Poslovni broj: Usž-3091/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja PH Consulting group j.d.o.o., Gornji Kućani, Varaždinska ulica 209, kojeg zastupa Dijana Kladar, odvjetnica iz Zagreba, Ulica Republike Austrije 23, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dobit, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI- 864/2023-7 od 18. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 11. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-864/2023-7 od 18. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 30. lipnja 2022. i rješenja prvostupanjskog tijela od 20. travnja 2021.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je utvrđena obveza poreza tužitelju u iznosima navedenim u prvostupanjskom rješenju.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
U žalbi u bitnome ponavlja sve tužbene navode. Ističe prigovor zastare. Poziva se na odredbu članka 117. stavak 2. Općeg poreznog zakona. Smatra da iz navedene odredbe proizlazi da je porezni nadzor trebalo ne samo započeti, već i obaviti u roku od tri godine, te da je u roku od tri godine trebao biti okončan. Smatra da je trebalo provesti vještačenje, i da je sud sam trebao utvrditi činjenično stanje sukladno odredbi članka 33. ZUS-a. Navodi, da je odredbom članka 55. stavak 4. ZUS-a propisano da se presuda može temeljiti samo na činjenicama i dokazima o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja, da je sud odbio izvesti jedini dokaz koji ne predstavlja utvrđenje tuženika. Ističe da je tuženik u upravnom postupku vršio osporavanje izvršenih storno prihoda, temeljem jednostranih izjava kupaca pribavljenih u postupku nadzora. U postupku nije utvrđeno da su osporene isplate novca teretile tužiteljevu dobit, zbog čega je plaćen manji porez na dobit. Predlaže da se poništi prvostupanjska presuda, te da se odluči o ovoj upravnoj stvari, te traži troškove žalbenog postupka.
4. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu sa pravilima propisanim odredbom članka 60. stavak 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.
7. Što se tiče provođenja predloženog dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sud je u obrazloženju naveo razloge zbog kojih smatra da nije bilo potrebno provoditi navedeno vještačenje, s kojim razlozima je suglasan i ovaj Sud. Naime, pri odlučivanju u upravnom sporu sud je u prvom redu imao u vidu osnovno načelo poreznog postupka – načelo dokumentarnosti prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje dokazuju poslovnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba predati poreznom tijelu ili treba predložiti da se izvrši uvid u iste već tijekom poreznog nadzora, a najkasnije prilikom podnošenja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru. U upravnom postupku tužitelju je omogućeno podnošenje prigovora na zapisnik o poreznom nadzoru, te žalbe, što je on u cijelosti iskoristio. Nije točno da je prvostupanjski sud donio odluku protivno odredbi članka 55. stavak 4. ZUS-a, prema kojoj se presuda može temeljiti samo na činjenicama i dokazima o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja, budući da je strankama dana mogućnost izjašnjavanja na ročištu održanom dana 11. rujna 2023. Dakle, na navedenom ročištu strankama je dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
8. Vezano za prigovor zastare, valja istaknuti da je odredbom članka 108. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijevaju za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.
9. Odredbom članka 117. stavak 2. OPZ-a na koju se tužitelj poziva, propisano je da se porezni nadzor može obavljati u roku od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze. Stavkom 3. istog članka propisane su iznimke, odnosno osobite okolnosti pod kojima se porezni nadzor može obavljati u općem zastarnom roku iz članka 108. stavak 1. OPZ-a.
10. Tužitelj prigovara da je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2017. i 2018. Zastara prava na utvrđivanje najstarije porezne obveze iz 2017. počela je teći 1. siječnja 2018., što znači da nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze, s obzirom da je rješenje tuženika doneseno 30. lipnja 2022. Nadzor poreza na dobit za 2017. započeo je temeljem obavijesti od 27. siječnja 2020., poreza na dodanu vrijednost za 2018., kao i poreza na dobit za isto razdoblje, iz čega proizlazi da nije istekao rok od tri godine od početka tijeka zastare. Nigdje u OPZ-u nije propisano da se porezni nadzor mora obaviti u roku od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, već je propisano da se može obavljati u roku od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze.
11. S obzirom na sve navedeno, utvrđeno je da žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS- a.
U Zagrebu, 11. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
