REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2559/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja AGRO-VET d.o.o., A. Štrige 7, Križevci, OIB: 22511963466, zastupanog po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA "FAZAN" PETRINJA, Rudolfa Hercega 1, Petrinja, OIB: 30146596813, zastupanog po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 13. lipnja 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu tuženika CG i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice DG, **.**.2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.515,04 eur, za zateznim kamatama obračunatim počevši od 9. kolovoza 2023. do 30. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 6.515,04 eur, za zateznim kamatama obračunatim počevši od 9. kolovoza 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih, kao i u dijelu u kojem zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.515,04 eur, u razdoblju od 9. kolovoza 2023. do isplate potražuje po stopi koja prelazi stopu navedenu pod točkom I/ izreke.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.689,79 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 9. kolovoza 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete koju tvrdi da su na poljoprivrednim površinama koje obrađuje u Petrinji, Stanci, počinile divlje svinje iz lovišta kojim tuženik gospodari. Tvrdi da se radi o šteti nastaloj u rujnu 2022., o kojoj da je obavijestio tuženika dopisom od 13. rujna 2022. te ga pozvao na zaključivanje nagodbe, dopisom od 21. listopada 2022., no tuženik da zahtjevu nije udovoljio. Šteta naknadu koje potražuje tvrdi da je nastala na česticama koje tužitelj obrađuje, oznaka u ARKOD sustavu 2765776 i 285571. S obzirom da tuženik nije bio voljan štetu naknaditi u mirnom postupku, a tužitelj je radi pripreme za sadnju novih usjeva morao izvršiti pripremu zemljišta i očistiti ostatke preostalog uništenog kukuruza, da je proveo sudski postupak osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Susku pod poslovnim brojem R1-29/23. Nakon očevida provedenog u postupku osiguranja dokaza, vještak da je nastalu štetu utvrdio u iznosu od 18.614,40 eur. S obzirom na zaključke vještaka, da su i tužitelj i tuženik, kao obveznici provođenja mjera radi zaštite od divljači prema odredbama Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., daje ZL), propustili na primjeren način provodite takve mjere, uslijed čega da je nastala šteta u opsegu kako ju je vještak procijenio, tužitelj smatra da je tuženik za nastanak štete odgovoran u omjeru od 70%, a tužitelj da je nastanku štete doprinio u omjeru od 30%. Stoga od tuženika potražuje naknadu nastale štete u omjeru njegove odgovornosti, dakle u iznosu od 13.030,08 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od podnošenja tužbe.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu istaknutog zahtjeva. Naime, tvrdi da tužitelj, unatoč tuženikovim upozorenjima i ranije nastalim štetama, nije na primjeren način poduzeo mjere radi sprječavanja štete od divljači na poljoprivrednim površinama koje obrađuje. Uređaji za zaštitu usjeva koje je tužitelj postavio (električni pastiri) da nisu bili postavljeni pravilno i da nisu bili funkcionalni jer da u njima strujnog napona ili nije bilo ili da je bio preslab. Osim toga da tužitelj površine oko usjeva i električnih pastira nije održavao urednima jer da su bile zarasle što za posljedicu ima neučinkovitost električnih pastira i nemogućnost tuženika da provodi mjere kao lovoovlaštenik radi protjerivanja divljači. Nadalje, da tužitelj nije koristio kemijska zaštitna sredstva (repelente) ma pravilan način, jer ih nije postavljao na primjerenom razmaku i redovito obnavljao. Osim toga tvrdi da kukuruz na predmetnim parcelama nije uklonjen u roku od mjesec dana od isteka agrotehničkog roka, pa da, prema odredbama ZL, i stoga za štetu nastalu na kukuruzu tuženik ne odgovara. Ističe i da se radilo o kukuruzu koji je, jer ga tužitelj nije pravovremeno pokupio, uhvatio bolest i istrunuo pa da stoga nije ni bio upotrebljiv za korištenje. Stoga osporava da bi tužitelj uopće imao pravo na naknadu nastale štete, odnosno da bi nastanku štete doprinio samo u omjeru od 30%.

3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji (list 4-7 spisa), tužiteljevi dopisi od 13. rujna 2022. i 21. listopada 2022. (list 8-9 spisa), nalaz i mišljenje vještaka iz postupka osiguranja dokaza vođenog pred Općinskim sudom u Sisku pod poslovnim brojem R1-29/2023 (list 10-36 spisa), prepiska stranaka elektroničkom poštom (list 37 spisa), fotografije (list 50-57, 64-73 spisa), tuženikovi dopis (list 58-63 spisa) te su pregledani su videozapis. Nadalje, saslušani su svjedoci ČG, ZG, TG, PG, GG, ŽG, ŠG, RG i zastupnik po zakonu tuženika CG.

4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan.

5./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade štete koju su u rujnu 2022. prouzročile divlje svinje na tužiteljevim usjevima kukuruza, od tuženika kao lovoovlaštenika.

6./ Među strankama nije sporno da su divlje svinje u rujnu 2022. prouzročile štetu na tužiteljevim usjevima kukuruza i da za štetu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta iz kojeg su divlje svinje došle na tužiteljeve usjeve. Dakle, nije sporan nastanak štetnog događaja i aktivna i pasivna legitimacija stranaka. Sporna je osnovanost tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete jer tuženik tvrdi da postoje okolnosti predviđene odredbama ZL-a koju isključuju pravo tužitelja na naknadu jer da isti nije na primjeren način poduzeo mjere za sprječavanje štete od divljači i da se radi o šteti nastaloj na dobrima koja nisu uklonjena u agrotehničkom roku. Osim toga, osporava tužiteljeve tvrdnje o omjeru doprinosa nastanku i opsegu štete.

7./ Nije sporno da je tužitelj tuženika o nastanku štete naknadu koje potražuje obavijestio neposredno nakon nastanka štete te ga je potom, kao i nakon provedenog postupka osiguranja dokaza, pozvao na zaključivanje sporazuma o naknadi štete čemu tuženik nije udovoljio pa su ispunjene pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe u smislu odredbe čl. 82. ZL-a.

8./ Prethodno podnošenju predmetne tužbe pred Općinskim sudom u Sisku je proveden postupak osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-29/2023. U ovom je postupku proveden očevid 7. travnja 2023., na parcelama koje tužitelj obrađuje, a na kojima su divlje svinje počinile štetu u rujnu 2022., u prisutnosti sudskog vještaka poljoprivredne struke Alena Đozića i predstavnika stranaka. Prema zadatku suda u postupku osiguranja dokaza, vještak je izradio nalaz i mišljenje radi utvrđenja nastanka i visine štete te okolnosti koje su štetu prouzročile.

9./ S obzirom da su obje parnične stranke u postupku osiguranja dokaza sudjelovale, da su u ovom parničnom postupku navele na primjedbi na pravilnost nalaza i mišljenja iz postupka osiguranja dokaza nemaju, a imajući u vidu da je, po ocjeni ovog suda, vještak nalaz izradio objektivno i u skladu s pravilima struke, odlučne su činjenice utvrđene na temelju ovog nalaza i mišljenja vještaka. Nepotrebno je stoga bilo provođenje novog poljoprivrednog vještačenja koje su stranke u ovoj parnici predložile na okolnost visine nastale štete, imajući u vidu da je ovu činjenicu vještak u postupku osiguranja dokaza utvrdio, a stranke pravilnost ovog utvrđenja nisu osporavale. Nepotrebno je i od strane tužitelja predloženo saslušanje vještaka o okolnostima vezanim uz utvrđenja prilikom očevida, s obzirom da je vještak utvrđenja naveo u nalazu i mišljenju, a pravilnost navoda vještaka i danih zaključaka tužitelj ne osporava. Nema mjesta provođenju vještačenja po prijedlogu tuženika, radi utvrđenja omjera doprinosa tužitelja nastanku štete, jer se radi o ocjeni koju, na temelju utvrđenih činjenica, donosi sud. U nalazu i mišljenju vještak je dao stručnu procjenu okolnosti koje su nastanak štete prouzročile, a vezano uz poduzimanje zakonom predviđenih mjera za sprječavanje štete od divljači.

10./ Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je, prema stanju na terenu u vrijeme provođenja očevida u postupku osiguranja dokaza 7. travnja 2023., da je poljoprivredno područje koje tužitelj obrađuje, a na kojem je nastala šteta naknadu koje potražuje, okrupnjeno poljoprivredno područje, meliorirano kanalima koji razgraničavaju ARKOD parcele. Prilikom očevida, prema tragovima divljih svinja na parcelama, vještak je zaključio da divlje svinje na parcelama trajno borave, da se uočavaju utabani njihovi ulazni koridori iz smjera kanala na poljoprivrednu površinu. Nadalje, utvrđeno je da je kanalska mreža neodržavana i u potpunosti obrasla gustom vegetacijom (u površini od 6692 m2). Kanalska mreža da nije održavana više od 25 godina te je, s obzirom na dužinu, širinu i dubinu, pogodna za trajni boravak divljih svinja i ostale divljači. Iz kanala divlje svinje odlaze na poljoprivredne površine kao "hranilište". Parcele na kojima su divlje svinje počinile štetu na usjevima kukuruza za zrno ograđene su zaštitnom ogradom, odnosno kolčićima i žicom za sustav električnog pastira. U vrijeme očevida nema uređaja i napajanja, žica nije pod naponom. Zaštitna je ograda postavljena na način da obuhvaća i poljoprivredne parcele i kanale između parcela. U vrijeme očevida vještak je zaključio da je predmetna zaštita neprimjerena funkcionalnoj zaštiti oraničnih površina. Polegnuti kolci i žica spuštena na tlo da omogućava nesmetano kretanje divljih životinja. Stranke na očevidu oprečno iskazuju o korištenju električnog pastira i repelenata u vrijeme nastanka štetnog događaja. Po zaključku vještaka opseg štete je dijelom posljedica i načina postavljanja zaštitne ograde jer je postavljena kao u konkretnom slučaju divljim svinjama koje su ušle ujedno bila i prepreka za izlazak s poljoprivrednih površina. Nadalje, da je opseg štete posljedica i neodržavanih kanala koji svinjama predstavljaju sigurnu zaštitu nakon ulaska u branjeno područje i mjesto za boravak između hranjenja.

11./ Prema stanju u naravi i pravilima struke, vještak je zaključio da se radilo o šteti na silažnom kukuruzu, i da je sušno razdoblje u tijeku 2022. znatno umanjilo očekivani pronos, kako silažne mase tako i kukuruza u klipu. Šteta koju su svinje počinile zobanjem, lomom i gaženjem klipova kukuruza, lomom i gaženjem stabljika kukuruza i perušina, po zaključku vještaka iznosi 58,17 t kukuruza, svedenog na 14% vlage, odnosno 58170 kn prosječne cijene 0,32 eur/kg u vremenskoj projekciji štetnog događaja, dakle iznos od 18.614,40 eur.

12./ S obzirom na odredbu čl. 77. ZL-a, o mjerama koje su dužni poduzimati kako tužitelj, kao osoba kojoj divljač može počiniti direktnu imovinsku štetu, tako i tuženik kao lovoovlaštenik, vještak je zaključio da nije poduzeta mjera smanjenja broja divljači do brojnog stanja koje se u lovištu može uzgajati, da nije osigurano dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu i da nije poduzet izgon jer tragovi ukazuju na prisutnost divljih svinja. Zaključio je da jest poduzeta mjera čuvanja usjeva jer je uočena lovačka čeka i sjedalica. U odnosu na upotrebu zaštitnih sredstava i uobičajene mjere zaštite da su mjere djelomično provedene. Naime, ograda električnog pastira da je u nefunkcionalnom stanju što da upućuje i na nedovoljnu pažnju u vrijeme štetnog događaja. Repelenti da nisu postavljeni prema pravilima struke (prevelik razmak, neadekvatna visina kolaca, krpe s repelentima na granama rubnih grmova), a kanali zarasli i neodržavani idealni su za stalni boravak divljih svinja. Po mišljenju vještaka tužitelj nije na primjeren način poduzeo mjere i dopuštene zahvate radi zaštite svoje imovine, niti je tuženik na primjeren način gospodario divljači na ciljanom području u svom lovištu, posebno s naslova izgona u razdoblju mirovanja vegetacije.

