Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-439/2024-45.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. K. iz D., U. kralja T. 26, OIB:, koju zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika R. A. d.d., Z., M. cesta 69, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 19. lipnja 2024. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 11. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 158-50-2585389 koji su dana 08.12.2004. zaključili tužiteljica Đ. K. i tuženik R. A. d.d. i to odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 158-50-2582389 od 08.12.2004., a kojom odredbom je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 158-50-2585389 koji su dana 08.12.2004. zaključili tužiteljica Đ. K. i tuženik R. A. d.d. i to odredba članka 7. Ugovora o kreditu br. 158-50-2585389 od 08.12.2004., a kojom odredbom je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna.

III. Nalaže se tuženiku R. A. d. d. isplatiti tužiteljici Đ. K. iznos od 9,76 EUR zajedno sa zateznim kamatama računajući ove na iznos od:

- 0,64 EUR od 01.01.2009.,

- 2,57 EUR od 01.02.2009.,

- 3,44 EUR od 01.03.2009.,

- 1,04 EUR od 01.04.2009.,

- 1,50 EUR od 01.05.2009.,

- 0,57 EUR od 01.01.2010., sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništenosti i isplate. U tužbi je navela da je sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu br. 158-50-2585389 dana 8. prosinca 2004. za kupnju vozila, da je iznos kredita ugovoren u kunskoj protuvrijednosti 15.830,00 CHF uz primjenu promjenjive kamatne stope sukladno odluci tuženika. Člankom 2. Ugovora pod toč. I. ugovorena je kamatna stopa od 5,85 % godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva, a promjena kamatnih stopa vrši se jednostranom odlukom tuženika. Tužiteljica se u tužbi pozvala na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te je navela da je tom presudom pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog, i ovdje tuženika. Postupak je vođen radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Navela je da je člankom 4. Ugovora pod toč. I. ugovoren je rok otplate od 60 mjeseca, a člankom 7. ugovorena je otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu. Tužiteljica se pozvala i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. te je navela da je tom presudom pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog, i ovdje tuženika. Postupak je vođen radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom pod toč. I. izreke potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki I. izreke, kojom je utvrđeno da je tuženik R. A. d.d. u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica je navela da se temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi iz čl. 2. i 7. Ugovora pod toč. I. tužbe, obvezala otplaćivati iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, te uz primjenu kamatne stope koja je promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika te da ovako ugovorena valuta uz koju je vezana valuta švicarski franak, kao i kamatna stopa koja je promjenjiva na temelju jednostrane odluke banke, ništetna je i nepoštena, pa je tužiteljica plaćala više iznose od onih koje bi plaćala da je anuitete plaćala po tečaju CHF na dan korištenja kredita i uz primjenu kamatne stope kao na dan zaključenja ugovora, te je na taj način preplatila tuženiku iznos od 15.000,00 kn koji iznos potražuje tužbom. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 29. kolovoza 2022. postavila konačan zahtjev za isplatu iznosa od 9,76 EUR (75,53 kn) s osnova ništenosti valutne klauzule i iznos od 50,61 EUR (381,33 kn) s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope, a kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik protivio.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor zastare tražbine tužiteljice te je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je da je presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. na koju se poziva tužitelj u tužbi donesena u postupku zašite kolektivnih interesa potrošača u kojem postupku se pravna zaštita na apstraktnoj i općenitoj razini i da u tom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Smatra da se odluke na koje se poziva tužitelj čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, obzirom da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješavanja stambenog pitanja. Nadalje, smatra da tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Za valutnu klauzulu tuženik je naveo da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik je naveo da je tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, da promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti te da u trenutku sklapanja predmetnih ugovora o kreditu nije postojala obveza kako tuženika tako ni drugih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o primjeni ugovorne kamate. Tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva. Istaknuo je i da je predmetni ugovor o kreditu otplaćen u cijelosti, a da povrede na koje tužitelj ukazuje predstavljaju eventualno zabrane manjeg značaja zbog čega se, sukladno čl. 326. ZOO, ništetnost ne može isticati. Smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta jer sve i da je predmetni ugovor djelomično ništetan, što osporava, tuženik se ne može smatrati nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO s obzirom da je tijekom otplate kredita u cijelosti postupao sukladno propisima koje reguliraju njegovo poslovanje i u skladu s regulativom Hrvatske narodne banke. Predložio je tužbene zahtjeve odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Presudom od 4. studenog 2022. ovaj sud je pod točkom I. i II. izreke prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti, pod točkom III. izreke prihvatio je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9,76 EUR s osnova ništetnosti valutne klauzule, pod točkom IV. izreke je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 381,33 kn s osnova ništetnosti promjenjive kamate kao neosnovan, dok je pod točkom V. i VI. izreke odlučio o troškovima postupka. Dopunskom presudom od 5. prosinca 2023. sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zatražena isplata iznosa od 1.930,47 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom kao neosnovan.

4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-100/2024-3 od 7. svibnja 2024. potvrđena je dopunska presuda ovog suda od 5. prosinca 2023. te je ukinuta je presuda ovog suda 4. studenog 2022. u pobijanom dijelu – toč. I., II., III., V. i VI. izreke te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje uz uputu da ovaj sud dopuni činjenično stanje saslušanjem tužiteljice i svjedokinje S. N..

5. Sud je u ponovljenom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 158-50- 2585389 od 8. prosinca 2004. (str. 5-9 spisa), Otplatni plan od 10. prosinca 2004. (str. 10-12 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice od 12. listopada 2021. (str. 13-16 spisa), dopis tužiteljice tuženiku od 29. listopada 2021. (str. 17 spisa) promotivne uvjete za CHF (str. 41-43 spisa), tržišne parametre (str. 60 spisa) i promotivne uvjete za EUR (str. 61-63 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka za ekonomiju, financije i računovodstvo Jasmini Fijačko (str. 135-141 spisa) te je proveo saslušanje tužiteljice.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanim u Ugovoru o kreditu broj 158-50-2585389 od 8. prosinca 2004. te zahtjev za isplatom iznosa od 9,76 EUR osnova pretplate anuiteta vezanih uz tečaj CHF zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 1. siječnja 2010.

8. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 158-50-2585389 od 8. prosinca 2004. i to tužiteljica kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 15.830,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (članak 1. ugovora), s redovnom kamatom od 5,85 % promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (članak 2. ugovora) i rokom otplate 60 mjeseci (članak 4. ugovora), s namjenom kredita za kupnju novih vozila OPEL (članak 6. ugovora) te s načinom otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita te da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (članak 7. ugovora).

9. Među strankama je sporno da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim se odnose na promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukom banke (tuženika) i vezanost za valutu CHF, ništetne, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora o kreditu primio, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužiteljice.

10. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

11. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.01.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. S obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P1401/2012 utvrđeno da su nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da su te odredbe ništetne, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici. Valja dodati da se presuda donesena u predmetnom kolektivnom sporu primjenjuje ne samo na stambene kredite, kako to tvrdi tuženik, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredite, dakle i ugovorima s namjenom kupnje vozila.

14. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 158-50-2585389 od 8. prosinca 2004. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe članka 2. i 7. predmetnog ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s odlukom tuženika o kamatnoj stopi te da je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je utvrđeno da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopila radi kupnje vozila i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

15. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora u postupku je provedeno saslušanje tužiteljice koja je iskazala da je predmetni ugovor o kreditu sklopila sa tuženikom radi kupnje automobila za obiteljske potrebe. Nikada nije bila vlasnica obrta niti firme. Raspitivala se o uvjetima kredita i kod drugih banaka, a uvjeti kod tuženika su bili najpovoljniji. Kod tuženika je mogla odmah dobiti kredit za razliku od Privredne banke u kojoj je primala plaću. Bila je u banci i tamo je uzela formulare odnosno ugovor o kreditu te je s time išla javnom bilježniku. U banci joj ništa nisu govorili o valutnoj klauzuli niti da bi joj se rata kredita mogla promijeniti. Nisu joj govorili o rizicima ugovora o kreditu. Nije mogla pregovarati o odredbama ugovora o kreditu. Javni bilježnik joj ništa nije govorio o ugovoru o kreditu. Rata kredita joj se s početnih 800,00 kn povećala s vremenom na 1.600,00 kn. Kredit je otplatila u cijelosti i sama je vršila uplate rata kredita. Predmetni kredit zatvorila je podizanjem novog kredita. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika tuženika tužiteljica je navela da nije pročitala ugovor o kreditu. U banci joj nije bilo ponuđeno da podigne kredit u nekoj drugoj valuti. Ne zna što znači valutna klauzula.

16. Tuženik je u postupku predložio i saslušanje osobnog bankara S. N., od kojeg dokaznog prijedlog je naknadno odustao te saslušanje javnog bilježnika Ivana Čubelića koji dokazni prijedlog je ovaj sud odbio s obzirom da iz podataka iz Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) proizlazi da je isti preminuo.

17. Iz iskaza tužiteljice koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da prije zaključenja predmetnog ugovora tužiteljica nije pregovarala, odnosno mogla pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, s obzirom da su joj u banci dali već pripremljeni ugovor. Iz navoda tužiteljice da joj u banci nisu govorili o valutnoj klauzuli niti da bi joj se rata kredita mogla promijeniti te da joj nisu govorili o rizicima ugovora o kreditu, sud je zaključio da tuženik nije prije zaključenja predmetnog ugovora neposredno obavijestio tužiteljicu o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u švicarskim francima kao i da bi joj mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja švicarskog franka i porasta kamate. Tužiteljica kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogla predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bila u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

18. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužiteljica i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i promjenjive kamate kao i da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da su ugovorne odredbe, sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu u članku 2. u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, kao i u članku 7. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, ništetne.

19. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužiteljica isplatila tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

20. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Jasmini Fijačko koja je u svom nalazu i mišljenju od 19. kolovoza 2022. navela da je razlika između iznosa koji je tužiteljica po osnovi valutne klauzule stvarno platila i iznosa koji bi platila da je plaćala anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan, iznosi -4.271,66 kuna, pri čemu se iznos od 73,53 kuna odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, a iznos od 4.345,19 kuna se odnosi na pad tečaja u odnosu na dan korištenja kredita 10.12.2004.

21. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun, već su prigovori isključivo pravne naravi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedene vještakinje kao stručan i obrazložen pri čemu ujedno valja reći je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila isplatu pozitivne razlike po utuženoj osnovi dok tuženik nije istakao prigovor radi prebijanja niti je postavio protutužbeni zahtjev zbog čega je bespredmetan prigovor tuženika da tužitelj pri preciziranju tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir i negativne tečajne razlike.

22. U odnosu na tuženikov prigovor zastare ovaj sud je isti ocijenio neosnovanim. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pa kako iz navedenoga proizlazi da zastarni rok za utuženo potraživanje počinje teći od pravomoćnog okončanja postupka kolektivne zaštite potrošača, odnosno od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž6632/17, pa od tada pa do 3. studenog 2021., kada je podnesena tužba u ovome predmetu, nije protekao zastarni rok od pet godina koji se u ovome postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a.

23. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužiteljici je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužiteljica stvarno plaćala i iznosa koje bi plaćala da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno od 9,76 EUR, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

24. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a. Naime, tužiteljica je u osnovi uspjela sa 100 %, a u na odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela u sporu sa 0,49 % (dosuđeno 9,76 EUR, a odbijeno ukupno 1.981,08 EUR), pa kada se postotak od 100,49 % podijeli sa 2 (osnov i visina), dobije se 50,25 % uspjeha tužiteljice i 49,75 % uspjeha tuženika, što su približno jednaki dijelovi.

U Kutini 11. srpnja 2024.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku