Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-380/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužitelja T. K., S. …, P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. M. D., odvjetnica sa K., protiv tuženice S. F., …, Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz P., radi obvezno-ništetnost, nakon održane i zaključene glavne rasprave 27. svibnja 2024. godine, na kojoj su prisustvovali tužiteljica osobno te punomoćnica tužitelja K. M. D., odvj. sa K. i tuženica osobno te punomoćnik tuženice I. V., odvjetnički vježbenik kod odvjetnika D. P. iz P., dana 11. srpnja 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T. K., S. …, P., OIB: … koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju zaključen dana 13. rujna 2006. godine između T. K. iz P., S. …, OIB: …, (ranije na adresi S. 123, S.) kao darovatelja i S. F. iz Z., .., OIB: …, (ranije na adresi S. …, S.) kao daroprimateljice, ovjeren kod javnog bilježnika I. K. iz S. pod poslovnim brojem: OV-19570/2006.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sisku da uspostavi u zemljišnoknjižnom ulošku broj 2829 k.o. Odra zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sisku od 25. rujna 2006. godine broj Z-5418/06 te brisanje uknjižbe prava vlasništva na ½ idealnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake k.č.br. 908/1 upisana u z.k. ul. 2829 k.o. Odra (ranije k.č. 138/2, upisane u z.k. ul. 475 k.o. Odra) s imena tužene S. F. X.. …, Z., OIB: …, i upis prava vlasništva na ime tužitelja T. K. iz P., S. …, OIB: ..." kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju T. K., S. …, P., OIB: … naknaditi tuženica S. F., …, Z., OIB: … parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj T. K., S. …, P., OIB: … (dalje: tužitelj) podnio je ovom sudu dana 4. rujna 2023. tužbu protiv tuženice S. F., …, Z., OIB: … (dalje: tuženica), a u kojoj navodi da je tužitelj s tuženicom, svojom tadašnjom suprugom, sklopio Ugovor o darovanju ½ dijela nekretnine upisane u z.k.ul. 475 k.o. Odra dana 13. rujna 2006. godine, ovjeren kod javnog bilježnika I. K. iz S. pod poslovnim brojem OV- 19570/2006. Tužitelj ističe da je predmet darovnog ugovora bila nekretnina zemljišnoknjižnih oznaka k.č. 138/2, i to ½ idealnog djela nekretnine upisane u z.k. ul. 475 k.o. Odra (novi broj k.č. 908/1 upisana u z.k. ul. 2829 k.o. Odra). Tužitelj tvrdi da je nekretnina koja je predmet Ugovora o darovanju nekretnina nalazeća na k.č.br. 138/2 upisana u z.k. ul. 475 k.o. Odra (novi broj k.č. 908/1 upisana u z.k. ul. 2829 k.o. Odra) predstavlja kuću s dvorištem na lokalitetu 2. desni odvojak koji prema novoj izmjeri ima površinu od 379 m². Navodi da su parnične stranke predmetni Ugovor o darovanju zaključile radi ostvarivanja kredita kojeg je tužena podigla za vrijeme trajanja braka. Naime, predmetni ugovor o darovanju je ništetan, iako je proveden u zemljišnim knjigama dana 25. rujna 2006. godine temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sisku poslovni broj Z-5418/06., obzirom da isti ugovor nije sklopljen u propisanoj formi. Naime, ističe da u prednje opisanom darovnom ugovoru utvrđeno je u čl. 4. da daroprimatelj odnosno tužena stupa u posjed darovane nekretnine iz točke 1. ugovora danom njegova zaključenja. Međutim, tvrdi da tuženica nije nikada stupila u posjed navedene nekretnine, a što je i potvrdila u postupku koji se kod Općinskog suda u Kutini vodi pod poslovnim brojem P-133/2019, i to u svom iskazu od dana 2. studenog 2020. godine. Tužiteljica navodi da je sukladno članku 482 Zakona o obveznim odnosima ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku. Prema stavku 2 istog članka, ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Tužiteljica ističe da je sukladno članku 53 stavak 1 i 3 Zakona o javnom bilježništvu koji se kao lex specialis primjenjuje za valjanost ovog pravnog posla, u slučaju sklapanja darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimcu potrebno je za pravnu valjanost takvog posla da bude sklopljen u formi javnobilježničkog akta. Tužiteljica tvrdi da radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno je istaknuti da se među ovdje parničnim strankama vodi više parničnih postupaka radi isplate u kojima ovdje tužena traži u više istovrsnih postupaka isplatu različitih iznosa. Nadalje tužitelj navodi da je u tim parničnim postupcima proveden dokaz saslušanja stranaka u kojem je tužena osobno u svom iskazu potvrdila prednje iznijete navode tužitelja da nema ključ od predmetne kuće, da nikada ključ kuće nije imala, da nije ušla u posjed predmetne kuće i da nikad nije živjela u toj kući, već da je u istoj živjela baka ovdje tužitelja. Tužitelj ističe da s obzirom da tuženica S. F. nikada nije stupila u posjed predmetne nekretnine, Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen je suprotno Ustavu, zakonu i prisilnim propisima. Slijedom svega iznijetog, sukladno odredbi članka 322., a u svezi s člankom 482. Zakona o obveznim odnosima i člankom 53. Zakona o javnom bilježništvu, te važećoj sudskoj praksi, predmetni Ugovor o darovanju nekretnina je ništetan, predlaže se da sud donese presudu kao što je predloženo u tužbenom zahtjevu.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnov tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženica ističe da u tužbi tužitelj smatra da je Ugovor o darovanju ½ dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. 475 k.o. Odra od dana 13. rujna 2006., koji je ovjeren kod javnog bilježnika I. K. iz S. pod poslovnim brojem OV-19570/2006, ništetan jer nije sklopljen u formi propisanoj čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu. Tuženica tvrdi da su tužiteljevi navodi u cijelosti neosnovani. U odnosu na navode tužitelja da tuženica nikada nije stupila u posjed nekretnine, tužena ističe da je tuženica stupila u posjed nekretnina te je nakon stupanja u posjed predmetne nekretnine, tuženica počela ulagati u preuređenje predmetne nekretnine. Ističe da stranke nikada nisu živjele u predmetnoj nekretnini iz razloga što su se na predmetnoj nekretnini izvodili radovi, a pred kraj radova stranke su prekinule bračnu zajednicu. Nadalje, tvrdi da je tuženica u predmetnu nekretninu uložila veliki iznos novca, obzirom da je podignut kat kuće, uređeno je kompletno krovište te je promijenjena stolarija na kući. Tuženica navodi da su u nazočnosti tužene odrađivani krovopokrivački radovi na zajedničkoj kući u Odri (crijep, letve, daska i sav dodatni materijal te troškove krovopokrivača je platila tužena, a radovi na krovištu su rađeni u svibnju 2008.g. kada tužitelj nije bio prisutan na predmetnoj nekretnini jer je bio na sportskim igrama). Navodi da je jedini organizator svih ovih radova bila samo tužena, a nakon pogoršanja odnosa između stranaka i prestanka bračne zajednice 09. srpnja 2008.g. tužena je naknadno platila i 6.000,00 kuna majstoru za izradu stubišta jer je taj posao ranije dogovorila i smatrala se odgovornom da to i plati. Tuženica tvrdi da je vidljivo da je tužena stupila u posjed predmetne nekretnine obzirom da je u predmetnu nekretninu uložila velik novac te je neke od radova i sama nadzirala na predmetnoj nekretnini. U odnosu na izjavu tužene iz drugog postupka, da nije živjela u predmetnoj nekretnini, tužena ponovno ističe da se u predmetnoj nekretnini nije moglo živjeti dok ista nije bila preuređena. Činjenica življenja ili ne življenja na nekretnini nema nikakvog utjecaja na izvršavanje posjedovnih i vlasničkih prava. Ističe da je tuženica izvršavala faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom. Navodi da je odredbom čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik te da onaj tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik. Dodaje da u navedenoj odredbi nigdje nije navedeno da osoba mora živjeti u nekretnini da bi bila posjednik određene nekretnine. Tuženica je izvršavala svoju faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom, ulaganjem u predmetnu nekretninu. U predmetnom Ugovoru o darovanju nekretnine, čl. IV ugovoreno je da daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina danom zaključenja ugovora. Odredbom čl. VII predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine ugovoreno je da stranke ugovora prihvaćaju svoja prava i obveze iz ugovora potpisom ugovora. Navodi da tužiteljev potpis na Ugovoru o darovanju nekretnine ovjeren je kod javnog bilježnika I. K. pod brojem: OV-19570/2006 dana 13. rujna 2006., a kojim potpisom predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine tuženica navodi da je tužitelj potvrdio da je tužena stupila u posjed nekretnine danom zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine. Tuženica nadalje dodaje da danom zaključenja Ugovora o darovanju nekretnine došlo je do prave predaje u posjed predmetne nekretnine te se tuženica voljom tužitelja našla u položaju izvršavanja vlasti glede predmetne nekretnine. Navodi da čl. 14. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Ističe da je tužitelj predao predmetnu nekretninu potpisivanjem predmetnog ugovora o darovanju, te je tužena počela izvršavati vlast glede predmetne nekretnine od trenutka potpisivanja Ugovora o darovanju nekretnine. Izvršavanje vlasti tuženice, među ostalim, tuženica navodi da se očitovalo u organizaciji radova na predmetnoj nekretnini i ulaganjem novca u predmetnu nekretninu. Obzirom na gore navedeno smatra da je vidljivo da je došlo do prave predaje predmetne nekretnine radi čega za predmetni Ugovor o darovanju nekretnine nije potreban oblik javnobilježničkog akta, odnosno na predmetni Ugovor o darovanju nekretnine se ne primjenjuje čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je tužena stupila u posjed predmetne nekretnine, tuženica smatra da za valjanost predmetnog Ugovora o darovanju nekretnine potreban je samo pismeni oblik sukladno čl. 482. st. 1., slijedom čega je tužiteljeva tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Radi svega izloženoga, tuženica predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu parničnog troška tuženoj zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, računajući istu od dana donošenja presude pa do isplate prema stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak broj ZK uloška: 2829 (str. 6-7 spisa), ugovor o darovanju nekretnine od 13. rujna 2006. godine (str. 8-10 spisa), rješenje Z-5418/06 (str. 11 spisa), rješenje Z-5417/06 (str. 12-13 spisa), zapisnik od 2. studenog 2020. godine iz predmeta P-133/2019 (str. 14-17 spisa), popis troškova radova u 2008. godine (str. 25-26 i 64-78 spisa), račune (str. 27-39 i 54-56 spisa), presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž- 998/13 od 11. svibnja 2016. godine (str. 40-42 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gžx-263/2010-2 od 28. rujna 2011. godine (str. 43-47 spisa), spis ovog suda P Ob-34/16 kao i kopiju priklopljenog spisa P-603/15, II. st. presudu Županijskog suda u Splitu Gž Ob-347/2018-2 od 30. svibnja 2019, spis Općinskog suda u Kutini P-106/2022, saslušao svjedoke M. K., M. V., K. D. P., K. K., K. K., saslušao tužitelja i tuženicu kao stranke presudu ovog suda poslovni broj: Pob-34/16 od 14. travnja 2017. (str. 100-118 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž Ob-374/2017-2 od 30. svibnja 2019. (str. 119-121 spisa).

4. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi, da je tužitelj kao darodavatelj sklopio sa tuženicom kao daroprimateljicom Ugovor o darovanju zaključen dana 13. rujna 2006. ovjeren kod javnog bilježnika I. K. iz S. pod poslovnim brojem: OV-19570/2006 (ovjeren je potpis darodavatelja, dalje: Ugovor o darovanju) dok su stranke bile još u braku, te da tuženica nikada nije stanovala u darovanoj joj nekretnini.

6. Sporno je je li nekretnina koja je predmet Ugovora o darovanju predana u pravi posjed tuženici kao daroprimateljici ili je predmetni ugovor samo formalno (za potrebe realizacije kredita) sklopljen bez prave predaje u posjed.

7. Uvidom u Ugovor o darovanju čl. I. (i preambulu istog) utvrđeno je da je tužitelj kao darodavatelj darovao tuženici kao daroprimateljici nekretnine upisane u zk. ul. 475. k.o. Odra i to kčbr 138/2 a koja se sastoji od ½ dijela kčbr 138/2 kuća br. 65/110 od 50 m2, dvorište od 294. m2. Uvidom u čl. IV. Ugovora o darovanju utvrđeno je da se u istoj odredbi navodi da daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina danom sklapanja Ugovora o darovanju. Ugovor je potpisan od strane darodavatelja i daroprimatelja te je potpis darodavatelja ovjeren kod javnog bilježnika I. K. u Sisku dana 13. rujna 2006. pod brojem Ov-19570/2006.

8. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Sisku, zk. odjela broj Z-5418/2006 od 25. rujna 2006. utvrđeno je da je istim rješenjem uknjiženo pravo suvlasništva tužiteljice u ½ dijela na nekretninama opisanim u toč. 7. ove presude a temeljem predmetnog Ugovora o darovanju te je istim rješenjem uknjižen i teret pravo služnosti uporabe i stanovanja u korist P. B. iz O. (među strankama nesporno bake tužitelja).

9. Uvidom u u rješenje Općinskog suda u Sisku, zk. odjela broj Z-5417/2006 od 25. rujna 2006. utvrđeno je da je istim rješenjem tužitelj uknjižen kao samovlasnik na nekretninama opisanim u toč. 7. ove presude a koje nekretnine su mu Ugovorom o darovanju od 13. rujna2006. darovane od B. P. iz O. 2 (nesporno bake tužitelja) te K. K. iz S. … (majke tužitelja). Iz navedenog rješenja vidljivo je da je uknjižbom prava vlasništva tužitelja uknjiženo i pravo osobne služnosti za korist B. P. i to pravo uporabe i pravo stanovanja na istim česticama.

10. Uvidom u zapisnik Općinskog suda u Kutini od 2. studenog 2020. poslovni broj 133/2019 utvrđeno je da se u istom predmetu vodio postupak tužiteljice S. F. protiv tuženika T. K. a radi isplate U svom iskazu tamo tužiteljica (ovdje tuženika) na istom zapisniku je iskazala da je s tuženikom bila u bračnoj zajednici dvije godine i da su u tom periodu podigli kredit u kojem je tuženik bio sudužnik, a koja sredstva ostvarena kreditom su utrošena u adaptaciju zajedničke nekretnine odnosno podignut je kat kuće, ugrađena je PVC stolarija, unutrašnje stubište i napravljeno je krovište. Isto tako tamo tužiteljica, sada tuženika, u tom predmetu je iskazala da je bračna zajednica trajala do 9. srpnja 2008. a razvod je bio u studenom 2008. Iskazala je da je novcem ostvarenim od kredita plaćen i priključak vode i idejni projekt, te da su radovi na nekretnini i izvedeni u proljeće 2008. i krovište je napravljeno u svibnju 2008.. Tuženika, tamo tužiteljica, je iskazala da nekretnina u koju su ulagali se nalazi u O. S. na adresi .. desni odvojak te da tuženica nije s tuženikom (ovdje tužiteljem) živjela u toj nekretnini jer se ta kuća adaptirala već su živjeli kod ovdje tužiteljevih roditelja. S druge strane ovdje tužitelj, tamo tuženik , na istom zapisniku, u svom iskazu, navodi da je točno da su sredstva od kredita uložena u adaptaciju kuće u O., no samo djelomično za kupovinu materijala i to krovne konstrukcije dok na što je točno utrošen ostatak kredita u svom iskazu u tom predmetu tužitelj (tamo tuženik) ne potvrđuje.

11. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Pob-34/16 utvrđeno je da se u istom vodio postupka između ovdje stranka i to ovdje tužitelja kao tužitelja te tuženice kao tuženice a radi utvrđenja bračne stečevine i to obvezno pravnog zahtjeva ovdje tužitelja po osnovi ulaganja u nekretninu-stan tuženice a za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Navedeni postupak pravomoćno je okončan presudom ovog suda od 14. travnja 2017. poslovni broj Pob-34/16 a kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja a kojim je tužitelj u konačnici potraživao isplatu iznosa od 80.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U odnosu na iskaz ovdje tuženika a u predmetu Pob-34/16 (zapisnik od 14. rujna 2016. poslovni broj Pob-34/16) utvrđeno je da u svom iskazu u tom predmetu tuženica je iskazala da su radovi na adaptaciji stana vlasništva tužiteljice vršeni 2005. a da je tuženica stan kupila temeljem dijelom stambene štednje a dijelom kreditom (stambenim) koji je tužiteljica podigla početkom 2005. u iznosu od 8.300,00 eur a koji je otplatila 2015.. U svom iskazu tuženica u tom predmetu navodi da je radove na stanu (a koji su se sastojali od mijenjanja gazišta na stepenicama) vršila 2003. i platila tuženica dio a dio otac prodavatelja stana a fizički radove je izveo otac tuženice. U tom predmetu tuženica je iskazala da za vrijeme braka stanaka je baka tužitelja strankama ponudila kuću koju su trebali adaptirati slijedom čega je tuženica krenula sa realizacijom još jednog stambenog kredita jer u to vrijeme tužitelj nije bio kreditno sposoban. Iskazala je da je bilo dosta problema oko ostvarivanja prava na kredit slijedom čega joj je tužitelj darovao dio kuće u Odri upravo kako bi mogla podići stambeni kredit jer se radilo o hipotekarnom kreditu, a koji kredit je i realiziran te je tuženica iskazala da je dio tog kredita od ½ dijela utrošila na materijal uložen u tu kuće a ½ dijela za majstore koji su radili na kući. U svom iskazu u tom premetu tuženica je iskazala da je priključak za vodu u Odri platila upravo tuženica no da režije nije plaćala za tu nekretninu jer je prije razvoda braka u njoj živjela baka tužitelja. Nastavno u tom predmetu tuženica je iskazala da je za vrijeme trajanja braka sa tužiteljem živjela u kući roditelja a pred kraj braka (u ljeto 2008.) u stanu vlasništva tuženice ( bračna zajednica trajala do 9. srpnja 2008.). Da su radovi u stanu tuženice izvođeni tijekom 2003. potvrdio je tamo i svjedok E. M. koji je iskazao da su stranke na stanu izvodile radove na stepeništu i hodniku tijekom 2003. (kako navodi par mjeseci nakon kupoprodaje stana koji je ugovor sklopljen 6. travnja 2005. no svakako iste godine kada je stan kupljen).

12. Uvidom u kopiju spisa ovog predmeta P-603/2015 utvrđeno je da se u istom vodio postupak po tužbi ovdje tuženice kao tužiteljice protiv ovdje tužitelja kao tuženika a kojom tužbom je ovdje tuženica navela da su stranke bile u braku od 20. svibnja 2006. pa do 9. srpnja 2008. kada je faktična bračna zajednica stranaka prestala te je navela da za vrijeme trajanja bračne zajednice je ovdje tuženica podigla stambeni kredit kod Raiffeisen banke d.d. na iznos od 40.000,00CHF a koj je bio namijenjen za ulaganje stranaka u zajedničku imovinu za vrijeme trajanja braka. Nastavno u toj tužbi tužiteljica (ovdje tuženica) navodi da je tuženica i nakon razvoda braka stranaka nastavila redovno otplaćivati mjesečno kreditne obveze a u kojim obvezama tuženik nije participirao, iako se radio o kreditu namijenjenom ulaganju u zajedničku imovinu, slijedom čega tamo tužiteljica (sada tuženica) je potraživala od ovdje tužitelja iznos od 12.523,99 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koji iznos sadržajno je predstavljao ½ iznosa koji je tamo tužiteljica (sada tuženica) platila po osnovi stambenog kredita nakon prestanka bračne zajednice stranaka. Uvidom u presliku Ugovora o kreditu od 26. ožujka 2007. (a koji je priložen uz tu tužbu) utvrđeno je da je isti sklopljen između ovdje tuženice kao korisnika kredita i založnog dužnika, ovdje tužitelja kao založnog dužnika i kreditora Raiffeisenbank d.d. a za iznos od 40.000,00 CHF, sa valutnom klauzulom u CHF, sa rokom otplate od 264 mjeseci, a čl. 6. istog ugovora ugovorena je namjena kredita i to stambeni flexi kredit bez počeka. ČL. 8. istog ugovora ugovoreno je osiguranje kredita i to zalogom na nekretnini kčbr. 138/2 upisana u zk. ul. 1731 ko. Odra. Uvidom izvadak iz zemljišnih knjiga od 20. prosinca 2006. utvrđeno je da su na nekretnini kčbr. 138/2 kuća funduš od 86 m2 i dvorište funduš od 259 m2 uknjiženi ovdje tužitelj u ½ dijela i ovdje tuženica u ½ dijela te da u istom vlasničkom listu nema u tom trenutku, tereta na nekretnini. Tijekom tog postupka tamo tužiteljica je svojim podneskom od 22. siječnja 2016. preinačila tužbu te je od tuženika tražila isplatu iznos od 45.532,40 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama a koji iznos je predstavljao ½ plaćenog iznosa kredita od 1. travnja 2010. do 30. rujna 2015. (specificirano na ročištu od 21. travnja 2016.). Nadalje uvidom u isti spis utvrđeno je da je presudom ovog suda, Stalne službe u Kutini od 31. svibnja 2016. poslovni broj P-603/15 naloženo tamo tuženiku (ovdje tužitelju) da plati tužiteljici (ovdje tuženici) ukupno iznos od 45.532,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a obrazloženju iste presude sud navodi da smatra da je kredit ostvaren tijekom bračne zajednice i utrošen za ulaganje u zajedničku imovinu stranaka i zadovoljavanje zajedničkih potreba slijedom čega je tamo tuženik dužan sudjelovati u otplati tog kredita u omjeru ½ dijela. Na presudu je uložena žalba tamo tuženika (ovdje tužitelja) no iz kopije spisa nije bilo moguće utvrditi rezultate žalbenog postupka.

13. No, uvidom u spis Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-106/22 utvrđeno je da je u istom predmetu ovdje tuženica podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja kao tuženika a radi isplate po osnovi istog ugovora o kreditu kao u toč. 13. ove presude i po istom osnovu no za drugo utuženo razdoblje plaćanja kredita i to od 1. studenog 2020. do 3. svibnja 2022.. Uvidom u isti predmet utvrđeno je da je tamo tužiteljica, ovdje tuženica, uz tužbu priložila i presudu ovog suda, Stalne službe u Kutini od 31. svibnja 2016. poslovni broj P-603/15 kao i klauzulu pravomoćnosti iste presude (presuda pravomoćna 17. srpnja 2017.) a iz čega sud zaključuje da je žalba tamo tuženika kao neosnovan odbijena na tu presudu. Nastavno utvrđeno je da predmet Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-106/22 još nije pravomoćno završen, no uvidom u isti utvrđeno je da se radi istovjetne isplate ali za drugo razdoblje vodio još jedan postupak kod Općinskog suda u Kutini pod brojem P- 481/10 a koji je završen presudom od 1. rujna 2010. kojim je usvojen zahtjev tužiteljice (ovdje tuženice) u cijelosti.

14. Uvidom u račune za režije (voda, električnu energiju, odvoz otpada, koverta prilog spisa) utvrđeno je da isti računi se odnose na nekretninu u O. ... desni odvojak 22, te da računi se vode isključivo dijelom na ime ovdje tužitelja a dijelom (odvoz otpada i električna energija) na ime B. P. (nesporno bake tužitelja) i to za razdoblje od 2008. do 2023.. Dakle, uvidom u navedene račune vidljivo je da su isti izdani na ime tužitelja i njegove bake, a ne na ime tuženice, te da su isti i plaćali te račune (dakle tužitelj), no takvu okolnost niti sama tuženica ne osporava niti u ranije vođenim postupcima između stranka niti tijekom ovog postupka. Slijedom navedenog račune za režije za nekretninu u O. ovaj sud nije posebno niti cijenio osim utvrđenja da tuženica osobno režije za kuću u O. nije plaćala.

15. Na okolnost eventualnog posjeda tuženice nekretnine koja je predmet Ugovora o darovanju sud je saslušao svjedoke M. K., M. V., K. D. P., K. K., K. K., saslušao tužitelja i tuženicu kao stranke.

16. U svome iskazu svjedok M. K. je iskazao da stranke poznaje još od njihovog vjenčanja, ne zna točno kad je to bilo. Svjedok je iskazao da za vrijeme braka, koliko je svjedoku poznato, su stranke živjele u S. u ulici S., ne zna kojeg broja. Naveo je da mu nije poznato da bi stranke imale nekakvu nekretninu, a nisu mu poznati niti bilo kakvi poslovni i ugovorni odnosi među strankama. Svjedok je naveo da mu je samo poznato da je baka tužitelja živjela u nekretnini koja se nalazi u O., ne zna koji broj, a koja nekretnina je u naravi obiteljska kuća u kojoj je baka živjela. Svjedok je iskazao da mu je to poznato jer je svjedok znao navratiti kod bake tužitelja kada je išao iz škole, a budući da je tužitelj svjedokov još školski kolega, no nakon što su završili školu svjedok nije dolazio kod bake tužitelja. Naveo je da u vrijeme dok je svjedok posjećivao baku tužitelja, baka je živjela sama, a svjedok zna da je živjela sama i do svoje smrti, a koliko je svjedoku poznato ona je umrla 2013. godine. Naime, svjedok je iskazao kako živi u S. te je njegova kuća udaljena kilometar od kuće u kojoj je bila baka tužitelja slijedom čega su mu poznate te okolnosti. Koliko je svjedoku poznato nakon smrti bake u toj nekretnini u O. nije živio nitko. Naveo je da mu je poznato da su na toj nekretnini u kojoj je baka živjela izvođeni građevinski radovi, svjedok ne zna kada je to bilo i nije mu poznato tko je investitor. Iskazao je da je i svjedok K. osobno sudjelovao u građevinskim radovima na nekretnini u O. a radilo se o radovima skidanja crijepa sa krova te svjedok navodi da je došao pomoći tužitelju i na poziv tužitelja. Navodi da je tom prilikom i tužitelj bio prisutan. Svjedok je naveo da tuženicu nije vidio u kući u O. već je u kući bila baka. Svjedok je iskazao da je tuženica jednom prilikom bila prisutna prilikom izvođenja građevinskih radova te je bila u dvorištu nekretnine u O.. Naveo je da osim bake tužitelja, nije u kući u O. vidio nikog drugog. Svjedok navodi da ne poznaje K. D. P. i da nije čuo nikada to ime. Iskazao je da tužitelj nije rekao koji će se radovi izvoditi na kući već je samo pozvao svjedoka i još par prijatelja da mu pomognu. Svjedok je naveo da je on pomagao isključivo kod fizičkih radova skidanja crijepa. Svjedok je iskazao da su radovi bili prije više vremena, možda prije 15 godina te da ne zna tko je izvodio radove već je samo svjedok došao na poziv tužitelja. Naveo je da tužitelj nije živio u kući u Odri. Iskazao je da mu je tada prilikom izvođenja radova tužitelj rekao da će u dogledno vrijeme nakon izvođenja radova se tužitelj sa tuženicom preseliti u kuću u O.. Svjedok je naveo da mu tužitelj nikad nije govorio o realizaciji kakvog kredita.

17. Dakle, iz iskaza samog svjedoka K., a u iskaz kojeg ovaj sud nije imao razloga sumnjati, ovaj sud je utvrdio da je u kući u O. živjela baka tužitelja i to sve do svoje smrti 2013. te da osim nje nitko drugi u toj kući nije živio. Osim toga svjedok potvrđuje da se na toj kući vršila adaptacija prije cca 15 godina a i sam svjedok je sudjelovao dijelom u tim radovima tako da je pomagao, na poziv tužitelja, skidati crijep sa krova kuće. Nadalje svjedok u svom iskazu potvrđuje da niti tužitelj nije živio u nekretnini koja je predmet predmetnog Darovnog ugovora, a da u vrijeme izvođenja radova na kući u O. je tužitelj rekao svjedoku da će u dogledno vrijeme, nakon izvođenja radova, sa tuženicom preseliti u kuću u O.. Dakle, relevantnu činjenicu koju svjedok potvrđuje, da stranke tijekom trajanja bračne zajednice a i nakon nje, nisu živjele u kući u Odri, već je u istoj živjela isključivo baka tuženika sve do svoje smrti 2013.. No, sud ističe da takva činjenica među strankama u konačnici nije niti sporna, te ju potvrđuje i sama tuženica, no sporno je je li tuženica na drugi način vršila faktičnu vlast na nekretnini u O., a kako sama navodi, ulaganjem u tu nekretninu s namjerom da se u istu preseli.

