REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ob-62/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. H., OIB:…2, mlt. M. B., OIB:… i mlt. T. B., OIB:…, svi iz P., s time da tužiteljicu L. H. zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u P., a maloljetne tužitelje posebna skrbnica M. M., dipl. pravnica s položenim pravosudnim ispitom, zaposlena u Centru za posebno skrbništvo, Dislociranoj jedinici Osijek, protiv tuženika I. B. iz P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P., radi uzdržavanja djece i spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P Ob-3/2021-58 od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika, ukida se točka XI. presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P Ob-3/2021-58 od 18. ožujka 2024. u dijelu kojim su tužiteljima dosuđene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak postupka.

II. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuju točke I., II., III., V., VII., IX. i u preostalom dijelu točka XI. presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P Ob- 3/2021-58 od 18. ožujka 2024.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako će mlt. M. B. i mlt. T. B., djeca stranaka, stanovati s majkom L. H. na adresi stanovanja majke P. (točka I., a da će s ocem ostvarivati osobne odnose kako je podrobnije opisano (točka II.). Tuženiku I. B. naloženo je da tužitelju mlt. M. B. po osnovi naknade za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od svibnja 2018. do podnošenja tužbe isplati iznos od 2.819,38 eura/21.242,63 kune sa zakonskim zateznim kamatama kako je podrobnije naznačeno u točki III. presude, a točkom IV. je tužitelj mlt. M. B. odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za mjesečne iznose uskraćenih uzdržavanja u iznosu od 1.739,51 eura/13.106,37 kuna. Točkom V. je naloženo tuženiku da tužitelju mlt. M. B. po osnovi uzdržavanja isplaćuje mjesečni iznos uzdržavanja od 132,72 eura od siječnja 2021. do travnja 2021., od 1. travnja 2021. do 1. travnja 2022. 146,00 eura/1.100,00 kuna, od travnja 2022. do 1. travnja 2023. 159,27 eura/1.200,00 kuna, od 1. travnja 2023. mjesečni iznos od 171,35 eura/1.291,00 kunu pa nadalje, na način da dospjele mjesečne iznose plati odjednom a dospijevajuće najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja po propisanoj stopi, dok je točkom VI. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja M. B. za uzdržavanje u mjesečnim iznosima do iznosa od 171,35 eura. Točkom VII. je naloženo tuženiku I. B. po osnovi naknade za uskraćeno uzdržavanje isplatiti maloljetnoj T. B. za razdoblje od svibnja 2018. do dana podnošenja tužbe iznos od 2.785,23 eura/20.985,29 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kako je to podrobnije navedeno u izreci presude, dok je točkom VIII. odbijen zahtjev tužiteljice mlt. T. B. s dijelom tužbenog zahtjeva za mjesečne iznose uskraćenog uzdržavanja u iznosu od 1.722,44 eura/12.977,71 kunu. Točkom IX. je naloženo tuženiku da tužiteljici mlt. T. B. iz P. po osnovi uzdržavanja isplati mjesečni iznos uzdržavanja od 106,18 eura/800,00 kuna od siječnja 2021. do 1. travnja 2021., od 1. travnja 2021. do 1. travnja 2023. iznos od 132,72 eura/1.000,00 kuna i od 1. travnja 2023. pa nadalje mjesečni iznos od 145,73 eura/1.098,00 kuna, na način da dospjele mjesečne iznose plati odjednom, a dospijevajuće najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom po propisanoj stopi. Točkom X. je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za uzdržavanje u mjesečnim iznosima do 145,73 eura/1.098,00 kuna tužiteljica mlt. T. B. odbijena. Točkom XI. je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 960,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po propisanoj stopi.