Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-Us-41/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog GU zbog kaznenog djela iz članka 294. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 326. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 14. veljače 2024., broj Kv I-Us-4/2024-3., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog GU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kv I-Us-41/2024-3 od 14. veljače 2024. osuđenom GU na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11 rad za opće dobro u neizvršenom dijelu, u trajanju od 633 sata, koji je određen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-Us-1/2018. od 4. svibnja 2018. zamijenjen je u kaznom zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio osuđeni GU po opunomoćeniku Borisu Grgiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Korljan & Partneri" d.o.o. iz Zadra zbog "povrede materijalnog kaznenog prava" (ispravno je povrede kaznenog zakona) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje u obrazloženju žalbe navodi da se žali i zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba osuđenika nije osnovana.
5. Iako se osuđenik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pritom ne navodeći o kojoj bi se točno povredi radilo, niti je posebno obrazlaže, već iz sadržaja žalbe proizlazi kako se ustvari žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti je drugostupanjsko vijeće ispitujući rješenje po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrdilo povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6. Osporavajući prvostupanjsko rješenje osuđenik u žalbi navodi da je nakon odobrene odgode započeo izvršavati rad za opće dobro 10. listopada 2022. u Športskom centru Višnjik d.o.o. te da mu je u razdoblju od 15. svibnja od 1. listopada 2023. odobren prekid izvršavanja rada za opće dobro, nakon čega isti ponovno započinje rad za opće dobro dana 30. listopada 2023. U periodu od 30. listopada do 8. prosinca 2023. izvršio je 11 sati rada za opće dobro, odnosno sveukupno 97 sati rada za opće dobro, a prvostupanjski sud je zaključio kako osuđenik izbjegava kaznu, te je iskazao osobiti nemar pri izvršenju rada, slijedom čega je sud donio pobijanu oduku. Smatra da bez svoje krivnje nije izvršio rad za opće dobro određen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Kov-Us-1/2018., kako je odradio samo 97 sati rada. Osuđenik u žalbi navodi da mu je određen rad za opće dobro u roku od dvije godine, 10. listopada 2024. godine, a koji rok da još nije istekao.
7. Iako osuđenik ne osporava da je u vremenu od 30. listopada do 8. prosinca 2023. odradio ukupno samo 11 sati rada za opće dobro, smatra da je to odradio po dinamici dogovorenoj sa odgovornom osobom u ŠC Višnjik d.o.o. Antom Kolegom, uz čiji pristanak je dogovorio da zbog obiteljskih obaveza u predblagdansko i blagdansko vrijeme rad za opće dobro odrađuje u manjem intenzitetu prema potrebama ustanove, a nakon blagdanskog razdoblja intenzivira rad.
8. Nadalje navodi da osuđenikova majka RU već dulji vremenski period boluje od psihičkih smetnji, te joj se tijekom mjeseca listopada i studenog 2023. psihičko stanje znatno pogoršalo do mjere da je ista bila hospitalizirana u razdoblju od 13. prosinca 2023. do 5. siječnja 2024. Zbog navedenih zdravstvenih tegoba majke, o kojoj se jedino osuđenik realno brine s obzirom da je ista razvedena, osuđenik je i dogovorio da rad za opće dobro odrađuje u manjem intenzitetu dok se stanje majke ne popravi, a nakon stabilizacije stanja da nadoknadi propušteni rad. Kao dokaz prilaže liječničku dokumentaciju za RU. Stoga smatra kako nije samoinicijativno i svojom krivnjom izbjegavao odraditi rad za opće dobro, odnosno da ga do isteka određenog roka nije izvršio.
9. U odnosu na žalbeni navod osuđenika da mu je nezakonito prekinuto izvršavanje rada za opće dobro prije isteka roka, valja istaknuti da je člankom 55. stavkom 8. KZ/11. propisano da će sud odmah donijeti odluku ako osuđenik bez svoje krivnje ne izvršava rad za opće dobro, iz čega proizlazi da sud nije dužan čekati istek roka. Osuđenik je po presudi Županijskog suda u Splitu br. Kov-US-1/2918. koja je postala pravomoćna 23. svibnja 2018. započeo sa izvršavanjem rada za opće dobro tek 10. listopada 2022., dakle nakon 4,5 godine od pravomoćnosti presude, a zbog izdržavanja kazne zatvora i odgoda izvršenja zbog potrebe obavljanja sezonskih poslova u obiteljskom domaćinstvu no kada bi završila sezona nije se javio da započne sa radom za opće dobro, već u žalbi navodi da rad za opće dobro odrađuje u manjem intenzitetu zbog obiteljskih obaveza u predblagdansko i blagdansko vrijeme. Time je osuđenik pokazao da rad za opće dobro smatra sporednom i marginalnom zadaćom.
10. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da je Probacijski ured Zadar izlazio u susret osuđeniku i u više navrata mu prekidao izvršavanje rada za opće dobro zbog obiteljskog posla u turizmu, tolerirao zakašnjenja u javljanju na rad te kako se unatoč višestrukim upozorenjima na posljedice neizvršavanja sankcije, osuđeni GU oglušio na obvezu izvršavanja rada za opće dobro kao i na potrebu redovite komunikacije s Probacijskim uredom u svrhu izvršavanja u cijelosti određenog mu rada za opće dobro. Osuđenik ni nakon višekratnih upozorenja nije svoje obveze izvršio uredno, nije opravdao razloge nedolaska na izvršavanje rada, a niti je podnio molbu za prekid rada za opće dobro radi bolesti majke.
10.1. Iz cjelokupnog ponašanja osuđenog GU razvidno je da isti očito izbjegava izvršiti preostali rad za opće dobro te da to čini svojom krivnjom, a razlozi koje navodi nisu ispričivi. U odnosu na bolest majke osuđenik je o tome trebao obavijestiti Probacijski ured te tražiti prekid izvršenja ili odrađivati u okviru mogućnosti nekoliko sati dnevno. U skladu s naprijed iznijetim, nema osnova za zaključak kako je do neizvršavanja rada za opće dobro došlo bez krivnje osuđenika. Stoga u pobijanom rješenju nije došlo do povrede kaznenog zakona, niti je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao što to neosnovano smatra žalitelj.
11. Slijedom izloženoga, s obzirom da žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, valjalo je žalbu osuđenog GU, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 11. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
