Poslovni broj: Us I-2604/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja O. F. M. R. B., smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, u Z., državljanina Hešemitske Kraljevine Jordan, kojeg zastupa opunomoćenik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove u Z., radi odobrenja međunarodne zaštite, 15. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10949, URBROJ: 511-01-212-24-15, od 8. svibnja 2024.

II Odobrava se tužitelju pravo na besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku Ministarstva unutarnjih poslova u Z., OIB …, da pružatelju pravne pomoći, Z. B., odvjetniku u Z., plati iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite na teritoriju Republike Hrvatske, uz obrazloženje tuženika kako u konkretnom slučaju nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali da će se tužitelj, povratkom u zemlju podrijetla, suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, odnosno da u postupku koji je prethodio osporenom rješenju nije utvrđeno postojanje objektivnog straha od proganjanja.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tužitelj, u svojoj tužbi, navodi kako mu je neshvatljiv zaključak tuženika po kojem tvrdi da on nije izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, a da pri tome propusti ocijeniti okolnost da je po prijatelju upozoren na mogućnost uhićenja. Mišljenja je i kako pozivanje njegove majke na informativan razgovor na kojem se ona upozorava da će tužitelj biti uhićen ukazuje kako državni sustav u zemlji podrijetla nije pravedan. Mišljenja je i kako je već i sama cenzura društvenih mreža pokazatelj objektivnih opasnosti, dok na subjektivnoj razini ukazuje da mu je mobitel hakiran, da su mu obrisani elektronički statusi, ali i da je pooštravanjem zakona doveden u situaciju da ne može slobodno iznositi oprečna politička mišljenja. Smatra kako je jasno naveo što bi mu se dogodilo da se vrati u zemlju podrijetla, odnosno da mu prijeti neosnovano zatvaranje, dok bi i njegovi roditelji sukladno tome trpjeli štetne posljedice. Dodaje kako je protivno smislu načela međunarodne zaštite poticati hegemoniju i totalitarizme, iz kojeg razloga treba poticati slobodu govora, dok da je upravo on klasičan primjer po kojem treba odobriti međunarodnu zaštitu u situacijama u kojima se zatvorom prijeti osobama koje slobodno žele iznositi vlastita mišljenja. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, da mu odobri besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu i naloži tuženiku plaćanje troškova upravnog spora odabranom pružatelju pravne pomoći. Tuženik, u svom odgovoru na tužbu, navodi kako su u pobijanom rješenju jasno i logično navedeni razlozi zbog kojeg tužitelju ne prijeti opasnost od povratka u zemlju podrijetla. Smatra kako tužitelj ničim nije dokazao da ga vladajući proganjaju, ili da bi ga mogli proganjati. Mišljenja je kako je njegov strah subjektivan i utemeljen na pukim nagađanjima te da takvu okolnost dokazuje i činjenica kako je, po vlastitom iskazu, tijekom sedam godina života u zemlji podrijetla javno iznosio vlastita politička stajališta, bez da je u tom smislu bio kontaktiran od strane policijskih službi, kao i iz okolnosti što je Hašemitsku Kraljevinu Jordan napustio potpuno legalno. Predlaže Sudu da odbije tužbu, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

3. Sud je 10. srpnja 2024., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti tužitelja osobno, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, u prisutnosti opunomoćenice tuženika i u prisutnosti tumača za arapski jezik, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

4. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja odredio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja osobno te izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Pravni temelj odbijanja zahtjeva tužitelja Sud nalazi u članku 38. stavku 1. točci 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23. - u daljnjem tekstu Zakon), s obzirom da je utvrđeno kako tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete propisane člankom 20., odnosno 21. Zakona.

7. Člankom 20. Zakona određeno je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

8. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Člankom 21. stavkom 2. Zakona određeno je da je ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Spisu tuženika prileži Zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-217-03/23-06/10949, URBROJ: 511-01-213-23- 5, od 31. srpnja 2023., a sukladno čijem sadržaju proizlazi kako tužitelj u zemlji podrijetla nije bio pripadnik neke političke stranke, ali da je bio simpatizer pokreta „Više sloboda u Kraljevini“ te da je upravo kao simpatizer tog pokreta, aktivno pisao protiv službene vlasti i parlamenta. Zahtjevom je evidentirano koko je zbog njegovog pisanja njegova majka bila pozvana po tajnoj policiji te da su je tada, prijetnjama prijevremenim umirovljenjem, prisiljavali da ga nagovori da prestane objavljivati protuvladine sadržaje na mrežnim stranicama. Ukazuje da je zemlju podrijetla napustio legalno, avionom iz Jordana za Bosnu i Hercegovinu.