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra kako je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., čl. 354. st. 2. t. 11. i čl. 354. st. 2. t. 12. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), posljedično pogrešno utvrdio odlučno činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Odluka prvostupanjskog suda o stanovanju maloljetne djece s majkom protivna je odredbi čl. 416. st. 1. t. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023., dalje ObZ) jer bi temelj odluke o stanovanju i ostvarivanju osobnih odnosa roditelja i djece trebao biti nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad. To je tijelo svojim stručnim mišljenjem predložilo da djeca stanuju s ocem, a s majkom ostvaruju osobne odnose, no sud odlučuje suprotno. Pritom, ne ocjenjuje nalaz Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 18. svibnja 2023. niti ga dovodi u kontekst činjeničnog stanja na koji se mora primijeniti. Time je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva i protivna razlozima, a postoji i proturječnost utvrđenog odlučnog činjeničnog stanja stručnom mišljenju. Dob djece i, s time u vezi, njihovo izneseno mišljenje ne može prevagnuti u odnosu na izraženi stručni stav Hrvatskog zavoda za socijalni rad, sve u vezi s ocjenom zaposlenika škole djece o zanemarivanju roditeljske obveze po tužiteljici. U pogledu naknade uskraćenog uzdržavanja od svibnja 2018. do prosinca 2020. osporava ocjenu prvostupanjskog suda da su djeca jednu trećinu vremena bila kod njega te tvrdi kako se radi o jednoj polovini vremena, zbog čega da ne postoji obveza tuženika na naknadu za uzdržavanje. U tom pogledu izreka presude također proturječi odlučnim činjenicama, nerazumljiva je i neosnovana. Sud je propustio uzeti u obzir da je tuženik otac još jednog, tek rođenog maloljetnog djeteta čije životne potrebe mora zadovoljavati. Propušta cijeniti da je tuženik kreditno opterećen kreditom za adaptaciju obiteljske kuće, da ostvaruje minimalna novčana primanja i da zbog radnog vremena nije u mogućnosti ostvariti primanja na drugi način. Zato su pogrešni zaključci suda da su iznosi uzdržavanja naloženi točkom V. i IX. pravilno određeni jer bi opstojnošću tako određenih iznosa bio doveden u financijsku oskudicu. Time je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odredbe o uzdržavanju maloljetne djece. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka jer je zbog odbijanja tužbenog zahtjeva tuženiku trebalo dosuditi sve zatražene, a prouzročene troškove parničnog postupka. Odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a propisano je da o zakonskim zateznim kamatama na troškove sud odlučuje na zahtjev stranke, a prvostupanjski je sud tužiteljima dosudio zakonske zatezne kamate od trenutka donošenja meritorne odluke, iako ih tužitelji nisu potraživali na trošak postupka. U tom smislu je presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer je pogrešno primijenio odredbu čl. 151. st. 3. ZPP-a, što predstavlja i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP- a. Predlaže ukidanje pobijane presude u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Traži naknadu troška žalbe sa zakonskim zateznim kamatama od meritorne odluke do isplate.

3. Tužitelji nisu odgovorili na tuženikovu žalbu.

4. Žalba tuženika osnovana je u neznatnom dijelu, u dijelu odluke o zateznim kamatama na trošak postupka.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, nije nerazumljiva i proturječna razlozima presude niti u razlozima postoji proturječje odlučnih činjenica. Tako je sud iznio jasne razloge zbog kojih je, u konačnici, odlučio kako će maloljetna djeca stranaka ostati stanovati s majkom, a s ocem održavati osobne odnose. Hrvatski zavod za socijalni rad ni u dopuni nalaza od 10. studenog 2022. ni od 18. svibnja 2023. ne dovodi u pitanje održane roditeljske kompetencije oba roditelja, s time da u dopuni od 18. svibnja 2023. zaključuje kako ni odluka da djeca nastave stanovati s ocem nije u suprotnosti s njihovim interesima. Neosnovana je tvrdnja kako je odluka o nastavku stanovanja maloljetne djece donesena isključivo na temelju izraženog mišljenja djece posebnoj skrbnici. Naime, prvostupanjski sud je radi ispitivanja razloga koji su doveli do izmjene prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad izveo dokaze saslušanjem zaposlenika Osnovne škole Julija Kempfa i tužiteljice, a o svemu su se izjasnila i maloljetna djeca posebnoj skrbnici, dala svoje mišljenje. Time je razjasnio dvojbu u vezi postupanja tužiteljice uz zaključak kako iz provedenog postupka ne proizlazi zaključak da bi tužiteljica zanemarivala svoje roditeljske dužnosti. Na takav zaključak je Centar za socijalni rad naveo iskaz bake i oca djece te saslušanje djece od strane djelatnika škole, s time da su se dvojbene okolnosti naknadno razjasnile. Sud je jasno, bez proturječnosti izvedenim dokazima, iznio svoje zaključke navedene u točkama 29., 30. i 31. presude koje zaključke posve prihvaća i ovaj sud i iz kojih proizlaze razlozi zbog kojih nije prihvatio prijedlog Centra za socijalni rad o tome s kojim roditeljem djeca imaju stanovati naknadno.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer izreka presude nije u proturječnosti s odlučnim činjenicama predmetnog slučaja ni nerazumljiva niti postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude i odlučnih činjenica na temelju kojih je donesena odluka o naknadi za uskraćeno uzdržavanje te o uzdržavanju mlt. djece.

6. Međutim, osnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a jer tužitelji doista svojim zahtjevom za naknadu troška u priloženom troškovniku nisu tražili naknadu zakonskih zateznih kamata. Prema odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelji su trebali određeno zatražiti njihovu naknadu, a da bi im se one mogle priznati. Zato je valjalo ukinuti dio odluke kojim su te kamate dosuđene jer je odlučivanjem o njima prekoračen zahtjev tužitelja.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke roditelji mlt. M. B. i T. B., rođenih …. i ….; da maloljetna djeca od prestanka izvanbračne zajednice roditelja stanuju s majkom i ostvaruju osobne odnose s ocem, kod kojeg znaju i boraviti, da je tuženik u razdoblju od 9. svibnja do 11. listopada 2018. uplatio na ime uzdržavanja mlt. djece 5.200,00 kuna.

8. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesnom i brižljivom ocjenom dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

-da je izvanbračna zajednica tužiteljice L. H. i tuženika I. B. prestala u travnju 2018. godine;

-da iz stručnog mišljenja stručnog tima CSSP od 18. svibnja 2022. (kojeg su i roditelji prihvatili) proizlazi da je djeci nužno osigurati predvidivost osobnih odnosa s ocem i uspostaviti raspored odlazaka kod roditelja s kojim ne žive, s time da se i roditelji slažu oko toga, da mlt. M. i T. žive s majkom, što nije protivno interesima maloljetne djece jer oba roditelja posjeduju jednake roditeljske kapacitete i ispunjavaju uvjete za brigu o maloljetnoj djeci, uz održavanje osobnih odnosa s ocem kako je predloženo, s čime se i posebna skrbnica maloljetne djece M. M. složila bez primjedbi;

-da je sud, nakon zaključenja glavne rasprave i održanog ročišta za objavu odluke, zaprimio novo stručno mišljenje CSSP od 10. studenog 2022. u kojem se navodi da se nadopunjuje prethodno mišljenje s obzirom na naknadna saznanja i na osnovi uvida u spis predmeta i dokumentaciju pri CSSP, razgovora s L. H. i I. B., a da iz njega proizlazi da su zaprimili izvješće O. škole J. K. od 8. studenog 2022. iz kojeg proizlazi da su zaposlenici škole u razgovoru s mlt. M. i T. došli do saznanja da se ljepše i sigurnije osjećaju kada vrijeme provode kod tate jer da kod mame uglavnom ne ručaju, budući da ona ne kuha, osim kada im u goste dođe mamina prijateljica, a kada kažu mami da su gladni, ona da im kaže da će poslije nešto skuhati, ali da dođe večer i onda mama kaže da ide spavati i da će jesti sutra, kao i da iz razgovora s djecom proizlazi neizvršavanje roditeljskih dužnosti majke u smislu kuhanja hrane za djecu zbog čega djeca znaju biti gladna;

-da se posebna skrbnica maloljetne djece suglasila i s tim prijedlogom Centra za socijalnu (da djeca ostanu živjeti kod oca), ali je po prijedlogu tužiteljice u smislu odredbe čl. 86. st. 2. ObZ-a potom i sama obavila razgovor s mlt. djecom radi njihovog izražavanja mišljenja u skladu s njihovom dobi, nakon čega je dostavila očitovanje u kojem je navela da je u razgovoru s mlt. djecom utvrdila kako su oboje izjavili da žele nastaviti živjeti s majkom s kojom se dobro slažu i lijepo im je zajedno, a s tatom se viđati kao i do tada, da vole boraviti kod oba roditelja; da su izjavili da majka kuha, a ako se dogodi da ne stigne kupi u trgovini pa jedu; da je mlt. T. izjavila da se jednom dogodilo da je bila gladna, ali je onda sama uzela paštete i kruha, poslije popila vode i zaspala; da majka ne govori ružno o ocu, nego samo pita kako je bilo kod oca, a dopušta i mlt. djeci da kontaktiraju s ocem preko mobitela, kao i s njegovim roditeljima, dok otac za majku kaže "krmača jedna", "nije vas dobro obukla i okupala", a baka po ocu kaže da će mamu kada dođe po nju udariti tepsijom po glavi; da otac ne dopušta da nazivaju majku kada su kod njega;

-da su saslušane svjedokinje S. C., školska psihologica i nastavnica N. O. iz škole mlt. djece iskazale da kod djece nisu uočeni nikakvi problemi u smislu odijevanja, prehrane, uspjeha u školi ili sl., osim što se je mlt. M. u kasno proljeće, u prvom razredu, požalio djeci da je gladan, na što je reagirala stručna služba škole na način da je pozvala roditelje na razgovor i obavijestila ih o tome, a tada su prvi put čuli da dijete ima zdravstvenih smetnji vezano za probavni sustav, nakon čega su roditelji obećali da će popraviti svoj odnos prema djeci; da je primijećeno da M. i u školi, u školskoj kuhinji, dosta toga ne jede, a da je majka naknadno pojasnila da je tog dana, kada se je M. požalio da je gladan, ona skuhala kuhano jelo koje dječak nije htio jesti, već je htio da skuha nešto drugo, a ona redovito kuha i drži se režima prehrane s obzirom na M. zdravstveno stanje (operirao je debelo crijevo s 5 godina) jer on mora jesti kuhanu hranu, hranu "na žlicu", a voli brzu hranu (pohano meso i slično);

-da je Hrvatski zavod za socijalni rad dostavio i dopunu stručnog mišljenja od 18. svibnja 2023. u kojoj navodi kako nije utvrđeno da je prijašnji prijedlog stručnog tima (dopuna i prijedlog da djeca nastave živjeti s ocem) u suprotnosti s interesima mlt. djece (iako mlt. T. spontano verbalizira da želi živjeti s majkom, dok mlt. M. direktno o tome nisu pitali jer to predstavlja izlaganje djeteta emocionalnom pritisku), zbog čega pri navedenom prijedlogu ostaje i dalje (dakle, pri prijedlogu da djeca ostanu živjeti s ocem, a s majkom održavaju osobne odnose);

-da je dodatno saslušana tužiteljica iskazala da je bila pozvana na razgovor u školu i da se radilo o tome da M. rijetko jede jer jede što voli, ostalo odbija, a da je njen suprug bivši djeci utuvio u glavu da ona kuha samo kada dolazi njena prijateljica, a ona kuha sigurno šest dana u tjednu; da izjava da je M. gladan potječe od nagovaranja djece za potrebe ovog postupka, a da je M. operirao debelo crijevo kada je imao pet godina i smije sve jesti, ali je preporučljivo da jede "na žlicu", ali on ne voli kuhano, nego brzu hranu, pohano meso i sl. pa zato postoje ponekad problemi;

-da je I. B. u 2018. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 26.812,27 kuna te na ime doplatka za djecu i ostalih naknada koje se isplaćuju na teret Državnog proračuna ili na teret sredstava obveznika osiguranja u iznosu od 8.742,25 kuna, u 2019. dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 36.000,00 kuna, u 2020. godini u iznosu od 37.250,00 kuna i u 2021. godini u iznosu od 49.600,00 kuna, čime je imovno stanje tuženika takvo da je imao primanja u visini od 4.130,00 kuna mjesečno u 2021. godini, a ranijih godina su mu primanja bila oko 3.000,00 kuna mjesečno, a radi kao konobar, ali da se s obzirom na radno vrijeme ne može dodatno zaposliti, a suvlasnik je kuće u kojoj stanuje i nema druge imovine okolnost, a u obvezi je uzdržavati dvoje djece;

- da je tužiteljica L. H. u razdoblju 2018. godine ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 6.368,09 kuna te na ime doplatka za djecu iznos od 5.318,00 kuna, u 2019. dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 40.888,81 kunu te na ime doplatka za djecu iznos od 6.286,14 kuna, u 2020. dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 38.596,81 kunu te na ime naknade plaće za vrijeme spriječenosti za rad u iznosu od 2.073,60 kuna i na ime doplatka iznos od 5.587,68 kuna, u 2021. dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 13.573,98 kuna i na ime dohotka za djecu iznos od 6.585,48 kuna, dok trenutno nije u radnom odnosu, -da su maloljetna djeca stranaka s majkom živjela u kući njenih roditelja u kojoj je majka snosila režije i troškove života uz pomoć roditelja, svakodnevno skrbeći o djeci, da su primitci i prihodi majke koji su utvrđeni za 2018. iznosili ukupno 11.756,00 kuna, u 2019. i 2020. ukupno 46.000,00 kuna, a u 2021. ukupno oko 20.000,00 kuna te da dio prihoda ostvaruje i kroz igranje košarke, s time da su se okolnosti tijekom postupka promijenile na način da u vrijeme donošenja odluke nije u radnom odnosu i preselila se na novu adresu u P.;

-da su djeca u razdoblju od svibnja do prosinca 2020. kod oca provodila jednu trećinu vremena, što da proizlazi iz iskaza tužiteljice, ali i evidencije koju je vodila majka tuženika o dolascima i odlascima djece iz koje proizlazi da su djeca provodila kod oca i manje vremena (kada je otac skrbio o djeci snosio troškove za udržavanje);

-da su mjesečne potrebe mlt. tužiteljice T. B. s obzirom na njenu dob oko 1.100,00 kuna mjesečno, a mlt. M. B. oko 1.300,00 kuna mjesečno i odnose se na troškove prehrane, odjeću, obuću i higijenske potrepštine te sl.;

-da prema podacima Ministarstva za demografiju obitelj, mlade i socijalnu politiku minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2018. za dijete u dobi do 6 godina iznosi 1.017,00 kuna, za 2019. za dijete u dobi do 6 godina iznosi 1.061,00 kn ("Narodne novine" broj: 32/2019.), za 2020. 1.098,00 za dijete u dobi do 6 godina, a za dijete u dobi od 7 do 12 godina 1.291,00 kuna ("Narodne novine" broj: 39/2020.), za 2021. 1.149,71 kn za dijete u dobi do 6 godina, a za dijete u dobi od 7- 12 godina iznosi 1.352,60 kn ("Narodne novine" broj: 30/2021.), za 2022. za dijete u dobi od 7-12 godina 1.425,80 kn ("Narodne novine" broj: 37/2022.) te za 2023. za dijete u dobi od 7-12 godina 203,15 eura/1.530,64 kuna ("Narodne novine" broj: 48/2023.);

-da je na ročištu 16. studenog 2021. učinjeno nespornim po tužiteljima kako je tuženik u razdoblju od 9. svibnja do 11. listopada 2018. uplatio na ime njihovog uzdržavanja iznos od ukupno 5.200,00 kuna, zbog čega je sud odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za uskraćeno uzdržavanje za svibanj i lipanj 2018. za mlt. T. i M. u iznosu od 4.068,00 kuna i djelomično srpanj 2018. za preostali iznos od 1.132,00 kune i udovoljio tužbenom zahtjevu za naknadu uskraćenog uzdržavanja u preostalom dijelu za srpanj 2018. u iznosu od 451,00 kunu za mlt. M. i u istom iznosu za mlt. T., pri čemu odmjerene iznose naknade dosuđuje za preostale dvije trećine ukupnog mjesečnog iznosa, odnosno dvije trećine iznosa za preostali dio srpnja 2018. jer prihvaća da je tuženik o djeci skrbio jednu trećinu vremena u razdoblju od svibnja 2018. do podnošenja tužbe po tužiteljima, a da daljnje iznose za uzdržavanje nije plaćao;

-da je zato naknada za uskraćeno uzdržavanje koju je tuženik dužan platiti za mlt. M. B. za dio srpnja 2018. iznos od 377,33 kuna, za kolovoz 2018. do siječnja 2019. iznos od 678,00 kuna, za veljaču 2019. do siječnja 2020. iznos od 707,33 kuna, veljaču do listopada 2020. iznos od 732,00 kune i za studeni i prosinac 2020. iznos od 860,67 kuna, a za mlt. T. B. za dio srpnja 2018. iznos od 377,33 kuna, za kolovoz 2018. do siječnja 2019. iznos od 678,00 kuna, za veljaču 2019. do siječnja 2020. iznos od 707,33 kuna, veljaču do prosinca 2020. iznos od 732,00 kuna, što predstavlja dvije trećine od ukupno utuženog iznosa, odnosno iznosa utuženih minimalnih novčanih iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta u tom razdoblju, dok je u preostalom dijelu mjesečnih iznosa (i novčanih iznosa za svibanj i lipanj 2018.) odnosno za iznos od 13.106,37 kuna tužbeni zahtjev mlt. M. odbijen (točka IV.), odnosno u preostalom dijelu mjesečnih iznosa (i za mjesec svibanj i lipanj 2018.), odnosno za iznos od 12.977,71 kuna tužbeni zahtjev mlt. T. odbijen (točka VI.);

-da je minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje mlt. T. za 2021. iznos od 1.098,00 kuna, a za mlt. M. 1.291,00 kunu, kako je to i utuženo, a od 1. travnja 2021. iznos od 1.149,71 kunu za mlt. T., za mlt. M. 1.352,60 kuna;

-da je iznos potreban za uzdržavanje mlt. djece, cijeneći imovno stanje tuženika, obveze uzdržavanja dvoje djece za mlt. M. za 2021. iznos od 1.000,00 kuna od siječnja 2021. pa do travnja 2021., od 1. travnja 2021. do 1. travnja 2022. mjesečni iznos od 1.100,00 kuna, od travnja 2022. do 1. travnja 2023. mjesečni iznos od 1.200,00 kuna, od 1. travnja 2023. mjesečni iznos 1.290,00 kuna pa nadalje, a za mlt. T. mjesečni iznos od 800,00 kuna od siječnja 2021. do 1. travnja 2021., od 1. travnja 2021. do 1. travnja 2022. mjesečni iznos od 900,00 kuna, od 1. travnja 2022. do 1. travnja 2023. mjesečni iznos od 1.000,00 kuna i od 1. travnja 2023. pa nadalje mjesečni iznos od 1.098,00 kuna.

9. Na tako utvrđeno odlučno činjenično stanje koje u svemu prihvaća i ovaj sud, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Pravilno je odlučio da maloljetni tužitelji, djeca stranaka, nastave živjeti s majkom s kojom su živjeli cijelo vrijeme nakon prestanka izvanbračne zajednice (zadnjih šest godina), što je i njihova želja koja se, s obzirom na njihovu dob i način izjašnjavanja o tome posebnom skrbniku (ali i stručnom timu) može i prihvatiti, cijeneći i preostale utvrđene okolnosti, sve prema odredbi čl. 240. st. 1. ObZ-a u vezi s čl. 416. ObZ. Naime, upravo je dužnost posebnog skrbnika prema odredbi čl. 240. st. 1. ObZ-a u zaštiti pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta, pa tako i u postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, pojedinim sadržajima roditeljske skrbi i osobnim odnosima s djetetom kad postoji spor među strankama, a prema odredbi čl. 416. st. 1. ObZ-a prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem sud će: 1. omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama ovoga Zakona; 2. utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa i 3. po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje centra za socijalnu skrb ili ovlaštenog sudskog vještaka, s time da je stavkom 2. propisano kako će u postupku posebno cijeniti: 1. spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja ili spremnost na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji i 2. spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem (koja spremnost na suradnju iz st. 2. prema st. 3. ovoga članka nije od važnosti u slučajevima obiteljskog nasilja).

10.1. Žalitelj stoga nije u pravu kada tvrdi da je isključivo nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb temelj za donošenje odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem. Odredbom čl. 416. ObZ-a jasno je navedeno kako će se prvenstveno omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama ObZ-a, a po potrebi pribaviti spomenuti nalaz i mišljenje. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud donosi odluku prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Tako je spomenuti nalaz i mišljenje jedan od provedenih dokaza, a sud ga ocjenjuje i odluku donosi u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

10.2. Prvotno je u nalazu i mišljenju stručnog tima od 16. svibnja 2022. (službene osobe I. M., mag.psych. i M. G., mag.soc.rada) predloženo, budući da je ocijenjeno kako to nije protivno interesima mlt. djece, a s čime su se složili i roditelji, da mlt. M. i T. žive s majkom, a s ocem održavaju osobne odnose (kako je to bilo od 2018.). Potom svoje stručno mišljenje daje M. G., mag.soc.rada, 10. studenog 2022. na temelju izvješća škole o obavljenom razgovoru s mlt. djecom i roditeljima (prema kojem da su djeca zaposlenicima škole, u bitnome, izjavila da se oboje ljepše i sigurnije osjećaju s ocem, da kod mame uglavnom ne ručaju jer da mama ne kuha, osim kada dođe njezina prijateljica), a uslijed kojeg zaključuje kako novonastale okolnosti i saznanja te pritužbe oca ukazuju da kod majke postoji neadekvatnost postupaka koji su štetni i ugrožavajući da djecu te predlaže da djeca stanuju s ocem. Zadnju nadopunu stručnog mišljenja 18. svibnja 2022. daje I. M., mag.psych., saslušanjem djece, iz čijeg saslušanja utvrđuje da kod mlt. M. postoji konflikt lojalnosti u odnosu na roditelje, dok mlt. T. sama spontano spominje da želi živjeti s majkom. Zaključuje kako kod djece nema otpora roditeljima s kojima vole provoditi vrijeme. Smatra da treba razmotriti želju mlt. T., a da raniji prijedlog nije u suprotnosti s interesima djece.

10.3. Djeca su svoje mišljenje o nastavku stanovanja s majkom izrazila i putem posebne skrbnice 20. siječnja 2023., na prikladnom mjestu i u nazočnosti stručne osobe, kada su bila i obaviještena o predmetu, tijeku i mogućem ishodu postupka na način koji je prikladan njihovoj dobi i zrelosti, sve prema odredbi čl. 360. st. 3. ObZ-a (nakon adekvatno strukturiranog razgovora s djecom o uvjetima njihovog života i željama, na koji razgovor su dopraćeni po majci, a pristupio je i otac).

10.4. Slijedom navedenog, nakon utvrđenja prvostupanjskog suda da je do intervencije škole i obavijesti Hrvatskom zavodu za socijalnu skrb došlo zbog događaja kada je mlt. M. izjavio u školi „da je gladan, da mu mama ne da jesti“ (kada se nije znalo za njegove zdravstvene poteškoće u vezi s probavom), potom i nadopune mišljenja tog zavoda zbog toga drugačijim prijedlogom u vezi nastavka stanovanja djece s majkom, ali i nakon saslušanja majke, nastavnice i školske pedagogice, kada je utvrđeno da problemi s prehranom mlt. M. potječu od pokušaja majke da ga hrani kako je preporučeno po liječnicima (kuhanom hranom koju mlt. M. ne voli pa je zato izbjegava jesti), ocjena je ovog suda da i nadalje oba roditelja imaju potrebne roditeljske kompetencije da djeca stanuju s njima. Kako su djeca posebnoj skrbnici, u propisanom postupku odredbom čl. 360. ObZ-a, izjavila kako žele živjeti s majkom (s kojom i žive zadnjih šest godina, od prekida zajednice života roditelja), a ne postoje okolnosti zbog kojih to ne bi bilo moguće, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o daljnjem stanovanju mlt. djece i održavanju osobnih odnosa s ocem (koju odluku otac sadržajem žalbe posebno ni ne pobija, a u skladu je s utvrđenjima prvostupanjskog suda), sve prema odredbama čl. 406., 414., 416. i 417. ObZ.

11. Također je pravilno odlučeno i o naknadi za neplaćeno uzdržavanje mlt. tužitelja (naknada na ime uskraćenog uzdržavanja) prema odredbi čl. 289. st. 1. ObZ-a, odnosno njihovom uzdržavanju prema odredbi čl. 288. st. 1. ObZ-a, s time da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ukupne materijalne potrebe maloljetnih tužitelja prema odredbi čl. 311. st. 1. ObZ-a, mogućnosti tuženika u smislu čl. 307. st. 1. i 3. ObZ-a, a nakon čega je, vodeći računa da majka svoju obvezu uzdržavanja prema djeci ispunjava kroz njihovu svakodnevnu skrb o njima prema odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a pravilno odredio obvezu uzdržavanja tuženiku u novčanom iznosu u smislu odredbe čl. 309. ObZ-a, vodeći računa o ukupnim mogućnostima oca prema čl. 313. ObZ-a.

11.1. Okolnost da je tuženik otac još jednog mlt. djeteta sam tuženik ističe tek u žalbi pa sud tu novu činjenicu nije ni mogao uzeti u obzir, cijeneći odredbu čl. 352. st. 2. ZPP-a. Međutim, uzeo je u obzir činjenicu da treba plaćati uzdržavanje za dvoje djece i dosudio mlt. tužiteljima iznos mjesečnog uzdržavanja nižem iznosu nižem od zakonskog minimuma prema odredbi čl. 314. st. 3. ObZ-a. Pritom je, određujući naknadu za uskraćeno uzdržavanje mlt. tužiteljima, pravilno uzeo u obzir plaćene iznose uzdržavanja i vrijeme provedeno kod oca u razmatranom razdoblju, kako je to navedeno u točki 52. obrazloženja presude.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je u pravilno na utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Kako je pravilno odredio i pravo na naknadu te visinu troškova tužitelja prema odredbama ZPP-a i mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a (točka II. ove presude). Tuženik je, međutim, u pravu u vezi s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni trošak, što je već naznačeno u točki 7. ove presude, zbog čega je u tom dijelu ukinuta odluka o troškovima, sve prema odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 151. st. 3. ZPP-a. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a, budući da sa žalbom nije uspio.

U Puli, 12. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić