Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1804/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. I. iz P. Č., OIB: …, koju zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima sadržanom u presudi zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4319/23 od 6. ožujka 2024., dana 15. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Preinačava se odluka o trošku sadržana u presudi zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4319/23 od 6. ožujka 2024. pod točkom

III. izreke te se rješava:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku tužiteljici nadoknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe pod točkom I. izreke utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu br. … od 13. ožujka 2008. solemniziranog od strane javnog bilježnika I. M. iz V. G. pod posl. br. OV-6023/08 od 14. ožujka 2008., sklopljenog između tužiteljice B. I. i tuženika R. A. d.d. koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća", pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku R. A. d.d. isplatiti tužiteljici B. I. iznos od 622,39 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose te je pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

2. Protiv odluke o trošku sadržane u točci III. izreke tužiteljica podnosi žalbu pozivom na odredbu članka 348. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu ZPP), radi pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 353. ZPP, predlaže da se odluka preinači i traži trošak žalbe. U žalbi ističe kako je vrijednost predmeta spora postavljena sukladno odredbi čl. 37. ZPP obzirom da uz kondemnatorni zahtjev postoji i deklaratorni zahtjev, a da tuženik tijekom postupka nije isticao prigovor tako postavljenoj vrijednosti predmeta spora, pa tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud o troškovima parničnog postupka trebao odlučiti obzirom na postavljenu vrijednost predmeta spora od 1.949,61 eura, a ne kako to sud navodi u iznosu od 622,39 eura.

3. Žalba je osnovana.

4. Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano je da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Prema stavku 2. ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

5. Prvostupanjski sud u pobijanoj odluci navodi da su troškovi postupka odmjereni prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 622,39 eura.

6. Međutim, tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.949,61 eura.

7. Budući da na ovako naznačeni iznos vrijednosti predmeta spora tuženik nije prigovorio niti je sud po službenoj dužnosti tako naznačenu vrijednost predmeta spora izmijenio svojim rješenjem, a naznačena vrijednost predmeta spora može se mijenjati samo na jedan od načina iz odredbe čl. 40. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1306/10-2 od 26. veljače 2013.), osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da bi sukladno Tbr. 7.1. u vezi Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/2023) tužiteljici prema postavljenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi pripadao i daljnji iznos od 125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2024. do isplate u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 155/23). Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

8. Tužiteljici je na temelju odredbe čl. 166. ZPP i Tbr.10. 5. u vezi Tbr. 7.1., Tbr. 46. i 54. Tarife sukladno vrijednosti predmeta spora u žalbenom postupku priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 eura.

U Zagrebu 15. srpnja 2024.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar, v.r.