11. Spisu tuženika prileži i Zapisnik Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10949, URBROJ: 511-01-213-23- 5, od 1. ožujka 2024., a sukladno čijem sadržaju proizlazi kako je tužitelj zemlju podrijetla napustio legalno, avionom iz Jordana za Bosnu i Hercegovinu, nakon čega je ilegalno ušao u Republiku Hrvatsku tijekom 2023. godine i podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom. Navodi kako je nakon toga napustio Republiku Hrvatsku i otišao u Republiku Njemačku, gdje je uhićen i nakon toga vraćen. Iskazuje kako je radi njegovih objava na društvenim mrežama u zemlji podrijetla bio proganjan i ne samo on, već i članovi njegove obitelji. Ukazuje da je na mrežnim stranicama objavljivao od 2016. do 2022. godine, da nikad nije ogovarao za svoje objave, ali da je njegova majka telefonski pozvana na obavijesni razgovor, što je bio oblik psihološkog pritiska na njega i iz kojeg razloga je u konačnici napustio zemlju podrijetla.

12. Sukladno ovakvom iskazu tuženik je u osporenom rješenju zauzeo stav da nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja, odnosno da nema dokaza da su tražiteljev život i njegova sloboda, bili u opasnosti od proganjanja zbog njegovih političkih mišljenja, kao i da se zemlja podrijetla tužitelja može smatrati sigurnom.

13. U namjeri ispitivanja naprijed navedenog, Sud je odredio provođenje saslušanja tužitelja na okolnosti utvrđenja činjenica relevantnih za njegov zahtjev. 14. Tužitelj je u svom iskazu evidentiranom na zapisnik od 10. srpnja 2024. (list 27 i 28 spisa), naveo kako je kritizirao vlast u zemlji svog podrijetla, objavama kritičkih stavova na društvenim mrežama. Iskazao je i kako je njegova majka upozorena da će, u slučaju ukoliko on ne prestane objavljivati protuvladine članke, biti uhićen. Iskazuje i kako njemu osobno nisu prijetili, ali i da ga je njegov prijatelj M. H. A., upozorio da se u policijskoj postaji o njemu raspituju te mu savjetovao da pobjegne iz zemlje. Iskazuje i kako je objava po vladu štetnih postova u njegovoj zemlji kazneno djelo temeljem zakona uspostavljenog po kralju.

15. Razmatrajući opisano stanje predmeta Sud je u potpunosti suglasan sa ocjenom tuženika, posebno u dijelu u kojem navodi kako se strah tužitelja od mogućeg proganjanja ne može smatrati objektivnim i stvarnim. Naime, Sud i u situaciji u kojoj bi uzeo za istinitom mogućnost da majka tužitelja (a ne on osobno kao punoljetna osoba), bude pozvana u policijsku postaju da je se upozori na ponašanje svog sina, ne nalazi objektivni element koji bi ukazivao da opisano djelovanje tužitelja uopće može rezultirati uhićenjem. Sud ukazuje kako je tužitelj, po vlastitom iskazu, cijeli niz godina objavljivao protuvladine sadržaje te da mu u tom višegodišnjem periodu nitko nije ni napomenuo, a ni prijetio, kako s objavljivanjem svojih stavova mora prestati. Isto tako dostupna izviješća ne ukazuju na zatvaranja osoba koje izvan novinarskih aktivnosti objavljuju protuvladine sadržaje na društvenim stranicama, dok tužitelj nije dokazao razlog zbog kojeg bi, baš u njegovom slučaju, takva posljedica nastupila.

16. Iz ovog razloga Sud zaključuje kako u ovom predmetu nije dokazano da postoje opravdani razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde odnosno sa prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem, ili kažnjavanjem te ozbiljnom i individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

17. Budući ostali prigovori sadržani u tužbi nisu od utjecaja u ovoj upravnoj stvari te s obzirom na naprijed navedeno i u postupku utvrđeno, Sud nalazi da u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

19. U odnosu na zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći Sud ne nalazi da bi tužitelj posjedovao dostatna novčana sredstva, ili stvari veće vrijednosti, niti takvu okolnost tuženik posebno navodi. Iz ovog razloga i temeljem članka 8. stavka 1. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj 140/15. i 155/22. – u daljnjem tekstu Pravilnik), odlučeno je kao u točki II izreke.

20. Odluka o iznosu besplatne pravne pomoći temelji se na traženju pružatelja pravne pomoći, sadržanog u njegovom troškovniku od 10. srpnja 2024. (list 30 spisa) te članku 9. stavak 2. Pravilnika. Tužitelj je na temelju tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa), podnio zahtjev za sastav tužbe i pristup na ročište u iznosu od po 500,00 Eura, što uz uvećanje za pripadajuće javno davanje, iznosi 1.250,00 Eura.

21. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

22. Imajući na umu izdatke ovog spora, Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava tužbe, odnosno i zahtjev za naknadom troškova pristupa na ročište po pozivu Suda, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.

Zagreb, 15. srpnja 2024.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude.