Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-245/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja JASMINKA NEKIĆ, OIB 84571650753, Zagreb, Oboj 4, odvojak 11, koju zastupa punomoćnik Krunoslav Pradegan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pradegan & Spicijarić j.t.d. u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 17, protiv tuženika CREDO BANKA d.d. "u stečaju", OIB 94141384086, Split, Bihaćka 2, kojeg zastupa stečajni upravitelj Ankica Čenić, Split, Pupačićeva 1/3, radi proglašenja pljenidbe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. lipnja 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tonija Tumbrića, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Vuković&Lalić d.o.o. u Splitu i punomoćnika tuženika Mirka Lončara, radnika tuženika, 12. srpnja 2024.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate po bianco zadužnici posl.br. OV-381/10 od 19.02.2010. godine, izdane i potvrđene istog dana po javnom bilježniku Mladenu Ježeku iz Zagreba."

II Nalaže se tužitelju Jasminki Nekić u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku CREDO BANKA d.d. "u stečaju" troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. lipnja 2021. podnio tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, postupajući prema zaključku Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-1757/2021-6 od 11. lipnja 2021. kojim je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga propisanog člankom 50. stavkom 1. točkom 11. Ovršnog zakona.

2. U tužbi je istaknuo zahtjev da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika protiv tužitelja na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Mladenu Ježeku pod brojem OV-381/10 od 19. veljače 2010.

3. Izjavio je tužitelj da je tuženik 27. travnja 2021. podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Mladenu Ježeku pod brojem OV-381/10 od 19. veljače 2010., o čemu je obaviješten od Financijske agencije.

4. Izjavio je da je tužitelj izdao bjanko zadužnicu 19. veljače 2010., odnosno više od deset godina prije negoli je tuženik koristio zadužnicu. Za tražbine iz zadužnice na kojima je ovjeren samo potpis izdavatelja da zastarni rok iznosi 5 godina, a za tražbine iz solemnizirane zadužnice 10 godina. Taj dulji zastarni rok od 10 godina da je protekao 20. veljače 2020., pa da je tražbina iz zadužnice zastarjela. Stoga da se na temelju zadužnice ne može tražiti ovrha.

5. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj sudu da izvede dokaze čitanjem zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Ovr-1757/2021-6 od 11. lipnja 2021., zahtjeva za izravnu naplatu od 27. travnja 2021. i bjanko zadužnice OV-381/10 od 19. veljače 2010.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev ocijenio pravno neosnovanim te predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Izjavio je da je s trgovačkim društvom Mataš d.o.o., kao korisnikom kredita 12. veljače 2010. sklopio ugovor o kratkoročnom kreditu br. 8475002028 i kasnije još četiri aneksa tog ugovora. Kao instrument osiguranja tražbine vraćanja kredita tužitelj da je dao četiri bjanko zadužnice u iznosu do 1.000.000,00 kn, između ostalih i predmetnu zadužnicu koja je ovjerena 19. veljače 2010. od javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba pod brojem OV-381/10.

8. Sukladno članku 2. Aneksa broj 4. Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 8475002028 kredit da je dospio 15. srpnja 2011. Korisnik kredita trgovačko društvo Mataš d.o.o., ni tužiteljica po dospijeću nisu podmirili dospjelu tražbinu iz Ugovora o kreditu. Zbog toga da je 16. rujna 2011. prvi put od Financijske agencije tražio naplatu predmetne zadužnice OV-381/10.

9. Izjavio je da je zadužnica od rujna 2011. do kolovoza 2018. bila evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije. Stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/2018., dalje: ZPONS). Financijska agencija da je, sukladno članku 12. ZPONS, 4. kolovoza 2018. prestala postupati po predmetnoj bjanko zadužnici („isknjižila“ je Zadužnicu), s obzirom da se tražbina nije naplatila u roku od tri godine od dana njenog podnošenja na naplatu i da istovremeno po njoj nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno.

10. Potom da je 27. travnja 2021. ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice OV-381/10 u cilju naplate svoje tražbine iz ugovora o kratkoročnom kreditu br. 8475002028 koja je na dan 30. travnja 2021. iznosila 6.205.569,50 kn.

11. Izjavio je da je tražbina iz kredita dospjela 15. srpnja 2011., pa da je zastara počela teći 16. srpnja 2011 Podnošenjem zahtjeva za naplatu zadužnice Financijskoj agenciji 13. rujna 2011. da je prekinuo zastaru. Nakon 4. kolovoza 2018., kada je Financijska agencija prestala postupati po zadužnici da je zastara ponovno počela teći. Zastaru da je ponovno prekinuo 27. travnja 2021. podnošenjem bjanko zadužnice na naplatu Financijskoj agenciji.

12. Istaknuo je prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

13. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz odgovora na tužbu predložio je izvesti dokaz čitanjem isprava Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 8475002028 s Aneksima 1-4,zahtjeva za izravnu naplatu od 13. rujna 2011., zahtjeva za izravnu naplatu od 27. travnja 2021. i izvoda iz poslovnih knjiga od 31. svibnja 2021. sa stanjem na dan 30. travnja 2021. te potvrde Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 2. kolovoza 2021.

14. Tužitelj je predložio i to da sud pribavi spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ov-381/10.

15. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem poslovnog broja P- 5395/2021-12 od 11. ožujka 2024. oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti tog rješenja dostavio spis ovom sudu.

16. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li osnovan tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja podnesenog na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Mladena Ježeka pod brojem OV-381/10 19. veljače 2010. koju je izdao tužitelj.

17. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem isprava zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Ovr- 1757/2021-6 od 11. lipnja 2021., zahtjeva za izravnu naplatu od 27. travnja 2021. i bjanko zadužnice OV-381/10 od 19. veljače 2010. , Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 8475002028 s Aneksima 1-4,zahtjeva za izravnu naplatu od 13. rujna 2011., zahtjeva za izravnu naplatu od 27. travnja 2021. i izvoda iz poslovnih knjiga od 31. svibnja 2021. sa stanjem na dan 30. travnja 2021. te potvrde Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 2. kolovoza 2021.

18. Sud nije tražio spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ov-381/10, jer su isprave potrebne za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari sadržane u ovom spisu.

19. Nakon analize i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata postupka, sud je utvrdio da tužiteljev zahtjev nije osnovan. 20. Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja 1757/2021-6 od 11. lipnja 2021. tužitelj je upućen pokrenuti ovu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020., dalje: OZ).

21. Propisano je člankom 50. stavkom 1. točkom 11. OZ-a da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

22. Propisano je člankom 210. stavkom 2. OZ-a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a).

23. Dakle, tužitelj je u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a u kojem je upućen pokrenuti ovu parnicu, svoj protivljenje prijenosu i pljenidbi, odnosno svoju tvrdnju o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa argumentirao tvrdnjom o nastupanju zastare tuženikove tražbine. Zbog toga ga je sud i uputio pokrenuti ovu parnicu, kako bi se u parnici provjerila istinitost tužiteljevih tvrdnji o tome da je nastupila zastara tuženikove tražbine.

24. Propisano je člankom 52. stavkom 3. OZ-a da će sud prvog stupnja bez odgode donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu, ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana.

25. Dakle, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen na temelju članka 52. OZ-a, ovršenik (tužitelj) može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu. Stoga je sud, imajući na umu okvir raspravljanja u ovoj parnici zadan u ovršnom postupku, u ovoj parnici raspravljao isključivo o zastari tuženikove tražbine.

26. Prilikom donošenja odluke o stranačkom sporu, odnosno o dopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom trebalo je, a uzimajući u obzir navode tužitelja utvrditi je li nastupila zastara tražbine iz bjanko zadužnice.

27. Pri tome je trebalo uzeti u obzir sljedeće činjenice, utvrđene iz sadržaja dostavljenih isprava od stranaka:

- da su tuženik i trgovačko društvo Mataš d.o.o. sklopili Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 8475002028 12. veljače 2010.

- da je na temelju tog ugovora nastala obveza trgovačkog društva Mataš o d.o.o. vratiti tuženiku iznos kredita od 2.870.000,00 kn i platiti kamate,

- da su strane ugovora o kreditu br. 8475001566 višekratno mijenjale dospijeće obveze vraćanja sredstava kredita, pa u konačnici aneksom broj 4 ugovora o kratkoročnom kreditu ugovorile da kredit dospijeva 15. srpnja 2011.,

- da je tužitelj radi osiguranja obveze vraćanja kredita temeljem Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 8475002028 trebao predati tuženiku četiri bjanko zadužnice u iznosu do 1.000.000.00 kn ovjerene od javnog bilježnika

- da je tužitelj predao tuženiku bjanko zadužnicu izdanu u Zagrebu 14. veljače 2010. radi naplate tražbine u iznosu od 1.000.000,00 kn,

- da je potpis tužitelja na bjanko zadužnici ovjeren od javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu pod brojem: OV-381/10 19. veljače 2010.,

- da je tuženik kanio postići ovrhu, odnosno prisilno ostvarenje tražbine iz zadužnice koju mu je predao tužitelj i u tu svrhu podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu bjanko zadužnice 13. rujna 2011.,

- da je Financijska agencija zadužnicu primila 16. rujna 2011. i da je prestala izvršavati zadužnicu 4. kolovoza 2018.

- da osnova za plaćanje, bjanko zadužnica nije izvršena jer na računu tužitelja nije bilo raspoloživih sredstava za izvršenje naloga za izvršenje osnove za plaćanje,

- da je Financijska agencija, postupajući prema članku 33. ZPONS-a prestala izvršavati osnovu za plaćanje, predmetnu zadužnicu,

- da je tuženik potom, 27. travnja 2021. podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Mladenu Ježeku pod brojem OV- 381/10 od 19. veljače 2010..

28. Sve su ove činjenice zabilježene u ispravama koje su pročitane u tijeku postupka, od kojih su isprave izdane od Financijske agencije javne isprave, pa dakle potvrđuju istinitost onoga što je u njima potvrđeno, odnosno određeno, sukladno članku 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP).

29. Spor je među strankama nastao u odnosu na to je li tražbina tuženika prema tužitelju zastarjela, pa stoga je li prestalo pravo tuženika zahtijevati ispunjenje obveze. S tim u vezi prvenstveno je trebao razriješiti stranački spor o roku zastare tražbine utvrđene u bjanko zadužnici.

30. Predmetnu zadužnicu tužitelj je izdao tuženiku 14. veljače 2010.

31. U to vrijeme institut zadužnice bio je uređen člankom 183. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005. i 67/2008., dalje: OZ/96).

32. Odredba članka 183. stavka 1. OZ/96, koja je bila na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice glasi:

"Dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate."

33. S obzirom na formu isprave, koja predstavlja privatnu ispravu s javno ovjerenim potpisom izdavatelja, neovisno o tome što prema odredbi članka 183. stavka 1. OZ/96 ta isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, zadužnica izdana sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, nije sudska odluka kojom je utvrđeno potraživanje.

34. Naime, zadužnica sama po sebi nije "pravomoćna sudska odluka" već dostavom iste banci tek proizvodi učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali ujedno nije i rješenje o ovrsi, koje i inače po svom sadržaju (osim kod rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem se nalaže isplata) nije takva sudska odluka kojom se utvrđuje neko potraživanje. Zadužnica izdana u smislu članka 183. stavka 1. OZ/96 nije javnobilježnički akt, ni privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku.

35. Za potraživanje iz zadužnice nije određen neki drugi rok zastare, pa sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO) treba zaključiti da tražbina iz zadužnice zastarijeva u roku od pet godina.

36. Prema članku 215. stavku 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

37. Da bi se utvrdio početak tijeka zastare te tražbine potrebno je prvenstveno utvrditi od kojeg trenutka je tuženik kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. To će prije svega ovisiti o tome je li zadužnica izdana nakon što je tražbina iz osnovnog posla dospjela ili prije roka dospijeća. U prvom slučaju zastarni rok bi počeo teći nakon izdavanja zadužnice, a u drugom slučaju tek nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla.

38. Tražbina iz Ugovor o kratkoročnom kreditu br. 8475002028 s Aneksima 1- 4, radi osiguranja koje je izdana predmetna zadužnica, dospjela je 15. srpnja 2011., a zadužnica je izdana 14. veljače 2010. Dakle, zadužnica je izdana prije roka dospijeća tražbine iz osnovnog posla. Stoga je sukladno članku 215. stavku 1. ZOO- a tuženik kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine osigurane zadužnicom 16. srpnja 2011. Tuženik je zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji podnio 13. rujna 2011., dakle unutar roka zastare. Tom radnjom tuženik, kao vjerovnik, a koju je poduzeo protiv tužitelja kao dužnika radi ostvarenja potraživanja, prekinuo je zastaru, prema određenjima članka 241. ZOO-a.

39. Prekid zastare koji je nastupio 13. rujna 2011. trajao je do okončanja postupka po zahtjevu ovrhe, odnosno do dana kada je Financijska agencija, postupajući prema odredbi članka 33. ZPONS-a prestala izvršavati osnovu za plaćanje, predmetnu bjanko zadužnicu.

40. Propisano je člankom 33. stavkom 1. i 2. ZPONS-a da je Agencija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu tog Zakona ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. tog Zakona. Ako od dana stupanja na snagu tog Zakona do prestanka izvršenja osnove za plaćanje tražbina iz osnove za plaćanje bude barem djelomično naplaćena, Agencija neće prestati izvršavati tu osnovu za plaćanje.

41. Prestankom izvršavanja osnove za plaćanje, predmetne zadužnice, a koje je bilo obligatorno za Financijsku agenciju u slučaju ispunjenja uvjeta, okončana je provedba ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja i to najkasnije u roku od 6 mjeseci nakon 4. kolovoza 2018. kada je ZPONS stupio na snagu. Na taj način je zapravo došlo do okončanja postupka po zahtjevu ovrhe, ali i do okončanja prekida zastare, prema članku 245. stavku 5. ZOO-a. Tako je prema određenju članka 245. stavka 5. ZOO-a zastara počela teći iznova od dana okončanja postupka po zahtjevu ovrhe, odnosno od dana prestanka izvršavanja osnove za plaćanje po zahtjevu za naplatu. Taj dan je bio 5. kolovoza 2018., s obzirom na to da je iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje Financijske agencije vidljivo da je datum prestanka izvršavanja 4. kolovoza 2018. Dakle od tada, prema članku 245. stavku 1. ZOO-a, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tuženik je nedvojbeno 27. travnja 2021. ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice Financijskoj agenciji, pa je ponovno, u okviru roka zastare od pet godina, prekinuo zastaru.

42. S obzirom na to zaključiti je da nije nastupila zastara tražbine iz bjanko zadužnice, pa da je utoliko i neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud proglasi pljenidbu i prijenos na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 27. travnja 2021. nedopuštenim.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: Tarifa).

44. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove potrebne za svrhovito vođenje parnice.

45. Sud je priznao tuženiku kao potreban trošak zastupanja na ročištu 17. studenoga 2022. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr.9.1.Tarife) te 19. siječnja 2024. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr.9.1.Tarife), dakle u ukupnom iznosu od 375,00 EUR.

46. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a na taj iznos tužitelj je dužan platiti zatezne kamate na troškove parničnog postupka od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO), koje se primjenjuju u ostalim odnosima.

47. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu 12. srpnja 2024.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetnik Krunoslav Pradegan

- Stečajni upravitelj Ankica Čenić

- u spis

Broj zapisa: 9-3086a-34a21

Kontrolni broj: 01211-37448-e057c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.