Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž- 36/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužitelja B. S., OIB: …, iz O., …, zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici u O., …, protiv tuženika Z. P., OIB: …, iz M., …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda D. Š., I. K., I. K. R. i I. J. iz O., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika Z. P., protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Povrv- 294/2021-23 od 20. rujna 2023., dana 12. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Z. P. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-294/2021-23 od 20. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz P., poslovni broj Ovrv- 765/21 od 19. travnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Z. P., OIB: …, da tužitelju B. S., OIB: …, isplati iznos od 1.202,80 eura / 9.062,50 kuna sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. veljače 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz P., poslovni broj Ovrv-765/21 od 19. travnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.062,50 kuna / sada 539,19 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. veljače 2021. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz P., poslovni broj Ovrv-765/21 od 19. travnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati ovršni trošak u iznosu od 1.250,00 kuna, sa zateznim kamatama od dostave rješenja o ovrsi do isplate.

IV Nalaže se tuženiku Z. P., OIB: …, da tužitelju B. S., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 829,19 eura / 6.247,53 kuna, sa zateznim kamatama od 21. rujna 2023. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužitelja za priznanje parničnog troška, kao neosnovan. V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik Z. P. (dalje: tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno suđenje. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer da je obrazloženje prvostupanjske presude proturječno iskazu svjedoka danog na zapisnik iz razloga što je svjedok l. L. izjavio na zapisnik od 15. rujna 2022.: "Poznato mu je da je kolega S. bio angažiran u predmetu poslovni broj Pr-604/2016 koji je poslije dobio novi broj Pr-275/2017.", a iz čega da je nedvojbeno kako je na temelju Ugovora o punovlašću od 19. rujna 2016. tuženik opunomoćio svjedoka l. L. kao punomoćnika, a da iz navedenog ugovora proizlazi kako troškove zamjene snosi punomoćnik koji je zastupao tuženika na temelju ugovora. Dalje navodi da je obrazloženje prvostupanjske presude kontradiktorno samo sebi budući da sud prvog stupnja prihvaća iskaz svjedoka l. L., međutim, da on navodi kako je poslao bjanko punomoć, a da je razvidno da se radi o scaniranom potpisu na punomoći na kojoj se navodi "radi-isplate-radni spor". Navodi da ukoliko je tužitelj i vršio po nalogu opunomoćenika l. L. zamjenu da je nejasno po kojoj osnovi potražuje trošak ovog parničnog postupka jer je za parnični postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-604/2016 isplaćena tražbina u iznosu od otprilike 49.000,00 kuna, a da je za drugi parnični predmet isplata išla preko drugog opunomoćenika.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno, kako to tuženik u žalbi ukazuje, da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.- dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22.), odnosno ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne, određene i pravno utemeljene razloge za svoje stajalište koji opravdavaju odluku sadržanu u izreci, i suprotno žalbenim navodima, obrazloženje pobijane presude nije proturječno iskazu svjedoka I. L. iz razloga što je iskaz imenovanog svjedoka u bitnom u suglasnosti s iskazima tužitelja i tuženika danih u postupku, a tako i odlučnim činjenicama ne postoji materijalnom dokumentacijom u spisu. Stoga, o

proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njena pravilnost ne bi mogla ispitati.

6. Nije utvrđeno niti da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo na što ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

7. Isto tako, neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud tijekom postupka u bitnom pravilno raspravio i utvrdio sve sporne, a odlučne činjenice, pa utvrđeni činjenični supstrat na kojem je utemeljeno stajalište suda prvog stupnja o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva, ne može biti doveden u sumnju niti žalbenim navodima tuženika.

8. Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na utvrđenjima:

8.1. da je predmet ovog postupka potraživanje isplate iznosa od 1.741,99 Eur (13.125,00 kuna) sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 26. veljače 2021. pa do isplate, i to po osnovi nagrade za odvjetničko zastupanje u radnom sporu koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Pr- 604/2016, koji se kasnije vodio pod poslovnim brojem Pr-275/17, kao i naknadu troška postupka u iznosu od 1.227,69 eura (9.250,00 kuna);

8.2. da je radi naplate navedenog potraživanja tužitelj, kao ovrhovoditelj, 30. ožujka 2021., javnom bilježniku M. P. iz P. podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, povodom kojeg prijedloga je imenovani javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-765/2021 od 19. travnja 2021. kojim su tužitelju priznati i troškovi ovršnog postupka u iznosu od 165,90 eura (1.250,00 kuna) te da je povodom prigovora tuženika Općinski sud u Puli-Pola donio rješenje poslovni broj: Povrv- 294/2021-2 od 9. rujna 2021. kojim je stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;

8.3. da tuženik osporava da bi tužitelju bio obvezan platiti nagradu za zastupanje, ističući u bitnom da tužitelj u radnom sporu koji se vodio pod poslovnim brojem Pr- 604/16 (Pr-275/17) nije nastupao kao njegov punomoćnik, već kao zamjenik njegovog punomoćnika, odvjetnika Ivice Leka, pa bi tužitelj eventualno od njega bio ovlašten potraživati isplatu nagrade za zastupanje, pritom navodeći da tužitelju nije dao punomoć za zastupanje u predmetnom radnom sporu, već ga je u punomoći ovlastio samo za primitak novčanog iznosa po presudi poslovni broj Pr-778/13;

8.4. da je među strankama sporno u kojem svojstvu je tužitelj kao odvjetnik poduzimao radnje u ovom radnom sporu, je li mu plaćena nagrada za zastupanje i je li tuženik obveznik plaćanja nagrade (te ukoliko jest, u kojem iznosu);

8.5. da se u Općinskom sudu u Osijeku, po tužbi Z. P. protiv T. s. ž. v. d.o.o., vodio spor pod poslovnim brojem Pr-275/2017 radi isplate iznosa od 119.382,68 kuna sa zateznim kamatama, na ime razlike plaće, u kojem postupku je, ovdje tuženika, zastupao punomoćnik I. L., odvjetnik u O., što proizlazi iz punomoći od 28. ožujka 2017. u privitku podneska od 29. ožujka 2017. u tom spisu;

8.6. da među strankama nije sporno da je po pravomoćnom okončanju postupka poslovni broj Pr-778/13 tuženik T. s. ž. v. d.o.o. isplatio ovdje tuženiku (tamo tužitelju) na ime razlike plaće ukupni iznos od 125.185,85 kuna, što obuhvaća bruto plaću s pripadajućim kamatama, te da je isplata iznosa neto plaće s pripadajućim kamatama (ukupno 74.664,37 kuna) izvršena 30. ožujka 2017. na račun D. P., odvjetnice u Z. odvjetničkom uredu B. S. i D. P., na temelju ovlaštenja naznačenog u punomoći od 28. ožujka 2017., da je tužitelj isti iznos 5. travnja 2017. predao odvjetniku I. L., a što proizlazi iz potvrde priložene spisu potpisane po odvjetniku I. L., koji je potom navedeni iznos uplatio na račun tuženikove kćeri, umanjeno za iznos od 25.030,00 kuna, a koji iznos je odvjetnik I. L. zadržao na ime nagrade za zastupanje po Ugovoru o punovlašću i za koji iznos je ovdje tuženiku 5. travnja 2020. ispostavio račun;

8.7. da je tužitelj u iskazu u bitnom naveo da se u dogovoru s kolegom odvjetnikom I. L. uključio kao punomoćnik u radni spor koji se vodio pod poslovni brojem Pr- 778/13 u kojem je I. L. zastupao ovdje tuženika. Budući da je račun tuženika bio u blokadi i da je odvjetnik I. L. imao zdravstvenih problema, da je tuženik radi primitka dosuđenog iznosa po pravomoćnoj presudi i radi daljnjeg zastupanja u predmetnom radnom sporu dao punomoć Z. odvjetničkom uredu B. S. i D. P.. Ističe da nije bilo dogovoreno da će tužitelj nastupati kao zamjenski punomoćnik, već kao punopravni punomoćnik zajedno s kolegom I. L.. Dalje je naveo da u trenutku uspostavljanja poslovnog odnosa nije razgovarao s tuženikom, ali da mu se tuženik naknadno nekoliko puta obratio telefonskim putem i uputio mu dva maila, kao i da tada nisu razgovarali o naknadi za zastupanje jer predmet još nije bio okončan. U tom sporu da je poduzeo šest radnji, odnosno da je sastavio četiri podneska i zastupao tuženika na dva ročišta. Također je naveo da je trošak koji je tuženiku dosuđen presudom poslovni broj Pr-275/17 naplaćen od strane Odvjetničkog ureda u kojem radi odvjetnik I. J., a njemu da na ime zastupanja nije ništa isplaćeno,

8.8. da je tuženik u iskazu u bitnom naveo da je s odvjetnikom I. L. potpisao Ugovor o punovlašću koji se odnosio na zastupanje u predmetu poslovni broj Pr- 778/13. Po okončanju tog spora, da je dogovorio s odvjetnikom L. da će isplata dosuđenog iznosa ići preko računa ovdje tužitelja te da je on potpisao punomoć tužitelju upravo za isplatu tog iznosa, a da je zatim kćerki D. K. dao punomoć za primitak tog iznosa koja je od odvjetnika I. L. na ruke primila iznos od 49.000,00 kuna, iako da mu je tužitelj rekao da je odvjetniku L. uplatio iznos od 74.000,00 kuna. Pritom je napomenuo da je ova punomoć bila jedina punomoć koju je izdao tužitelju, te da mu nije bilo poznato da opunomoćuje Z. odvjetnički ured B. S. i D. P. niti da je znao da je D. P. zaposlena u tom uredu. Tuženik je dalje naveo da mu je bilo poznato da ga je tužitelj zastupao u predmetu poslovni broj Pr-604/16 s kojim da je kontaktirao telefonskim putem, ali da mu je odvjetnik I. L. rekao da je riječ o njegovom zamjeniku. Naveo je da za zastupanje u ovom predmetu nije nikom ništa platio jer predmet nije bio okončan, odnosno da je trebalo zatražiti isplatu po posljednjoj presudi, a to da je obavio odvjetnik J. kojeg je za to opunomoćio i platio mu naknadu,

8.9. da je svjedok I. L. u iskazu u bitnom naveo da je 1. rujna 2016. podnio tužbu u ime ovdje tuženika kao njegov punomoćnik radi isplate određenih potraživanja iz radnog odnosa u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-604/2016, te da mu se u ožujku 2017. obratio pravnik tuženika u tom postupku i rekao da tuženik ima namjeru tužitelju (ovdje tuženiku) isplatiti iznos od oko 125.000,00 kuna, a zauzvrat da su tražili da ovdje tuženik povuče tužbu. Navodi da je rekao tuženiku da izabere odvjetnika koji će odraditi taj dio posla jer su tuženikov i njegov račun bili u blokadi, međutim, da ga je tuženik zamolio da mu on to pokuša riješiti, a zbog čega da se obratio kolegi, ovdje tužitelju, i koji je prihvatio ponudu. Dalje je naveo da je tuženiku proslijedio bjanko punomoć izdanu od Z. odvjetničkog ureda B. S. i D. P. koju je tuženik potom potpisao i vratio te napominje da je tuženik znao na što se punomoć odnosi. Budući da je Ugovorom o zastupanju od 19. rujna 2016. s tuženikom dogovorio da po pravomoćnom okončanju postupka poslovni broj Pr-778/13 njegov trošak zastupanja iznosi oko 25.000,00 kuna, navedeni iznos da je zadržao, a ostatak primljenog iznosa isplatio tuženikovoj kćeri. Također, budući da je s tuženikom dogovorio da navedena novčana isplata iz radnog spora može ići ili na račun stranke ili na račun punomoćnika i budući da njihovi računi nisu bili raspoloživi, da je rekao tuženiku da mora imati jednakopravnog zastupnika, stoga da je bilo dogovoreno da se tužitelj u postupak uključi kao punomoćnik, a ne zamjenik punomoćnika. Zaključno je naveo da nije naplatio usluge iz troškovnika Z. odvjetničkog ureda B. S. i D. P. od 12. rujna 2018.,

8.10. slijedom iznijetih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje, u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, da je tužitelj zastupao tuženika u postupku koji se pred Općinskom sudom u Osijeku vodio pod poslovnim brojem Pr-604/2016 (Pr- 275/17) na temelju važeće punomoći potpisane po tuženiku i da je u granicama punomoći u tome postupku u ime i račun ovdje tuženika (tamo tužitelja) poduzeo određene radnje, kao i da nije sporno među strankama da tuženik tužitelju nije platio nagradu za poduzete radnje,

8.11. u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj tuženiku ispostavio račun za pružene usluge potražujući od njega iznos od 1.741,99 eura (13.125,00 kuna) i dosuđuje tužitelju na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: Tarifa) iznos od 1.000,00 kuna za sastav podneska od 29. svibnja 2017. prema Tbr. 8/1 Tarife (prema vrijednosti predmeta spora od 99.595,51 kuna), iznos od 250,00 kuna za sastav podneska od 20. listopada 2017. prema Tbr. 8/3 Tarife (prema vrijednosti predmeta spora od 99.595,51 kuna), iznos od 1.000,00 kuna za zastupanje na ročištu 25. listopada 2017. prema Tbr. 9/1 Tarife (prema vrijednosti predmeta spora od 99.595,51 kuna), iznos od 2.500,00 kuna za sastav podneska od 3. siječnja 2018. prema Tbr. 8/1 Tarife (prema vrijednosti predmeta spora od 126.209,13 kuna) i iznos od 2.500,00 kuna za zastupanje na ročištu 12. rujna 2018. prema Tbr. 9/1 Tarife (prema vrijednosti predmeta spora od 126.209,13 kuna), što ukupno iznosi 7.250,00 kuna, a uvećano za pripadajući PDV daje ukupan iznos od 1.202,80 eura (9.062,50 kuna) te također utvrđuje da tužitelju ne pripada zatraženi trošak sastava podneska od 22. siječnja 2018. jer u spisu poslovni broj Pr-275/17 takav podnesak nije sadržan,

8.12. zaključno, sud prvog stupnja je platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi održao na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.202,80 eura (9.062,50 kuna) sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2021. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 539,19 eura (4.062,50 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, platni nalog ukinuo, a tužbeni zahtjev odbio, sukladno članku 451. stavku 3. ZPP, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi ovršni trošak,

8.13. sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj osnovano pokrenuo predmetni parnični postupak i da je u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti (100 %), dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 69%, pa njegov ukupni uspjeh u sporu iznosi 85%, dok uspjeh tuženika iznosi 15%, stoga je, primjenom članka 154. stavka 2. ZPP, tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 70 %,

8.14. sud prvog stupnja tužitelju tako priznaje u odnosu na zastupanje u ovršnom postupku iznos od 1.000,00 kuna na ime sastava prijedloga za ovrhu (Tbr. 11/1 Tarife) te zatraženi iznos od 125,00 kuna na ime javnobilježničke nagrade, uvećano za PDV u zatraženom iznosu od 50,00 kuna, odnosno ukupni iznos od 155,95 eura (1.175,00 kuna), a u odnosu na zastupanje u parničnom postupku priznaje mu iznos od 1.500,00 kuna za sastav podneska od 5. listopada 2021. (Tbr. 8/1 Tarife), te za zastupanje na ročištima održanim 3. studenog 2021., 22. travnja 2021., 15. rujna 2022. i 6. prosinca 2021. (Tbr. 9/1 Tarife), ukupni iznos od 995,42 eura (7.500,00 kuna), kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 33,18 eura, što znači da je tužitelju priznat ukupan trošak za vođenje ovog postupka u iznosu od 1.184,55 eura, koje troškove mu je tuženik dužan nadoknaditi u omjeru od 70%, dakle u iznosu od 829,19 eura (6.247,53 kuna).

9. Polazećih od iznijetih utvrđenja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj od tuženika osnovano zahtjeva isplatu dugovanog iznosa po osnovi nagrade za odvjetničko zastupanje za radnje poduzete u radnom sporu koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Pr-604/16, a kasnije pod poslovnim brojem Pr-275/17.

10. Tuženik i u žalbenom stadiju postupka osporava osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno svojstvo u kojem je tužitelj sudjelovao u navedenom radnom sporu, točnije, osporava činjenicu da je tužitelj u tom predmetu sudjelovao kao punopravni punomoćnik jer da mu za to nije dao ovlaštenje u punomoći od 28. ožujka 2017., već da je sudjelovao kao zamjenski punomoćnik njegovog odvjetnika Ivice Leke.

11. Člankom 92. ZPP propisano je da radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka.

12. Člankom 94. stavkom 1. ZPP propisano je da opseg punomoći određuje stranka, dok je stavkom 2. istog članka propisano da stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku.

13. Člankom 95. stavkom 1. ZPP propisano je da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja, stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva, od protivne stranke primiti dosuđene troškove i punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku.

14. Iz punomoći od 28. ožujka 2017. koja prileži spisu slijedi da je ista vlastoručno potpisana od strane tuženika, a da je izdana od Z. odvjetničkog ureda B. S. i D. P. iz O., …, a kojom punomoći tuženik ovlašćuje odvjetnike iz navedenog odvjetničkog ureda da ga zastupaju u građanskom, parničnom, izvanparničnom, ovršnom, zemljišnoknjižnom i kaznenom postupku, postupku pred trgovačkim sudom i u postupku pred tijelima državne uprave koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku uz ovlaštenje za primanje isplate u dosuđenom iznosu radi isplate – radni spor, pod poslovnim brojem Pr-604/2016, kao i da ih ovlašćuje da ga zastupaju u svim njegovim pravnim poslovima u sudu i izvan suda i kod svih drugih državnih tijela te da zbog zaštite i ostvarenja njegovih na zakonu osnovanih prava i interesa poduzima sve pravne radnje i upotrijebi sva u zakonu predviđena sredstva, a naročito da podnosi tužbe i ostale podneske, da sklapa poravnanja, da daje nasljedne izjave te da prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde.

15. Prednje navedena utvrđenja iz ove punomoći proizlaze i iz personalnih dokaza provedenih u postupku, to jest iz iskaza kako tužitelja, tako i tuženika u dijelu u kojem je potvrdio da je znao da ga je tužitelj u tom radnom predmetu zastupao, tako i iz iskaza svjedoka Ivice Leke, koji su suglasni iskazivali u odnosu na bitne okolnosti koje su dovele do angažiranja ovdje tužitelja kao punomoćnika u ovom predmetu.

16. Imajući u vidu prednje citirana zakonska utvrđenja, kao i sadržaj predmetne punomoći, s pravom je sud prvog stupnja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prihvatio ovu punomoć vjerodostojnom ispravom cijeneći njezinu dokaznu snagu dovodeći je u vezi s drugim dokazima u postupku.

17. To iz razloga što sadržaj navedene punomoći na jasan i nedvosmislen način ukazuje na opseg ovlaštenja na koja je tuženik svojim potpisom na punomoći ovlastio odvjetnike, ovdje tužitelja, B. S. i D. P., te dalje upućuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja da su navedeni punomoćnici valjano opunomoćeni da prime isplatu u dosuđenom iznosu i da zastupaju tuženika u punom opsegu u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Pr-604/16 (kasnije Pr- 275/17), uz ranijeg punomoćnika tuženika, odvjetnika I. L. koji ga je zastupao na temelju Ugovora o punovlašću od 19. rujna 2016.

18. Pritom je potrebno napomenuti da iz niti jednog dijela teksta ove punomoći ne proizlazi da bi imenovani punomoćnici prilikom poduzimanja radnji u ovom radnom sporu postupali kao zamjenici punomoćnika I. L., te bi u tom slučaju nadležnom sudu bila dostavljena zamjenička punomoć kojom punomoćnik I. L. ovlašćuje tužitelja na poduzimanje svih ili pojedinih radnji u postupku, a za podnošenje koje punomoći ne bi bila potrebna suglasnost tuženika, stoga su, zbog izloženog, u cijelosti neosnovani ovakvi žalbeni navodi tuženika.

19. U odnosu na žalbeni navod tuženika u kojem navodi da nikad nije potpisao predmetnu punomoć za navesti je da je takav navod neosnovan jer upravo suprotno proizlazi iz teksta punomoći, kako je to već i prethodno navedeno, ali i iskaza samog tuženika koji je u stranačkom saslušanju, nakon što mu je predočen izvornik predmetne punomoći potvrdio da je riječ o njegovom potpisu, a također je i za istaći da je ovakav navod kontradiktoran ostalim navodima tuženika u kojima osporava opseg ovlaštenja koje je potpisom na punomoći dao tužitelju kao odvjetniku.

20. Stoga, s pravom je sud prvog stupnja zaključio da je potpisivanjem punomoći od 28. ožujka 2017. između tužitelja i tuženika sklopljen ugovor o nalogu, odnosno da je nastao obveznopravni odnos na temelju kojeg se tužitelj kao odvjetnik (nalogoprimac) obvezao u ime i za račun ovdje tuženika (nalogodavca) u ovom radnom sporu poduzimati određene pravne radnje (u granicama izdane punomoći) i da se tuženik obvezao tužitelju kao odvjetniku po ispunjenju naloga (odnosno po okončanju postupka) platiti naknadu za njegov rad.

21. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj osnovano potražuje pravo na nagradu koja mu pripada i na temelju članka 18. stavka 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11.) jer je u postupku utvrđeno da tužitelj nije na temelju zamjeničke punomoći zastupao tuženika u predmetnom radnom sporu, suprotno žalbenim navodima tuženika i da među strankama nije sporno da tuženik tužitelju nije platio nagradu za poduzete radnje.

22. Slijedom navedenog, tuženik nije s uspjehom osporio zaključak suda prvog stupanja da je tužitelj zastupao tuženika u predmetnom radnom sporu na temelju važeće punomoći potpisane po tuženiku i da je u granicama punomoći u tom postupku u ime i za račun tuženika poduzeo radnje pobliže određene u točki 8.11. ovog obrazloženja.

23. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, treba reći da je sud prvog stupnja prema troškovniku sačinjenog od strane tužitelja od 12. rujna 2018. pravilno utvrdio radnje koje je tužitelj poduzeo kao punomoćnik tuženika u predmetu pod poslovnim brojem Pr-604/16 (Pr-275/17) i za koje osnovano potražuje naknadu te potom pravilno odmjerio trošak za svaku radnju prema važećoj vrijednosti predmeta spora i prema odredbama Tarife koja je bila na snazi u vrijeme izdavanja računa 2/PP1/1 od 2. veljače 2021.

24. Stoga je sud prvog stupnja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju iznos od 1.202,80 Eur (9.062,50 kuna), odnosno dijelom održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju u ovrsi, sve kako je navedeno u točkama I. do III. izreke pobijane presude.

25. Žalbeni navod tuženika u kojem navodi da je sud prvog stupnja odbio prihvatiti dokazni prijedlog tuženika da naloži tužitelju dostavu izvornika predmetne punomoći je neosnovan iz razloga što je na zapisniku od 22. travnja 2022., a na koje ročište su pristupili tužitelj i tuženik osobno s punomoćnicima i na kojem ročištu je održano pripremno ročište, zaključen prethodni postupak i provedena je glavna rasprava na kojoj je izveden dokaz stranačkog saslušanja, konstatirano da se utvrđuje da je tužitelj predočio sudu i tuženiku izvornik punomoći koja se nalazi u spisu poslovni broj Pr-275/17 te da tuženik potvrđuje da je riječ o njegovom potpisu.

26. Također, pravilno je sud prvog stupnja odbio prihvatiti dokazni prijedlog tuženika za pribavom od T. s. ž. v. d.o.o. svih naloga o uplatama za tuženika u predmetima pod poslovnim brojevima Pr-604/16 i Pr-275/17, kao i dokaznog prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost ukupno isplaćene tražbine u navedenim predmetima tuženiku, na koji račun, kada i u kojem svojstvu jer je riječ o dokaznim prijedlozima kojima se ne mogu utvrditi pravno relevantne činjenice u ovom postupku, stoga su u tom smislu ovi žalbeni navodi neosnovani.

27. Potrebno je ukazati, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, da Ugovor o punovlašću od 19. rujna 2016. predstavlja dvostrani pravni posao zaključen između ovdje tuženika kao opunomoćitelja i odvjetnika I. L. kao punomoćnika te da prava i obveze iz tog ugovora obvezuju isključivo ugovorne strane, kao i da tužitelj u ovom postupku nije bio strana tog ugovora i da se njegove odredbe na njega ne odnose i ni na koji način ne utječu na ovaj postupak. Tako da okolnost je li odvjetnik L. na temelju navedenog ugovora o punovlašću nešto naplatio od tuženika te je li imao pravo na naplatu tog iznosa nije relevantno za ovaj postupak, kako to suprotno navodi tuženik u žalbi.

28. Nadalje, za istaknuti je kako je sud obvezan u presudi dati odgovor na bitne argumente stranke, ne nužno na sve navode, odnosno dostatne i relevantne razloge za svoju odluku.

29. U tom smislu u cijelosti se ukazuju neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima navodi da je sud prvog stupnja propustio cijeniti da je u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-275/2017 tuženik po pravomoćnom okončanju ovog predmeta namiren putem sadašnjeg punomoćnika u iznosu od 66.969,67 kuna, te da je propustio cijeniti da iz rekapitulacije Tehničkog servisa željezničkih vozila d.o.o. od 24. ožujka 2017. i 11. studenog 2020. proizlazi da je tuženiku pripao iznos od 74.664,37 kuna, a da je od navedenog iznosa isplaćeno njegovoj kćeri iznos od 49.000,00 kuna.

30. S pravom sud prvog stupnja nije cijenio navedeni činjenični supstrat iz razloga što činjenica da je tuženiku dosuđen određeni novčani iznos po pravomoćnom okončanju postupaka pod poslovnim brojevima Pr-275/17 i Pr-778/13 nije od utjecaja na predmet ovog postupka, pa su takvi navodi irelevantni za pravilno utvrđenje konkretnog činjeničnog stanja i u konačnici za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari.

31. Konačno, neosnovanim se ukazuje i žalbeni navodi tuženika u kojem navodi da je neutvrđeno zašto bi tuženik bio u obvezi podmiriti trošak zastupanja tužitelja u predmetnom radnom sporu iz razloga što bi punomoćnik I. L. bio u obvezi isplatiti nagradu za poduzete radnje tužitelju kao svom zamjeniku u slučaju da je tužitelj postupao u tom radnom sporu u svojstvu zamjenskog punomoćnika, a što konkretno nije slučaj.

32. Tuženik žalbom pobija presudu u cijelosti, pa tako i odluku o troškovima postupka, s time da u žalbi ne konkretizira u odnosu na koje troškove i iz kojeg razloga žalbu podnosi, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno da je tužitelju priznao trošak postupka prema omjeru uspjeha u sporu (70%) sve u skladu s odredbom članka 154. stavkom 2. ZPP i da je pravilno odmjerio troškove koje su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka u skladu s člankom 155. stavkom 1. ZPP i odredbama Tarife.

33. Slijedom iznijetog, valjalo je, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 12. srpnja 2024.

Sudac

Željko Đerđ, v.r.