18. U svome iskazu svjedokinja M. V. (majka tuženice) je navela da joj je poznato da se tuženica spremala podići kredit, a u svrhu renoviranja kuće u O. kod bake tužitelja. Iskazala je da su se stranke namjeravale preseliti u tu kuću. Svjedokinja je iskazala da je baka tužitelja tu nekretninu prepisala na tužitelja, a tužitelj je prilikom podizanja kredita jednu polovinu te nekretnine prepisao na tuženicu. Navela je da zna zašto je tužitelj prepisao jednu polovinu nekretnine na tuženicu, a to je iz razloga što su stranke planirale zajednički život, a tuženica je sama podizala kredit u svrhu renoviranja upravo te nekretnine. Iskazala je da joj je poznato i da je tuženica realizirala kredit, a koji novac je jedan dio utrošen na krovište nekretnine u O., a sa ostatkom novca su trebali renovirati preostali dio kuće, no iz nekog razloga su stranke napravile pauzu te je tužitelj preuzeo taj novac. Svjedokinja je navela koliko je njoj poznato, a što su stranke pričale pred svjedokinjom da će tužitelj sa ostatkom novca kupiti nekakve dionice. Svjedokinja je iskazala da ne zna je li on kupio dionice no ubrzo je došlo do problema u njihovom braku i stranke su se razvele. Navela je da je osobno bila prisutna na nekretnini u O. kada su izvođeni radovi na krovištu kuće, a kojom prilikom je bila prisutna i tuženica. Svjedokinja je navela da je osobno tom prilikom kuhala za radnike dok je tuženica nabavljala materijale što je trebalo iz trgovine. Svjedokinja je navela da je u to vrijeme tužitelj otišao na sportske igre preko firme. Svjedokinja je iskazala da su ti radovi trajali nekih 14-16 dana, a svjedokinja je osobno bila prisutna sve dane. Navela je da je tužitelj bio 7 dana na sportskim igrama te je svaka 2-3 dana znao navratiti na gradilište poslije posla, no nije ništa radio. Iskazala je, a kao što je već rekla da je tužitelj prenio dio nekretnine na tuženicu iz razloga što je tuženica samostalno podizala kredit s kojim je trebala renovirati kuću i koja je bila predmet darovanja između stranaka. Svjedokinja je navela da joj je bilo poznato da su stranke, osim radova na krovištu, trebale napraviti stepenice koje bi vodile u potkrovlje te to stepenište sa strane zatvoriti. Svjedokinja je iskazala da su stranke planirale živjeti u tom potkrovlju dok je baka živjela u prizemlju, no došlo je do narušavanja odnosa među strankama i razvoda. Navela je da nije sada u nikakvim odnosima sa tužiteljem, niti u dobrim, niti u lošim. Iskazala je da su stranke za vrijeme braka živjele kod roditelja tužitelja u S.. Svjedokinja je navela da je tuženica za vrijeme trajanja braka imala stan u Sisku te se taj stan nije renovirao već je kupljen renoviran. Svjedokinja je iskazala da su i tužitelj i tuženica govorili o kreditu koji je podigla tuženica, a to da je kredit podignut radi renoviranja kuće u O. gdje živi baka tužitelja. Navela je da joj nije poznato da bi bilo potrebno kakvo osiguranje kredita. Iskazala je da misli da je tužitelj darovao tuženici nekretninu prije realizacije kredita. Svjedokinja je navela da stranke nisu imale ključ od kuće u O. jer kuća nije bila zaključana, jer je baka tužitelja živjela u toj nekretnini. Navela je da stranke niti tužitelj ni tuženica nisu spavali u nekretnini u O.. Svjedokinja navodi da tužitelj u vrijeme dok je bio u braku sa tuženicom nije spavao u kući u O. gdje je živjela baka tužitelja. Iskazala je da je svjedokinja osobno kuhala u toj nekretnini u O. u kuhinji bake tužitelja. Svjedokinja je navela da je u to vrijeme, dok je svjedokinja kuhala za radnike, znala navraćati majka tužitelja a koja je majka tužitelja u to vrijeme bila u radnom odnosu te bi dolazila nakon radnog vremena no nije pomagala u radovima. Nastavno svjedokinja Vlašić je iskazala da su prijatelji tužitelja skidali stari zid na tavanu, no u to vrijeme svjedokinja nije bila na radilištu kada su oni vršili radove skidanja cigle odnosno krovišta do deke. Navela je da je režije za nekretninu u O. plaćala baka tužitelja koja je imala mirovinu. Iskazala je da svjedok koji je iskazivao prije nje joj je poznat iz viđenja, no nije ga osobno vidjela na nekretnini u O.. Svjedokinja je navela da joj je poznato da je pokojna baka tužitelja B. P. imala pravo doživotnog stanovanja na nekretnini u O.. Svjedokinja je iskazala da joj nije poznato što je bilo s tim pravom stanovanja i je li izbrisan u zemljišnim knjigama za nekretninu u O.. Iskazala je da joj je poznato da je izvođenje radova na nekretnini u O. dogovarala sa izvođačem upravo tuženica. Svjedokinja V. je navela da je i materijal koji je bio potreban za izvođenje radova na nekretnini u O. kupovala tuženica od sredstava realiziranih kreditom. Svjedokinja je iskazala da u vrijeme dok je svjedokinja bila prisutna na nekretnini u O. u to vrijeme bila prisutna i tuženica. Iskazala je da ne zna gdje je bilo upisano pravo stanovanja bake tužitelja, no samo zna da je baka imala pravo stanovanja i tako je bilo dogovoreno dok je baka živa da će živjeti u kući u O.. Svjedokinja je navela da joj nije poznato je li se to pravo stanovanja upisuje u javne knjige. Navela je da je tuženica kupovala materijal za radove koji su izvođeni na krovištu i to od sredstava kredita, a preostali iznos realiziran od kredita su stranke imale dogovor o daljnjem raspolaganju te navodi da to treba pitati stranke. Iskazala je da su sredstva ostvarena kredita isplaćena na račun tuženice koja je bila korisnica kredita. Svjedokinja je navela da ne zna je li tuženica trebala pravdati trošenje sredstava od kredita računom. Svjedokinja je iskazala da ne zna točno koliko je još novca od kredita preostalo nakon izvođenja radova na krovištu nekretnine, no misli da se radi o 70 ili 80 tisuća kuna a koji novac je preuzeo tužitelj.

19. Iz iskaza svjedokinje V., a u dijelu u kojem isti iskaz nije u suprotnosti s drugim iskazima, ovaj sud je utvrdio (potvrdio) da stranke nisu živjele u nekretnini u O. već baka tužitelja, te da nitko od stranka nije imao ključeve od te kuće jer kuća, u vrijeme trajanja braka stranka, kuća nije bila zaključana jer je u njoj živjela baka tužitelja. Nadalje je utvrđeno (što u konačnici nije niti sporno) da je režije za nekretninu u O. plaćala baka tužitelja a koja je i živjela u nekretnini. Nadalje je utvrđeno da su stranke planirale adaptaciju kuće u O. radi vlastitog preseljenja u tu kuću a zbog čega je i realiziran kredit a od kojeg kredita dio novca je uložen u krovište kuće za materijal. U tom dijelu iskaz svjedokinje V. ne osporava niti sam tuženik u svome iskazu. No, dio iskaza u kojem ista navodi da je osobno pripremala obroke za vrijeme radova na kući u O. ne potvrđuje niti jedan od saslušanih svjedoka, osim tuženice (a koja je i sama zainteresirana u svoj uspjeh u ovom postupku) slijedom čega ovaj sud u tom dijelu iskaz svjedokinje V. je kritički cijenio i to samo u dijelu koji potvrđuju i drugi dokazi.

20. U svome iskazu svjedokinja K. K., majka tužitelja, je iskazala da su nekretninu, a koja je predmet predmetnog Ugovora o darovanju ranije suvlasnice bile upravo K. K. i njezina majka (baka tužitelja) a radi se o nekretnini u O. i koju nekretninu su iste darovale upravo tužitelju nakon njegovog vjenčanja sa tuženicom, a u svrhu da bi stranke danas-sutra živjeli u toj nekretnini. Iskazala je da je majka svjedokinje K. živjela u toj nekretnini i prije darovanja te nekretnine tužitelju, a i nakon darovanja je nastavila živjeti u toj nekretnini sve do 2014. kada je umrla. Iskazala je da su tužitelj i tuženica nakon vjenčanja živjeli kod svjedokinje i njezinog bračnog druga u S. 123. Svjedokinja je navela kako je nakon toga svjedokinji K. tužitelj rekao odnosno njima je rekao da će prepisati jednu polovinu nekretnine koju su mu darovale, a kako bi tuženica mogla podići kredit za renoviranje upravo tog objekta u O.. Navela je kako je tužitelj rekao tada njima da je to samo proforme i to zbog kredita, a na što su se svjedokinjin bračni drug i svjedokinja K. čak malo ljutili, jer su tu nekretninu njemu dali. Iskazala je, a koliko joj je poznato, kako je tuženica realizirala kredit, čini joj se 2007., a ne zna točno u kojem iznosu. Svjedokinja je navela da su stranke planirale renovirati kuću koju su darovali tužitelju, no došlo je do trzavica u braku između tužitelja i tuženice. Svjedokinja je iskazala da su stranke počele renovirati nekretninu u O. te je svjedokinji poznato da su kupili neki građevinski materijal i ciglu, a planirali su mijenjati stolariju i crijep. Koliko je svjedokinji poznato, tuženica je sredstva od kredita stavila na svoj tekući račun a što je svjedokinji poznato upravo iz razgovora stranaka te je i sama tuženica rekla da je morala položiti novce od kredita na neki račun. Svjedokinja je navela da stranke nisu odjednom kupile sve potrebno za renovaciju, slijedom čega je novac kredita bio na računu tuženice. Svjedokinja je iskazala da ne zna točno od čega je kupljen materijal za renoviranje kuće u O., pretpostavlja od sredstava koje je tuženica ostvarila kreditom. Navela je kako su stranke započele sa građevinskim radovima na nekretnini u O. i to tako da su uklonili su stari krov te su podigli razinu potkrovlja za nekih 20 cm, a kako bi taj prostor bio adekvatan kao potkrovlje te su stavili novi crijep kao i što su promijenili drvenu građu krova, jedino su iskoristili određene drvene dijelove koji su bili dobri od starog dijela. Iskazala je da svjedokinja ne zna tko je to radio, bio je neki majstor koji je bio plaćen, a koji majstor se očito platio iz tog kredita koji je digla tuženica, a i na radovima su pomagali njihovi prijatelji i kumovi. Svjedokinja je navela da je tužitelj je u vrijeme izvođenja radova radio prvu smjenu te bi dolazio popodne poslije posla pomagati, a tuženica je radila u smjenama zbog čega bi rijetko dolazila, no dolazila je po potrebi da vidi je li što treba. Svjedokinja je iskazala da za vrijeme radova, majka svjedokinje K. je i dalje živjela u toj kući i svjedokinja K. je svakodnevno dolazila radi mame kako bi joj pomogla, a i da vidi kako poslovi napreduju te da počasti ljude koji rade na tim radovima, koji su njihovi prijatelji i kumovi. Navela je da je majka svjedokinje K. kuhala za sve i za radnike- prijatelje i kumove-i za sebe, a svjedokinja bi nakon posla dolazila joj pomagati. Iskazala je, a koliko se sjeća da je majka tuženice došla na radilište jednom ili dva puta i tada bi pomagala svjedokinjinoj mami oko serviranja i slično. Svjedokinja je navela da je hranu za sve kupovala mama svjedokinje K., a imali su svoje domaće meso, a svjedokinjina mama je u to vrijeme bila umirovljenica, a i bavila se poljoprivredom i imala je svinje i kokoši i vrt koji je obrađivala. Svjedokinja je iskazala da je tuženica znala kada bi navraćala donijeti koji puta pivo i nešto što su majstori tražili za popiti. Navela je da se na potkrovlje kuće u O. ulazilo kroz dnevni boravak svjedokinjine mame te nitko osim njezine pokojne mame nije imao ključ od te nekretnine. Svjedokinja je navela da su stranke prije obavljanja samih radova ušli u predmetnu nekretninu, a kako bi utvrdili koji obim radova je potreban te su oboje i tuženica i tužitelj odlučili koje će radove izvoditi na nekretnini u O., koja je bila predmet darovanja. Svjedokinja je iskazala da su radovi na nekretnini u O. trajali par dana, cca. tjedan dana. Navodi da je najprije skinut stari crijep odnosno ploče kojima je krov bio pokriven, a onda su izvođeni daljnji radovi. Tužitelj i njegovi prijatelji su sudjelovali u radovima skidanja ploča sa krova, kao i brat tužitelja i njegov otac, dok tuženica nije bila prisutna takvim radovima. Svjedokinja je navela da također osobno nije sudjelovala u skidanju tih ploča, jer je tada radila. Svjedokinja je imala saznanja tko je bio na radilištu, jer joj je rekla mama iako je svjedokinja prije podne radila. Navela je da je ključ od nekretnine u O. imala samo mama svjedokinje, baka tužitelja, a da tuženica nikad nije živjela u nekretnini u O. te da nije ni tužitelj tamo nikad živio niti je imao ključ već je ključ od te nekretnine imao K., brat tužitelja i svjedokinja osobno. Iskazala je da je račune za nekretninu u O. dok je mama svjedokinje bila živa plaćala majka svjedokinje i tužitelj od svoje plaće, a ponekad i od bakine mirovine. Svjedokinja je navela da su računi za režije glasili na majku svjedokinje osim računa za vodu, jer je voda uvedena kasnije te je vodu uveo tužitelj u rujnu 2007. ili 2008., ne zna sada točno. Svjedokinja je iskazala da tijekom radova, koji su izvođeni na krovu, je tuženica dolazila samo vikendom odnosno jedan vikend kad je bila i njezina mama i kada se dizao crijep. Navela je da osim radova o kojima je već iskazala drugi radovi nisu izvedeni, a stranke su imale plan napraviti kuhinju u potkrovlju ali to nikada nije realizirano i sad taj prostor u potkrovlju je tavanski prostor. Iskazala je kako je stolarija na kući u O. P., a ukupno tri prozora PVC su prije podizanja kredita na nekretnini u O. zamijenili tužitelj i tuženica. Svjedokinja je navela kako stranke nisu imale plan da sebi na nekretnini u O. naprave zaseban ulaz već je ulaz bio zajednički koji je u potkrovlje vodio kroz dnevni boravak prizemlja. Svjedokinja je iskazala da pretpostavlja da su sve radove koji su plaćeni organizirali tužitelj i tuženica zajedno, a da su pomoćne radnike koji se nisu plaćali bili su prijatelji i kumovi organizirali bračni drug svjedokinje i svjedokinja osobno te tužitelj kao i njegov brat Kristijan.

21. Dakle i osnovom iskaza svjedokinje K., a u kojem dijelu ovaj sud iskaz iste svjedokinje smatra danim istinito i potpuno, je ovaj sud utvrdio da su radove na kući u Odri, u kojoj je isključivo živjela baka tuženika, a majka svjedokinje K., izvodili tužitelj i tuženica a u svrhu vlastitog preseljenja u tu nekretninu. I sama svjedokinja K. potvrđuje da je, iako rijetko, na radilištu bila prisutna i sama tuženica kada bi primjerice donosila piće za radnike, ali i da su tužitelj i tuženica prije izvođenja samih radova ušli u kuću u O. a kako bi odlučili zajednički koje radove će izvesti. Osim toga iz iskaza svjedokinje K. (dakle majke tužitelja) je utvrđeno da, iako je kuća bila darovana samom tužitelju, da je tužitelj dio nekretnine darovao tuženici radi realizacije kredita a kojim kreditom su namjeravali adaptirati kuću u O. a nakon adaptacije i živjeti u toj kući. Svjedokinja K. potvrđuje da je na radilištu odnosno nekretnini u O. bila u dva navrata (dakle ne u obimu kako navodi svjedokinja V.) bila prisutna i majka tuženice koja je pomagala u kuhinji prilikom pripreme obroka. Osim toga svjedokinja potvrđuje da su i stolariju na nekretnini u Odri (ukupno tri PVC prozora) također zajednički promijenile stranke dakle i tužitelj i tuženica. I svjedokinja K. potvrđuje da je režije za nekretninu u O. plaćala majka svjedokinje, baka tužitelja od mirovine za vrijeme života a nastavno i sam tužitelj. Suprotno iskazu tužitelja svjedokinja K. potvrđuje da je na radilištu na kući u Odri bio neki majstor koji je plaćen (dakle osoba koja nije bila prijatelj i poznanik tužitelja jer bi onda svjedokinja K. istog poznala) slijedom čega u tom dijelu iskaz same svjedokinje K. potvrđuje iskaz tužiteljice (da su bili angažirani i radili majstori). Svjedokinja K. potvrđuje u svom iskazu da su na nekretnini u O. izvođeni radovi na krovištu na način da je staro krovište uklonjeno, podignuta razina krovišta za cca metar te je stavljen novi krov i pokrov (dio drvene građe koja je valjala od starog krova svjedokinja navodi da je iskorišten) a svjedokinja nema točnih saznanja od čega je to plaćeno, pretpostavlja od kredita koji je realizirala tuženica.

22. U svom iskazu svjedok K. K., brak tužitelja, je iskazao da nekretnina koja se nalazi u O. je bila nekretnina njegove bake po mami, a koja baka je tu nekretninu darovala tužitelju u vrijeme kada je isti bio u braku sa tuženicom i to isključivo kako bi podigao kredit. Svjedok K. je iskazao da mu je poznato da je nekakav kredit dignut no tko je bio korisnik tog kredita nije svjedoku poznato. Naveo je da je svrha podizanja tog kredita bila uređenje upravo te kuće, pretpostavljam te u O.. Koliko je svjedoku poznato, iskazao je da ta nekretnina još uvijek glasi kao vlasništvo svjedokova brata. Svjedok je naveo da u toj nekretnini u O. nitko od stranaka odnosno ni tužitelj niti tuženica nisu tamo živjeli već je u toj nekretnini živjela samo baka. Svjedok K. je nadalje iskazao da je ta nekretnina bila visoka prizemnica te je u njoj živjela baka u prizemlju. Naveo je kako je nekretnina trebala biti uređena odnosno na istoj su se trebali izvoditi radovi sa potrebe tužitelja i tad njegove bračne družice tuženice, a koliko je svjedoku poznato tužitelj i tuženica su namjeravali živjeti u toj nekretnini, no do toga nije došlo jer je njihov brak prestao odnosno prestali su živjeti zajedno. Iskazao je da na toj nekretnini u O. su izvođeni radovi i to na potkrovlju tako da se dizala razina serklaža cca. 1 metar, sada nije 100% siguran te se mijenjalo krovište, stavljao novi crijep, također se mijenjala i drvena građa odnosno kompletno se mijenjao pokrov. Svjedok je naveo da su na tim radovima radili svjedok osobno, tužitelj i njihovi prijatelji i kumovi, kako bratovi prijatelji tako i svjedokovi. Svjedok je iskazao da tim prijateljima i kumovima kao ni svjedoku nije ništa plaćeno niti je svjedok to radio za plaću, no na tim radovima su bili i majstori, a tko je njih platio, svjedoku nije poznato. Naveo je da su ti radovi su trajali cca. 2 mjeseca no dodaje da se nije radilo svaki dan već povremeno. Iskazao je da sad kad bi trebao procijeniti koliko su samo trajali radovi unutar 2 mjeseca, svjedok može reći tjedan ili dva. Svjedok je naveo da je tuženica za vrijeme trajanja tih radova znala ponekad doći da vidi što rade. Svjedok je iskazao da je uglavnom nije bilo zbog poslovnih obaveza, pjevanja i dr.. Naveo je da ju osobno nikad nije vidio da bi tuženica sudjelovala u građevinskim radovima, a svjedok K. je osobno bio na gradilištu kad god se radilo. Iskazao je da je svjedok u to vrijeme bio u radnom odnosu i radio samo ujutro odnosno radio i prvu i drugu smjenu, ali si je složio smjene da može pomoći. Svjedok je naveo da ključ od kuće u O. je imala baka, a u vrijeme trajanja braka stranaka svjedok nije imao ključ od te nekretnine i nije mu poznato je li imala svjedokova mama ključ. Svjedok je iskazao da je režije za kuću u O. plaćala baka, a kasnije njegov brat i mama i tata odnosno kada bake više nije bilo odnosno navodi da kada je baka prepisala nekretninu na tužitelja, račune za tu nekretninu je plaćao i tužitelj. Svjedok je iskazao, a što se tiče kredita o kojem je iskazivao, svjedoku nije poznato je li taj kredit realiziran, a koliko mu je poznato radove koji su izvedeni na nekretnini je plaćao svjedokov brat i nije mu poznato od kojih sredstava. Koliko je svjedoku poznato, naveo je da su promijenjena na toj nekretnini 4 prozora te je postavljena PVC stolarija, a tu stolariju je promijenio tužitelj i to kada su dobili nekretninu odnosno kada im je baka prepisala nekretninu. Iskazao je da nakon skidanja starog pokrova sa kuće u O. je kuća bila otkrivena cca. tjedan dana. Svjedok je naveo da je baka cijelo vrijeme živjela u toj kući u O. te je živjela tamo do svoje smrti. Svjedok je iskazao da stranke odnosno tužitelj i tuženica nisu nikada živjeli u toj kući te dodaje da je ključ od kuće imala samo baka. Naveo je da mu nije poznato je li tuženica tražila ključ od kuće. Iskazao je da su računi za režije glasili na baku. Svjedok je naveo da nije bilo potrebe da tuženica traži ključ od kuće u O. jer nisu tamo živjeli, no mogli su živjeti u toj kući s bakom, jer se ta visoka prizemnica sastojala od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje i kupaonice. Svjedok je iskazao da je tužitelj organizirao majstore za krovište. Naveo je da je obroke za svjedoka i radnike prijatelje znala donijeti mama svjedoka a i baka je znala kuhati, a ponekad su si i sami znali kupiti. Ne zna koliko često je što bilo, no zna da je baka znala kuhati, mama je znala kuhati, a i sami su si ponekad pripremali, primjerice roštilj. Iskazao je da je materijal koji je utrošen za krov i kupio tužitelj, no svjedoku nije poznato od kojih sredstava. Svjedok je naveo da je ulaz u nekretninu u O. jedan i za prizemlje i za potkrovlje i dan danas je tako, nije mu poznato da bi postojali drugačiji planovi stranaka.

23. Analizirajući iskaz svjedoka K., brata tužitelja, ovaj sud je utvrdio da je i iskaz istog svjedoka suglasan drugim saslušanim svjedocima i to u dijelu da je u nekretnini u O. stanovala isključivo baka tužitelja (i svjedoka K.) a koja je imala i ključ od te nekretnine (dok osporava da bi on osobno ima ključ za tu nekretninu). Svjedok K. također potvrđuje da su na nekretnini u O. radili i majstori no tko je iste platio nije mu poznato. Potvrđuje da su na nekretnini u Odri izvođeni radovi na krovištu na način da je krovište staro uklonjeno te da je podignut serklaž za cca 1 m te nakon toga je stavljena nova drvena građa i novi pokrov, a svjedok navodi da je i osobno sudjelovao u tim radovima kada bi god mogao od poslovnih obveza (dakle, svjedok ne potvrđuje da bi se koristila stara drvena građa). Svjedok K. navodi da je sav materijal za potkrovlje naručio brat tužitelja no od čega je taj materijal plaćen svjedoku nije poznato. Ono što i sam svjedok K. potvrđuje je da je podignut nekakav kredit a svrha kojeg je bila upravo adaptacija kuće u O., no svjedoku nije poznato tko je bio korisnik tog kredita. Isto tako svjedok potvrđuje da je nekretnina u O. adaptirana (započeta adaptacija, no zbog prekida bračne zajednice stranaka nije i dovršena) upravo radi potreba stanaka ovog postupka a koje su namjeravala živjeti u toj nekretnini.

24. U svome iskazu svjedokinja K. D. P. je iskazala da poznaje stranke i to tuženicu poznaje od djetinjstva, a tužitelja je upoznala kada je počeo hodati sa tuženicom. Svjedokinja D. P. je navela da joj je poznato da su tužitelj i tuženica dobili kuću od bake tužitelja i ono što joj je još poznato je da je tuženica podigla kredit za adaptaciju te kuće. Naime, navela je da su se stranke vjenčale te su krenule sa adaptacijom te kuće koja je bila starija kuća te su izvodili radove na krovu odnosno krovištu kuće, mijenjana je stolarija te su dizali potkrovlje. Iskazala je da joj je to poznato iz razloga što su tuženica i svjedokinja prijateljice i kume i u vrijeme izvođenja tih radova svjedokinja i tuženica su se često družile i često su se čule te joj je upravo tuženica pričala o radovima koji su se izvodili, svjedokinja osobno nije bila na gradilištu i nikad osobno nije niti bila u toj kući. Svjedokinja je navela da ono što joj je poznato također iz priče tuženice je da su tuženica i njezina majka, koja je žena sa sela, bile dosta angažirane oko majstora vezano za te radove, a mama tuženice je i kuhala za majstore. Svjedokinja je iskazala da sva svoja saznanja ima iz priče tuženice. Navela je da se sjeća i da su stranke zajedno pričale o planovima i radovima vezano za tu nekretninu, a to je bilo kada je svjedokinja bila prisutna na jednom rođendanu, sad se točno detalja ne sjeća, u to vrijeme su stranke živjele u kući tužiteljevih roditelja. Iskazala je da se sjeća da je u to vrijeme tuženica znala biti dosta isfrustrirana jer je tužitelj provodio dosta vremena na poslu a tuženica je odlazila sama u nabavku građevinskog materijala iako je sama bila poslovno zauzeta te ju je to frustriralo. Svjedokinja ja navela da koliko je njoj poznato, a što joj je poznato iz razgovora sa tuženicom, je u toj kući živjela baka tužitelja. Svjedokinja je iskazala da je u to vrijeme tuženica imala svoj stan u S. koji su joj kupili roditelji te svjedokinja dodaje da se ne sjeća da bi tuženica u isto vrijeme izvodila i građevinske radove u tom stanu. Navela je da joj nije poznato tko je plaćao račune za režije u kući koju su uređivale stranke.

25. Iako je u svom iskazu svjedokinja D. P. iskazivala o određenim činjenicama vezanim za radove koji su izvođeni na nekretnini u O., ovaj sud nije cijenio kao relevantni taj dio iskaza jer su sva saznanja svjedokinje dobivena iz priče same tužiteljice a ne neposrednim saznanjem same svjedokinje.

26. U svome iskazu tužitelj je naveo da je predmetno darovanje učinjeno isključivo u svrhu podizanja kredita, a korisnica kojeg kredita je bila tuženica, tužitelj je bio sudužnik i koji kredit je realiziran po njihovom dogovoru u svrhu zajedničkog života da bi uredili prostor, da nabave opremu za stan u S. vlasništva tuženice (kućanske aparate, uređenje kupaone te bijela tehnika) te za radove na krovištu kuće koja je darovana odnosno za materijal za krovište odnosno konstrukciju krovišta. Naime, tužitelj je iskazao da je ta nekretnina bila najprije vlasništvo tužiteljeve bake koja je istu tužitelju darovala, a prilikom realizacije kredita tuženica je došla s navodima da će lakše odobriti zahtjev za kredit ako i ona bude suvlasnik te nekretnine. Naveo je da je tužitelj bio sudužnik, no osobno nije sudjelovao u pregovorima za kredit već je samo na kraju došao na potpis ugovora i predao potrebnu dokumentaciju. Iskazao je da po odobrenju kredita tužitelj je dogovorio sa kumovima i prijateljima da skinu pokrov krovišta te staru krovnu konstrukciju. Nakon toga je tužitelj kupio novi građevinski materijal za konstrukciju krovišta, a koji materijal je kupljen od sredstava realiziranih kreditom kojeg je korisnik bila tuženica. Naveo je da s obzirom da je tuženica bila korisnica kredita, novac od kredita je sjeo na račun tuženice te je tuženica raspolagala tim novcem. Iskazao je da je kredit bio nenamjenski. Tužitelj je naveo da su radovi na krovištu kuće se izvodili u svibnju 2008. no isto tako tijekom tog mjeseca bračna zajednica tuženice i tužitelja se raspala odnosno prestala postojati faktično. Tužitelj je iskazao da je nakon raspada njihove bračne zajednice, završili su radove na krovištu i ništa se tu posebno nije radilo osim što su završili unutarnje stepenište koje vodi u potkrovni dio kuće kao što su i završili dimnjak da bi baka, koja je cijelo vrijeme živjela u toj kući mogla koristiti peć na kruta goriva. Naveo je da u radovima na krovu nije sudjelovao nikakav poseban majstor već su to sve bili njihovi prijatelji i kumovi koji su imali netko više, netko manje vještina vezano za građevinske radove te su radovi izvođeni po principu krovišta koje je skinuto, osim što se djelomično podigao serklaž potkrovlja tako da su zidarski radovi, a i vezani za krovnu građu vršeni od strane njihovih prijatelja i kumova, a i tužitelj je osobno radio na tim radovima odnosno sudjelovao u radovima. Tužitelj je naveo kako je prije izvođenja radova na krovištu na toj kući u O., drugi desni odvojak promijenjena i stolarija u prizemlju i to tri prozora, a koju stolariju su financirali tuženica i tužitelj zajedno. Tužitelj je iskazao da je tuženica možda koji put navratila na gradilište na kući u O., jer je imala svojih drugih aktivnosti. Naveo je da je plan tuženice i tužitelja vezano za kuću u O. bio da urede tu kuću i da jednog dana zajedno žive tamo kao bračni par, no ti planovi se nisu ostvarili jer je prestala bračna zajednica. Iskazao je da radovi na kući u O. su trajali nekih 2-3 tjedna, no ne kontinuirano te su se radovi izvodili kroz ta 2-3 tjedna vikendima i koji dan u tjednu. Tužitelj je naveo da je tijekom tih radova znala navratiti i majka tuženice, no ona nije sudjelovala u radovima niti pomagala na drugi način. Tužitelj je iskazao da osobno nije imao ključ od te kuće, jer je njegova baka cijelo vrijeme tamo živjela niti je tuženica imala taj ključ. Još jednom tužitelj naglašava da je do predmetnog darovanja nekretnine došlo isključivo radi podizanja kredita a nitko drugi osim bake nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Naime, naveo je da je baka bila narušenog zdravstvenog stanje te bi prisustvo bilo koga u toj kući još dodatno narušilo to njezino zdravstveno stanje. Iskazao je da je sve račune za režije za tu kuću smo plaćali majka tužitelja, njegova baka i tužitelj osobno. Tužitelj je naveo da je u posjedu kuće u O. bila baka tužitelja. Tužitelj je iskazao da tuženica nije mogla isključiti baku tužitelja iz posjeda nekretnine u O.. Tužitelj je naveo da nitko od prisutnih prijatelja i kumova koji su izvodili radove nijem imao majstorski ispit iz građevine te da je sa tim prijateljima i kumovima tužitelj pregovarao. Tužitelj je iskazao da majka tuženice nije kuhala za radnike koji su izvodili radove, već je obroke pripremala baka koja je živjela u kući i koja je zajedno s majkom tužitelja imala vrt na toj nekretnini iz kojeg je imala dovoljno povrća za pripremu tih obroka. Dodaje da je baka uzgajala i perad te je imala i mesa za pripremu tih obroka. Naveo je da se predmetna nekretnina odnosno kuća u O. sastoji od ulaznog hodnika iz kojeg se ulazilo u predvorje, zatim su bile paralelno dvije spavaće sobe te lijevo kuhinja u kojoj su se pripremali obroci za radnike. Iskazao je da osim bake u toj kuhinji nitko drugi nije pripremao obroke jer bi se baka loše osjećala da netko drugi koristi tu kuhinju izuzev njene kćeri, majke tužitelja. Tužitelj je naveo da su tuženica, a i njezina majka znale dolaziti do te nekretnine, no došle bi samo ispred kuće i eventualno bi tuženica donijela kakvo piće za radnike. Tužitelj je iskazao da je predmetni ugovor sastavila tuženica. Naveo je da su radovi na stepeništu rađeni na način da je stepenište rađeno unutar nekretnine, a kojim stepeništem se dolazilo do potkrovlja te prije tog stepeništa u kući nije bilo stepeništa koje je vodilo do potkrovlja, a radovi su obuhvaćali postavljanje šalonga, oplata, stepenište konstrukcije i konačno zalijevanje betona, na kojim radovima je osobno radio tužitelj zajedno sa svojim prijateljima. Tužitelj navodi da su radovi na unutarnjem stepeništu rađeni nakon faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka. Iskazao je da nije platio nikoga da projektira stepenište već je stepenište izvedeno po ideji tužitelja. Tužitelj je naveo da je materijal za građevinske radove na krovištu kuće nabavljao tužitelj i to u trgovini građevinskog materijala u S. koja se zvala R. ili je R. bio vlasnik te trgovine. Tužitelj je iskazao da je račune za građevinski materijal kojih je tužitelj bio u posjedu tužitelj predočio u predmetnom spisu. Naveo da je PVC stolarija kupljena i postavljena od strane tvrtka ZOMA iz S.. Iskazao je da raspored prostorija koje bi stranke koristile u toj kući nije dogovoren do prestanka bračne zajednice već je trebao biti naknadno dogovoren. Tužitelj je naveo da je baka tužitelja također trebala ostati živjeti u toj kući, jer je ista bila stvarni vlasnik te kuće. Tužitelj je iskazao da je prije potpisivanja predmetnog darovnog ugovora pročitao isti te da nije imao primjedbe niti na jednu odredbu ugovora, jer tad nije bio upoznat sa težinom tog ugovora. Naveo je da je tužitelj već isplatio tuženici po osnovi obvezno pravnog zahtjeva i to upravo radi ulaganja u nekretninu u Odri određeni iznos i to po presudi na temelju priznanja.

27. U iskazu samog tužitelja, iako u dijelu suglasan s iskazima saslušanih svjedoka (a to u dijelu da je u nekretnini u O. stanova samo baka tužitelja, da je tuženica realizirala kredit za adaptaciju te nekretnine a u kojoj su stranke namjeravale živjeti) ovaj sud ističe da je iskaz tužitelja (a po mišljenju ovog suda iz razloga usmjerenih ka uspjehu tužitelja u ovom postupku) u suprotnosti sa iskazom svjedokinje V. ali i K. u dijelu da majka tuženice uopće nije pomagala prilikom pripreme obroka ali i u dijelu da nisu sudjelovali u radovima na krovu nekretnine u O. majstori u suprotnosti kako s iskazom same tuženice, tako i svjedocima T. K. ali i iskazu majke tužitelja, a koji svjedoci u tom dijelu ne bi iskazivali na štetu samog tužitelja već upravo u skladu sa stvarnim stanjem stvari. U svom iskazu tužitelj potvrđuje da je kredit koji je realizirala tuženica bio namijenjen za kupovinu materijala za krovište kuće u O., ali isto tako potvrđuje da su stolariju na kući u O. promijenili upravo i tužitelja li i tuženica. Iako tužitelj ističe da je on naručivao materijal za krovište kuće, tužitelj izričito ne potvrđuje da bi račune za taj materijal tužitelj platio izvan sredstava samog kredita koji je tuženica podigla. Činjenica da stranke nikada nisu živjele u kući u O. potvrđuje i sam tužitelj, no takvu činjenicu su već potvrdili i svi saslušani svjedoci, no u konačnici ista nije niti sporna kao i činjenica da tuženica nikada, osobno, nije plaćala režije za kuću u O..

28. U svome iskazu tuženica navodi da su za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i tuženice oni planirali renovirati nekretninu u O. u kojoj su namjeravali stanovati i pomagati baku tužitelja koja je tamo živjela. Naime, tuženica je iskazala kako su najprije majka tužitelja i njegova baka darovale tu nekretninu tužitelju, a onda je tužitelj jednu polovinu te nekretnine darovao tuženici. Naime, tuženica je navela da je pokušala realizirati kredit radi adaptacije te kuće, jer je bila u dosta starom stanju, no taj postupak realizacije kredita je potrajao duže vrijeme 6-9 mjeseci te su joj u banci rekli da postupak odobrenja kredita bi išao brže kada bi nekretnina glasila na tuženicu odnosno dio te nekretnine. Naime, tuženica je iskazala da je u postupku prikupljanja dokumentacije bilo nekih problema sa kućnim brojem pa je sama nekretnina bila starija od 68. godine i dr. zbog čega je postupak realizacije kredita potrajao. Navela je da nakon što je tuženici dana ta informacija u banci, tuženica je to rekla tužitelju i on je tuženici darovao jednu polovinu predmetne nekretnine. Iskazala je kako su radovi na predmetnoj nekretnini trajali od 27. travnja 2008. do 13. svibnja 2008. i to svaki dan, a prijatelji i kumovi koje navodi tužitelj su radili samo jedan dan kada se skidao crijep i stare cigle. Tuženica je navela kako je uz pomoć svoje majke došla u kontakt sa majstorima budući da je njezina mama poznavala majstore, a tuženica ih nije poznavala, te kad je kontaktirala iste oni su krenuli s poslom. Tuženica je iskazala da je bilo 5-6 majstora uz koje su radili pomoćni radnici i oni su dolazili kako koji dan, ovisno što se radilo taj dan. U odnosu na stan u S. koji je kupila prije njihovog braka, tuženica dodaje da je taj stan bio uređen, a za prvu ruku je tuženica kupovala najpovoljniji namještaj i kućanske aparate, a tužitelj je jedino u taj stan donio TV, ništa od tih pokretnina nije kupljeno od predmetnog kredita. Navela je, a što se tiče krovne građe za nekretninu koja je bila predmet darovnog ugovora, da nije točno da bi istu kupio tužitelj u trgovini građevinskog materijala u Sisku već je tuženica uz pomoć majke i tetke naručila krovnu građu iz I. G. ili D. S., sada se ne sjeća točno i koja drvena građa je dovezena kamionom a crijep je kupila u S., sad se ne sjeća točno gdje. Iskazala je, a što se tiče ključa od kuće u O., da tuženica ključ nije imala, a režije također nije plaćala jer je u kući živjela baka tužitelja. Tuženica je navela da nakon smrti bake tužitelja, a o kojoj smrti tuženicu nitko nije obavijestio tuženica nije plaćala paušale, ali ona od svoje odgovornosti ne bježi za te račune. Što se tiče pripreme obroka za majstore, tuženica je dodala da je svakodnevno, jer je radila u školi te je imala promjenjiv raspored, odlazila u nabavke i kupovala od sredstava ostvarenih kreditom namirnice a njezina majka koja se bavila svinjogojstvom bi donosila meso te u kući bake tužitelja pripremala obroke za majstore, majka tužitelja je uskakala vikendom te je također sudjelovala u pripremi obroka. Što se tiče bake tužitelja, tuženica je iskazala da oni nikada ne bi uskratili baki pravo na stanovanje, jer je to bila njezina kuća te plan je bio da s njima živi i da joj oni pomažu. Navela je da je u predmetnoj nekretnini osobno bila te nije radila građevinske radove, no pomagala je kupujući namirnice. Iskazala je, a što se tiče stubišta koje je rađeno unutar te kuće da je to stubište radio susjed njezine majke Ž. Š. i to stubište se radilo od 6. lipnja do 6. srpnja 2008.. Tuženica je navela da je njihova faktična bračna zajednica završila 9. srpnja 2008. no još prije toga su bili narušeni njihovi bračni odnosi. Tuženica je iskazala da se tužitelj nije bavio betoniranjem niti armaturama već je tuženica armaturu za stubište nabavila u S. na Z. B. u jednom dućanu. Navela je da se sjeća da je telefonski rješavala kada bi nedostajalo što od materijala odnosno u jednom trenutku je falilo željeza za konstrukciju stubišta. Iskazala je da je majka tuženice nabavljala brojeve majstora, a tuženica je dogovarala kada će oni dolaziti i kolika će biti njihova dnevnica. Tuženica je navela da ti majstori nisu izdavali račune već su to ljudi koji su radili u fušu. Tuženica je iskazala da u toj kući koja je predmet darovanja tuženica nikad nije spavala, no dolazila je. Navodi da su sobe bile stare i da je baka imala svoju sobu u kojoj je boravila. Navodi da bi eventualno mogli prespavati na kauču no ta druga soba koju baka nije koristila je bila dosta zatrpana stvarima i nije bila upotrebljiva, a baka je imala svoju sobu. Navela da koliko je njoj poznato tužitelj nije imao ključ od kuće koja je predmet darovanja, jer je baka stalno bila tamo i baka se teško kretala jer je imala problema sa nogama, noge su joj bile otečene i kretala se sa jednom štakom. Tuženica je iskazala da koliko joj je poznato ugovorom nije dogovoreno doživotno stanovanje za baku no da to nije bio problem i tuženica ne bi imala ništa protiv tog da je baka ostala doživotno stanovati. Navela je da je obrazac ugovora o darovanju, koji je predmet ovog postupka, je ispunila kuma obitelji K. koja je u to vrijeme radila u javnobilježničkom uredu, te da su stranke samo potpisale taj ugovor. Iskazala je da nakon darovanja tuženica ušla u kuću na način da je realizirala kredit i počela planirati renoviranje odnosno adaptaciju kuće za zajednički život stranaka. Tuženica je navela da nakon smrti bake nije ušla u posjed niti se obraćala tužitelju radi ulaska u posjed darovane nekretnine, jer nije niti bila obaviještena o smrti bake, a i nakon što je saznala za smrt bake nije se osjećala ugodno, jer se radi o baki tužitelja. Tuženica je iskazala da je tuženica pokrenula postupak diobe suvlasničke zajednice darovane nekretnine, no isti postupak je u prekidu zbog predmetnog postupka. Navela je da je fizički bračna zajednica prekinuta 9. srpnja 2008. odnosno kad je tuženica odselila od tužitelja, no već 2-3 tjedna prije toga su se dešavale neobične stvari. Iskazala je da je sa bakom tužitelja bila u dobrim odnosima sve do kraja bračne zajednice i da je tuženica obilazila baku tužitelja povremeno vidjeti treba li što, treba li joj što kupiti ili napraviti. Tuženica je navela da, kada su počeli se narušavati bračni odnosi stranaka, da je baka tužitelja dozvolila da se izvode radovi na stepenicama a za koje je tuženica smatrala da trebaju se dovršiti jer povezuju prizemlje sa potkrovljem. Tuženica je iskazala da bez obzira na faktični prekid bračne zajednice da je tuženica smatrala da se trebaju dovršiti radovi na stepenicama, a koji radovi su bili započeti prije faktičnog prekida bračne zajednice stranaka. Navela je da je sve majstore koji su radili platila tuženica iz sredstava kredita. Iskazala je da je kredit realiziran u iznosu od tadašnjih 180.000,00 kn i ta je od tog iznosa plaćen jedan idejni projekt u odnosu od 2.500,00 kn a koji projekt stranke nisu prihvatile jer je bila preskupa varijanta te su izvodili radove po vlastitom nahođenju, zatim je platila priključak vode za nekretninu u iznosu od 3.500,00 kn, zatim drvenu građu za krovište 25.000,00 kn, zatim plaćen cement, pijesak, crijep, potrepštine iz dućana, hrana i piće za radnike, cigla. Tuženica je navela da je od istog kredita podmiren minus na računu tuženice u iznosu od 5.000,00 kn, a sa istim sredstvima kredita je zatvoren minus tužitelja u iznosu od 2.500,00 kn. Tuženica je navela da joj je tužitelj po presudama po osnovi tog kredita isplatio iznos od oko 100.000,00 kn a iz razloga što je dug povećalo zakašnjenje tužitelja te su zatezne kamate obračunate. Tuženica navodi da je od tužitelja zatražila samo jednu polovinu plaćenog kredita.

29. Ono što u svome iskazu tuženica potvrđuje je da je tuženica fizički bila u nekretnini u O. u kojoj su se izvodili radovi i u kojoj je živjela baka tužitelja i to u više navrata kako bi posjetila baku tužitelja i vidjela treba li joj štogod, ali tuženica potvrđuje da joj je bio poznat i raspored prostorija u toj nekretnini kao i potreba da se sama nekretnina adaptira a kako bi bila podobna za stanovanje stranaka (koji zajednički život u toj nekretnini su stranke planirale, a što potvrđuju i saslušani svjedoci ali i sam tuženik). Iako i sama tužiteljica u svome iskazu navodi da je predmetno darovanje učinjeno prvenstveno radi realizacije kredita, a koji kredit je realiziran za upravo adaptaciju kuće u O. a kako bi stranke zajednički živjele u toj kući, tužiteljica ista tako ističe da je upravo svojim aktima a koji su bili usmjereni na ulaganje financijskih sredstava u nekretninu u O. ali i planiranje takvih ulaganja kao i faktično izvođenje istih (angažiranjem majstora, koje sam tuženik osporava da su bili angažirani, no svjedoci K. potvrđuju prisusustvo istih, a time i potrebu plaćanja njihovog rada, ali i kupovanjem materijala za krovište kuće.). Tuženica nadalje i potvrđuje da nikada nije živjela u nekretnini u O. (odnosno kako navodi nikada nije spavala ali je dolazila u istu) pa čak niti smrti bake nije to tražila, no u svome iskazu ističe da je posjed same nekretnine u O. vršila upravo izvođenjem i financiranjem radova na nekretnini u O. a u svrhu kasnijeg stanovanja u toj nekretnini.

30. Kako je tužitelj osporavao činjenicu da je tuženica nabavljala materijal za krovište kuće, sud je izvršio uvid u račune koje je tuženica dostavila uz svoj odgovor na tužbu te je utvrdio da svi računu datiraju od svibnja 2008. do zaključno 2. srpnja 2008., a u kojem razdoblju su se prema iskazivanju svjedoka, posebno svjedoka K. (koji navodi da su radovi trajali oko dva mjeseca ali ne kontinuirano već gledajući zbrojno dva tjedna), izvodili radovi na nekretnini u O. i iz kojih računa je vidljivo da se isti odnose na građevinski materijal (čavle, lazura, silikon, cement, vapno, željezo, opeka cement, šljunak i dr). Iako određeni računi glase na ime tužitelja kao naručitelja, primjerice račun br. 56/2007 za uslugu izrade tehničke dokumentacije Idejno rješenje za lokacijsku dozvolu za rekonstrukciju obiteljske kuće u O. S. ... desni odvojak … na iznos od 2.562,00 kn, sama ta činjenica ne potvrđuje da je tužitelj te račune i platio vlastitim sredstvima, izvan sredstava ostvarenih kreditom kojeg je korisnik bila upravo tuženica. Da je tome upravo tako ukazuje i iskaz upravo samog tužitelja koji uopće osporava da bi takvo idejno rješenje uopće bilo naručeno i postojalo, dok tuženica u svome iskazu navodi suprotno tome, slijedom čega proizlazi zaključak da takav trošak, unatoč tome što se kao naručitelj navodi tužitelj, tužitelj nije platio (jer osporava i sam takav trošak) već upravo tuženica koja je i u posjedu tih računa. Slijedom iznesenog, a obzirom da su stranke u vrijeme izvođenja radova na kući u O. još bile u braku, a i zajedno planirale adaptaciju kuće u O. radi zajedničkog života u istoj, nije neuobičajeno niti rijetko da se na računu navodi ime jednog bračnog druga no da je račun plaćen od strane drugog, u konkretnom slučaju upravo tuženice, a koja je i dokazala da je za takva plaćanja imala i sredstva koja je upravo u vrijeme iz vođenja tih radova ostvarila namjenskim kreditom upravo za adaptaciju te kuće.

31. Činjenica da je u kući u O. živjela (stanovala) do svoje smrti samo baka tužitelja, nije sporna, niti odlučujuća, kod utvrđenja da je ista darovala svoju nekretninu tužitelju a upravo u svrhu zajedničkog stanovanja stranaka, a nakon darovanja tužitelju zadržala pravo doživotnog uživanja (kako je to vidljivo iz rješenja ovog suda Z-5417/06). No, sama činjenica da stranke nisu nikada noćile i stanovale u kući u O. ne isključuje ujedno i činjenicu da su na toj nekretnini vršene od strane tuženice druge radnje odnosno faktična vlast na stvari na način kao da je stvar upravo vlasništvo tuženice.

32. Naime, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZOV) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. U smislu st. 2. istog čl. tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik, a u smislu st. 4. istog čl. posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično.

33. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka K., V. ali i samih stranaka, tužitelj i tuženica su vršili ulaganja u nekretninu u O. isključivo radi vlastitih potreba, odnosno vlastitog stanovanja, i isključivo vlastitim sredstvima (dakle financiranje radova nije vršila baka tužitelja, osim u dijelu pomoći oko obroka prilikom izvođenja radova). Ovdje sud naglašava da tužitelj nije dokazao da bi radove tužitelj financirao sredstvima koja nisu ostvarena radom, dok je s druge strane tuženica dokazala da je podigla namjenski kredit upravo u tu svrhu. Slijedom iznesenog, sve da je određene računa za radove na krovištu platio tužitelj sredstvima ostvarenim radom (drugi izvor sredstava nije dokazao) i takvo ulaganje bi se smatralo ulaganjem i same tuženice u ½ dijela a temeljem čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: Obz, a prije njega istovjetnu odredbu je sadržavao i Obiteljski zakon Narodne novine broj: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i 25/13.). Osim iznesenog i sam tužitelj u svome iskazu potvrđuje da su stranke, kako tužitelj tako i tuženica, zajednički promijenili stolariju na nekretnini u Odri, a u kojoj su namjeravali zajedno živjeti (do koje činjenice stanovanja stranaka u toj nekretnini nije došlo iz razloga prestanka bračne zajednice stranaka).

34. Dakle, unatoč nespornoj činjenici da niti jedna stranka (dakle ni tužitelj niti tuženica) nisu bili u posjedu ključa nekretnine u O. niti su zajednički stanovali u toj nekretnini, već je u istoj isključivo stanovala baka tužitelja, samu faktičnu vlast nad stvari i to već u trenutku dok je ista bila i zemljišnoknjižno njihova, stranke su zajednički vršile izvođenjem radova na toj nekretnini sredstvima ostvarenim kreditom upravo kojeg je realizirala tuženica a sve u svrhu privođenja svrsi dijela nekretnine kako bi bila podobna za stanovanje stranka. Naime, iz iskaza tuženice ali i svjedoka K., unatoč tome što je u prizemlju kuće u O., a u kojem je stanovala baka tužitelja, bilo više soba, utvrđeno je da se iz samog prizemlja nije moglo napraviti zasebna stambena jedinica (dakle postojala je samo jedna kuhinja i kupaonica, unatoč više soba), a koju bi kao bračni par mogli koristiti za stanovanje upravo stranke. S druge strane stranke jesu, a što potvrđuju i svjedoci, ali i tuženica osobno, a u konačnici i sam tužitelj, ipak odlučivali koja ulaganja i na koji način će izvršiti u tu nekretninu i to ne u svrhu boljeg stanovanja bake tužitelja, već u svrhu upravo izvršavanja vlastite faktične vlasti nad nekretninom u vlastitom interesu i za potrebe isključivo stanovanja stranaka. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da sama činjenica da tuženica nije bila u posjedu ključa i nije stanovala u kući u O. (a što u konačnici nije niti sporno) kod utvrđenja da je u tu nekretninu mogla doći kada je htjela i da je u tu nekretninu ulagala za svoje potrebe i za svoje korištenje (naravno i tužiteljevo) potvrđuje zaključak suda da je tuženica imala kako neposredni tako i posredni (putem osoba koje je angažirala da izvode radove) posjed te nekretnine suprotno isticanju samog tuženika.

35. U smislu čl. 482. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora) propisano je da ugovor o darovanju se sklapa u pisanom obliku. U smislu st. 2. istog čl. određeno je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari moga biti sklopljen u obliku javobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

36. U smislu čl. 322. st.1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Dakle, da bi predmetni ugovor bio valjan potreban je pisani oblik istog te u slučaju da nije bilo prave predaje u posjed tuženici i solemnizacija odnosno potvrda istoga kao javnobilježničkog akta.

37. U konkretnom slučaju nije sporno da Ugovor o darovanju nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, te nije sporno da je sklopljen u pisanom obliku (a što je sud i utvrdio uvidom u isti), no po mišljenju ovog suda takav oblik (solemnizacija odnosno potvrda u obliku javnobilježničkog akta) u konkretnom slučaju nije niti bila potrebna jer, unatoč isticanju tužitelja, prava predaja u posjed se ne sastoji samo od stanovanja i posjedovanja ključa (kod utvrđene činjenice da nitko nije branio tuženici pristup nekretnini u kojoj je živjela baka tužitelja te ista nije bila zaključana) već i u izvršavanju drugih oblika faktične vlasti nad stvari, a to u konkretnom slučaju upravo preinakom same nekretnine (adaptacijom potkrovlja) i ulaganjem u tu nekretninu kao vlastitu, bez sudjelovanja bake tuženika u odlukama vezanim za adaptaciju kuće, po vlastitom nahođenju, pritom odabirući rješenja koja odgovaraju isključivo potrebama upravo samih stranaka, pa tako i tuženice. Stoga ovaj sud smatra da su i takve radnje faktična vlast nad stvari, a u smislu čl. 10. ZOV, a koje radnje je nakon podizanja kredita tuženica i vršila vezano za tu nekretninu (što je potvrđeno iskazima svjedokinje V., pa i K. ali i same tužiteljice kao stranke i računima kojih je upravo tužiteljica u posjedu) slijedom čega ovaj sud smatra da je nekretnina koja je bila predmet Ugovora o darovanju stvarno predana u posjed tuženici a kako se to i u samom ugovoru navodi, te je tuženica i vršila faktičnu vlast nad istom, a kako je naprijed navedeno, te stoga ovaj sud nije utvrdio nedostatke u obliku samog Ugovora o darovanju pa time nije utvrdio niti osnovanost zahtjeva tužitelja.

38. Slijedom iznesenog ovaj sud, utvrđujući tužbu tužitelja neosnovan, je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao u toč. I izreke.

39. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. . ZPP a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor.

40. Tuženici je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 250,00 eur (Tbr. 8/1, 52/3, 54 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa), zastupanje na ročištu od 18. prosinca 2023., 27. veljače 2024. 15. svibnja 2024. (pritom sud ističe da je sud u istom danu odredio dva ročišta no ovaj sud smatra da se radi o ročištu u istom danu a u kojem je određena pauza radi ekonomičnosti i lakšeg pristupa svjedoka), te 27. svibnja 2024. za svako u iznosu od 250,00 eur (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife), trošak sastava podneska od 15. studenog 2023. i 21. prosinca 2023. za svaki u iznosu od 125,00 eur (Tbr 8/3, 52/3, 46 i 54 Tarife) , te trošak pristupa na ročište za objavu iznosu od 125,00 eur (tbr 9/3, 52/3 i 54 Tarife), odnosno ukupan trošak za zastupanje tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik iznos od 1.625,00 eur, a koji je naloženo da plati tužitelj. Tuženici nije priznat i materijalni trošak pristojbe na odgovor na tužbu jer isti, a obzirom da tužitelj nije uspio svojim zahtjevom, za tuženika nije niti nastao.

41. Na tako dosuđeni trošak tuženici je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška te temeljem čl. 151. st. 3. ZPP i to u visini određenoj čl. 29. ZOO.

42. Stoga je odlučeno kao u izreci toč. II. izreke.

U Sisku, 11. srpnja 2024.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici po punomoćniku