13./ Dakle, visinu štete sud je u konkretnom slučaju utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, u iznosu od 18.614,40 eur, s obzirom da stranke prigovora na ovaj nalaz nisu isticale.

14./ Pri donošenju odluke o osnovanosti tužiteljevog odštetnog zahtjeva, s obzirom na zaključke vještaka o propustima obiju stranaka u provođenju mjera zaštite i prigovore tuženika vezane za isključenje njegove odštetne odgovornosti u konkretnom slučaju, prije svega u vidu valja imati način na kojim je ZL uređena odgovornost sudionika za naknadu štete od divljači na usjevima.

15./ Tuženik kao lovoovlaštenik, i tužitelj kao pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (oštećenik) dužni su, u skladu s odredbom čl. 76. st. 1. ZL poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini. U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije (čl. 76. st. 2. ZL).

16./ Prema odredbi čl. 77. st. 1. mjere za sprječavanje štete od divljači jesu:

- smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu

- osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu

- čuvanje usjeva i nasada

- izgon divljači s ugroženog zemljišta

- uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači.

17./ Prema odredbi čl. 79. st. 1. ZL sprječavanje šteta u lovištima osigurava se poduzimanjem sljedećih radnji:

1. oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete

2. dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik.

18./ Oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje šteta nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač (čl. 79. st. 2. ZL). Naime, ne nadoknađuje se šteta koju divljač počini na površinama na kojima vlasnik ili korisnik zemljišta nije poduzeo mjere i radnje iz članka 79. ovoga Zakona (čl. 81. alineja 2.).

19./ Za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. ovoga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. ovoga Zakona. Lovoovlaštenik ne odgovara za štetu nastalu na dobrima koja nisu uklonjena najkasnije mjesec dana od isteka agrotehničkog roka za berbu ili žetvu uroda (čl. 80. st. 1. i 2. ZL).

20./ Dakle, citiranim je zakonskim odredbama obveza provođenja mjera za sprječavanje štete u lovištima propisana kako tužitelju, tako i tuženiku. Pri donošenju odluke o ocjeni doprinosa svake od stranaka valja prije svega imati u vidu način na koji su pojedine mjere poduzete s obzirom na učinkovitost za sprječavanje nastanka štete.

21./ U odnosu na navode tužitelja da je vještak stanje na terenu glede provođenja mjera za sprječavanje štete utvrdio u vrijeme provođenja očevida, a da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj mjere poduzimao primjerenim korištenjem zaštitne ograde i repelenata, prije svega valja navesti da je i sam vještak, iako je stanje utvrđivao nakon nastanka štete u rujnu 2022., zaključio da se je, prema tako (naknadno) utvrđenom stanju, očito da tužitelj i u vrijeme štetnog događaja nije na primjeren način poduzimao mjere zaštite. Ograda električnog pastira, osim što u vrijeme očevida nije bila pod naponom, nepravilno je postavljena jer obuhvaća i poljoprivredne površine i kanale između njih pa divljim svinjama koje uđu ujedno predstavlja i prepreku za izlazak Kanali su obrasli i nisu održavani dugi niz godina i takvi očito znatno doprinose nastanku štete jer divljim svinjama predstavljaju sigurnu zaštitu. Također niti repelenti nisu pravilno postavljeni, jer je razmak prevelik, visina kolaca neadekvatna, osim toga i u vrijeme očevida postavljeni su nepravilno, na način da su krpe namočene u replentno sredstvo stavljene na grane rubnih grmova. . Radi se očito o okolnostima koje su postojale u i u vrijeme štetnog događaja, niti tužitelj tvrdi suprotno.

22./ Međutim, niti iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlaze osnovanima tvrdnje tužitelja da u vrijeme nastanka štetnog događaja ne bi bilo njegovih propusta u poduzimanju mjera zaštite na primjeren način.

23./ Prije svega, nesporno je da je šteta na tužiteljevim površinama nastala i u godini koja je prethodila štetnom događaju, kada je tuženik štetu u mirnom postupku tužiteju naknadio. Tim više je tužitelj, jer je nedvojbeno mogao očekivati štetu na usjevima i u narednim godinama zbog prisutnosti divljih svinja, bio dužan poduzeti mjere kojima bi na primjeren način takvu štetu spriječio. Prema zaključcima vještaka, na opseg štete bitno utječe zarasla kanalska mreža koja divljim svinjama pruža zaštitu kada uđu u branjeno područje. U takvim je uvjetima stoga očito da su i mjere koje može poduzeti lovoovlaštenik ograničene, jer mu je, a kako i sam tvrdi, otežano istjerivanje i izgon divljači koja u branjenom području ima siguran zaklon. Tužitelj niti tvrdi niti dokazuje razloge koji bi opravdali neodržavanje raslinja u kanalskoj mreži. Nadalje, neovisno o naponu, ograda električnog pastira načinom na koji je postavljena očito nije bila primjerena za odbijanje divljih svinja, jer bi im onemogućavala izlazak sve i da je bila pod odgovarajućim naponom.

24./ Na prijedlog stranaka saslušani su svjedoci, s jedne strane zaposlenici tužitelja (GG, TG i RG), a s druge strane članovi tuženika (ZG, ŽG, ŠG i PG), koji su poduzimali mjere zaštite u spornom razdoblju, odnosno kojim imaju saznanja o mjerama koje je poduzimala suprotna strana. Iskazi ovih osoba su u bitnome proturječni jer tužiteljevi radnici tvrde da su repelente pravilno postavili prema razmaku kolaca i redovito obnavljali sredstvo s obzirom kišu i protek vremena, odnosno da su redovito kosili oko ograde električnog pastira koji da je bio pod odgovarajućim naponom. Lovci, članovi tuženika, pak tvrde da repelente tužiteljevi djelatnici nisu pravilno postavljali i redovito obnavljali, te da u ogradi električnog pastira nije bilo napona, ili da je bio preslab da bi divlju svinju odvratio. Međutim, po ocijeni ovog suda, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i činjenicu da su svjedoci naklonjeni strankama u postupku, ne radi se o vjerodostojnim iskazima od bitnog utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica.

25./ Po ocjeni ovog suda, uvjerljiv je iskaz svjedoka ČG, koji je u spornom razdoblju bio zaposlen kod tužitelja, no više nije, a koji je obavljalo poslove tehnologa te ima neposredna saznanja o načinu provođenja mjera zaštite i komunikaciji stranaka s tim u vezi jer je poljoprivredne površine redovito obilazio. Uvjerljivost navoda iz njegovog iskaza potkrijepljena je i zaključcima vještaka. Naime, i on navodi da je zaraslost kanala glavni uzrok nastanka štete. Raslinje u ovim kanalima da je tužitelju bilo otežano uklanjati i da za to vremena u razdoblju sjetve kukuruza tužitelj nije imao. Ograda električnog pastira da jest bila postavljena, no da je pregledom koji je redovito činio znao utvrditi da je bilo slučajeva da je napon slabiji ili da ga uopće nema. O tome da je obavještavao odgovorne osobe kod tužitelja. Do gubitka napona da je dolazilo i stoga što bi naraslo raslinje oko žice i ona bi dodirom s raslinjem gubila napon. Vegetacija da je u rujnu 2022., zbog obilnih kiša nakon sušnog ljeta, bila bujna i da su djelatnici tužitelja nastojali ručnim kosilicama uklanjati raslinje oko žice električnog pastira, no s obzirom na tempo obavljanja ovog posla i brzinu rasta vegetacije da navedeno nije bilo pretjerano učinkovito. Osim toga, jedino što da bi na odgovarajući način odvratilo divlje svinje, je čišćenje kanala jer da se radi o životinjama koje se boje čistine. Naime, na parcelama uz koje je tužitelj kanale očistio da svinje nisu činile štetu. S obzirom na obraslost kanala, da niti lovačke čeke nisu mogle imati učinka za zaštitu od nastanke štete. Iskazao je da se na predmetnim površinama radilo o kukuruzu kojem rujnu nije istekao agrotehnički rok za žetvu, jer je kasnije sađen, pa da stoga u rujnu žetva i uklanjanje ovog kukuruza nisu bili mogući.

26./ I zastupnik po zakonu tuženika iskazao je da je o potrebi čišćenja kanala upozoravao tužitelja, a što proizlazi i iz dopisa tuženika upućenih tužitelju u razdoblju od svibnja 2022. do listopada 2022. Međutim, iako pozvan, zastupnik po zakonu tužitelja pozivu suda radi saslušanja se nije odazvao. Pri tome, tužitelj sadržaj i primitak predmetnih tuženikovih dopisa nije osporio.

27./ Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, nastanak štete prije svega je posljedica propusta tužitelja u provedbi odgovarajućih agrotehničkih mjera odnosno uklanjanja raslinja iz kanala koji divljim svinjama predstavljaju zaštitu. U takvim uvjetima, divlje svinje imale su sigurno mjesto za boravak i zaštitu u neposrednoj blizini tužiteljevih usjeva. Navedeni je propust od odlučnog utjecaja jer za posljedicu ima i smanjenu učinkovitost drugih mjera zaštite. Gusto raslinje oduzima učinak i zaštitnoj ogradi električnog pastira, koja, i ako ima odgovarajući napon, taj napon gubi dodirom s raslinjem. Pri tome, sporadična košnja oko žice električnog pastira očito nije nije dostatna, a ako se u vidu ima i površina kanala (6692 m2) očito nije učinkovita. U takvim je uvjetima zaštićenog mjesta za boravak u kanalima protjerivanje divljih svinja otežano i tuženiku lovom i izgonom jer je logično da se na optimalno mjesto koje im pruža zaštitu i hranu životinje vraćaju.

28./ Neosnovano tuženik otklanja svoju odgovornost jer nije potkrijepio svoje tvrdnje niti doveo u sumnju istinitost navoda ČG da se nije radilo o kukuruzu kojeg tužitelj ne bi uklonio po proteku roka za agrotehničku berbu, u smislu odredbe čl. 80. st. 2. ZL.

29./ S obzirom da je tužitelj očito imao i morao imati saznanja o načinu na koji mjere zaštite treba poduzeti da bi njima na primjeren način spriječio nastanak štete, okolnost na koju ukazuje da je u vrijeme nastanka štetnog događaja ogradu električnog pastira držao pod naponom i repelentna sredstva redovito obnavljao, sve i da se prihvate kao istinite ove tvrdnje tužitelja, u bitnome ne utječu na ocjenu primjerenosti mjera koje je poduzeo. Naime, prema zaključcima vještaka, ograda zaštitnog pastira kako i repelentna sredstva svakako su načinom postavljanja bili neprimjereni, a ove mjere, pored kanala obraslih gustim raslinjem koji omogućavaju sklonište očito nisu dostatne. Ako je poznato, a kako proizlazi i iz iskaza ČG i svjedoka koji osim što su lovci, obavljaju i poljoprivredne poslove, da se divlje svinje boje čistine pa da održavanje raslinja urednim najviše doprinosi učinkovitosti mjera sprječavanja šteta na usjevima, o čemu su tužitelja obavijestili i ČG i tuženik, očito je da poduzimanjem mjera kao u konkretnom slučaju, postavljanjem zaštitne ograde i repelenata, tužitelj nije na primjeren način zaštitio svoje usjeve.

