REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1290/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., Ulica Lorenza Jägera 5, Osijek, OIB 82925459345,kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1383/2022 od 29. siječnja 2014., 15. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1383/2022 od 29. siječnja 2024. u točkama I. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će sud u konačnoj odluci.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 277,55 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1383/2022 od 29. siječnja 2014. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.374,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužiteljevog zahtjeva na isplatu iznosa od 0,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.754,63 EUR, točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 166,25 EUR sa zakonskim zateznom kamatom.

2. Prvostupanjski sud je na temelju dokaznog postupka ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa prema Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila koji su 11. srpnja 2007. sklopili Zvonimir Ambruš kao korisnik kredita i tuženik kojim je odobren kredit u valuti CHF u iznosu od 36.254,63 CHF i otplaćen je u cijelosti. Korisnik kredita tužitelju je Ugovorom od 19. prosinca 2019. ustupio tražbinu koju je stekao prema tuženiku po osnovi nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, čime je tužitelj stupio u pravni položaj korisnika kredita. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, ovdje je riječ o dopuštenom ustupanju novčane tražbine, dok nije odlučno što tužitelj nije potrošač. S tim u vezi prvostupanjski sud se pozvao na odredbe Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Uz to, utvrđeno je da u odnosu na tužitelja djeluje pravomoćnost presude iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača (članak 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Tuženikove prigovore nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije i zastare utužene tražbine prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim. Utvrđeno je i to da tuženik korisniku kredita, Zvonimiru Ambrušu nije dao informacije u vezi valutne klauzule niti mu je objasnio razlike o mogućim posljedicama ugovaranja pojedinih valutnih klauzula. Primjenom općeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a imajući u vidu da je došlo do prekida zastare sukladno članku 241. ZOO-a te da je zastara ponovno počela teći od pravomoćnosti presude poslovni broj P-1401/12, prvostupanjski sud je zaključio da je tužba od 25. srpnja 2022., podnesena prije proteka petogodišnjeg zastarnog roka. Prvostupanjski sud je naložio tuženiku vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom s kamatama na preplaćene anuitete od stjecanja na temelju članka 323. ZOO-a, članka 1115. ZOO-a i članka 29. stavka 2. ZOO-a. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

3. Protiv ove presude u točkama I. I III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava U bitnome tuženik je ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom, a odnose se na razloge zbog čega smatra da su njegovi prigovori nedostatku tužiteljeve aktivne legitimacije i zastari osnovani. Tuženik je također ponovio i svoje mišljenje o tome da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu nepoštene i da se ne mogu primijeniti utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite. Po njemu, odredba o valutnoj klauzuli bila je jasna, razumljiva, dopuštena te su oni pojedinačno pregovarali o valuti uz koju će se vezati ugovor. Tuženik se u žalbi pozvao da mu je povrijeđeno pravo na procesnu jednakost, jer je prvostupanjski sud zanemario njegove dokazne prijedloge. Tuženik se protivio i odluci o parničnim troškovima. Predlaže preinačiti presudu u točkama I. i III. izreke i odbiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio tuženikove žalbene navode kao neosnovane, predložio potvrditi presudu u pobijanom dijelu, a tuženika obvezati na naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 277,55 EUR.

5. Žalba je osnovana.

6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredbi članka 365. stavka 2. i članka 467. stavka 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a). Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Ovaj sud stoga nije ispitivao tuženikove žalbene navode kojima je iznosio nezadovoljstvo utvrđenim činjenicama.

8. Predmet spora u ovoj pravni stvari je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 6.374,43 EUR koja tražbina proizlazi iz ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između korisnika kredita, Zvonimira Ambruša (potrošač) i tuženika, kojom je vrijednost ugovorne obveze korisnika kredita u valuti Republike Hrvatske vezana za valutu švicarski franak (CHF). Ugovorom o ustupu tražbine od 19. prosinca 2019. korisnik kredita, Zvonimir Ambruš ustupio je tužitelju utuženu tražbinu koji je podnio ovu tužbu. Tužitelj tužbom traži da mu tuženik vrati onaj novčani iznos kojeg je tuženik primio u okviru otplate kredita koji je obračunavan primjenom ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

9. Iz spisa proizlazi da je vođen parnični postupak poslovni broj P-1401/12, između Potrošača - Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, kao tužitelja i banaka (među kojima i ovdje tuženika), kao tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. U tom je postupku donesena presuda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u odnosu na valutnu klauzulu) povrijedio kolektivne interese potrošača i prava potrošača - korisnika kredita, ugovaranjem valutne klauzule CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu bez da je prethodno potrošače - korisnike kredita u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. To je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su povrijeđene odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07 i 79/07; dalje: ZZP). Presuda poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom ovog suda poslovni broj Pž-6632/2014 od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da je Ugovorom o ustupu tražbine od 19. prosinca 2019. korisnik kredita tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice ugovora za valutu švicarski franak iz sklopljenog ugovora, to se učinci pružene pravne zaštite u kolektivnoj tužbi odnose i na ovaj postupak. Suprotno žalbenim navodima tuženika prema odredbi članka 502.c ZPP-a, sud je vezan za utvrđenja iz te parnice koja je pravomoćno okončana.

10. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ustupljena tražbina nije tražbina čiji je prijenos zabranjen zakonom niti se radi o strogo osobnoj tražbini, odnosno tražbini koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog (članak 80. stavak 1. ZOO-a). U ovom slučaju, riječ je o novčanoj tražbini koju bi tuženik bio dužan platiti po pravilima o stjecanju bez osnove. Pravna ili fizička osoba kojoj je potrošač (na temelju ustupa tražbine) prenio svoje tražbine koje mu pripadaju primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15 i 14/19) može od potrošačeva dužnika, prodavatelja roba ili pružatelja usluga potraživati ispunjenje obveze kao i sam potrošač jer pravo na ispunjenje ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, već o svojstvu ugovornih strana iz potrošačkog ugovora (u ovom sporu ugovora o kreditu). Ovakvo pravno shvaćanje je već prihvaćeno i u sudskoj praksi, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-692/2023,Rev-1153/2023 i Rev-1014/2023. Pri tome je potrebno uzeti u obzir nadređenost europskog prava i obvezatnost presuda Suda Europske unije (npr. C-383/18, C-519/19). Također, suprotno žalbenim navodima Ugovor o ustupu tražbine od 19. prosinca 2019. nije ništetan jer ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom i sadrži jasnu odredbu da će nominalni iznos tražbine biti utvrđen u sudskom i/ili izvansudskom postupku iz čega proizlazi da se radi o tražbini koja je odrediva, a koju je tužitelj u tužbi odredio.

11. Prednik tužitelja Zvonimir Ambruš je s tuženikom 11. srpnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (list 9. spisa). Tuženik je tijekom postupka i u žalbi osporavao da bi prednik tužitelja bio potrošač u smislu članka 3. točke 1. ZZP-a („Narodne novine“ broj 96/03) obzirom da je prema izvatku iz obrtnog registra vlasnik obrata LP design studio (list 418. spisa).Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se radi o potrošaču u smislu navedene zakonske odredbe jer je u Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila navedena fizička osoba, Zvonimir Ambruš, bez naznake da se radi o fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost.

12. Zastara tražbine po preplaćenim anuitetima uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, nakon prekida zastare uslijed podizanja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, počela je ponovno teći pravomoćnošću odluke o ništetnosti takve ugovorne odredbe, 14. lipnja 2018. Tužba u ovom postupku je podnijeta 25. srpnja 2022., što znači unutar općeg zastarnog roka od pet godina sukladno članku 225. ZOO-a koju odredbu je prvostupanjski sud pravilno primijenio. Tužitelj je nakon primitka nalaza i mišljenja sudskog vještaka uskladio svoj tužbeni zahtjev. U tužbi je zahtjev postavljen na isplatu iznosa od 48.029,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama prema pojedinačnim iznosima (koji su preplaćeni), a u podnesku od 23. kolovoza 2023. (list 615. spisa) tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 6.374,61 EUR i pojedinačne iznose (preplaćene) sa zateznim kamatama sukladno nalazu i mišljenju vještaka Maria Tkaleca iz Vještačenje Tkalec d.o.o. za financijsko vještačenje. Ovaj sud nalazi da tuženik osnovano navodi da se u odnosu na tako postavljen tužbeni zahtjev ne može prihvatiti da prigovor zastare nije osnovan u odnosu na neke sada u podnesku od 23. kolovoza 2023. veće iznose pojedinačne pretplate i tijek zatraženih zateznih kamata različitih od onih iz tužbe. Ovaj sud se slaže sa stavom prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije došlo do preinake tužbe u smislu članka 191. stavka 3. ZPP-a, međutim prvostupanjski sud se nije izjasnio o prigovoru zastare u odnosu na više zatražene pojedinačne iznose utvrđene pretplate prema podnesku od 23. kolovoza 2023. kao i na različiti tijek zateznih kamata od onih iz tužbe, a na što je ukazivao tuženik u podnesku od 7. prosinca 2023. (list 626. spisa), a sada ponavlja u žalbi. Za sada se odluka prvostupanjskog suda o razlozima prihvaćanja tužbenog zahtjeva postavljenog u podnesku od 23. kolovoza 2023. ne mogu ispitati radi čega je odluka zahvaćena bitnom povredom odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi.

13. U postupku kolektivne zaštite od nepoštenosti ugovorne odredbe, odlučuje se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od takvih ugovornih odredaba. U takvom postupku sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog ugovornog odnosa. No, u postupku individualne zaštite, kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe treba raspraviti s obzirom na osobu potrošača i sve okolnosti slučaja. Stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovca uspostavlja se u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na okolnosti slučaja. Zato je tuženik mogao tvrditi i dokazati da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze. Tuženik je mogao tvrditi i dokazati i to da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti pristao na sklapanje takvog ugovora. Pritom nije od utjecaja je li tužitelj u konkretnoj parnici potrošač ili, kao u ovoj parnici, osoba na koju je potrošač cedirao tražbinu prema banci. Naime, ako su na tužitelja prešla sva prava potrošača, tada i tuženik ima prema tužitelju pravo na sve prigovore koje bi imao i prema potrošaču da do ustupa nije došlo (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021).

14. Prema tome, kako je to već naprijed i navedeno, u postupku individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača (odnosno osobe na koju je potrošač prenio svoju tražbinu) ima mjesta dokazivanju je li se u pojedinačnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama. Teret dokaza za tvrdnju da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo leži na tuženiku. Tuženik je dakle odgovarajućim dokaznim prijedlozima trebao dokazati tvrdnju da se ne može govoriti o nepoštenoj ugovornoj odredbi budući da se o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo.

15. Ovaj sud nalazi da se o utvrđenjima iz presude poslovni broj P-1401/12 ne treba ponovo odlučivati i u ovom postupku. U konkretnom slučaju tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje osobnog bankara na okolnost da su predniku tužitelja dane odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi kredita. S obzirom na navedeno, predloženi dokaz je trebao biti izveden jer okolnosti na koje su predloženi nisu bile predmet kolektivnog postupka tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 692/2023-3 od 4. siječnja 2024. i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. Odredbom članka 81. stavka 4. ZZP-a („Narodne novine“ broj 96/03) propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno raspravljalo, dužan je to dokazati.

16. U ovom konkretnom slučaju zaključak je prvostupanjskog suda da se nije pojedinačno pregovaralo o dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora. Tuženik je predložio saslušati djelatnika tuženika (osobnog bankara) upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi, te je osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača (tako i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 120/2023 od 28. veljače 2023.). Tome je za dodati da je tužitelj podneskom od 8. prosinca 2022. (list 421. -424. spisa) predložio saslušati svjedoka Zvonimira Ambruša. Predložene dokaze prvostupanjski sud nije izveo, jer je na ročištu na kojem je otvoren prethodni postupka 2. ožujka 2023. (list 560.,561. spisa) odbio izvođenje ostalih predloženih dokaza kao nepotrebnih. Slijedom čega ovaj sud za sada ne može ocijeniti je li prvostupanjski sud pravilno primijenio odredaba iz članaka 81., 82., i 90. ZZP-a. Što posljedično tome postavlja pitanje pravilne primjene odredbi članaka 1111. 1115. ZOO-a i članka 29. stavka 2. ZOO-a.

17. Za dodati je da kad se radi se o restitucijskom zahtjevu zbog ništetnosti pojedinih odredaba ugovora pa se o obvezi plaćanja zateznih kamata odlučuje po pravilima o stjecanju bez osnove, dakle po odredbi članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da je nepošteni stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke. O točki II. izreke odlučeno je sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a. Ovaj sud nalazi da odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja ove parnice stoga je tužiteljev zahtjev za naknadu troška ove radnje odbijen sukladno članku 155. stavku 1. ZPP-a.

19. U nastavku postupku prvostupanjski sud će uzeti u obzir sve navedeno u ovoj odluci, izvesti predložene dokaze sukladno članku 377. stavcima 1. i 2. ZPP-a, ocijeniti ih i donijeti novu odluku koju će jasno obrazložiti na način da se može ispitati.

Zagreb, 15. srpnja 2024.

Sudac

Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-3086a-4afd5

Kontrolni broj: 05bf3-2182f-5ce6b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.