REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj: Pr-2281/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Katici Bojčić Vidović, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista M. M., u pravnoj stvari tužitelja M.

J. iz S., O. …, zastupan po punomoćnici M.

J. M., odvjetnici u S., protiv tužene R. H., MUP, O. …, zastupana po ODO u S., radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne

rasprave zaključene 3. srpnja 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zz tuženika, dana 15. srpnja 2024.,

p r e s u d i o j e:

I/ Dužna je tužena R. H. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju

M. J., O.: … iznos od 3.874,29 eura sa zakonskom zateznom

kamatom po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ESB za tri postotna poena, a koja kamata

na iznos od 22,41 eura teče počev od 15. rujna 2017.

na iznos od 86,02 eura teče počev od 15. listopada 2017. na iznos

od 114,68 eura teče počev od 15. studenog 2017. na iznos od

40,29 eura teče počev od 15. prosinca 2017. na iznos od 56,71

eura teče počev od 15. siječnja 2018. na iznos od 109,54 eura

teče počev od 15. veljače 2018. na iznos od 106,63 eura teče

počev od 15. ožujka 2018.

na iznos od 48,17 eura teče počev od 15. travnja 2018.

na iznos od 66,78 eura teče počev od 15. svibnja 2018.

na iznos od 94,21 eura teče počev od 15. lipnja 2018.

na iznos od 112,03 eura teče počev od 15. srpnja 2018.

na iznos od 88,31 eura teče počev od 15. kolovoza 2018.

na iznos od 29,80 eura teče počev od 15. rujna 2018.

na iznos od 109,51 eura teče počev od 15. listopada 2018.

na iznos od 51,95 eura teče počev od 15. studenog 2018.

na iznos od 80,27 eura teče počev od 15. prosinca 2018.

na iznos od 116,48 eura teče počev od 15. siječnja 2019.

na iznos od 47,89 eura teče počev od 15. veljače 2019.

na iznos od 100,20 eura teče počev od 15. ožujka 2019.

na iznos od 115,55 eura teče počev od 15. travnja 2019.

na iznos od 130,81 eura teče počev od 15. svibnja 2019.

na iznos od 99,89 eura teče počev od 15. lipnja 2019.

na iznos od 101,97 eura teče počev od 15. srpnja 2019.

na iznos od 111,47 eura teče počev od 15. kolovoza 2019.

na iznos od 56,93 eura teče počev od 15. rujna 2019.

na iznos od 116,98 eura teče počev od 15. listopada 2019.

na iznos od 57,71 eura teče počev od 15. studenog 2019.

na iznos od 86,39 eura teče počev od 15. prosinca 2019.

na iznos od 127,30 eura teče počev od 15. siječnja 2020.

na iznos od 79,91 eura teče počev od 15. veljače 2020.

na iznos od 12,78 eura teče počev od 15. ožujka 2020.

na iznos od 79,94 eura teče počev od 15. travnja 2020.

na iznos od 11,18 eura teče počev od 15. svibnja 2020.

na iznos od 60,64 eura teče počev od 15. srpnja 2020.

na iznos od 11,10 eura teče počev od 15. rujna 2020.

na iznos od 47,13 eura teče počev od 15. listopada 2020.

na iznos od 50,37 eura teče počev od 15. studenog 2020.

na iznos od 67,11 eura teče počev od 15. prosinca 2020.

na iznos od 41,96 eura teče počev od 15. siječnja 2021.

na iznos od 131,71 eura teče počev od 15. veljače 2021.

na iznos od 64,80 eura teče počev od 15. travnja 2021.

na iznos od 99,36 eura teče počev od 15. svibnja 2021.

na iznos od 67,37 eura teče počev od 15. lipnja 2021.

na iznos od 117,23 eura teče počev od 15. srpnja 2021.

na iznos od 21,26 eura teče počev od 15. kolovoza 2021.

na iznos od 20,49 eura teče počev od 15. rujna 2021.

na iznos od 77,69 eura teče počev od 15. listopada 2021.

na iznos od 85,76 eura teče počev od 15. studenog 2021.

na iznos od 137,03 eura teče počev od 15. prosinca 2021.