30./ S druge strane, i tuženik je propustio na primjeren način gospodariti divljači propuštanjem izgona u periodu mirovanja vegetacije, smanjivanja broja divljači do brojnog stanja koje se u lovištu može uzgajati, odnosno u spornom razdoblju osiguravanjem dovoljno hrane i vode za divljač u lovištu.

31./ Prema okolnostima konkretnog slučaja, imajući prije svega u vidu da je dužnost poduzimanja mjera zaštite obveza ne samo tuženika, već i tužitelja, a da su propusti u poduzimanju mjera koje je bio dužan poduzeti tužitelj (čišćenje kanala i raslinja u kojem se divlje svinje skrivaju) znatno doprinijela kako nastanku štete tako i smanjenju učinkovitosti drugih poduzetih mjera, ocjena je ovog suda da je tuženik za nastanak štete odgovoran u omjeru od 35%, a da je tužitelj nastanku štete doprinio u omjeru od 65%. Stoga tužitelj ima pravo na razmjerno sniženu naknadu (čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO). S obzirom da je nastala šteta utvrđena u visini od 18.614,40 eur, tužitelj ima pravo na naknadu u omjeru od 35% (tuženikova odgovornost), dakle u iznosu od 6.515,04 eur, dok je u više zatraženom iznosu (6.515,04 eur) zahtjev neosnovan.

32./ Kako obveza naknade štete dospijeva od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a), osnovano tužitelj zatezne kamate potražuje od podnošenja tužbe. Međutim, pogrešno zatezne kamate potražuje po stopi koja prelazi stopu pripisanu odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose jer se radi o izvanugovornoj odgovornosti tuženika.

33./ Odluku o zahtjevu stranaka za naknadu parničnih troškova sud je donio na temelju odredbe čl. 154. ZPP-a, s obzirom da su stranke u ovoj parnici ostvarile djelomičan uspjeh. Omjer uspjeha sud je ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći pri tome računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U konkretnom je slučaju tužitelj isplatu potraživao, na temelju visine iznosa štete prema zaključku vještaka iz prethodno parnici provedenog postupka osiguranja dokaza, koja utvrđenja je sud u parnici prihvatio, međutim pogrešno smatrajući da bi mu za tako nastalu štetu tuženik odgovarao u omjeru od 70%. Stoga su, u konkretnom slučaju, prema osnovanosti i visini istaknutog tužbenog zahtjeva, stranke uspjele u jednakom omjeru pa stoga svaka stranka snosi svoje troškove koji su joj nastali po osnovi odvjetničkog zastupanja u ovoj parnici.

34./ U odnosu na daljnje troškove naknadu kojih je tužitelj zatražio po osnovi vještačenja provedenog u postupku osiguranja dokaza i sudskih pristojbi tužiteljev je zahtjev djelomično utvrđen osnovanim. Trošak vještačenja u postupku osiguranja dokaza, a kojim su utvrđene okolnosti nastanka i visine štete, priznat je u cijelosti (u iznosu od 1.459,95 eur) jer je, neovisno o ostvarenom uspjehu, tužitelju bio potreban radi ostvarenja pravne zaštite u konkretnom slučaju. Kao potrebne za vođenje parnice sud je tužitelju priznao i troškove sudskih pristojbi u postupku osiguranja dokaza (6,64 eur), visina kojih o vrijednosti predmeta spora ne ovisi i naknadu troškova za sudske za tužbu i presudu pristojbe razmjerno ostvarenom uspjehu, dakle u visini koju bi po osnovi ovih pristojbi bio dužan podmiriti prema vrijednosti zahtjeva s kojim je u parnici uspio. S obzirom da je tužitelj uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa od 6.515,04 eur, priznat mu je po osnovi sudske pristojbe za tužbu i presudu iznos od po 111,60 eur (prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19.)).

35./ Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena naknada parničnih troškova u iznosu od 1.689,79 eur.

U Zagrebu 12. srpnja 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku