Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4463/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. k. u. K., K., OIB:…, zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. Š. i V. R., odvjetnicima u K., protiv tuženika T. V. iz Š., OIB:…, zastupan po punomoćnici M. P. S., odvjetnici u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o trošku sadržanog u rješenju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Povrv-379/2021- 45 od 17. listopada 2023., dana 12. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o trošku sadržano u toč. IV rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Povrv-379/2021-45 od 17. listopada 2023.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja ukinut je platni nalog od dana 28. srpnja 2021. godine iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika N. J.-V. iz K. pod posl. broj Ovrv-417/2021 kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.939,79 eur/29.684,32 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 3.794,10 eur/28.856,67 kn teče od 16. lipnja 2021. godine pa do plateža (toč. I), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. J.-V. iz K., donesen pod poslovnim brojem Ovrv-417/2021 od dana 28. srpnja 2021. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju na ime nastalih ovrših troškova uplati iznos od 33,18 eur/250,00 kn (toč. II), utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (toč. III), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.891,30 eur/14.250,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja tog rješenja tj. od dana 17. listopada 2023. godine, pa do isplate (toč. IV).

2. Protiv rješenja o trošku sadržanog u navedenom rješenju u toč. IV žalbu je podnio tuženik, sadržajem zbog zakonom predviđenog žalbenog razloga iz čl. 353 st. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje o trošku ukine.

3. U svom odgovoru na žalbu tužitelj je porekao žalbene navode i predložio da se žalitelj sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365 st. 2 ZPP-a, a žaliteljica ne navodi u čemu se iste sastoje.

6. Nije sporno da je tužitelj podnio kao ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja u kojem prijedlogu je predložio da se ovrha odredi općenito na imovini ovršenika, sada tuženika. U prijedlogu za donošenje rješenja ovrhovoditelj odnosno tužitelj naznačuje tri ovršenika i to prvo ovršenika P. D.¹, drugo ovršenika P. D.² te treće ovršenika V. T.; da je javni bilježnik N. J. V. donijela rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-417/2021 dana 28. srpnja 2021. godine kojim je ovršenicima naloženo da ovrhovoditelju namire naznačeni iznos tražbine te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 250,00 kn, te da je prigovor je protiv naznačenog rješenja o ovrsi podnio treće ovršenik, dok je isto u odnosu na prvo i drugo ovršenika postalo pravomoćno i ovršno, a o čemu je ovaj sudi donio potvrdu dana 1. srpnja 2022. godine pod posl. brojem Povrv-379/2021-2.

7. Nadalje, nije sporno da je tijekom prvostupanjskog postupka drugo ovršenik u cijelosti namirio potraživanje tužitelja iz ovog postupka slijedom čega je podneskom od dana 17. travnja 2023. godine tužitelj povukao tužbu u ovom postupku te je zatražio da se naloži tuženiku da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka.

8. Tuženik smatra da nije dužan platiti parnične troškove tužitelju budući je tužitelj primao uplatu od jamca P.D.² koji je u konačnici u cijelosti otplatio dug glavnog dužnika slijedom čega je po stajalištu punomoćnice tuženika vođenje parničnog postupka u odnosu na tuženika nije bilo nužno slijedom čega isti ni ne treba snositi troškove koji su nastali tijekom vođenja ovog parničnog postupka.

9. Sud prvog stupnja obvezao je pobijanim rješenjem tuženika da naknadi trošak tužitelju, pozivom na odredbu čl. 154 ZPP, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove, s obrazloženjem, u bitnom, da sukladno čl. 111. st. 1. te st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO), tužitelj je u ovom postupku imao svako pravo zahtijevati ispunjenje obveze od tuženika budući da je tijekom ovog postupka utvrđeno da glavni dužnik odnosno P. D.¹ svoju obvezu nije ispunio u roku koji mu je određen u pisanom pozivu slijedom čega nije ispravno stajalište tuženika kako isti nije tužitelju dužan naknaditi troškove ovog postupka. Imajući na umu spomenuta odredbu ZOO-a kao i odredbu iz čl. 104. ZOO a kojima je određen poseban oblik jamstva – kod kojeg se jamac obvezao kao jamac platac, pa za preuzetu obvezu odgovara kao i glavni dužnik (ovdje korisnik kredita) – tako da vjerovnik ima ovlast odabira onog od kojeg će zahtijevati ispunjenje obveze (da li od glavnog dužnika ili od jamca plataca – ili od njih troje zajedno), ne zalazeći pri tom u međusobni odnos obveznika. U principu vjerovnik odnosno tužitelj bio je u vrlo povoljnoj situaciji jer je u principu imao trojicu dužnika.

10. Žalitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno o trošku postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154 st.1 ZPP, jer tužitelj nije uspio u parnici, već je povukao tužbu u ovom predmetu, u kom slučaju je odluku o trošku trebalo temeljiti na odredbi čl. 158 st.1 ZPP, kojim je određeno da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a u stavku 2. je propisano da ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugog razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Nadalje, da je tuženik u postupku prigovarao visini tužbenog zahtjeva, da je provedeno knjigovodstveno vještačenje, da osobno nije ništa platio tužitelju, niti je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, pa je tužitelj koji je povukao tužbu u obvezi njemu naknaditi trošak.

11. Po mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju za donošenje odluke o trošku pravni pristup suda prvog stupnja je pravilan.

12. Dužnu obvezu može ispuniti ne samo dužnik, nego i treća osoba, u smislu odredbe čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO), odnosno čl. 161 st.1 ZOO/05 time da je prema st. 2. istog članka vjerovnik dužan ispunjenje primiti od svake osobe, koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjenja. U konkretnom slučaju glavni dužnik ima sasvim sigurno pravni interes da namiri dužnu tražbinu, pa je tužitelj bio dužan primiti ispunjenje tražbine.

13. Kako je sud prvoga stupnja utvrdio da je tužitelj, odmah nakon što je ispunjena tražbina, povukao tužbu protiv tuženika, to činjenica da je glavni dužnik podmirio dužnu tražbinu ne utječe na pravo tužitelja na naknadu troškova postupka, jer je isti povukao tužbu odmah nakon što je tražbina namirena.

14. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka od tuženika na temelju odredbe čl. 158. st. 1. ZPP, kada je odmah nakon što je tražbina podmirena povukao tužbu, pri čemu je tražbinu mogao podmiriti tuženik ili treća osoba koja ima pravni interes da obveza bude ispunjena (tako i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-240/2023, Rev-744/10-2, Rev-x-794/12-2).

15. Radi navedenog, a jer žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, temeljem odredbe čl. 380 toč. 2 ZPP riješeno je kao u izreci.

16. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban (čl. 155 st.1 ZPP).

U Zagrebu, 12. srpnja 2024.

Sudac:

Darija Horvat, v.r.