun broj 2179/11561/3 od 18. rujna 2020. (stranica 8. spisa), Ugovor o cesiji 03/2020 zaključen između Ana Marije Lešić kao cedenta, Euroherc osiguranja d.d. kao cesusa i Bosnić d.o.o. kao cesionara od 18. rujna 2020. (stranica 9. spisa), Obavijest tuženiku o sklopljenom Ugovoru o cesiji od 7. listopada 2020. (stranica 10. spisa), e-mail potvrda o poslanoj obavijesti o ustupu tražbine (stranica 11. spisa), izvadak po transakcijskom računu od 15. rujna 2020. (stranica 12. spisa), odštetni zahtjev od 28. siječnja 2021. (stranice 13. i 14. spisa), e-mail potvrdu o poslanom odštetnom zahtjevu (stranica 15. spisa), e-mail dopis tuženika od 5.2.2021. (stranica 16. spisa), dopis Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA-e) (stranica 17. spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju od 15.9.2020. (stranica 27. spisa), neobvezujuća ponuda EURO DAUS d.d. od 31. srpnja 2020. (stranica 28. spisa), Dopis tuženika od 5. veljače 2021. kojim potvrđuje primitak ugovora o cesiji uz izvid štete (stranice 29. i 30. spisa) te je proveden dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet Marinu Žuniću, dipl. ing., radi utvrđivanja visine štete (stanice 116.-120. spisa).

11. Između stranaka nije sporno:

- da je 16. srpnja 2020. došlo do prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika, u kojoj nezgodi je oštećeno vozilo u vlasništvu Ana Marije Lešić, marke VW, broj šasije: WVWZZZ3CZGP022683, registarskih oznaka ST-6168-R;

- da je oštećenica Ana Marija Lešić predmetno vozilo popravila u ovlaštenom servisu za VW vozila, tužitelja Bosnić d.o.o.;

- da je tužitelj oštećenici za izvršene radove popravka vozila ispostavio račun broj 2179/11561/3 od 18. rujna 2020. na iznos od 9.400,44 kn;

- da je tuženik oštećenici Ana Mariji Lešić dana 15.9.2020. isplatio štetu u iznosu od 9.000,00 kn te da je po računu tužitelja preostao nepodmireni iznos od 400,44 kn;

12. Budući da je između stranaka bila prijeporna aktivna legitimacija tužitelja potrebno je navesti da se u odnosu na taj prigovor tuženika već izjasnio drugostupanjski sud kada je u točki 8. obrazloženja rješenja od 30. siječnja 2023. istakao: „Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je tužitelj aktivno legitimiran jer je moguće ustupiti i buduću tražbinu“.

Ovo sve sukladno odredbi članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) te članka 81. stavak 3. ZOO-a što je u skladu sa odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-547/96-2 od 20. lipnja 2020. u kojoj je istaknuto kako dospjelost tražbine nije pretpostavka za pravnu valjanost ustupanja tražbine ugovorom (cesijom).

13. Kako se nepodmireni ustupljeni iznos odnosi na trošak popravka vozila, odnosno prijepor između stranaka se odnosio na cijenu radnog sata za kojeg tuženik tvrdi da nije bio potreban kako bi se vozilo oštećenice dovelo u ono stanje u kojem se nalazilo prije nastanka štetnog događaja jer da je oštećnica mogla vozilo popraviti u drugom ovlaštenom servisu koji ima niže cijene i u odnosu na obavljeni rad i u odnosu na ugrađene dijelove npr. u servisu EURO DAUS d.d. za koju tvrdnju je tuženik dostavio neobvezujuću ponudu tog servisa od 31. srpnja 2020. , koju je tuženik dostavio i oštećenici (stranice 28 i 29 spisa) iz koje proizlazi da to društvo nudi popravak i ugrađene dijelove za iznos od 8.639,48 kn. Napominje se da je tuženik u Izvidu štete Broj: 201810511043/2 (stranica 7 i 30 spisa) utvrdio oštećenja na vozilu oštećenice St 6168-R kao i potrebno radno vrijeme limara od 3 sata po cijeni od 110,00 kn/h ili 330,00 kn te radno vrijeme lakirera od 3 sata po cijeni od 100,00 kn/h ili 300,00 kn kao i potrošni materijal lakirera od 360,00 kn.

14. Obzirom da oštećena osoba može slobodno odabrati radionicu gdje će popraviti svoje oštećeno vozilo to je oštećenica izabrala popraviti vozilo u servisu tužitelja, ovlaštenom serviseru, koji je popravio oštećeno vozilo te je za popravak izdao račun oštećenici od 18. rujna 2020. ukupno u iznosu od 9.400,44 kn.

15. Nije prijeporno da je tuženik isplatio oštećenici prije podnošenja ove tužbe iznos od 9.000,00 kn, kojim iznosom nije u cijelosti podmirena šteta prema računu tužitelja te je preostao nepodmireni iznos od 400,44 kn, koji iznos potraživanja je oštećenica ugovorom o cesiji 03/2020 od 18. rujna 2020. ustupila tužitelju, radi kojeg iznosa se i vodi ovaj postupak.

16. Obzirom na prigovor tuženika da je tužitelj za obavljene radove popravka vozila i ugrađene dijelove zatražio u većem iznosu to je u ovom postupku trebalo utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete u neisplaćenom iznosu od 53,15 EUR-a / 400,44 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te u vezi s tim koliko iznosi visina troškova koji su oštećenici bili potrebni za otklanjanje štete.

17. Odredbom članka 1045. ZOO-a propisano je da onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18. Odredbom članka 1085. stavak 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Iz stavka 4. istog članka proizlazi da će se naknada u novcu dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

19. Propisano je člankom 1086. ZOO-a da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

20. Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja (članak 1090. ZOO-a).

21. Budući je između stranaka prijeporna visina popravka sud je usporedio cijene tužitelja iz računa tužitelja broj 2179/11561/3 od 18. rujna 2020. (stranica 8 spisa) i neobvezujuće ponude EURO DAUS d.d. od 31. srpnja 2020. (stranica 28 spisa) posebice zbog prigovora tuženika koji se odnosi na cijenu radnog sata (rukorada) te cijenu dijelova koji su bili potrebni za popravak vozila oštećenice te je utvrdio da je za limarske radove količina rada identična, ali da je cijena tih radova kod tužitelja veća i iznosila je 220,00 kn/h, a prema ponudi EURO DAUS d.d. je cijena tih radova 110,00 kn/h, lakirerski radovi su identični i u količini od 3 sata i u cijeni od po 220,00 kn/h. Nadalje, tužitelj je zamijenio poklopac/str.branik za iznos od 4.466,20 kn, a cijena prema ponudi EURO DAUS d.d. je veća i to iznos od 4.506,25 kn, istovjetna je cijena 1 seta pričvrsnih dijelova, dok je veća cijena prema ponudi EURO DAUS d.d. za 1 komplet držača davača, kao i što je kod tog društva skuplja zaštita rubova te 2K ljepilo, ali je kod tužitelja uračunat u većoj cijeni potrošni materijal limara i lakirera. Dakle, postoji određena razlika u cijeni, ali se napominje da je društvo EURO DAUS d.d. tuženiku dalo neobvezujuću ponudu za radove i materijal što nije identično računu tužitelja, međutim iz dopisa HANFA-e, koji je tužitelj dostavio uz tužbu, proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu .

22. S obzirom na to da je među strankama i u ponovljenom postupku bila sporna visina štete sud je postupajući po uputi drugostupanjskog suda, a po prijedlogu tužitelja, radi utvrđivanja visine naknade koja je potrebna da bi se vozilo oštećenice Ane Marije Lešić dovelo u ono stanje u kojem se nalazilo prije prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika, proveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po sudskom vještaku Marinu Žuniću, dipl.ing.

23. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Marina Žunića, dipl.ing. proizlazi trošak popravka vozila oštećenice Ane Marije Lešić prema izvidu štete procjenitelja tuženika i popravka vozila u ovlaštenom servisu tužitelja, iznosi 9.400,44 kn / 1.247,65 EUR u koji iznos je uračunat PDV, na koji pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka stranke nisu imale prigovore te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud i taj iznos je bio potreban da se vozilo oštećenice Ane Marije Lešić dovede u ono stanje u kojem se nalazilo prije nego što je oštećeno u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, a da je tuženik na ime naknade štete po predmetnom štetnom događaju već isplatio iznos od 1.194,51 EUR / 9.000,00 kn te je tuženika trebalo obvezati da tužitelju isplati i daljnji iznos od 53,15 EUR / 400,44 kn. 24. Dakle, u postupku je utvrđeno da je oštećenica popravak oštećenog vozila povjerila tužitelju, kao ovlaštenom servisu za popravak VW vozila, koji servis je popravio vozilo oštećenice i za svoj rad i upotrijebljeni materijal je oštećenici ispostavio račun kojeg je sudski vještak usporedio sa tuženikovim izvidom štete temeljem kojeg je tuženik isplatio oštećenici Ani Mariji Lešić nesporni iznos od 1.194,51 EUR / 9.000,00 kn dana 15. rujna 2020., dok je preostali iznos od 53,15 EUR / 400,44 kn tuženik dužan isplatiti tužitelju sukladno članku 11. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) u vezi sa člankom 1090. ZOO-a.

25. Na taj iznos tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata sukladno članku 29. stavak 1. ZOO-a te članku 1086. ZOO-a koja na taj iznos teče od dana plaćanja popravka vozila, odnosno od 19. rujna 2020. pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja stopa zatezne kamate se primjenjuje za ostale odnose jer se radi o naknadi štete budući da obveza tuženika da tužitelju naknadi štetu ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora niti obvezu iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, to je tužitelju sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, dosuđena zakonska zatezna kamata po stopi koja je određena za ostale odnose te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

26. Odluku o troškovima cjelokupnog parničnog postupka utemeljena je na odredbi članka 154. ZPP-a u vezi s odredbama članaka 164. ZPP-a te članka 155. ZPP-a, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Uredbi o tarifi sudskih pristojbi i Zakonu o sudskim pristojbama, sve sukladno zahtjevu tužitelja i vrijednosti predmeta spora.

27. Tako je tužitelju, kojeg zastupa odvjetnik, kao punomoćnik, odmjeren trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva od 29.1.2021. i trošak sastavljanja tužbe od 15.7.2021., svaki po 25 bodova – ukupno 50 bodova (Tbr. 7/1 OT), trošak sastavljanja podnesaka od 25.10.2021. – očitovanje na odgovor na tužbu – 25 bodova (Tbr. 8/1 OT), trošak zastupanja na ročištima od 11.2.2022. i od 13.9.2023., svaki po 25 bodova – ukupno 50 bodova (Tbr. 9/1 OT), za ročište za objavu presude od 17.3.2022. – 12,50 bodova (Tbr. 9/3 OT), za sastav žalbe od 31.3.2022. – 31,25 bodova (Tbr. 10/1 OT) ili ukupno 168,75 bodova ili iznos od 337,50 EUR uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 84,38 EUR ili iznos od 421,88 EUR.

Tom iznosu je pridodana sudska pristojba za tužbu u iznosu od 13,27 EUR, sudska pristojba za presudu u iznosu od 13,27 EUR te sudska pristojba za žalbu u iznosu od 26,54 EUR kao i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR ili sveukupno tužitelju je odmjeren parnični trošak ukupno u iznosu od 874,96 EUR, dok mu nije odmjeren trošak sudske pristojbe za presudu u ponovljenom postupku jer u ponovljenom postupku sud ne naplaćuje ponovno sudsku pristojbu za novu presudu sukladno točki 3. Napomene uz Tar.br.2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi.

28. Na tako dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 874,96 EUR, tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja je člankom 29. stavak 2. ZOO-a određena za ostale odnose. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu 15. srpnja 2024.

S u d a c

Nevenka Marunica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Podnesena žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- u spis

Broj zapisa: 9-3086a-47a80

Kontrolni broj: 0eaae-b207d-f667c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=NEVENKA MARUNICA, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.