Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-279/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužiteljice K. H. iz K., OIB: …, kao nasljednice iza pok. J. L. iz D. R., OIB:…, zastupane po punomoćniku H. K., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. K. i D. K. iz K., protiv tužene V. M. iz D. R., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J. i M. B. iz K., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Psp-8/2022-17 od 23. studenog 2023.., 11. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužene i rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Psp-8/2022-17 od 23. studenog 2023. preinačuje u točki II izreke i rješava:

Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 786,38 eur u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija te zahtjev tužiteljice u cijelosti.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je povučen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužena smetala prednicu tužiteljice u posjedu garaže na način pobliže naveden u izreci, zabrana takvog ili sličnog smetanja uz nalog da joj naknadi pripadajuće troškove, u roku od 8 dana.

2. Točkom II izreke naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 981,56 eur u roku od 15 dana.

3. Protiv tog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka (iz točke II izreke) žali se tužena pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), uz prijedlog da se odluka u tom dijelu preinači te tužiteljicu obveže da joj naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka, a zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu tužene odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

5. Žalba je osnovana.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica povukla tužbu u predmetnoj pravnoj stvari, pa primjenom odredbe čl. 193. st. 1. ZPP-a odlučuje kao u točki I izreke.

7. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a te kroz ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na utvrđenje o počinjenom smetanju zaključuje temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka da je tužena počinila smetanje posjeda sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) i da je tužiteljica zbog toga podnijela tužbu i na takav način istoj prouzročila parnične troškove. Smatra da je tužena mogla priznati tužbeni zahtjev i u tom slučaju se ne bi provodili dokazi i prouzročili nastali troškovi, a ne kao što je učinila da je nakon primitka tužbe uklonila postavljene žardinjere. Stoga primjenom citirane odredbe ZPP-a obvezuje tuženicu naknaditi tužiteljici troškove i to jednokratnu nagradu za zastupanje te PDV kao i trošak očevida i mjerničkog vještačenja i trošak sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 981,56 eur, kako je to odlučeno točkom II izreke rješenja.

8. U fazi žalbenog postupka prijeporna je osnovanost zahtjeva stranaka za naknadu troškova postupka s obzirom na ovakav ishod odluke o glavnoj stvari, odnosno da je tužba povučena.

9. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu odluku nije utvrđeno da bi sud u provedenom postupku i njenim donošenjem počinuo koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a koji se u ovom slučaju primjenjuje prema odredbi čl. 381. st. 1. ZPP-a, pa niti ona iz toč. 11. navedene odredbe jer odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni tako da je istu moguće ispitati.

10. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 192. st. 3. ZPP-a na koju se tužena poziva u žalbi, Naime, tužiteljica sada pok. J. L. koja je pokrenula predmetni postupak je tijekom istog preminula a iza njena smrti kao nasljednici, utvrđeni su kćerka K. H. i suprug D. L. s time da je postupak bio prekinut sukladno odredbi čl. 212. st. 1. toč. 1. ZPP-a. Suprotno iznesenim tvrdnjama ista se očitovala da je zakonska nasljednica iza smrti majke te je pozvana rješenjem od 11. veljače 2022. da preuzme postupak uz upozorenja iz odredbe čl. 215. st. 1. ZPP-a, a očitovala se da preuzima postupak i suglasna je sa nastavkom tako da je potom predmetni postupak nastavljen, pa protivno tvrdnjama tužene za to nije bio potreban njen pristanak. Drugi zakonski nasljednik suprug pokojne tužiteljice nije preuzeo postupak pa u odnosu na istog postupak nije nastavljen.

11. Međutim, tužena osnovano žalbenim navodima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a kod donošenja odluke o troškovima postupka.

12. Naime, nakon što je tužiteljica kao zakonska nasljednica prvotne tužiteljice koja je pokrenula predmetni postupak isti preuzela pa je nastavljen, izjavila je na glavnoj raspravi od 23. studenog 2023. da povlači tužbu jer da je tužena nakon podnošenja tužbe uklonila betonske žardinjere i dozvolila tužiteljici prolaz pa da je posjed sada miran te potražuje troškove postupka, a tuženica se nije protivila povlačenju ali je potraživala troškove jer smatra da se garaža prije postavljanja žardinjera nije koristila kao garaža već kao ostava.

13. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženica u podnesku od 18. svibnja 2020. izvijestila sud da je uklonila betonske žardinjere napunjene kamenom ispred ulaza u garažu i na taj način da tužiteljica ima prolaz od garaže do ceste pa da su ispunjeni uvjeti za "okončanje predmetnog postupka" bez očevida i drugih dokaza. Međutim, tužiteljica je u dalje ustrajala u tužbi i provođenju dokaza te je prilikom očevida na licu mjesta konstatirano da ne postoje betonske žardinjere koje su predmet spora. Prednica tužiteljice preminula je 25. srpnja 2021. pa je došlo do prekida postupka. U nastavku postupku održana je glavna rasprava 18. siječnja 2023. na kojoj tužiteljica, koja je u međuvremenu preuzela postupak ne tvrdi da bi se nešto izmijenilo u odnosu na prethodno navedena utvrđenja vezana uz čin smetanja, već u podnesku od 30. siječnja 2023. potvrđuje navode koje je tužena iznijela u podnesku od 18. svibnja 2020., da je ista uklonila betonske žardinjere ispunjene kamenom koje su njenu pravnu prednicu smetale u posjedu prijeporne nekretnine, pa da je time udovoljila tužbenom zahtjeva u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja nastalog prije 17. kolovoza 2019. Uredila je tužbeni zahtjev na način da se utvrdi da je tim činom tuženica smetala njenu pravnu prednicu J. L. u posjedu garaže i prolaza do garaže uz zabranu takvog i budućeg smetanja, jer je prema njenim navodima prijašnje posjedovno stanje uspostavljeno, da bi na glavnoj raspravi od 23. studenog 2023. izjavila da povlači tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

14. S obzirom na navedeno postupanje stranaka u konkretnom slučaju se na odluku o troškovima postupka primjenjuje odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Sud prvog stupnja pogrešno je odluku temeljio na odredbi stavka 2. citiranog članka prema kojoj iznimno od stavka 1. ovog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Iz opisanih utvrđenja proizlazilo bi da je tuženica uspostavila posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina za koji je tužiteljica tvrdila da je istim počinjeno smetanje u svibnju 2020., odnosno uklonila žardinjere napunjene kamenom i da je tužiteljica potvrdila da je još njezina prednica nakon toga nesmetano mogla dolaziti do garaže, ali je ustrajala kod tužbenog zahtjeva te je proveden očevid na licu mjesta i održana glavna rasprava, da bi na glavnoj raspravi od 23. studenog 2023. povukla tužbu. Iz opisanog ne proizlazi da bi bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a, jer tužiteljica nije odmah nakon što je udovoljeno zahtjevu povukla tužbu niti bi postojali drugi razlozi koji bi se mogli pripisati tuženici. U takvoj situaciji pravilno je odluku o troškovima postupka valjalo temeljiti na odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a, pa je tužiteljica koja je povukla tužbu u obvezi tuženici naknaditi troškove.

15. Dosuđen iznos odnosi se na troškove zastupanje po odvjetniku, odnosno jednokratne naknade u zatraženom iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kn uz pripadajući PDV-e u daljnjem iznosu od 99,54 eur, odnosno ukupno 497,71 eur primjenom Tbr. 7. t. 2. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 i 138/23 dalje Tarifa). Kako je tuženica uspjela sa žalbom to joj primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st.

1. ZPP-a, a uz primjenu Tbr. 10. t. 2. Tarife na ime troškova sastava žalbe pripada iznos od 199,08 eur te na ime PDV-e iznos od 49,77 eur, odnosno na ime troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka, uključujući i trošak sudskih pristojbi na žalbu u iznosu od 39,82 eur, ukupno iznos od 786,38 eur.

16. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 11. srpnja 2024.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić v.r.