na iznos od 102,59 eura teče počev od 15. siječnja 2022. izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom mjesečnom bruto iznosu , dok se za više zatraženo od dosuđenog u točki I.izreke i to za više zatraženu isplatu iznosa od 444,09 eura sa zateznim kamatama na taj iznos tužbeni zahtjev odbija , tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužna je tužena naknaditi tužitelju ovom parnicom prouzrokovani parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dne 13.prosinca 2022. podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je tužitelj policijski službenik raspoređen na radno mjesto „policijski službenik za zaštitu granice“ u PGP T.

te da svoj posao obavlja u turnusima (12 sati rada – 24 sata slobodno, odnosno 12

sati rada – 48 sati slobodno) te mu se obračunava i isplaćuje plaća za 12 satno radno vrijeme. Od veljače 2017. do prosinca 2021.g. obavljajući poslove radnog mjesta na koje je raspoređen tužitelj je po nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije, te odlazio s posla 1 sat nakon završetka smjene. Naime tužitelj da je prije upućivanja na granični prijelaz dužan doći u PP T. radi

zaduženja radnog naloga i službenog vozila kojim vozilom prevozi kolege na granični prijelaz. Nakon završetka 12-satne smjene tužitelj službenim vozilom obilazi i ostale granične prijelaze kako bi dovezao natrag u postaju sve policijske službenike kojima je završila smjena. Posao tužitelj se s obzirom na obavezu dolaska u PP T. i obveze ponovnog vraćanja u istu radi razduženja službenog vozila i

vraćanja radnih naloga sastoji od vremena efektivnog rada provedenog na graničnom prijelazu i vremena obilaska drugih graničnih prijelaza do povratka u PP T. (ukupno 1 sat i 30 minuta). S obzirom da se tužitelju isplaćuje

plaća na osnovu 12-satnog radnog vremena, isti je oštećen minimalno za 1 sat i 30

minuta rada koji je duži od punog radnog vremena u turnusu. Člankom 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za prekovremeni rad za 50%, a za rad u turnusu 5%. S obzirom na nespornu činjenicu da se radno vrijeme policijskih službenika sastoji u obvezi efektivnog rada na graničnom prijelazu, obvezi obilaska drugih graničnih prijelaza radi prijevoza drugih policijskih službenika i obvezi prisutnosti u PP T., jasno je da je podnositelj zahtjeva oštećen za naknadu za rad koji je duži od punog radnog vremena u turnusu i to 1 sat i 30 minuta svakog radnog dana. U smislu odredbe čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku, tužitelj se obratio DO zahtjevom za mirno rješenje spora koje je dopisom br. N-DO-478/2021 od 07. lipnja 2022.g. izvijestilo tužitelja da ne pristaje na rješenje predmetnog zahtjeva u mirnom postupku kako je zatraženo, međutim ne osporava da bi tužitelj radio pola sata dulje od formalno propisanog radnog vremena. Unatoč priznanju dijela tužbenog zahtjeva tužena je odbila sklopiti nagodbu te do podnošenja tužbe nije isplatila nesporni dio.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi kako tužitelj potražuje isplatu iznosa kojeg će naknadno specificirati za razdoblje od veljače 2017. pa do prosinca 2021., a po osnovi duljeg rada od redovnog radnog vremena ostvarenog na graničnom prijelazu i to za 1 sat i 30 min dužega rada po svakoj odrađenoj smjeni. Tužna ističe prigovor zastare za potraživanja dospjela prije 14.rujna 2017, Prvenstveno sukladno čl. 139. Zakona o radu (NN broj: 93/14, 127/17, jer da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 08.03.2022., a tužba je podnesena 14. prosinca 2022..Nadalje tužena djelomično priznaje tužbeni zahtjev u iznosu od 395,33 kn bruto, dok ostatak tužbenog zahtjeva osporava kao neosnovan. Iznos je dobiven sukladno napravljenom izračunu sati u kojem tužena ne osporava, a kako je navela u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora, pola sata koje je tužitelj ostvario u turnusima kao vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena umanjen za iznose koji su obuhvaćeni zastarom. Naime, tužitelj je u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad na međunarodnim graničnim prijelazima, graničnim prijelazima za pogranični promet kao i grupama za zaštitu državne granice. Organizacija službe na graničnim prijelazima je od 01. listopada 2013. organizirana tako da policijski službenici koji službu obavljaju na međunarodnim graničnim prijelazima nemaju obvezu doći ranije poradi otpreme službe budući se ista vrši na samom graničnom prijelazu od strane voditelja prijelaza, dok otprema i dalje ostaje za one policijske službenike koji službu obavljaju na graničnom prijelazu za pogranični promet. Isto tako od 01. svibnja 2018. godine ukinuta je otprema za policijske službenike koji sukladno Posebnom dnevnom rasporedu službu obavljaju na graničnom prijelazu za pogranični promet „P.“ tako da isti nemaju potrebu ranijeg dolaska na posao. Također od 06. prosinca 2021. policijski službenici koji službu obavljaju na GPZPP D. i C. do mjesta rada putuju svojim vozilima

tako da nemaju obvezu dolaska u P. T.. Otprema službe se za međunarodni granični prijelaz do 1. listopada 2013., za granični prijelaz za pogranični promet do 01. svibnja 2018. Pazar te za granični prijelaz za pogranični promet D. i. C."

do 06. prosinca 2021. se obavljao u prostorijama P. T. od strane šefa smjene u trajanju pet do deset minuta, nakon čega policijski službenici sjedaju u službena vozila kojima se odvoze do graničnih prijelaza na kojima sukladno Posebnom dnevnom rasporedu rada obavljaju službu. Nakon završetka službe na graničnim prijelazima, za policijske službenike prestaje svaka službena obveza i isti se službenim vozilima vraćaju u PGP T., odakle svojim vozilima putuju kući. Po dolasku u postaju isti nemaju nikakvih poslovnih obveza. Temeljem gore navedenog tužena u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora od 08. lipnja 2022. nije osporavala pola sata kojeg je tužitelj ostvario u turnusima kao vrijeme provedeno dulje od formalno propisanog radnog vremena i to isključivo za smjene odrađene na graničnom prijelazu za pogranični promet jer je tužitelj bio u obvezi doći ranije na posao radi otpreme službe kada je bio raspoređen na rad na graničnom prijelazu za pogranični promet. Podnositelj nije bio obvezi da se nakon odrađene smjene na graničnim prijelazima vraća u P. T. Stoga vrijeme koje isti provede u vožnji po završetku smjene od graničnog prijelaza do P. T. bez obveze zadržavanja u policijskoj postaji ne može se smatrati radom za koji bi mu pripadala zatražena naknada. Stoga tužena djelomično priznaje tužbeni zahtjev i to u iznosu od 395,33 kn bruto koji bi tužitelju pripao po osnovi rada u turnusima za pola sata dulje od formalno propisanog radnog vremena, a koji iznos je dobiven na način da ostvareni sati rada su obračunati kroz redovan rad plus 5% dodatka za rad u turnusu, a za vrijeme kada je tužitelj bio u obvezi doći ranije na posao zbog otpreme službe, uz oduzimanje iznosa koji su u zastari .

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Rješenja MUP-a od 1.svibnja 2022., Zahtjeva za mirno rješenja spora od 3.ožujka 2022. , Dopisa O. S. od 7.lipnja 2022., pregleda sati za izradu računa ( list 16-20 spisa ), tužiteljevih obračunskih isprava za isplatu plaće - naknade za razdoblje od veljače 2017. do prosinca 2021., knjižica vozila P. T. za razdoblje od 2017. do 2021., Zapovijedi načelnika PGP T. od 6.11.2013., priloženih sudskih odluka,

uvidom u spis ovog suda Pr - 654/16 putem e-spisa, saslušanjem svjedoka A.

M. i A. K. , te tužitelja kao parnične stranke.

4. U podnesku od 12.travnja 2024. tužitelj je postavio uređeni tužbeni zahtjev potražujući od tuženika ukupan iznos od 4.318,38 eura sa pripadajućim kamatama za razdoblje od veljače 2017. do prosinca 2021. izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih s svakom pojedinačnom bruto iznosu.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužitelj M. J. u utuženom razdoblju kao policijski službenik obavljao poslove u PGP T., da je tužitelj dana 7.ožujka 2022. predao tuženiku zahtjev za mirnim

rješenjem spora u smislu čl.186 a Zakona o parničnom postupku ( list 139 spisa ) , da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima i da je tužena na temelju pregleda sati rada za tužitelja izvršila izračun bruto naknade za odrađeni rad izvan radnog vremena odrađenog u turnusu,ali samo za pola sata i to isključivo za smjene odrađene na graničnom prijelazu za pogranični promet (PGZP) a što proizlazi iz izračuna tužene (list 11-14 spisa).

7. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na naknadu za vrijeme provedeno na radu dulje za jedan i po sat od propisanog radnog vremena za utuženo razdoblje od veljače 2017. do 31.prosinca 2021., te je sporno je li potraživanje tužitelja dospjelo do 14.rujna 2017. zastarjelo.

8. Prigovor zastare je osnovan. Odredbom čl. 139. Zakona o radu („NN“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje ZR) propisano je da potraživanja iz

radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

8.1. Nadalje, odredbom čl. 186.a st. 3. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. toga članka (zahtjev za mirno rješenje spora) zastarijevanje zastaje. Prema stavku 5. citiranog članka ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

8.2. Prema odredbi čl. 238. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje ZOO) ako

je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kada prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

8.3. Stoga, podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu odredbe iz čl. 186.a ZPP-a ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a u ovom slučaju taj zastoj iznosi tri mjeseca, budući među strankama nije sporno da je zahtjev podnesen 7.ožujka 2022.. i da unutar roka od tri mjeseca tužena nije prihvatila zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, a što proizlazi iz dopisa tužene od 7.lipnja 2022. ( list 7 spisa).

8.4. S obzirom na navedeno, a da je u konkretnom slučaju do prekida zastare došlo podnošenjem tužbe 13.prosinca 2022., to bi u zastari bile sve tražbine starije od pet godina, odnosno sve tražbine dospjele prije 13.prosinca 2017. Međutim podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu došlo do zastoja zastarijevanja, a koji zastoj je trajao tri mjeseca, to rok od tri mjeseca dana treba pribrojiti navedenom roku od pet godina, te su prema tome, u zastari sva potraživanja tužitelja dospjela do 13.rujna 2017., a to su potraživanja od veljače 2017. do kraja srpnja 2017. u ukupnom iznosu od 444,09 eura, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. U nastavku odluke za odlučiti je o zahtjevu tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2021. u bruto iznosu od 3.874,29 eura.

10. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalnog, propisanog radnog vremena treba se honorirati tužitelju pozivom na odredbe čl. 41. st. 1. i 5. i čl. 44. st. 1. i 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („NN“

broj 104/13,150/13, 153/13, 71/19 i 123/16, dalje KU/13) i čl. 35. st. 1. i 5. i čl. 38. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („NN“ br. 112/17, 12/18.,2/19., 119/19. i 66/20 , dalje KU/17), a koje odredbe propisuju da plaću službenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaća i da će se osnovna plaća službenika uvećati za svaki sat rada i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje 2 radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni

. Za napomenuti je da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni Uredbom o plaćama policijskih službenika („NN“ br. 39/01., 42/01., 22/03., 21/04., 187/04., 77/06., 142/06., 4/07., 60/08., 28/09., 79/09., 27/10., 26/11. i 129/11.) .

11. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke navodi da je u utuženom razdoblju uglavnom radio na zaštiti državne granice -auto ophodnja i kao granični policajac na graničnim prijelazima. U utuženom razdoblju da je radio na više graničnih i to na prijelazima K., P.- A., P.- A., B. B.,

D. i C.. Granični prijelazi BB, D. i C.. K., B.B. i P.

da su međunarodni cestovni granični prijelazi, a ostali su granični prijelazi za pogranični promet. Radno vrijeme da mu je u smjenama od 07h ujutro do 19h te od 19h navečer do 07h ujutro, dok je jedino na BB kad je tamo radio, radno vrijeme počinjalo u 06,30h i završavalo u 18,30h ili je smjela počinjala u 18,30h, a završavala u 06,30h ujutro. Kada radi na graničnim PGP T. ( dalje u tekstu PGP

T. ) koja je smještena u gradu T. kako bih preuzeo službeno vozilo i do početka svoje smjene doći na određeni granični prijelaz. Do T. bi svi koji rade u svojoj smjeni mogli doći svojim vozilom, a nakon čega bi zadužili službeno vozilo i njime otišli na radno mjesto. U tih pola sata obavila bi se otprema smjene od nekih 10tak minuti, a zatim bi se išlo do graničnog prijelaza do kojih nam je trebalo jedno pola sata. Navodi kako su granični prijelazi: K., P. i P. udaljeni jedno od

drugog po 10 minuta voženje automobilom.,a na njima bi policajci iz smjene ranije preuzeli vozilo i išli prema PGP T.. Oni bi u postaju došli oko 08:00 sati, 08:05 sati. Kada je radio u auto ophodnji isto bih službenim kombijem išao do graničnog prijelaza C. gdje bih preuzimali vozilo s kojim bih obavljali auto ophodnju. Isto bi nas nakon završetka smjene pokupilo službeno vozilo, a dok bi došli do našeg prijelaza to bih već bilo oko 7,30 sati. Dakle pola sata duže od radnog vremena u smjeni, a nakon toga bih se još trebalo vratiti u postaju. Primopredaju službenog vozila da su vršili malo prije graničnog prijelaza C. Auto ophodnja da je ukinuta prije jedno 2 godine. Tužitelj navodi da kada bi radio bilo jutarnju bilo noćnu smjenu nikad se u PGP T. nismo vratili prije 8 sati, a nakon dolaska iz smjene da razduže službeno vozilo, jave se u postaju te tada mogu ići kući. Zadnjih godinu ili dvije da na prijelaze D. i C. mogu ići svojim vozilima i zato im se isplaćuju troškovi prijevoza a odnedavno takvo što vrijedi i za prijelaz BB. Bez obzira gdje se obavlja otprema za policijske službenike, je li u policijskoj postaji ili na graničnom prijelazu, da je on kao i svi policijski službenici koji su taj dan u smjeni smo opet trebali dolaziti pola sata prije u PP T. kako bi zadužili službeno vozilo i prevezli se do graničnih prijelaza na radno mjesto.U postaji da bi obavljali primopredaju smjene, dobivali putne naloge za auto ophodnju, izvještaje o potragama te dobivali oružje, a na kraju smjene da oružje ostavljaju u ormarima u postaji.

12. Svjedok A. M. navodi kako radi na radnom mjestu granični

policajac, odnosno kao službenik za zaštitu državne granice te radi s tužiteljem te da su od 2012. do prosinca 2023. radili skupa u smjeni. Navodi da su u utuženom razdoblju na radno mjesto trebali doći pola sata ranije i to u PGP

u T., odakle su ih službenim kombijem vozili na radno mjesto na granične prijelaze u dva kombija. Svjedok navodi kako je na posao u postaju T. trebao doći u 6,20 sati kada radi od 7,00 sati, odnosno u 18,20 sati kada radi od 19,00 sati. Do graničnog prijelaza C. trebalo se vozit nekih 45 minuta. Nakon završetka radnom vremena da je situacija bila ista jer da oni koji rade na graničnim prijelazima ne mogu otići s graničnog prijelaza dok ne dođu druge kolege za preuzimanje smjene, a zatim se opet kombijem vraćaju u postaju. Tako da bi u postaju došli oko 8,15 sati ujutro, odnosno oko 20,15 sati navečer. Nakon povratka u PGP T. da bi razdužili zaduženu opremu i zatim vlastitim prijevozom odlazili kući. Svjedok navodi kako oni nisu mogli ići vlastitim vozilima na granični prijelaz zbog naredbe zapovjednika pa tako da on koji živi u C. i službeni kombi mu prolazi kraj kuće prilikom povratka s posla nije mogao izaći već prvo otići do postaje pa tek onda kući.

13. Svjedok A. K. navodi kako radi na radnom mjestu policijski službenik za zaštitu državne granice u PGP T.. Navodi kako radi zajedno s tužiteljem nekih 10-ak godina. Radi na graničnim prijelazima K., A.

P., C., D. i A. P. i B. B. te je na tim prijelazima radi 2017.,

2018., pa sve do danas. Radno vrijeme da mu je 12-24, odnosno smjena dan,

smjena noć, pa dva dana slobodan. Također navodi da za odlazak na pogranične granične prijelaze mora doći u postaju nekih 20-ak minuta ranije ako je raspoređen bio na prijelaz K. ili A./ P., a pola sata ranije kao radi na graničnom

prijelazu C., D., A. P. i B. B.. Dalje navodi da ako bi vraćali s graničnih prijelaza K. ili P. u postaji bili pola sata nakon završetka radnog vremena, a ako bi se vraćali sa pograničnih graničnih prijelaza primjerice C. u postaji bi bili sat nakon završetka smjene. Isto navodi kako na posao nisu mogli ići vlastitim automobilima i da je u tom smislu postojala zapovijed načelnika pa su neki koji su koristili vlastiti prijevoz za dolazak i odlazak s posla morali se o tome očitovati.

14. Imajući u vidu sve izvedene dokaze, posebice iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka, koji iskazi su objektivni, logični i podudarni pa im ovaj sud poklanja vjeru utvrđeno je da kada je tužitelj u utuženom razdoblju radio na graničnim prijelazima te u auto ophodnji da je imao obvezu dolaziti pola sata ranije na posao prije početka službenog radnog vremena koje je počinjalo u 7,00 sati ili 19,00 sati dakle, da je bio u obvezi doći u postaju u 6,30 sati ili 18,30 sati radi preuzimanja službe, da je imao obvezu nakon rada na graničnim prijelazima ili u auto ophodnji vratiti se službenim vozilom natrag u PP u T., da je po smjeni radio najmanje sat i pol

vremena duže od propisanog radnog vremena, a koje vrijeme mu je bilo potrebno za doći iz policijske postaje, gdje bi se izvršila predaja smjene, na granični prijelaz sa službenim vozilom i za vratiti se sa prijelaza u policijsku postaju koji put je trajao oko sat vremena jer su se u PGP T. vraćali oko 8,00 sati ili 20,00 sati , da je tužitelj u

PGP T. zaduživao oružje, dobivao pune nalog za auto ophodnju, bio izvještavan o potragama dakle radi se o faktičnom radu, koji je tužitelj obavljao u okviru poslova svog radnog mjesta tako da je morao biti obvezno nazočan na radnom mjestu u PGP

T. prije polaska na granični prijelaz ili auto ophodnju kao i na povratku dok mu poslodavac taj rad nije priznao prilikom obračuna plaće .

15. Stoga, sud smatra, da tužitelju pripada pravo na naknadu za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena i to, za pola sata prije i za sat nakon završetka smjenu u 7,00 sati ujutro ili 19,00 navečer, sve pozivom na odredbe čl. 44. st. 1. KU/13 i čl. 38. st. 1. KU/17 jer se vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora vrednovati, odnosno honorirati tužitelju po osnovi rada u turnusima.

16. U odnosu na visinu tužbenog traženja za kazati je kako se tuženik usprotivio obračunu sata rada na bazi prosječne vrijednosti sata rada na mjesečnoj razini, dok se pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva ne protivi matematičkoj ispravnosti izračuna tužiteljice. Ovaj sud je mišljenja kako se visina potraživanja utvrđuje na osnovu prosječne vrijednosti bruto satnice uključujući i dodatke na plaću. Naime, odredbom čl. 44. KU/13, odnosno 38 KU 17 propisano je da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada u određenom postotku i to za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i na Uskrs, rad u drugoj smjeni, dvokratni rad s prekidom te rad u turnusu, s time da se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Dakle, iz navedenog proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata prava na dodatke na plaću koji se ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pa tako tužitelj ima pravo kod utvrđivanja visine plaće za redovno radno vrijeme kao i za odrađeni sat nakon formalnog radnog vremena u visini koja uključuje dodatke, odnosno izračun na bazi prosječne bruto satnice u koju su uračunati svi dodaci na plaću iskazani u obračunskim listama, a ne samo dodatak za rad u turnusu na osnovnu plaću, kako to tvrdi tuženik. Stoga, a kako u slučaju da sud nađe osnovanim tužbeno traženje, tuženik navodi kako nema primjedbi na matematičku ispravnost uređenog tužbenog zahtjeva valjalo je tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu bruto iznosa od 3.874,29 EUR na ime razlike plaće za razdoblje od 1.kolovoza 2017. do 31.prosinca 2021, prihvatiti kao osnovan. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom na to da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom p laće, a kako je to pravilno zatražio tužitelj.

17.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154.st.5 ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

17.1. Tužitelju je određen zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 12.travnja 2024.

100 bodova, za sastav podneska za mirno rješenje spora 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 10.svibnja 2023., 30.kolovoza 2023., 26.veljače 2024., 22.travnja 2024. , 29.svibnja 2024. i 3.srpnja 2024. po 100 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife), iznosi ukupno 2.250,00 eura. Tužitelj je u postupku uspjela u omjeru od 95 % (100% u osnovu i 90% u visini/2 ) pa kako tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud je tužitelju parnični trošak dosudio u cijelosti . Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa do isplate.

18. Sukladno svemu navedenom, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 15.srpnja 2024.

Sutkinja:

Katica Bojčić Vidović v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

U razdoblju od 1.-15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dna:

- tužiteljici putem punomoćnice,

- zz tuženika,

- u spis.