REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: Povrv-577/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja DOMEL d.o.o., OIB: 74287492571, Slavonski Brod, Ulica Nikole Zrinskog 1, zastupanog po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku iz OD Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika ĆL, vl. [obrt], obrt za instalaciju i servis klima uređaja bijele tehnike, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), zastupanog po punomoćniku Veljku Miljeviću, odvjetniku iz OD Miljević i partneri u Zagrebu, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 12. lipnja 2024., u prisutnosti stranaka i odvjetničkih vježbenica, zamjenica njihovih punomoćnika, 12. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Vrbovcu Jasne Galešić, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-2014/2022 od 3. ožujka 2023., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 954,95 eur/ 7.195,07 kn[1] , sa zateznim kamatama obračunatim do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:
- na iznos od 41,48 eur/ 312,50 kn, počevši od 20. siječnja 2022. do isplate,
- na iznos od 47,28 eur/ 356,25 kn, počevši od 1. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 73,83 eur/ 556,25 kn, počevši od 31. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 403,31 eur/ 3.038,75 kn, počevši od 31. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 96,56 eur/ 727,50 kn, počevši od 31. kolovoza 2021. do isplate,
- na iznos od 135,05 eur/ 1.017,50 kn, počevši od 1. listopada 2021. do isplate,
- na iznos od 72,50 eur/ 546,25 kn, počevši od 31. listopada 2021. do isplate,
- na iznos od 84,94 eur/ 640,00 kn, počevši od 1. prosinca 2021. do isplate, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 117,87 eur/ 888,09 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 3. ožujka 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Vrbovcu Jasne Galešić, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-2014/2022 od 3. ožujka 2023., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 380,08 eur/ 2.863,75 kn, sa zateznim kamatama obračunatim od 2. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 155,87 eur/ 1.174,40 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 3. ožujka 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 291,98 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenja ove presude do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 29. prosinca 2022. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 1.335,03 eur (10.058,75 kn), s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,74 eur (2.062,49 kn), s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Vrbovcu Jasna Galešić donijela je 3. ožujka 2023. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 2014/25022 protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost utuženog potraživanja jer tvrdi da tužitelj nije obavio usluge plaćanje kojih potražuje, da je sve dugove tuženik prema tužitelju podmirio te da račune na kojima zahtjev temelji tužitelj prethodno nije tuženiku dostavio.
3./ Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja 27. rujna 2023. stavio izvan snage gore navedeno rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4./ Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj tijekom postupka tvrdi da je za tuženika obavljao usluge servisa za VOX uređaje u jamstvenom roku, da je usluge obračunate na utuženim računima obavio, a što da potvrđuju radni nalozi potpisani od strane kupaca kod kojih su popravci uređaja obavljeni. Predmetne račune da je dostavio tuženiku, međutim da ih tuženik, niti nakon opomene pred pokretanje ovršnog postupka, nije podmirio.
5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: računi (list 14-22 spisa), računi s radnim nalozima (list 70-113 spisa), tuženikova kartica dobavljača (list 65 spisa), tužiteljeva kartica dobavljača (list 114 spisa), potvrde o izvršenim plaćanjima (list 115-120 spisa), opomena s povratnicom (list 121-122 spisa), prepiska stranaka elektronikom poštom (list 123-125 spisa), tuženikova ponuda za zaključivanje ugovora od 5. studenog 2021. (list 126 spisa). Nadalje, saslušane su stranke, zastupnik po zakonu tužitelja VL i tuženik te svjedokinja CL.
6./ Sud je od tuženika zatražio očitovanje o korištenju prava na odbitak pretporeza temeljem računa koji su predmet spora, u skladu s odredbom čl. 221. b st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a). Iz knjigovodstvene kartice (list 65 spisa) proizlazi da tuženik, kako i tvrdi, predmetne račune nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama, dakle da temeljem ovih računa nije koristio pravo na odbitak pretporeza, pa nema mjesta primjeni predmnijeve o postojanju utužene tražbine iz citirane odredbe. Pri tome, s obzirom na visinu tražbine po pojedinom računu nema mjesta pribavi podataka o korištenju prava na odbitak pretporeza neposredno od porezne uprave (argument iz čl. 221.b st. 2. ZPP-a) pa je ovaj dokazni prijedlog tužitelja odbijen.
7./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan.
8./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom temeljem računa ispostavljenih tuženiku, a na kojima tvrdi da je obračunata naknada za usluge popravaka uređaja VOX u jamstvenom roku, koja je usluga izvršena u dogovoru s tuženikom i po njegovom nalogu, i to temeljem računa kako slijedi:
- račun broj 110/VP1/1 od 30. prosinca 2021. na iznos od 312,50 kn
- račun broj 26/VP1/1 od 31. ožujka 2021. na iznos od 356,25 kn
- račun broj 36/VP1/1 od 30. travnja 2021. na iznos od 556,25 kn
- račun broj 49/VP1/1 od 30. lipnja 2021. na iznos od 3038,75 kn
- račun broj 60/VP1/1 od 30. lipnja 2021. na iznos od 2863,75 kn
- račun broj 67/VP1/1 od 31. srpnja 2021. na iznos od 727,50 kn
- račun broj 77/VP1/1 od 31. kolovoza 2021. na iznos od 1017,50 kn
- račun broj 88/VP1/1 od 30. rujna 2021. na iznos od 546,25 kn
- račun broj 95/VP1/1 od 31. listopada 2021. na iznos od 640,00 kn.
9./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja s obzirom na navode tuženika da tužitelj nije obavio usluge plaćanje kojih potražuje, da predmetne račune nije tuženiku dostavio, a da mu je tuženik podmirio sve usluge koje je tužitelj izvršio.
10./ Neosnovano tuženik prigovara da tužitelj nije izvršio usluge obračunate u predmetnim računima.
11./ Naime, iz iskaza saslušanih stranaka, zastupnika po zakonu tužitelja VL i tuženika ĆL te svjedokinje CL, tuženikove djelatnice, koji su u ovom dijelu međusobno suglasni, a potkrijepljeni su i ispravama priloženima spisu, proizlazi da su stranke, u vrijeme kada je tužitelj izdao račune koji su predmet spora, bile u poslovnom odnosu na način da je tužitelj za tuženika obavljalo poslove popravaka VOX uređaja u jamstvenom roku te je za tako izvršene usluge tuženiku obračunavao naknadu. Suradnju su dogovorili VL i CL, i to usmeno, pri čemu je u pisanom obliku bio određen cjenik po kojem će tužitelj obavljati usluge popravka.
12./ Neosnovano tvrdi tuženik da tužitelj nije obavio usluge plaćanje kojih potražuje. Naime, iz iskaza CL, tuženikove djelatnice, za koju tuženik navodi da u nju ima maksimalno povjerenje, proizlazi da je, kada je pregledala račune koji su predmet spora, utvrdila da su to popravci na koje je uputila tužitelja, jer da je ona od kupaca uređaja zaprimala prijave za popravak uređaja u jamstvenom roku, da bi potom na popravak uputila tužitelja, koji bi je porukom na njezin telefon obavijestio o dolasku kod kupca te bi joj poslao fotografiju računa za kupnju uređaja pod jamstvom, fotografiju oznake s predmetnog uređaja i radni nalog stranke. Iskazala je naime da je pregledom utuženih računa utvrdila da se radi o popravcima na koje je uputila tužitelja i da joj je tužitelj nakon ovih popravaka dostavio fotografije, kako je to bilo među njima dogovoreno. S obzirom na navode samog tuženika ĆL vezane uz vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje (da u svjedokinju ima povjerenje), kao i činjenicu da su predmetni računi praćeni radnim nalozima iz koji je razvidno kod kojeg je kupca popravak obračunat u računu izvršen, kojeg uređaja (s podacima o serijskom broju uređaja), vrsta i vrijednost radova (putni trošak, vrijednost rada, zamijenjeni dijelovi), vrijeme izvršenja usluge kao potpis kupca, očito neosnovano tuženik osporava da bi usluge bile izvršene.
13./ Međutim, osnovano ističe tuženik da se u odnosu na usluge obračunate na računu broj 60/VP1/1 od 30. lipnja 2021. (2863,75 kn) radi o uslugama koje su ujedno obračunate i na računu račun broj 49/VP1/1 od 30. lipnja 2021. (3038,75 kn). Naime, tužitelj je uz račun broj 49/VP1/1 priložio podlogu za računa (list 75) iz koje je razvidan iznos usluga iskazan po osnovi rada, materijala i troška prijevoza na ovom računu, a koji odgovara i priloženim radnim nalozima uz ovaj računa (list 76-82 spisa). Međutim, uz račun broj 60/VP1/1 tužitelj je priložio radne naloge koji po vremenu izvršene usluge, kupcu, uređaju koji je predmet popravka i vrsti obavljenih usluga odgovaraju radnim nalozima priloženima uz prethodni račun. Međutim na radnim nalozima priloženima uz račun 60/VP1/1 od 30. lipnja 2021., za razliku od svih ostalih priloženih radnih naloga, nije iskazana cijena svake pojedine usluge već samo količina.
14./ Osnovano stoga ukazuje tuženik da se u odnosu na račun broj 60/VP1/1 od 30. lipnja 2021. radi o naknadama za usluge koje su obračunate na računu broj 49/VP1/1 od 30. lipnja 2021., u prilog kojeg su dostavljeni odgovarajući radni nalozi koji ovaj račun potkrjepljuju. Neosnovano stoga tužitelj plaćanje potražuje za iste usluge i temeljem računa broj 60/VP1/1 od 30. lipnja 2021. u iznosu od 380,08 eur (2863,75 kn).
15./ U odnosu na tvrdnje tuženika da predmetne račune u spornom razdoblju, kada su usluge izvršavane, nije od tužitelja primio, prije svega valja reći da ova okolnost nije od utjecaja na dužnost tuženika ispuniti preuzetu obvezu, s obzirom na navode CL da je upravo ona uputila tužitelja izvršiti predmetne popravke, dakle da je tuženik znao za postojanje svoje obveze isplate naknade za izvršene usluge. NL iskazala je da je, s obzirom je znala da su usluge vršene, a račune tužitelj nije dostavio poštom kako je to i ranije uobičajeno činio, istog kontaktirala da dostavi račune, no da ih tužitelj ni tada nije dostavio. Nelogično je da tužitelj ne bi dostavio tuženiku, nakon izvršenih usluga, račun radi naplate svojeg potraživanja. Neuvjerljivi su stoga takvi navodi tuženika i svjedokinje. Osim toga, i sam ĆL iskazao je da je predmetne račune od tužitelja zaprimio uz opomenu pred ovrhu, dakle i prije pokretanja predmetnog ovršnog postupka.
16./ Što se tiče tuženikovih prigovora visini naknade koju je tužitelj na predmetnim računima obračunao za usluge izvršene u dogovoru s tuženikom valja reći da se radi o prigovorima koje je tuženik istaknuo u ovoj pravnoj stvari tek u fazi glavne rasprave, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka. S obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuju procesne odredbe o parnicama u sporovima male vrijednosti, na što su stranke upozorene u rješenju od 27. rujna 2023., u kojim postupcima isticanje novih činjenica na glavnoj raspravi niti iznimno nije dopušteno te se ne radi o činjenicama koje sud prilikom donošenja neće uzeti u obzir (čl. 461.a ZPP- a).
17./ Pri tome, za ukazati je da su očito paušalni prigovori tuženika vezani uz tvrdnju iz iskaza ĆL da je račune tužitelj sastavio suprotno ugovorenom cjeniku jer da su ugovorene cijene za usluge velikog i malog popravka (200,00 kn i 125,00 kn), koje među strankama nisu sporne, u cjeniku već bile iskazane s obračunatim poreznom na dodanu vrijednost, a da je tužitelj u predmetnim računima, suprotno dogovorenom, porez na dodanu vrijednost dodatno obračunao, potražujući tako plaćanje većeg iznosa po osnovi usluge no što je dogovoreno. Tuženik, iako tvrdi da je račune pregledao kada ih je zaprimio prije predmetnog ovršnog postupka, uz opomenu pred ovrhu, i da je tada utvrdio da su glede obračunate naknade na opisani način nepravilno sastavljeni, niti je navedeno istaknuo u prigovoru na rješenje o ovrsi niti je tijekom postupka priložio dogovoreni cjenik kojim bi ovaj navod potkrijepio. Isto tako, niti u prigovoru tuženik pravilnost računa nije osporavao vezano uz dužnost tužitelja za ugrađene rezervne dijelove koje mu nije isporučio tuženik priložiti nabavne račune. I sama CL iskazala je da je glede računa izdavanje kojih je prethodilo spornima, tužitelju plaćanje rezervnih dijelova izvršeno bez da su računi bili popraćeni tužiteljevim nabavnim računima. Tuženik nije priložio niti ranije plaćene račune tužitelju, a kojima bi potvrdio navode o dogovorenom načinu obračuna usluga vezanom uz visinu nakade s obzirom na iskazivanje porezan na dodanu vrijednost.
18./ Imajući u vidu da su stranke, kako iz njihovih suglasnih navoda proizlazi, u razdoblju koje je prethodilo vremenu izdavanja spornih računa, uredno poslovale na način da je tužitelj obavljao usluge popravaka VOX uređaja po nalogu tuženika u jamstvenom roku, za što je tuženiku ispostavljao račune, na kojima bi, uz naknadu za uslugu (velikog ili malog popravka), bio obračunat i trošak prijevoza kao i rezervni dijelovi koje bi tužitelj ugradio u dogovoru s tuženikom, kada ih sam tuženik ne bi mogao u primjerenom roku pribaviti, nelogično je i neuvjerljivo da bi tužitelj račune počeo izdavati suprotno ugovorenim uvjetima, glede obračuna poreza na dodanu vrijednost i prilaganja računa o nabavi rezervnih dijelova. Stoga su očito neosnovani tuženikovi navodi iz iskaza ČL da je predmetne račune tužitelj sastavio suprotno dogovornim uvjetima.
19./ Slijedom navedenog, odbijeni su kao nepotrebni tužiteljevi dokazni prijedlozi saslušanja svjedoka kod kojih su popravci obavljeni jer je utvrđeno da su usluge izvršene, a ovaj dokazni prijedlog nije prikladan za utvrđenje odlučnih činjenica vezanih uz neosnovano obračunavanje istih usluga na dva računa. Također, neprikladan je i tužiteljev dokazni prijedlog provođenja knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine duga jer se u konkretnom slučaju sporne činjenice takvim dokaznim prijedlogom ne mogu utvrditi.
20./ Pravilno tužitelj zatezne kamate na osnovani dio utuženih računa potražuje počevši od dana nakon dospijeća naznačenog na računima, s obzirom da su računi izdani nakon što su usluge obavljene, a u skladu s odredbom čl. 11. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" br. 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 121/13., 78/15., 71/15., 114/22.) o rokovima ispunjenja novčanih obveza u poslovnim transakcijama među poduzetnicima, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora.
21./ Slijedom navedenog, osnovano tužitelj potražuje plaćanje temeljem računa:
- broj 110/VP1/1 od 30. prosinca 2021., s dospijećem 19. siječnja 2022., u iznosu od 312,50 kn,
- broj 26/VP1/1 od 31. ožujka 2021., s dospijećem 30. travnja 2021., u iznosu od 356,25 kn,
- broj 36/VP1/1 od 30. travnja 2021., s dospijećem 30. svibnja 2021., u iznosu od 556,25 kn,
- broj 49/VP1/1 od 30. lipnja 2021., s dospijećem 30. srpnja 2021., u iznosu od 3038,75 kn,
- broj 67/VP1/1 od 31. srpnja 2021., s dospijećem 30. kolovoza 2021., u iznosu od 727,50 kn,
- broj 77/VP1/1 od 31. kolovoza 2021., s dospijećem 30. rujna 2021., u iznosu od 1017,50 kn,
- broj 88/VP1/1 od 30. rujna 2021., s dospijećem 30. listopada 2021., u iznosu od 546,25 kn,
- broj 95/VP1/1 od 31. listopada 2021., s dospijećem 30. studenog 2021., u iznosu od 640,00 kn,
sa zateznim kamatama obračunatim počevši od dana nakon dana dospijeća naznačenog na predmetnom računu.
22./ Stoga je, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 954,95 eur/ 7.195,07 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, a u kojem djelu je tužiteljev zahtjev utvrđen osnovanim te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke, dok je platni nalog ukinut, a tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao pod točkom II/ izreke u djelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 380,08 eur/ 2.863,75 kn.
23./ Odluka o pravu stranaka na naknadu troškova postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora, ispostavljenim troškovnicima (čl. 2. st. 1. ZPP-a) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), s obzirom na ostvareni uspjeh u parnici, tužitelja u omjeru od 71,53 %, a tuženika u omjeru od 28,47 %, slijedom čega tužitelju pripada pravo na naknadu troškova potrebnih za svrhovito vođenje postupka u postotku od 43,06% (razlika koja preostaje nakon što se od postotka uspjeha tužitelja u parnici oduzme postotak uspjeha tuženika u parnici).
24./ U odnosu na troškove ovršnog postupka kako su oni određeni rješenjem o ovrsi, tužitelju je, temeljem odredbe čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21.), priznat trošak javnobilježničke nagrade, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 24,89 eur te odvjetnički trošak za sastav prijedloga za ovrhu sukladno T.br. 11/1 Tarife, uvećan za pripadajući porez, u zatraženom iznosu od 248,86 eur, što ukupno iznosi 273,74 eur. S obzirom na ostvareni uspjeh, naknada je priznata u omjeru od 117,87 eur (888,09 kn), dok je u preostalom dijelu, za iznos od 155,87 eur (1.174,40 kn), zahtjev odbijen.
25./ Odluka o zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka osniva se na odredbi 151. st. 3. ZPP-a, kamate se obračunavaju počevši od donošenja javnobilježničkog rješenja, dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose, sukladno postavljenom zahtjevu (čl. 2. st. 1. ZPP-a).
26./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 117,87 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude, dok je u preostalom dijelu ovršnog troška, u iznosu od 155,87 eur, s pripadajućim zateznim kamatama, platni nalog ukinut, a zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom II/ izreke presude.
27./ U odnosu na troškove parničnog postupka, sud je tužitelju priznao trošak za:
- sastav obrazloženog podneska koji se očitovao na navode iz prigovora (prema T.br. 8/1 Tarife), 200,00 eur,
- zastupanje na ročištu 15. veljače 2024. jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (prema T.br. 9/2 Tarife), 100,00 eur,
- zastupanje na ročištu 12. lipnja 2024. jer se radi o ročištu na kojem su se izvodili dokazi (prema T.br. 9/1 Tarife), 200,00 eur.
Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 500,00 eur valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (temeljem T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 625,00 eur.
28./ Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.), u iznosu od 53,09 eur.
29./ S obzirom na ostvareni uspjeh, naknada priznatih troškova (678,09 eur) je tužitelju dosuđena razmjerno uspjehu, u iznosu od 291,98 eur.
30./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka također se osniva na odredbi na odredbi 151. st. 3. ZPP-a, zatezne se kamate obračunavaju počevši od donošenja presude, dok je stopa zateznih kamata također utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose, sukladno postavljenom zahtjevu (čl. 2. st. 1. ZPP-a).
31./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III/.
U Zagrebu 12. srpnja 2024.
Sutkinja:
Tina Šimović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.
U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.
DNA
1. tužitelju, po punomoćniku
2. tuženiku, po punomoćniku